subota, 30. prosinca 2017.

UDRUŽENJE TRUDNICA I MAMA


Belma Šoljanin i  Aida Džaferović, dipl.psihologinje i majke, već 3 godine rade na permanentnoj podršci populaciji trudnica i porodilja.
Ova vrsta grupne podrške postoji od februara 2015.g, a u novembru, iste godine, prerasta u zvanično registrovano Udruženje trudnica i mama na nivou Bosne i Hercegovine. 
Do danas broji skoro 40 000 članica- žena.

U rad savjetovališta uključene su sve struke a savjeti su obrađeni i na blogu TIMa koji za godinu postojanja bilježi preko 5 miliona pregleda,  sa 650 tema koje dvije psihologinje ažuriraju i kreiraju za potrebe ciljane populacije.
Zvanična kancelarija je u Novim Gradu, na adresi Trg solidarnosti 19.

Nikada za skoro 3 godine nije uskraćena besplatna psihološka podrška putem facebook grupe niti jednoj ženi koja se javila a hiljade žena su pisale i pišu.


Godine odricanja, ulaganja i stvaranja su za nama a mi smo slobodno mogu reći tek počele da gradimo jednu malu instituciju olakšanja, informisanja i podrške svim trudnicama i porodiljama diljem BIH. Svakog dana učimo i učimo jedne od drugih. Učimo i kako uživati u majčinstvu. 



U novembru mjesecu 2017.godine ostavrena je i zvanična saradnja Udruženja TIM i Zavoda za zdravsvenu zaštitu žena i materinstva Kantona Sarajevo. Direktor Zavoda, Prim.dr.med.,mr.sci. Mithat Kurtović izrazio je zadovoljstvo zbog postojanja i rada našeg udruženja te obećao punu saradnju u budućim projektima. Sastanku je prisustvovala i glavna sestra Zavoda, Dipl.med.sestra Sadiha Dervišević. 


  



I  gradonačelnik Grada Sarajeva, gospodin Abdulah Skaka na sastanku održanom početkom novembra 2017.godine izrazio je podršku radu Udruženja TIM: "Danas sam se sastao sa predstavnicama Kluba trudnica i mladih mama. Razgovarali smo o mogućnostima realizacije projekata koje će Grad u saradnji sa Udruženjem pokrenuti sa ciljem zaštite, promicanja i potpore majčinstva i dojenja. Prepoznali smo nekoliko prioriteta, te ćemo nastojati raditi na stvaranju okruženja u kojem će svaka buduća majka osjetiti potporu zajednice, a dijete imati bolje uvijete za zdravo i bezbrizno odrastanje, kako bi naši mali građani izrasli u velike, zdrave i kvalitetne ličnosti." 

Sretne smo što i Grad Sarajevo želi dati podršku našem radu.



Zaista nas raduje činjenica da gradonačelnik prepoznaje značaj našeg rada i istom želi dati doprinos. Vrijedi istaći i to da brojni uvaženi stručnjaci iz svih oblasti: pedijatrije, ginekologije, oblasti dojenaštva, farmacije, stomatologije, patronaže itd. ali i radnog prava, oblasti nošenja beba, logopedi, treneri sportova za djecu, i td. - sarađuju sa TIM-om i svoja stručna znanja dijele putem našeg savjetovališta, a sve u cilju olakšane edukacije i konkretnije podrške ovoj osjetljivoj kategoriji.


Udruženje TIM pruža podršku putem savjetovališta na facebook grupi 


Kao i putem facebook stranice za roditelje Udruženje Tim- Podrška roditeljima.

Svaka podrška našem radu u vidu donacije, saradnje itd. je moguća i dobrodošla.

Hvala brojnim Prijateljima TIM-a. Sretne smo što ova velika i lijepa priča iz dana u dan raste.

Za sve dodatne informacije kontakt e-mail: tim.udruzenje@gmail.com.



srijeda, 27. prosinca 2017.

Zimski virusi vrebaju djecu

 Svaki period godine ima određene specifičnosti koje su uslovljene vrstom mikronapasnika koji izaziva bolest. Iako je uvijek moguća mješavina mikroorganizama, zimi najčešće dominiraju virusi.


