Dani kada je prinova stigla za novopečene roditelje ispunjeni su radošću, ali i strepnjom. “Drži glavu!”, “Pazi na pupak!”, “Što sad plače?”…
Ni najvisprenijim roditeljima nije lako da se snađu u moru informacija, upozorenja i savjeta. Panika svakako nije od pomoći, a najjače oružje protiv nje je znanje. Za početak, priča o pupku…
Kod odraslog čovjeka pupak je anatomski detalj, za mnoge bitan, ali, ako izuzmemo estetsku, bez druge funkcije. Pa ipak smo i mi često “osjetljivi’” u predjelu pupka, kao da nam je u podsvjesti prisutno sjećanje na jednu vezu koja život znači. Kako li je tek novorođenoj bebi?
Odakle nam pupak i čemu služi ?
Na mjestu gdje se nalazi pupak nekada se pripajala pupčana vrpca, struktura od životnog značaja, koja skoro od samog početka trudnoće povezuje bebu sa mamom. U njoj se nalaze krvni sudovi ( dvije arterije i jedna vena ) koji dopremaju bebi kiseonik i neophodne hranljive materije, a istovremeno omogućavaju i uklanjanje štetnih materija iz bebinog krvotoka. U trenutku kada se rodi, beba postaje nezavisan organizam, sposoban da se adaptira na spoljašnji svijet, i da samostalno obavlja osnovne fiziološke funkcije ( da diše, da jede, da mokri… ). Zbog toga se, u prvim minutima nakon porođaja, pupčana vrpca prvo podvezuje ( da ne bi doslo do krvarenja iz krvnih sudova u njoj ), a zatim i presjeca makazama. U mnogim zemljama je sve popularnije prisustvo oca na porođaju, kada on, ukoliko želi, može da presječe pupčanu vrpcu.
Nakon presjecanja pupčane vrpce, ono što ”štrči” na stomačiću vaše bebe je pupčani patrljak, 2-3 cm dug ostatak pupčane vrpce, koji se obično sasuši i otpadne za 12-15 dana. Iako ne izgleda baš lijepo dok mijenja boje od plavoljubičaste, preko žutozelene, braon, do crne, znajte da vaša beba ne osjeća bol, jer pupčana vrpca nema nervne završetke! Iz porodilišta će vam uz pupčani patrljak stići i tračica čvrsto uvezana oko njega, ili plastična štipaljka kojom je patrljak “uštinut”. Obzirom da su krvni sudovi pupčane vrpce veliki, pupčani patrljak je potencijalno ulazno mjesto za bakterije, zbog čega se higijeni pridaje veliki značaj. Obrada pupka je svakodnevna obaveza pedijatrijskih sestara u porodilištu, a kada beba ode kući, za to su nadležne patronažne službe doma zdravlja.
Dok ”pupak” ne otpadne …
Roditelji treba da vode računa da pupčani patrljak bude:
– čist – za čišćenje pupka pedijatrijske sestre koriste različite antiseptike ( kod nas najčešće povidon-jod ), koje nanose isključivo na sterilnu gazu ( dakle, vata, pelena i, kod nas omiljeni, štapići za uši (!) ne dolaze u obzir, jer nisu sterilni, a već smo rekli da se u pupčanom patrljku nalaze ostaci krvnih sudova, koji su, do zarastanja pupčane rane prohodni, što znači da je bakterijama put u bebin krvotok neometan ); ako vam se između posjeta patronažne službe zaprlja pupak, nema mjesta panici, već sterilnu gazu navlaženu povidon jodom u ruke, pa polako na čišćenje pupčanika: zamislite da je pupčanik u centru kruga, a da je koža oko njega sačinjena iz koncentričnih kružnica. Prvo ćete natopljenom gazom u jednom potezu obrisati sam patrljak ( kao da je patrljak vaš prst, nabacite gazu na njega da ga cijelog prekrijete, a zatim je jednostavno svucite sa njega povlačeći je na gore ), a zatim ćete uzeti novu gazu i obrisati kožu oko samog patrljka, takođe u jednom, kružnom, potezu, i, ako je potrebno, upotrebom još jedne gaze na isti način i susjednu kožu, udaljavajući se od samog patrljka. Nakon čišćenja bitno je da patrljak dobro prosušite na sobnom vazduhu, a zatim zaštitite sterilnom gazom na koju možete nanijeti povidon-jod ( nemojte pretjerivati sa čišćenjem pupka, istraživanja su pokazala da previše manipulacija sa pupkom i primjena agresivnih sredstava za čišćenje samo odlaže otpadanja pupčanog patrljka ). Gazu možete fiksirati lijepljenjem za kožu ( što može iziritirati nježnu bebinu kožu ), ili tako što ćete zavoj obmotati oko bebinog struka, a preko gaze;
– suh – nakon kupanja, mijenjanja pelena i sl. pupak uvijek treba ostaviti da se dobro osuši na vazduhu; nekada je bolje saviti pelenu da ne prekriva pupak; u ovom periodu se ne preporučuje kupanje bebe u kadici, bolje je mekim sunđerom.
Oduprite se iskušenju da ”pomognete” pupčanom patrljku da otpadne, čak i ako ”visi” na vrlo tankoj peteljci.
Kada se obratiti ljekaru ?
Ako primjetite :
– da pupčani patrljak pojačano vlaži, i da je sluzav – bakterije koje normalno nastanjuju kožu su se previše namnožile zbog neadekvatne njege, pa je neophodna pažljivija obrada pupka, za šta je najbolje obratiti se stručnim osobama;
– ružičasti čvorić u samoj pupčanoj rani (Granuloma umbilici ) iz koga se cijedi žutozeleni gust sadržaj koji može biti neprijatnog mirisa, što dovodi do nepravilnog, produženog zarastanja pupčane rane; koža oko pupka nije crvena, topla, ni osjetljiva, beba nema temperaturu; ova promjena se liječi ambulantno, primjenom sredstva ( srebro-nitrata ) kojim se uklanja dio po dio čvorića i suši ranica, omogućavajući normalnoj koži da preraste; postupak je jednostavan, bezbolan za vašu bebu, ali nekada je potrebno ponoviti ga više puta do potpunog izliječenja ( u našoj sredini patronažne sestre u privatnoj praksi često u kućnim uslovima uklanjaju granulom lapisiranjem ( spaljivanje granuloma ), što svakako nije preporučljivo, zbog neadekvatnih uslova za obavljanje ovakvih intervencija;
– da je predio oko pupka crven i otečen, cijedi se gust, gnojni sadržaj – vjerovatno je došlo do zapaljenja kože i potkožnog tkiva oko pupčanog patrljka ( Omphalitis ); obavezno se javite vašem pedijatru, jer je pored lokalne obrade rane neophodna i primjena odgovarajućih antibiotika.
I da rezimiramo, za pravilnu “tranziciju” od pupčanog patrljka do pupka potrebno je da rana bude čista i suha, a vi pažljivi i bez straha. I nema više problema zvanog pupak.
Piše: Ass.dr Goran Vukomanović, pedijatar
Izvor: Moj pedijatar
