Naziv “finger food” ili FF odnosi se na samostalo hranjenje prstima, a prema nekim istraživanjima može spriječiti pretilost u odrasloj dobi. Također, to je sjajan način da bebe već na početku dohrane vježbaju pincetni hvat.
Finger food ili hrana koja se jede prstima, savršen je obrok za vaše dijete koje ne zna koristiti kašiku ili viljušku. Možete pripremiti štapiće, trokutiće, kockice i druge zanimljive oblike šarenog voća ili povrća. Dijete će na taj način više uživati u obroku nego kada ga roditelj hrani, jer se može poigrati hranom, istraživati i tako razvijati finu motoriku, kao i koordinaciju oko-ruka i ruka-usta. Ovako dijete od najranije dobi samostalno kontrolira unos hrane u organizam, što je odličan početak za kasniju kontrolu sitosti, odnosno spriječavanje pretilosti.
Neke bebe će finger food oduševljeno prihvatiti odmah, druge će preferirati da ih ipak hrani roditelj: ako bebi hranjenje prstićima nije zanimljivo, nemojte iznistirati. Radije pričekajte nekoliko dana ili koji tjedan, pa pokušajte ponovo. Finger food može biti i odličan izbor za djecu koja odbijaju dohranu, a dobar je to način i za uvođenje novih vrsta namirnica ili namirnica koje dijete inače nerado jede.
Na ovaj način možete ponuditi voće, povrće, kruh, meso, umake, čak i slastice (vodeći računa o kalendaru dohrane), budite kreativni i pustite mašti na volju. Budite sigurni da ono što nudite bebi nije pretvrdo, ali ni premekano. Kada namirnicu režete na štapiće, vodite računa o tome da budu barem 5 cm dugački, tj. da dio viri iz djetetove šake. U početku će dijete samo taj dio moći pojesti, dok će ostatak služiti kao „drškica“. Tek kada savlada dodatne pokrete moći će pojesti sve.
Prije prvog finger food obroka pripremite se na malo (ok, vjerojatno malo više) nereda i naoružajte se strpljenjem. Možda ćete doći u napast da „pomognete“ djetetu, ali oduprite se. Važno je da za početak finger food ponudite kada je dijete sito. Manje će biti nervozno i moći će se upustiti u opušteno istraživanje raznih boja, mirisa, okusa i tekstura. U početku će ovi obroci završiti s vrlo malo pojedene hrane, ali svakim sljedećim pokušajem dijete će biti sve vještije, a time će rasti i njegovo samopouzdanje.
Prvi ovakav obrok možete ponuditi kada dijete počne samostalno sjediti u hranilici (što je otprilike oko 8. mjeseca starosti). Glavna zanimacija djece te dobi je istraživanje svijeta stavljanjem stvari u usta, a zamislite oduševljenje kad shvate da su neke od „igračaka“ poprilično ukusne.
Ako mislite da dijete neće moći jesti ovako pripremljenu hranu jer nema zubiće, varate se. „Cuclanjem“ djeca usitnjavaju hranu, ali si i masiraju zubno meso. Tako da hrana ponuđena na ovaj način, u vrijeme izbijanja zubića, ima i terapijski učinak. Kada primijetite nicanje zubića, imajte spremne štapiće voća i povrća u hladnjaku, koje možete ponuditi djetetu umjesto klasičnih gumenih grickalica.
Hrana mora biti jednostavna za jelo. Povrće treba biti kuhano, dovoljno mekano i izrezano na sitne komadiće. Čak i grožđe je preveliko za dijete i može predstavljati opasnost od gušenja. Pazite da namirnice budu prikladne za dob. Vrlo je važno slijediti kalendar dohrane.
