Boginje u trudnoći

Boginje u trudnoći, kod majki koje nisu preležale Varičelu, mogu biti izuzetno ozbiljno oboljenje, što u najvećoj mjeri zavisi od perioda trudnoće u kom do infekcije dođe.

PIŠE: Ginekolog Fehmija Feko Fetahović

Ovčje boginje – Varicella (Chickenpox) je virusno oboljenje koje izaziva varicella zoster virus. Ovaj virus je potencijalno teratogen što znači da ako trudnica oboli tokom trudnoće virus može putem krvi da dođe do ploda i izazove tzv. kongenitalnu varičelu. Rizik od oštećenja ploda je veći ukoliko se infekcija desi u prvoj polovini trudnoće.  Sindrom kongenitalne varičele se javlja u 0,7%. Najveća učestalost  je između 13-20 sedmice i iznosi 2%.

Ukoliko je do infekcije došlo u prvom trimestru, često se trudnice odluče na prekid trudnoće zbog mogućeg rizika od oštećenja ploda. U drugoj polovini trudnoće rizik je mnogo manji i većina infekcija prođe bez značajnih uticaja na plod.

Infekcija ploda poslija 20. sedmice trudnoće u vrlo malom broju slučajeva dovodi do malformacija ploda.

Ako se boginje jave u zadnjoj trećini trudnoće, najkasnije 5/7 dana prije porođaja, velika je vjerovarnoća da će sa djetetom biti sve u redu jer je potrebno je 5/7 dana da se formiraju antitjela u krvi trudnice. Ta antitjela prelaze u krvotok bebe i bore se protiv virusa. Novorođenče može da oboli od ovčijih boginja, ali je bolest blaga zbog djelovanja majčinih antitjela.

Većina trudnica je ovu bolest preboljela u djetinjstvu i nemaju razlog da se plaše jer preležana infekcija ostavlja imunitet i stvorena antitijela štite trudnicu, a samim tim i plod od infekcije ovim virusom.

Savjet za trudnice 
Ako ste bili  u kontaktu sa osobom koja ima boginje ili ih je dobila nakon dan-dva, a vi niste preboljeli bolest, vjerovatnoća da se razbolite je 90%. Možete se razboljeti 14 do 18 dana nakon kontakta. Po nekima taj period (inkubacija) traje duže: 10 do 21 dan. Ako se u tom periodu ne razbolite nećete ni kasnije.

Pošto se ova bolest lako prepoznatljiva, brzo i lako se zaključi da se radi o varičeli, veoma je važno da se na vrijeme javi svom ginekologu kako bi se napravio dogovor oko daljih analiza i pregleda.

Ako trudnica nije sigurna da je preboljela varičelu, a bila je u kontaktu sa oboljelom osobom može da uradi test na specifična antitijela iz krvi. Ukoliko su prisutna antitjela nema razloga za brigu.

Najbolja zaštita za varičelu je vakcinacija protiv ove bolesti prije trudnoće.

Mjere zaštite za trudnice
Morate se truditi da ne dolazite u kontakt sa osobama koje imaju simptome prehlade, gripa ili se osjećaju malaksalo. Treba da izbjegavate i osobe zaražene boginjama ili herpes zosterom.

Pošto je virus neotporan u spoljašnjoj sredini infekciju trudnice dobiju od oboljele osobe i to kapljičnim putem. Najčešće je ta osoba iz porodice ili sredine u kojoj zajedno borave.

Infekcija se manifestuje groznicom koji prati izbijanje osipa po koži koji vremenom prelazi u mjehuriće ispunjene tečnošću, bubuljice pa krastu. Osip počinje po cijeloj glavi pa se spušta naniže po tjelu. Period od kontakta sa zaraženom osobom  do pojave infekcije tzv. inkubacioni period traje 10 do 21 dan.
Pacijent je kontaginozan tj. zarazan 1-2 dana prije izbijanja ospe pa sve dok zadnja vezikula (mjehurić) ne postane krasta!

Read More

Čega se trudnice plaše?

 

Svaka trudnica u nekom trenutku trudnoće osjeća strah od porođaja, i to je sasvim prirodno. Međutim, za dobrostanje buduće mame i bebe u njenom stomaku važno je da se ovi strahovi pobijede. U ovim slučajevima mogu da pomognu samo znanje i dobra obavještenost. Saznajte više o onome što vas plaši da biste taj strah prevazišli.

Šta je ono čega se porodilje najviše plaše?

