Milina bi bila da su vaške tako fine, onda bi sigurno i od sapuna bježale. Ali, nešto im ne smetaju čiste i mirisne glave, pa se treba naoružati jačim adutima! Evo nekoliko korisnih stvari koje smo naučili o vaškama tokom rada na njihovom istrebljenju:
Piše: Jovana Papan
I to, naravno, nije nimalo čudno. Djeca idu u vrtiće, škole, vozimo se autobusima, ne nosimo šljemove ni skafandere i redovno se dešava da nam se nezaštićene kose susretnu sa tuđim kosmatim dijelovima glave, uobičajenim staništima za male napasti.
Jedino što je izgleda čudno je to, što kriznu situaciju na glavama nismo krili. Što smo uredno obavjestili vrtić i školu da su im se i vaške upisale u kolektiv, i to bez konkursa, bodovanja i rang liste.
A što bismo i krili? Pa ne želimo valjda da nam sav trud oko uklanjanja vaški padne u vodu ako djecu vratimo među potencijalno nastanjene vršnjake? A i njihovi roditelji će valjda biti sretniji ako se uhvate u koštac sa problemom dok je još lakše rješiv, nego kad shvate da na djetetovoj glavi ima dovoljno malih čudovišta da mogu da snime četvrti nastavak Gospodara prstenova.
Međutim, po količini iskrene zahvalnosti koju smo dobili sa obje adrese, izgleda da mnogi roditelji upravo to i rade – kriju! Zašto?
Pa, koliko sam uspjela da shvatim, zato što obične vaške ljudi doživljavaju kao nešto teži i opasniji oblik bubonske kuge. Naime, čim im se dijete makar jednom počeše bilo gdje iznad pupka,uspaničeni roditelji počinju da strepe – hoće njihovi praunuci jednog dana moći da se ožene i udaju od tolike porodične sramote? Ko će ih ikada više pozvati na slavu, rođendan, sastanak kućnog savjeta? Hoće li im gazde otkazati stan i pozvati molere da obijaju malter, a kiria Eleni iz Pefkohorija ustupiti drugoj porodici omiljeni apartman, prethodno ga polivši negašenim krečom?
Zbog toga se vaške čuvaju kao porodična tajna koja se nosi u grob. Niko ih nema, a one nekim čudom opstaju i kruže po narodu – naravno, uvijek na tuđim glavama. Nekim manje kulturnim i čistim, valjda. Znaju vaške ko gleda Farmu i kome je kesa za đubre pukla u liftu, takve izgleda najviše vole, a od poštenih i kulturnih ljudi, s druge strane, bježe ko đavo od krsta. Čim vas gricnu, znaju jeste li juče čitali Andrića ili Marijanu Mateus.
Eh, milina bi bila da su vaške tako fine, onda bi sigurno i od sapuna bježale. Ali, nešto im ne smetaju čiste i mirisne glave, pa se treba naoružati jačim adutima!
Evo nekoliko korisnih stvari koje smo naučili o vaškama tokom rada na njihovom istrebljenju:
– nije sve što se zove „sredstvo protiv vaški“ djelotvorno. U beogradskom salonu za uklanjanje vaški (da, i to postoji), preporučili su nam jedan sprej i nekoliko šampona koji su malo skuplji. Dakle – koliko para, toliko muzike.
– rastajanje s novcem i tretiranje „vaškocidom“ su lakši dio posla. Ako je šampon/sprej djelovao, odrasle vaške u kosi su mrtve. Ali, ostaju vam gnjide. To su jajašca i larve vaški koje su zalijepljene za dlake, na 1-2 cm od korijena, i koje hemikalije ne mogu da ubiju. Njih morate da uklonite SVE. Kako? Gustim, vreoma gustim češljem, pramen po pramen, dlaku po dlaku, pod jakim svjetlom. Kad je kosa dugačka, to može da traje više sati. Ali, ako to uradite temeljito, završili ste posao.
– Pošto ipak ne možete biti potpuno sigurni da je i poslednja gnjida na glavi nađena i uništena, posle sedam dana ponovo nanesite sredstvo, za slučaj da se neka nova vaška izlegla. Srećom, vaškama treba dvije nedjelje da bi počele da nose jaja, pa ta jedna, ne može da napravi novu generaciju ako je na vrijeme sredite.
– Vaške mogu da prežive do tri dana bez domaćina. Znate šta to znači –sva posteljina, odjeća i peškiri koji su korišteni prethodnih dana moraju da se operu, po mogućstvu na 60 stepeni. Što ne može na pranje, može u kesu na tri dana, ili u zamrzivač. Dobro usisajte namještaj i podove. Gnjide, srećom, ne mogu da prežive kada su išćešljane s glave.
– Kada ste uspješno zaustavili invaziju u vašem domu, ostaje vam da spriječite vaške da se ponovo infiltriraju. Za početak, budite vrlo skeptični prema povratnim informacijama iz kolektiva! To, da druga djeca nemaju nijednu, a djelila su prostor od 15 kvadrata sa vašim vašljivcima tolike dane, vjerovatno je kao i to da su vam klinci bili u igraonici a nisu se uopšte oznojili. Stručnjaci za vaške iz pomenutog salona rekli su nam da svakodnevno imaju za mušterije djecu kojima u vrtiću „nisu našli nijednu“. Kosa djeteta mora se pregledati polako i detaljno, a za to bi medicinskoj sestri u većem objektu sa recimo 120 djece – trebalo nekoliko sati. O školi da i ne govorimo – polovina djece se vjerovatno neće ni sjetiti da roditeljima prenese molbu učitelja i nastavnika da im pregledaju glave.
– Dakle, neko vrijeme nakon normalizacije stanja, svakodnevno pregledajte djeci kosu, i iščešljavajte je po dolasku iz kolektiva. Neće da škodi. A bogami – ni da svrbi. Možete da prsnete i malo eteričnog lavandinog ulja po dječijoj kosi radi preventive – ali ne očekujte čuda, to je ipak samo blago neprijatno, ne i smrtonosno za vaške.
– I naravno, iskoristite situaciju i dobro se zabavite proučavajući mješavinu panike i užasa na licima rođaka, komšija i prijatelja svaki put kad shvate da ne mogu da vas izbjegnu. Tačno ćete saznati – ko gleda Parove a ko ostavlja raspukle kese u liftu. Eto vidite – vaške vam, na kraju krajeva, ostavljaju u amanet neke posebne sposobnosti.
Izvor: Detinjarije.com