U kolektivima gotovo sva djeca imaju simptome i znakove infekcije. Oni veoma lako prenose virus zdravoj djeci – kijanjem, kašljanjem, ali i neposrednim kontaktom.
Inkubacija (vreme od ulaska virusa u organizam do pojave prvih znakova bolesti) je kratka – samo par dana, pa se bolest brzo širi. Dovoljno je desetak dana da virus dobije većina djece u vrtiću ili školi.
Nisu samo djeca mogući izvori infekcije. I odrasli oboljevaju, a često i nisu svjesni da su opasni po djecu. Dešava se da roditelji nemaju simptome bolesti, ali da ipak nose virus koji djeci može da napravi probleme. Ako mame i tate pogledaju svoje grlo u ogledalu moći će često da zapaze više ili manje izraženo crvenilo, iako nemaju nikakve tegobe. Mi odrasli imamo jači odbrambeni (imunološki) sistem, pa nemamo bolest, ali možemo virus da prenesemo djeci. Ipak, ovo je daleko rjeđi način prenošenja infekcije.
Kako prepoznati virus?
Prvih dana sve izgleda kao obična prehlada – nosić curi, djeca su blago otečena u licu, staklastog pogleda, ali su i dalje živahna i lijepo jedu. Posle par dana počinje glavobolja, manja djeca su “kenjkava”, apetit je sve lošiji, a neki mališani ponekad i povrate.
Ono što je upečatljivo je skok temperature koja može da bude i veoma visoka (do 40 stepeni), ali se kod većine ipak zadržava oko 38 – 38,5 stepeni. Djeca su tada “slomljena”, slabo aktivna, uglavnom leže, i veoma loše jedu.
Ovaj virus izaziva i bol u grlu koji ne treba miješati sa anginom jer se ne radi o bakterijskom zapaljenju već o jednoj od manifestacija virusa. Nosić je totalno zapušen, tako da djeca često dišu na usta, pa to pogoršava ionako teško stanje.
Mališani nerijetko imaju i pravo zapaljenje vežnjače – konjunktivitis, oči su zakrvavljenje, ponekad sa krmeljima. Konjunktivitis nastaje zbog direktnog efekta virusa, ali i zbog zapušenog nosića. Kada pedijatar pregleda dijete, primjetiće da njegovo grlo nije jako crveno, iako se veća djeca obično žale na bol. Ni na plućima se obično ne čuje zapaljenje ili bronhitis, tako da djeca mnogo lošije izgledaju u odnosu na nalaz koji pedijatar pregledom ustanovi.
Kako se dijete liječi?
Kao i većina virusa i ovaj je otporan na lijekove, pa se ne liječi virus, već simptomi bolesti (simptomatska terapija).
Tečnost je obavezna
Dijete ne treba tjerati da jede na silu, ali mora da pije tečnost. Treba izbjegavati kisele napitke koji mogu da oštete već načet želudac.
Dosta tečnosti, obaranje temperature i čišćenje nosića su glavni zadaci za roditelje, uz pažljivo praćenje toka bolesti. Unaprijed davati antibiotike, da bi se spriječile komplikacije, je potpuno pogrešno.
Dok potpuno ne ozdravi, dijete NIJE za kolektiv! Treba znati da ovaj virus slabi njegovu odbrambenu sposobnost, pa je dijete prijemčivo i za druge bolesti. Kako postoji veliki broj različitih virusa (sa sličnim manifestacijama bolesti) djeca koja se nisu dobro oporavila mogu ući u “serijsku” infekciju koja traje nedjeljama.
Koliko bolest traje?
Veća djeca “preguraju” virus za pet do sedam dana, a kod malih može potrajati i duže (što je djete manje bolest duže traje). Dužina bolesti dosta zavisi od sposobnosti mališana da savlada virus – oni sa dobrim imunitetom već za nekoliko dana živnu i vrate se normalnim aktivnostima, dok drugi čekaju do desetak dana na ozdravljenje.

Dakle, trajanje bolesti prije svega zavisi od uzrasta djeteta i jačine imunološke reakcije na virus. I kada dijete ozdravi, nekoliko dana ima slabiji apetit, pa ne treba insistirati na “jačim” obrocima.

Ima li komplikacija?

Većina djece prođe bez komplikacija, ali su one ipak moguće.

1. Zapaljenje srednjeg uha je jedan od najčešćih problema. Ono prije svega nastaje zbog zapušenog nosa, preciznije zbog zatvaranja izlaza unutrašnjih kanala (Eustahijeve tube) koji spajaju srednje uho sa mjestom gdje se spajaju nos i grlo. I virus “gricne” bubnu opnu i srednje uvo, ali zapušenje Eustahijevih tuba je ipak glavni problem. Čim se kanali zapuše nakuplja se sekret u srednjem uvu, a on je idealna sredina za razvoj bakterija. Tako primarno virusni problem postaje bakterijska infekcija, pa se zato ova upala obavezno liječi antibiotikom!