Bol

Koja žena nije čula rečenicu da je bol na porođaju “najveći bol” koji jedno ljudsko biće može da osjeti? Prije nego što prihvatite ovu izjavu “zdravo za gotovo” morate znati nekoliko stvari. Bol koji prati porođaj nije bol od povređivanja ili rane, kontrakcije izazivaju bol ne zato što se nešto loše ili opasno dešava već zato što mišići rade naporno i jako se istežu kako bi beba mogla da izađe. Isto tako, trudnoća i porođaj ne predstavljaju nikakve bolesti već prirodni fizički proces zato je i bol koji se osjeća potpuno drugačiji. Uz sve to, postoji nekoliko načina da se bol umanji ako porodilja to želi. Istražite koji načini smanjenja bola su dostupni u vašem porodilištu. Saznajte više i o masaži, emotivnoj podršci dula i smirite sebe saznanjem da postoje načini za smanjenje osjećanja bola. Jasno izjašnjavanje želje za primjenom neke od ovih metoda će vam pomoći da se opustite. Podrška porodice i prijatelja je takođe od ogromnog značaja i pozitivno djeluje na kontrolisanje osjećaja bola.

Epiziotomija

Epiziotomija je naziv za rez između otvora vagine i anusa koji doktori prave da bi povećali otvor kroz koji beba treba da izađe. Studije su pokazale da uz prisustvo dobre babice broj ovih zahvata može biti smanjen. Dok je nekada epiziotomija rađena rutinski, danas se primjenjuje samo u hitnim slučajevima, kada širina perineuma koči i odlaže porođaj.

Neki stručnjaci vjeruju da masaže perineuma (dijela između vagine i analnog otvora) tokom trudnoće, naročito tokom trećeg semestra, mogu da umanje rizik od cijepanja ovog dijela pri porođaju ali i potrebu za izvođenjem epiziotomije. Porazgovarajte sa ljekarom o ovoj temi da biste znali više.

Carski rez

Carski rez je akušerska operacija kojom se kroz rezove na trbušnom zidu i donjem materičnom segmentu vrši ekstrakcija ploda u odmaklom stadijumu trudnoće i završava porođaj abdominalnim putem. Zbog svog značaja jedna je od najvažnijih operacija koja se izvodi u ginekologiji i akušerstvu.

Carski rez je jedna od deset najčešćih velikih operacija, sa osjetnom razlikom u incidenciji između pojedinih regiona u svijetu i između pojedinih bolničkih institucija. Faktori koji najviše doprinose učestalosti ove operacije su : distocije (neadekvatna materična aktivnost), prethodni carski rez, karlični stav ploda, fetalni distres (patnja), intrauterini zastoj rasta ploda, prenesena trudnoća, višeplodna trudnoća, kasni paritet, smanjena upotreba vakuuma i forcepsa, veća informisanost itd. Učestanost danas iznosi 10-25 odsto.

Intervencije ljekara

Probajte da ne paničite. Ako postoji realna potreba za nekom medicinskom intervencijom pri izvlačenju bebe najbolje je da tu činjenicu prihvatite kao najbolju odluku za vas i vaše dijete. Dobar i otvoren odnos sa ljekarom i babicom može vam u velikoj mjeri pomoći da otjerate svoje strahove.

Što više znanja posjedujete bićete spremniji za ono što vas čeka i osjećati bolju kontrolu nad onim što se događa. Ako ne poznajete terminologiju koju koristi medicinsko osoblje bez ikakve sumnje ćete se osjećati zbunjeno i nesigurno. Postavljajte zato pitanja i tražite jednostavna objašnjenja kako biste se osjećali sigurnije.

Iznenadno pražnjenje crijeva

Tokom napinjanja i guranja bebe nekim ženama može da se desi da se iznenada isprazne i nemate razloga da se zbog ovoga stidite. Babice brzo reaguju na ove male nezgode i dovedu za čas cijelu situaciju u red. Da bi se ovo izbjeglo porodiljama se uradi klistir ali neke idu u toalet još u ranoj fazi porođaja.

Omotavanje pupčane vrpce oko bebinog vrata

Labavo umotavanje pupčane vrpce oko nekog dijela bebinog tijela je veoma česta pojava i u rijetkim slučajevima može da izazove probleme. Ako je pupčana vrpca kojim slučajem zategnuta, babica i doktor će to sigurno primjetiti i reagovati na odgovarajući način.