Popis omiljene dječje 'hrane za prstiće':
*mali komadići lagano tostiranog kruha ili peciva
*mali komadići banane ili druge zrele oguljeno voće bez koštica poput manga, šljiva, kruška, breskva, dinja ili očišćene lubenice
*dobro kuhana tjestenina u obliku spirala, izrezana na komade
*vrlo mali komadići mekanog sira
*nasjeckano tvrdo kuhano jaje
*cijelo povrće kuhano u vodi ili na pari (grašak, slatki kukuruz)
*cvjetovi brokule i cvjetače kuhani u vodi ili na pari
*kuhani ili pečeni (na papiru za pečenje u pećnici) štapići povrća – mrkve, krompira, batata, pastrnjaka, tikvice, bundeve
*sirovi štapići krastavaca
*tanki štapići mesa – topli ili hladni
Kroz nekoliko tjedana mališani u potpunosti usavrše samostalno hranjenje, a tada hranu (i igru) možete dovesti na novu razinu. Pripremite im jednostavni umak. Djeca uglavnom uživaju u umacima, zapravo, više uživaju u samom umakanju hrane.
Napravite humus, umak od graška, umak od crvene paprike i mahune, kremasti sir i jogurt s vlascem, jogurt i krastavac ili umak od patlidžana – ideja je na stotine. Malo eksperimentirajte i vidite što vaše dijete voli. Uz umake koje posebno voli vjerojatno će prije pojesti i štapiće namirnice koja mu je manje draga.
Je li dijete dovoljno pojelo?
Naučite vjerovati djetetu. Svako dijete je stručnjak kada je u pitanju njegov apetit i potreba za hranom. Imajte na umu da je želudac djece malen, otprilike veličine njihove šake i zato je potrebno da jedu manje, ali češće. Ako se dijete samostalno hrani, najčešće će roditeljima dati jasan signal kada je gotovo. Oni ponekad hranu komad po komad počnu bacati sa stola ili jednim potezom ruke sve „pometu“ na pod. Neka su djeca nešto suptilnija i počnu odmahivati glavom ili vraćati roditeljima preostalu hranu. Sve u svemu, poruka će vam biti jasna.
Hranjenje ne mora biti „samo“ hranjenje. Namirnice koje ponudite djetetu na istraživanje mogu biti jednako efikasne kao i najskuplje didaktičke igračke. Ali jednu stvar ne zaboravite – nikad, ali baš NIKAD ne ostavljajte dijete bez nadzora dok ono jede.
*cvjetovi brokule i cvjetače kuhani u vodi ili na pari
*kuhani ili pečeni (na papiru za pečenje u pećnici) štapići povrća – mrkve, krompira, batata, pastrnjaka, tikvice, bundeve
*sirovi štapići krastavaca
*tanki štapići mesa – topli ili hladni
Kroz nekoliko tjedana mališani u potpunosti usavrše samostalno hranjenje, a tada hranu (i igru) možete dovesti na novu razinu. Pripremite im jednostavni umak. Djeca uglavnom uživaju u umacima, zapravo, više uživaju u samom umakanju hrane.
Napravite humus, umak od graška, umak od crvene paprike i mahune, kremasti sir i jogurt s vlascem, jogurt i krastavac ili umak od patlidžana – ideja je na stotine. Malo eksperimentirajte i vidite što vaše dijete voli. Uz umake koje posebno voli vjerojatno će prije pojesti i štapiće namirnice koja mu je manje draga.
Je li dijete dovoljno pojelo?
Naučite vjerovati djetetu. Svako dijete je stručnjak kada je u pitanju njegov apetit i potreba za hranom. Imajte na umu da je želudac djece malen, otprilike veličine njihove šake i zato je potrebno da jedu manje, ali češće. Ako se dijete samostalno hrani, najčešće će roditeljima dati jasan signal kada je gotovo. Oni ponekad hranu komad po komad počnu bacati sa stola ili jednim potezom ruke sve „pometu“ na pod. Neka su djeca nešto suptilnija i počnu odmahivati glavom ili vraćati roditeljima preostalu hranu. Sve u svemu, poruka će vam biti jasna.
Hranjenje ne mora biti „samo“ hranjenje. Namirnice koje ponudite djetetu na istraživanje mogu biti jednako efikasne kao i najskuplje didaktičke igračke. Ali jednu stvar ne zaboravite – nikad, ali baš NIKAD ne ostavljajte dijete bez nadzora dok ono jede.
