Buđenje beba po noći i potreba da je se tješi nije nikakav poremećaj i većina beba to radi do svoje treće godine kad bi se napokon trebao uspostaviti pravilan ritam spavanja.
Nijedna majka neće moći izbjeći višekratna buđenja, bdijenja, podočnjake i sve ono što s nespavanjem neminovno dolazi – osjećaj iznemoglosti i očaja. Možda ste upravo u toj fazi i ništa vas ne može utješiti jer vama treba samo mir i san u komadu. Nispavanost je zaista vaš najgori neprijatelj. Ali, to će proći. Za sada morate prihvatiti noćna buđenja kao nužna.
Mnoge roditelje česta buđenja bebe noću jako brinu, ali i najnovija istraživanja (Weinraub i kolege) pokazala su da je buđenje po noći potpuno normalna pojava i da se čak 66% šestomjesečnih beba budi barem jednom ili dvaput u SEDMICI, dok se ostatak (njih 34%) budi još češće, odnosno svaku noć. I bebe od godinu dana još uvijek se u velikom broju bude tokom noći i plaču čak i nakon što su usvojile određenu rutinu spavanja.
Noćno dojenje je izuzetno važno za bebu.
Dijete noćnim hranjenjem dobiva jednu trećinu ukupnih dnevnih kalorija.
Tokom noći majčino tijelo prirodno luči veće količine prolaktina, hormona zaduženog za poticanje laktacije, zato noćne podoje ne smijemo izostaviti kako proizvodnja mlijeka ne bi bila ugrožena rjeđim podojima. Iako su rjeđi i vama teško padaju, oni svakako ne smiju izostati.
Noćno dojenje je nužno prije svega za novorođenu bebicu i to iz više razloga. Male bebe imaju malen želučić u koji odjednom stane 25-75 ml mlijeka. Tako malena količina je dovoljna da je drži sitom neko kratko vrijeme (2 sata), ali svakako ne i čitavu noć. Posebno je važno znati da beba treba biti obavezno dojena noću sve dok ne dostigne 5 kg težine kad se pretpostavlja da joj se i želučić povećao i može primiti do 140 ml mlijeka.
Dojenje je najprirodniji način prehrane bebe, način koji je priroda odredila, pa se postavlja pitanje trebamo li se uopće truditi produžiti periode noćnih spavanja te je li to uopće korisno. Prije nekoliko stoljeća dojenčad je spavala u stalnom bliskom kontaktu s majkama, što je omogućavalo i stalno noćno dojenje. I danas u većini nezapadnjačkih kultura djeca spavaju na taj način. Zajedničkim spavanjem, dijete ima kontinuiran i neometan prostup dojci, a majka si osigurava više odmora, jer ne mora ustajati i uzimati dijete na podoj svaki put kad ono to treba.