Prijevremeni porođaj

Neki od glavnih izazivača prijevremenog porođaja se identifikuju dovoljno rano da može da se djeluje na vrijeme kako bi se on spriječio. Zapamtite da ne možete i ne trebate sebe da krivite ako do prijevremenog porođaja dođe. Zahvaljujući napretku u medicini i prijevremeno rođene bebe dobro napreduju. I ovde je važno da budete dobro informisani i reagujete na vrijeme na prve znake prijevremenog porođaja kao što su pojačana vaginalna sekrecija (bilo da je sluzava ili krvava, čak i blago prebojen sekret crveno može biti značajan), vaginalno krvarenje (bilo da je samo tačkasto ili obilnije), bol u donjem dijelu trbuha, grčevitog tipa, ili postojanje redovnih kontrakcija (više od 4 za sat vremena), osjećaj da vas beba pritiska na dole, bol u krstima.

Ne stići na vrijeme u porodilište

Ova briga uopšte nije rijetka, naročito kada se radi o prvom porođaju. Prije svega morate znati da porođaj ipak traje i da nema razloga za brigu ako obratite pažnju na sve simptome. Da biste sebe smirili zadajte mužu zadatak da dobro isplanira put do porodilišta i razmotri sve alternativne trase. Ako je muž često odsutan bilo bi korisno da imate i drugu osobu u rezervi za vožnju. Ako se plašite da će vam se dogoditi hitan porođaj najboje je da razgovarate sa vašim ljekarom i babicom koji će češćim pregledima ustanoviti da li imate stvarnog razloga za brigu.

Uz to je važno i da budete spremni. Pripremite unaprijed torbu za porodilište, punite redovno vaš mobilni telefon i vodite računa da je rezervoar automobila pun.

Smrt bebe tokom porođaja

Skoro svaka mama brine o tome da se njenoj bebi ne desi nešto tokom trudnoće ili tokom samog porođaja. I za ovu pojavu se može reći da je normalna. Međutim, kod nekih žena ovaj strah prelazi u anksioznost i postaje izvor stresa. Mediji u ovom slučaju nisu od velike pomoći. Najbolje je razgovarati sa ljekarom i shvatiti da ovaj strah nije nikakvo predskazanje već da samo utiče na normalno funkcionisanje vašeg svakodnevnog života. U tom slučaju ovaj strah predstavlja veliki izvor stresa i zahteva profesionalno savjetovanje. Razgovarajte sa porodicom, prijateljima i stručnjacima koji će znati kako da vam pomognu.

Read More

Promjene poslije poroda

Ne postoji ništa slično prvoj godini majčinstva, kada vas obuzme uloga ili osjećanje da ste tako mali. U vama se smjenjuje ljeto I zima, tuga I smjeh, plač, briga, strah..a . spolja, ljudi vas doživljavaju kao još jednu ženu sa kolicima.

   

Razdoblje babinja traje šest tjedana, tokom kojih majka prolazi kroz brojne fizičke, hormonalne i emocionalne promjene, a često je sva njezina pažnja, kao i pažnja okoline, usmjerena samo na dijete

S porođajem počinje razdoblje života žene kojem nije posvećeno dovoljno pažnje; sva emocionalna i socijalna briga okrenuta je prema djetetu, dok majka često ostaje zapostavljena i nezbrinuta. Puerperij, odnosno babinje, traje šest tjedana i to je razdoblje involucije genitalnih organa, ali i vraćanja ostalih organskih sustava žene u funkcioniranje kao prije početka trudnoće.

Promjene na dojkama i spolnim organima

Prva dva-tri dana po porodu, kada započinje dojenje, često su posebno teška, jer žene za njih nisu pripremljene, kao što nisu upućene ni u samu tehniku dojenja. Događaju se burne promjene tijela, poput nabreknutosti dojki s pojačanim vaskularnim crtežom i mijenjanjem konzistencija dojki unutar kratkog vremena. Mastitis, to jest upala dojke često se pojavljuje tokom prvih tjedana po porodu, ali i u kasnijim mjesecima. 

Bezbrižna trudnoća, porođaj i babinje 

Metaboličko-imunološke snage tijela ne ulaze u ravnotežu u prvim danima babinja i time je tijelo izloženo brojnim nepogodnim faktorima. Meki dijelovi porođajnog kanala, kao i samo materište iznimno je pogodno za razvoj infekcije kroz otvorne krvožilne i lifne puteve, s mogućim širenjem u ostale dijelove tijela. 

Promjene mekih dijelova porođajnog kanala, kao što je zadebljanje stjenke rodnice (uslijed nagnječenja mekog tkiva i stvaranja edema) te urez međice, često izazivaju osjećaj nelagode. Kod brojnih žena raste strah od spolnog odnosa te se osjećaju neprivlačno. 