Najbolje je sprečiti ovu komplikaciju, a to je moguće upornim i efikasnim čišćenjem nosića u kombinaciji sa kapima za nos. Fiziološki rastvor je najefikasniji čistač nosa i može se primjenjivati bez straha, najmanje tri do pet puta dnevno. Kapaljkom se sipa nekoliko kapi u jednu, pa u drugu nozdrvu, a dijete treba da leži zabačene glavice da bi se rastvor slio u grlo. Kod beba treba koristiti pumpicu za izvlačenje sekreta, a veću djecu ohrabriti da duvaju nos. Kad se završi čišćenje nosa treba staviti kapi za nos (efedrin, ili slične) koje su apsolutno potrebne ovih dana jer pored sekreta, i prošireni krvni sudovi u nosu doprinose njegovom zapušenju. Kapi će suziti proširene krvne sudove i omogućiti djetetu bolje disanje, ali i smanjiti rizik od zapaljenja srednjeg uha. Kapi ne treba stavljati duže od četiri do pet dana, a uglavnom ih je dovoljno staviti tri puta dnevno (mada to zavisi od vrste proizvoda). Čim dijete zaboli uho, tokom ove infekcije, treba se obratiti ljekaru.  Pregled otoskopom će riješiti sve dileme oko dijagnoze i dalje terapije.

2. Zapaljenje sinusa se, takođe, može desiti tokom ove viroze. Manifestuje se izraženom glavoboljom, naročito u čeonom predjelu i oko očiju. Pregledom se, umjesto bistrog, providnog sekreta (koji se vidi u početku bolesti) lako vidi zamućen – gnojni sekret koji se iz zapaljenih sinusa sliva niz grlo. Ukoliko pipanje i kuckanje dijelova čela i jagodičnih kostiju izaziva bol, jasno je da su sinusi upaljeni. I ova bakterijska komplikacija virusne infekcije se liječi antibioticima koje ljekar prepiše.

3. Gnojno zapaljenje grla se može desiti u sklopu virusne infekcije, ali ne pretjerano često. Ovu komplikaciju možemo pokušati da sprečimo grgljanjem – ispiranjem grla. Veća djeca rado grgljaju, a dobro pripremljen čaj od žalfije ili neki od posebno pripremljenih rastvora su sasvim prikladni. Ipak, kada se desi bakterijsko zapaljenje, ili kada posumnjamo na njega, treba uraditi bris grla i započeti antibiotsku terapiju.

Da li mogu da se jave komplikacije na plućima?

Na plućima su moguće dve vrste komplikacija.

1. Prva je bronhoopstrukcija (suženje disajnih puteva). Pored sklonosti ka alergijskim bolestima i virus može započeti bronhospazam. On se kod starijih mališana realtivno lako čuje jer djeca prošište, uz kašalj koji se intezivira. Svaki duži i uporniji kašalj obavezuje da se djetetu poslušaju pluća, kako bi pedijatar utvrdio da li ima spazma ili ne. Ako se desi, bronhospazam se leči bronhodilatatorima (Spalmotil, Aloprol, Aminofilin), sa ili bez lijekova koji smanjuju zapaljenje sluzokože malih i srednjih disajnih puteva. Ovu terapiju obavezno vodi ljekar, ali treba podvući da antibiotici nisu efikasni u terapiji bronhoopstrukcije.

2. Druga plućna komplikacija je zapaljenje pluća. Ono se, srećom, rijetko, ali kada se desi treba na vrijeme započeti terapiju. Pored kašlja koji dobija na intezitetu, dijete dodatno klone kada počne zapaljenje pluća. Ipak, jedino ljekar može postaviti dijagnozu, pregledom djeteta, a nekada i uz pomoć rendgenskog snimka. Iako se radi o primarno virusnoj komplikaciji, antibiotska terapija je neophodna jer virus otvara vrata bakterijama koje mogu da napadnu već oštećeno plućno tkivo.

Postoje i druge, opasne komplikacije virusa. Ipak, one su toliko rijetke da roditelji ne treba da ih se plaše. Kako se ničim ne mogu unaprijed sprečiti, roditeljima ostaje da pažljivo prate dijete, a kada primjete nešto neuobičajeno, treba konsultovati pedijatra.

Ass. dr Goran Vukomanović, pedijatar

Ponekad, mama zaboravi.

Uvijek mi se to dešava u tišini noći. Kada se sve konačno smiri, svi utonu u san, a ja, umorna i iscrpljena, ustajem da još jednom provjerim da li si pokrivena, prije nego što zaspim. Sklonim ti kosu s lica, izvučem pokrivač u koji si se zapetljala, poljubim taj mekani, nježni, najslađi obraz… a onda me pogodi kao grom iz vedra neba. Snagom koja oduzima dah.
Bože dragi, koliko sam samo sretna.


