PIŠE: Irena Avramović, diplomirani defektolog, logoped
Posao logopeda se sastoji iz dva jednako važna dijela. Jedan se odnosi na rad sa djetetom, a drugi na rad sa roditeljima. Tokom dugogodišnje prakse stekla sam utisak da je nekada važnije vrijeme posvetiti roditelju, jer je neophodno razriješiti njihove dileme. Danas sam imala uobičajen radni dan mada sam pod jakim utiskom.
Dvije mame su mi “otvorile dušu” i ispričale vrlo sličnu priču. Upravo je to razlog mojih utisaka. Obje imaju djecu sa kašnjenjem u razvoju govora. U oba slučaja vrlo specifične okolnosti su dovele do ovog problema. Pošto su djeca uzrasta od dvije godine i par mjeseci, a uključena su u tretman očekujem da će uspješno prevazići ovu teškoću. Biće nephodno da radimo i da se svi zajedno potrudimo ali mislim da je izvjesno da ćemo riješiti problem koji imamo.
Kada se osvrnem u nazad, pokazalo se da gotovo svaki roditelj koji uđe na moja vrata u jednom momentu ima potrebu da “prizna” svoju krivicu za nastanak problema. I ove dvije gore pomenute mame su mi pričale o sebi i svom odnosu prema djeci.
Jedna mama je bila „ kriva“ jer ne posvećuje dovoljno pažnje svojoj djevojčici. Ona ima troje djece i srednje dijete je dominantno i okupira fizički i mentalni prostor. To je razlog zbog kojeg je mama „kriva“. Da ona posvećuje više pažnje i vremena najmlađoj djevojčici možda ona ne bi imala problem. Bila je vrlo uznemirena i suze su joj preplavile lice dok je o ovome govorila.
Druga je pričala o dinamici porodice. Oba roditelja su zaposlena. Pošto radi u nastavi smatra da dođe umorna sa posla i da joj je vjerovatno glas preopterećen pa iz tog razlog nedovoljno priča sa svojim sinom. Naravno da se osjeća kao da je zbog toga „kriva“ i takođe to priznaje u suzama.
Zanimljivo je da se ovo često događa. Zapravo kada malo bolje razmislim svi roditelji djece sa teškićama u razvoju su krivi.
U okviru edukacije za Marte Meo praktičare, koju pohađam, analizirali smo snimke svakodnevnih aktivnosti (presvlačenje, hranjenje, kupanje) mame i zdrave bebe kao i mame i bebe sa teškoćama. Ovi snimci potpuno jasno prikazuju kako sve mame, bez izuzetka u sebi imaju intuitivne i dobre didaktičke sposobnosti. Dakle njih intuicija vodi da svojim ponašanjem u najvećoj mjeri podstiču razvoj svoje djece, a da o tome ni ne razmišljaju. Kada je riječ o zdravoj djeci ovaj proces se odvija neometano i glatko. Kada dijete ima problem čak i ovaj prirodan i jednostavan vid komunikacije i odnosa uopšte između mame i djeteta postaje veoma složen. Ono što se izdvaja kao razlika između ove dvije vrste snimaka nisu reakcije mama neko odgovori djece. Dakle i pored toga što mame na oba snimka reaguju vrlo podsticajno za svoju djecu, zdrava djeca adekvatno odgovaraju (pogledom, položajem tijela, osmjehom, a kasnije riječima), dok djeca sa poteškoćama u razvoju teže usmjeravaju pogled ili izostaje osmjeh u svakom slučaju ne daju adekvatan odgovor koji bi nastavio magičan krug interakcije. Mame djece sa problemom, upravo zbog izostanka adekvatnog odgovora, počinju da misle kako nešto pogrešno rade i mijenjaju svoje ponašanje, trude se da iznađu nove strategije koje bi bile djelotvornije i u tom lutanju često mogu i da naprave “grešku”, a kao rezultat svega u njima se razvija osjećaj krivice za nastanak problema.
Okolnosti u kojima su se našle mame o kojima sam govorila su bile teške. Nije bilo lako praviti idealan odnos sa djetetom u njihovom slučaju. Naravno da mama koja ima troje djece nije zbog toga kriva. Niti je kriva mama koja je zaposlena. Problem u razvoju nije izazvala zaposlenost mame kao ni braća i sestre.
Zapamtite:
Poštovane mame,
Niste krive! Ako se tako nekada osjetite, razgovarajte o tome sa svojim terapeutom ili sa nekim ko zna razliku u odgoju djece sa teškoćama i djece tipičnog razvoja. Pokušajte da svoju energiju trošite konstruktivno. Krivica je osjećaj koji je vezan za prošlost, a ona je konačna i ne može se mijenjati. Odgovornost se odnosi na sadašnjost. Uradite danas ono što je najbolje za vaše dijete i uveče lezite na spavanje zadovoljne što ste uradile pravu stvar.
Izvor: Logopedi Avramović