Hormonalne i emocionalne promjene

O problematici emocionalnih promjena koje obilježavaju razdoblje babinja rijetko se javno raspravlja. Nagla promjena fizičkog stanja (porod i porod posteljice kao hormonskog generatora) u iznimno kratkom vremenu za posljedicu ima dinamičnu mijenu hormonskog statusa pa tako i promjenu molekularnih mehanizama u mozgu, što može prouzročiti psihoze u ranom, ali i u kasnijem babinju (12.-14. dan babinja). 

Endokrini poremećaji te infektivni i toksični agensi mogu prouzročiti pojavu psihotičkih problema tijekom babinja. Ovo ostaje intenzivno, a nedovoljno artikulirano razdoblje u životu žene, koje zahtjeva pomni nadzor, kako od strane okoline tako i od strane liječničkog osoblja. 

Razdoblje babinja ipak ne mora biti neugodno, a od velike pomoći može biti već prihvaćanje da je u redu ponekad biti loše, da je normalno da je nekad teško, i da je ovo nešto što većina žena prolazi.

Nakon poroda vašeg djeteta moguće je da ćete prolaziti kroz razne emocije. Potrebno vam je vrijeme da se priviknete na promjene vašeg tijela i potrebe vašeg dijeteta. Ove promjene mogu utjecati na vaše raspoloženje koje može varirati od osjećaja tuge do osjećaja sreće. To je normalno. Oko polovice novih mama iskusi ovakve osjećaje.

 Na početku postporođajnog perioda emocionalne promjene su dosta dramatične. One su povezane sa izvjesnom hormonskom krizom porodilje, zato što nivo svih hormona vrtoglavo pada poslije porođaja. Placenta je osnovni izvor ogromnih količina hormona i taj pad hormona dovodi do psihičkih promjena kod žena. Najčešći su: psihoze, loša raspoloženja, depresija, pa čak i nagon i pokušaj samoubistva. Prema istraživanjima, svaka osma žena pati od postporođajne depresije.

Znakovi

Možete imati jedan ili više ovih znakova:

• da bezrazložno plačete

• da ste nemirni ili nervozni

• da vam se raspoloženje brzo mijenja od sretnog do tužnog

• da ste lako razdražljivi

 • da nemate mnogo strpljenja

 • da se osjećate preokupiranom

 • da vam je teško razmišljati

 • da ne osjećate glad

• da ste umorni i da vam nedostaje energije

 • da imate probleme sa spavanjem

Ove promjene bi trebale proći za nekoliko dana ili tjedana, kako se vaše tijelo prilagođava i kako se navikavate na pružanje njege vašoj bebi. Ovo su neke od stvari koje vam mogu pomoći:

• Tražite i prihvatite pomoć.

 • Odmorite se i spavajte dok beba spava.

 • Napravite pauzu i neka se neko drugi pobrine za bebu dok vi izađete.

 • Razgovarajte o svojim osjećajima sa porodicom i prijateljima.

 • Pridružite se grupi mladih majki.

 • Vježbajte ukoliko vam lječnik to odobrio.

 • Posvetite se sebi. Čitajte, okupajte se ili pogledajte film.

 • Jedite zdravu hranu.

Znakovi opasnosti

Ponekad ovi znakovi ne prolaze ili se pogoršaju. Možda ćete trebati dodatnu pomoć. Možete imati ozbiljnijih problema ukoliko:

• Niste sposobni da se posvetite sebi ili svojoj bebi

 • Bojite se ostati sami sa bebom

• Na um vam padaju misli poput toga da povrijedite sebe ili svoju bebu.

Ovo su znakovi opasnosti i potrebna vam je pomoć. Smjesta nazovite svog doktora.

Šta je neophodno za fizički i psihički oporavak majke?

Uravnotežena ishrana i redovna fizička aktivnost, mirna sredina, ljubav, pažnja i podrška porodice. Cijeli taj sklop neophodan je da se majka ne samo fizički oporavi, već i da se adaptira na promjene u životu, da ima energije da se brine o novorođenčetu. Treba da izbjegava „da jede za dvoje”, već da uzima proteine, vitamine, oligoelemente i izbjegava masti i ugljene hidrate. Važno je da konzumira dovoljno kalcijuma, koji je važan za oporavak kostiju, kose, zuba i noktiju. Važno je takođe da se prati nivo hemoglobina, zato što bebe uzimaju mnogo željeza kroz majčino mlijeko.

Ako porodilja ima tegobe, važno je da se konsultuje sa ljekarima specijalistima. Sa ginekologom ako ima poteškoće u seksualnom životu, ili na primjer pojačano bijelo pranje i promjene u menstrualnom ciklusu. Sa endokrinologom ako se u trudnoći ugojila više od 17 kilograma, a uprkos trudu, poslije porođaja ostane prekomjerna težina. Sa psihologom ukoliko postporođajna depresija traje duže od deset dana i produbljuje se. U svakom slučaju korisno je održavanje kontakta sa ličnim ljekarom i pridržavanje njegovih savjeta o režimu ishrane, dodatnom uzimanju vitamina i dodataka ishrani, kao i svemu drugom vezanom za zdravlje i dobrobit majke.

Godinu dana oporavka

Iako je oporavak poslije porođaja individualan, danas se smatra da je za potpuni oporavak nakon rađanja djeteta potrebno oko godinu dana, kada „sve dolazi na svoje mjesto”, odnosno bar onoliko vremena koliko se tijelo mijenjalo i prilagođavalo u trudnoći. Dolazak djeteta jeste prelijep događaj, ali i stresan, pa je svakoj ženi nakon porođaja potrebna pomoć i razumijevanje. Čak i kada se žena fizički brzo oporavi, treba imati u vidu i njen psihološki oporavak koji u mnogome zavisi i od podrške okoline.

Read More

Očekujete blizance? - trudnoća i porod

Kada ste saznali da je vaša trudnoća blizanačka, preplavio vas je osećaj oduševljenja, ili straha, ili čudna mješavina oba ova osjećaja? Ništa neobično, vjerujte, većina roditelja se isto tako osjeća kada čuje ovu vijest. Ona je divna, naročito za one parove koji su se borili sa problemom neplodnosti, ali istovremeno otvara mnoga pitanja - kako ćemo se izboriti, hoćemo li se snaći...

Jedna od 80 trudnoća je blizanačka, u jednom od 8000 slučajeva se radi o trojkama, dok su višestruke trudnoće u prirodnim uslovima prava rijetkost. Veći broj plodova, koji je uglavnom posljedica vještačkog začeća, rijetko preživi. Blizanci mogu da budu jednojajčani i dvojajčani.

Jednojačajni blizanci su uvijek istog pola i teško ih je razlikovati, dok dvojajčani mogu da budu istog ili različitog pola... i da se toliko razlikuju, da se uopšte ne bi reklo da su braća i sestre.

Kako trudnoća odmiče, osjećaj sreće što nosite dvojke će da smijeni briga da li će sve proteći kako treba. Naime, blizanačka trudnoća, a naročito višestruka - na izvjestan način je rizična i za majku i za bebe. Uprkos češćoj i intenzivnijoj kontroli u toku trudnoće, blizanci nerijetko dolaze na svijet prije vremena, sa svim problemima vezanim za nedonesenost. Takođe, kod njih su češća neka stanja (problemi sa disanjem, porođajne povrede i drugo).

Porođaj

Porođaj blizanaca često ide prijevremeno, jer je težina i veličina maternice tolika da ne može izdržati do termina. Sam porod može ići vaginalno ako ne postoje neki faktori koji povećavaju opasnost za dijete (npr. mala tjelesna težina za odgovarajuću dob). Ako postoji povećani rizik za dijete, učinit će se carski rez.

Statistički podaci pokazuju da će se  50% blizanaca roditi prije punih 36 tjedana trudnoće. Zbog prijevremenog poroda, ali i male porođajne težine bez obzira na trajanje trudnoće (obično ispod 2500 g, dakle pun kilogram manje nego u jednoplodnoj trudnoći), novorođenčad su obično osjetljivija i traže puno pažnje nakon poroda. Razlog male porođajne težine je mehanički, jer je u maternici premalo mjesta za dvije bebe, i do njih ne dolazi dovoljno hrane.

Da li će porod biti vaginalni ili carskim rezom ovisi o puno faktora, a najvažniji je položaj djece u trenutku poroda. Najčešća kombinacija, gdje su oba blizanca glavom (42%) je i najpovoljnija za vaginalni porod. Slijedeća najčešća kombinacija, gdje je prvi blizanac namješten glavom a drugi zatkom (27%), također dozvoljava vaginalni porod. Položaj djece u bilo kojem trenutku trudnoće nije definitivan, jer čak i u blizanačkoj trudnoći do zadnjeg trenutka ima dovoljno mjesta da se bebe okrenu. Ovo se vrlo često dešava sa drugim blizancem, koji je npr. mjesecima okrenut na zadak, da bi se tek prije 37-og tjedna okrenuo na glavu. Također, nakon poroda prvog blizanca, drugi ima puno mjesta te u samom porodu lako može promijeniti položaj. Ovo se rjeđe desi ako je drugi blizanac na glavu, jer je to prirodni položaj za porod. Vaginalni porod, osim o namještaju djece, ovisi i o zdravlju rodilje i beba, pa se danas ipak preko 50% blizanačkih trudnoća dovršava carskim rezom.

Sam vaginalni porod, ukoliko je spontani, obično je lakši nego u tipične prvorotke sa jednoplodnom trudnoćom. Obično je kraći, a sam izgon lakši jer su bebe manje. Trudnica može dobiti epiduralnu analgeziju, iako su i trudovi, zbog prerastegnutosti maternice, obično slabiji i manje bolni. Trudnici se često daje infuzija sintocinona (drip), da se trudovi pojačaju.

Nakon što se porodi prvi blizanac, podveže mu se pupkovina, i provjeri položaj drugog blizanca. Ukoliko je drugi na glavu ili na zadak, a CTG pokazuje da je dobrog zdravlja, čeka se spontani porod. Uobičajeno između poroda jednog i drugog djeteta prođe 15-tak minuta, ali ponekad je potrebno prokinuti vodenjak drugog blizanca i požuriti taj porod, pri čemu obično ne dolazi do komplikacija. Također, poznati su slučajevi kad se prvi blizanac rodi prijevremeno, a porod drugog uspješno zaustavi, pa se drugi porodi danima iza prvog. Porod drugog blizanca obično je puno lakši nego prvog, jer je prvi već proširio porođajni kanal. Ukoliko je drugi blizanac na zadak, može ga se tako poroditi, ali se može i napraviti vanjski ili unutarnji okret, kojim ga se dovodi u položaj glavom, ako porodničar ocijeni da je tako bolje.

Za carski rez u slučaju blizanaca odlučuje se ukoliko se zaključi da je položaj blizanaca nepovoljan, ali i u svim slučajevima u kojima se inače, u jednoplodnoj trudnoći, radi carski rez. To može biti preeklampsija majke, placenta previa, prijevremeni porod, odljuštenje posteljice, loš CTG jednog od blizanaca, velika razlika u težini blizanaca i problemi koji zbog toga mogu nastati itd... Carski rez, ukoliko se na njega odluči unaprijed, obično se zakaže sa punih 37 ili 38 tjedana trudnoće. Sam tijek operacije, i oporavak nakon nje, je isti kao kod jednoplodne trudnoće.

Ponekad je potreban i kombinirani vaginalni porod i carski rez za drugog blizanca. To se radi kad se prvi blizanac porodi normalno, a drugi postane ugrožen, naprimjer zbog ispale pupkovine (u tom bi slučaju dijete prolaskom kroz porođajni kanal pritisnulo pupkovinu i samo sebi onemogućilo dotok krvi), odljuštenja posteljice (tzv. abrupcije), ili izraito lošeg stava koji se ne može korigirati vanjskim ni unutarnjim hvatom.

Uprkos svim postojećim rizicima, najveći broj blizanaca dolazi na svijet u dobroj kondiciji. Manju porođajnu masu uglavnom svi nadoknade do kraja treće godine života, tako da se kasnije - u razvojnom smislu, ne razlikuju od svojih vršnjaka.

Prevencija prijevremenog porodjaja

Ukoliko ste zabrinuti zbog mogućnosti da dodje do prijevremenog porodjaja ili ste već pod posebnim nadzorom - a većina blizanačkih trudnoća se posebno prati - evo nekoliko mjera koje možete preduzeti kako biste, koliko god je moguće, spriječili ili odložili prijevremeni porodjaj:

→ povećajte vrijeme dnevnog odmora - svakoga dana, najmanje dva puta dnevno, natjerajte sebe da se odmorite ležeći. Ležanje na boku je korisno i preporučljivo kako bi vaša materica bila opuštena. Takodje možete blago da odignete kukove, kako biste smanjili pritisak na cerviks.
→ smanjite ili potpuno prekinite naporne aktivnosti - bez trčanja, penjanja i silaženja niz stepenice.
→ ne podižite teške stvari - namirnice iz kupovine, korpe za veš, a ni malu djecu.
→ ne obavljajte teške kućne poslove - ne pomjerajte namještaj, ne perite podove, čak i kada imate jaku potrebu da sredite kuću pred porodjaj.
→ promijenite radne obaveze - možda ćete morati da smanjite broj radnih sati ili da, ako je moguće, prestanete da radite ranije i odete na trudničko bolovanje.
→ smanjite ili prekinite svoje seksualne aktivnosti - u zavisnosti od svog zdravstvenog stanja, porazgovarajte sa ginekologom da li su vam seksualne aktivnosti uopšte dozvoljene.
→ ne obavljajte pripremu grudi za dojenje - masažu grudi i ostale pripreme za dojenje nemojte izvoditi sve do 37. nedelje gestacije, jer stimulacija grudi izaziva kontrakcije.
→ pažljivo na časovima i vežbama za trudnice - ukoliko odlazite na časove i vježbe za trudnice, preporučuje se da ne vježbate ništa osim tehnika disanja.

Read More

Vaše dijete ne voli da se kupa???

Između prve i druge godine, vaše dijete će se možda bojati kupanja u kadi. Uplašit će se da se ne oklizne i ne padne, ulazak sapuna u oči bit će problem, a možda će biti dovoljno za strah samo zvuk vode koje teče

Bebe se moraju kupati, pa je vaš zadatak da otkrijete kako najbolje da ovo iskustvo pretvorite u pozitivno.

Djeca obično vole igre s vodom, no kupanje već može biti veliki problem.

Taj strah od kupanja obično započinje već prilikom djetetova svakodnevnog kupanja i tuširanja, stoga je vrlo važno kako to roditelji čine. U prvim mjesecima života jako je važno kako držimo dijete dok ga kupamo kako bi se ono u našim rukama osjetilo posve sigurno. Kako dijete raste, tako postaje nemirnije, pa je tada potrebno obratiti pojačanu pozornost kako djetetu ne bi dospjela voda ili dječji šampon na lice. Uslijed takvog za njih neugodnog iskustva, djeca mogu protestirati prilikom svakog sljedećeg kupanja.

Kako su dječji strahovi normalni i očekivani tijekom njihova rasta i razvoja, važno ih je uvažiti te razumjeti dijete. Djetetu ne treba govoriti «Ne trebaš se bojati» jer ono time dobiva poruku da je ono što osjeća pogrešno. Dijete je vjerojatno razvilo strah zbog vlastitog neugodnog iskustva, koje je možda doživjelo samo jednom, no njemu dovoljno da zaključi da je kupanje «opasno».

Veoma je važno razgovarati s djetetom o tom strahu, a ako je veće, pokušati doznati što se dogodilo, te mu potom objasniti da to neugodno iskustvo može izbjeći te imati kontrolu nad kupanjem. S djetetom možemo dogovoriti da ćemo poštovati njegove upute i, na primjer, zastati s ispiranjem kose kada nam to kaže. Kada je dijete spremno ponovo nagnuti glavicu, mi ćemo nastaviti. Također, korisne su i igre u kadici, kao i polijevanje lutaka ili drugih igračaka kako bi dijete vidjelo da se potencijalna opasnost od dolaska vode na neugodna mjesta može izbjeći.
Pri tome je, naravno, važno biti strpljiv ali dosljedan u obavljanju higijene.

Ako kod djeteta primjetite:

Strah od “potapanja”

Nabavite specijalno sjedište za kadu ili prostirku koja se lepi za dno, u slučaju da se dijete plaši da će skliznuti pod vodu. Takođe, ukoliko beba već može da sjedi, uzmite je u ruku i pustite je da se praćaka u vodi. Tako će, sigurna u vašim rukama, moći da uživa u prskanju vodom.

Strah od vode

Vašoj bebi nije potrebno kupanje svake večeri. Zato, ako primjećujete da ne voli vodu, kupajte je svake drugi ili treći dan, a između toga biće dovoljno da joj operete lice, vrat, ruke i guzu. Da biste je podstakli da zavoli kupanje, napunite kadu vodom i stavite u nju bebine omiljene igračke.

Mržnja prema pranju kose

Vaša beba možda ne voli kada joj voda i sapunica uđe u oči i kada se sliva niz lice. Zbog toga, potrudite se da joj što minimalnije pokvasite kosu – koristite samo pokvašenu flanelsku krpu. Kada to prihvati, možete da počnete da joj perete kosu na klasičan način, vodeći računa o tome da sapunica i voda ne uđu u oči. Naravno, koristite isključivo bebi šampon koji je takvog sastava da ne iritira kožu i oči.

Strah od oticanja vode

Ako primjetite da se vaša beba panično plaši oticanja vode, kada izvadite čep iz kade, pokažite joj, na primjeru njenih igračaka, da se nista strašno neće desiti, te da sve ono što je u kadi (uključujući i nju!) u njoj i ostaje!

Nemojte ih prisiljavati ako nisu spremni.

Bebe koje se boje ući u kadu ne treba prisiljavati da to naprave. Možete pokušati bebu okupati u lavoru, ali ako je bebi i to zastrašujuće, kupajte bebu spužvicom bez ulaska u kadu nekoliko mjeseci. Ovim ćete dati bebi vremena da savlada strah. Kad budete ponovo počinjali s kupanjem u kadi, probajte s nekoliko centimetara dubine. Obavezno prije nego što budete odčepili kadu, izvadite prvo bebu iz nje.

Neki roditelji kupaju bebu svaki dan, sve dok beba ne počne puzati po podu i aktivno se igrati na istom, nema potrebe za dugačkim kupkama više od 2 do 3 puta tjedno.

Iako je razlog zbog kojeg strah nastaje nepoznat (bilo koja bezazlena situacija tokom kupanja može da pokrene strah) ta pojava se često povezuje sa novim razvojnim periodom. Naime, smatra se da dijete počinje da pravi bolju distinkciju između svog tijela i spoljašnje sredine. Vodena sredina je dovoljno nepoznata i nepredvidiva da dijete počinje da se plaši, upravo zbog toga što osjeća da je to značajno različito od vazduha. Ono što se još pretpostavlja je da se dijete plaši slivnika i zvuka koji se proizvodi kada voda otiče, pa ako ste u situaciji da to izbjegnete tako i postupite.

Vrlo je važno da znate da Vi niste ni u čemu pogriješili, čak naprotiv, već radite ono što je preporučljivo, pokušavate da situaciju (neke elemente kupanja) povežete sa svakodnevnim aktivnostima kao i da relaksirate dijete korišćenjem igračaka. Sada je važno da samo u tome istrajete, jer je ovaj strah prolaznog karaktera. Moguće je da će se nekada kasnije opet javiti, ali će isto tako i nestati.

Kada je Vaše dijete uznemireno, važno je da ste Vi smireni i da joj nudite ohrabrenje i sigurnost tokom trajanja situacije koja je plaši. Dobro bi bilo da možete da razmislite o tome kako bi bilo da se Vi plašite, na primjer, nekog insekta a da Vas neko tjera da ga držite u ruci. Sigurno bi i Vaša reakcija bila intenzivna, a odrasli ste. Stoga, razmislite o tome šta bi Vama pomoglo u toj situaciji i to rješenje adaptirajte na nivo djeteta, moglo bi da pomogne. Ako već nijeste, valjalo bi da kupite novu banjicu tj. da je Vaša ćerka odabere. Možda bi je zainteresovalo da na dnu banjice zalijepite stikere u obliku ribica koje bi ona odljepljivala, što bi je vjerovatno animiralo tokom kupanja.  Ako možete da upriličite situaciju i Vi učestvujte u kupanju, dozvolite njoj da »opere« Vašu kosu, ruku i sl. Tokom kupanja joj zaštitite oči, djeca najčešće ne vole da im voda ide preko lica, naročito ako uđe u oči pa ih to peče, u svakom slučaju to stvara dodatnu neprijatnost, koju bi valjalo izbjeći.

Ako možete da učinite da kupanje postane dio rituala pred spavanje, koji bi podrazumijevao na primjer, kupanje, večeru, crtani film, čitanje priče i zatim spavanje sprovedeno redosledom koji Vama odgovara, Vaša ćerka bi vjerovatno mogla da poveže opuštajuće situacije sa kupanjem i spavanjem. Svakako nastavite da radite to što je pomagalo, koristite igračke, pjevajte pjesmice ili pustite neku prijatnu muziku. Uvijek imajte na umu da će ovaj strah sigurno vrlo brzo nestati.

Kako bi mu nova iskustva učinili privlačnijima i zabavnijima, roditelji također mogu pričati zanimljive priče. Primjerice, možemo djetetu reći da stane u plićak zajedno s nama i da je tada, stojeći tako, povezan s cijelim svijetom. Razne igračke i pomagala na napuhavanje mogu djetetu pružiti sigurnost u prvim koracima u moru.
Ipak, s time ne valja pretjerivati kako se dijete ne bi naviknulo da se samo s takvim pomagalima osjeća sigurno u vodi.

Kao i svaki strah, i strah od kupanja s vremenom će proći, kada dijete bude zrelije i sposobnije razumjeti. Stoga je preporuka roditeljima da se opuste i ljetni odmor iskoriste za zabavu i odmor uz međusobno uvažavanje i poštivanje.