Život je mogao da mi ode u milion drugačijih pravaca. A umjesto svega toga, eto me ovdje, pored tebe. Ti si moje savršenstvo. Sve što ima veze s tobom je baš onako kako bi trebalo da bude i mnogo više nego što sam ikad mislila da ću imati.
Ali ja, ponekad, to zaboravim.
Ponekad, kad jutro dođe, zaboravim. Čujem tvoja mala stopala kako tabanaju ka mojoj sobi i taj slatki glasić kako mi govori: „Mama, dan je, ustani!”
Nasmiješim se, ali me odmah zatim okupiraju misli – šta ću spremiti za doručak? nisam oprala sudove od sinoć. da li smo platili račune? A onda se ti popneš na krevet i spustiš tu malenu glavu na moje grudi. I sjetim se. Sjetim se koliko sam sretna što pred sobom imam još jedan dan s tobom.
Ponekad, za doručkom, zaboravim. Mlataraš nogicama koje sa stolice još ni izbliza ne mogu da dohvate pod, pričajući mi neku nepovezanu priču, kombinaciju nečeg što si sanjala, što se desilo u vrtiću i što si gledala u Patrolnim šapama.
Dok ti pričaš, ja pakujem stvari za vrtić i školu trudeći se da ništa ne zaboravim. A onda mi priđeš, uzmeš me za ruku i kažeš: „Mama, je l da da je to smiješno?”, a tvoj krezavi osmijeh bljesne kao samo sunce i oči zasijaju jače od bilo kog zlata. I ponovo se sjetim – koliko sam samo sretna što svakog dana slušam tvoje luckaste priče.
Ponekad, kad smo napolju, zaboravim. Preskačeš zamišljene prepreke, skupljaš neobično kamenje, a u mojoj glavi se opet vrte sve one stvari koje treba obaviti a koje čekaju na mene. Ali, onda, ti kažeš: „Mama, hajde ja ću biti Elza, ti budi Ana, i sad se klizamo. Ali mama, sa glasovima! Onako imitiraj!” I tad se sjetim – koliko sam sretna što gledam tu tvoju maštu kako cvjeta i uljepšava nam živote.
Uveče, kad dođe vrijeme za spavanje, zaboravim. Zubi su oprani, priča pročitana, ušuškana si i konačno imam par sati mira i tišine za sebe. A onda se tvoje oči napune suzama i kažeš: „Mama… Drugarica me je danas rastužila.” I onda se sjetim. Toliko sam sretna što sam ja ta osoba kojoj vjeruješ i kojoj dolaziš kad ti treba utjeha.
Ponekad, noću, zaboravim. Samo što me je uhvatio prvi san, čujem tvoj preplašeni glas: „Mama, mama, mama, sanjala sam!” Trčim u tvoju sobu i znam da nas čeka duga noć. A onda me zamoliš da ostanem pored tebe i da te češkam. I sjetim se – koliko sam sretna što imam tu moć da učinim da se ti osjećaš sigurno.
Nije tako teško sjetiti se koliko si zapravo sretan.
Sjećam se da sam se kao mala pretvarala da su mi lutke bebe, a ja njihova mama. I nadala se da ću jednog dana umjesto lutkica imati prave bebe.
Sjećam se kako sam se zaljubila u tvog tatu i znala da želim da on jednog dana bude otac moje djece.
Sjećam se dana kad sam saznala da te nosim u stomaku. I sjećam se kako sam jecala satima. Od sreće.
I sjećam se, tako se dobro sjećam onog trenutka kad te je babica prvi put stavila na moje grudi, svu smežuranu i sluzavu. I savršenu.
Zato, kad se život zakomplikuje i ubrza, kada mi misli odlutaju na sto drugih strana, molim te, znaj da znam koliko sam silno, neizmjerno sretna što sam baš TVOJA MAMA.

utorak, 26. prosinca 2017.

PRVA VAKCINA NOVOROĐENČETA I REAKCIJA NA ISTU


Šta je BCG vakcina?

BCG (Bacillus Calmette Guerin) vakcina dobila je naziv po inicijalima francuskih naučnika koji su je izumjeli Albert Calmette (18631933) i Cami­lle Guerin (18721961). To je prva vakcina koju novorođenče do­bija potkožno, u predjelu lijevog ramena.

Treba znati: Ranijih godina mjesto davanja je bila unutrašnja strana lijeve podlaktice.


Da li svaka beba i kada dobija ovu vakcinu?

BCG vakcina daje se zreloj i donesenoj novorođenčadi, između dru­gog i sedmog dana rođenja, tj. dok su još u po­rodilištu.


Koje promjene na koži bebe se mogu očekivati nakon primljene vakcine i kada?

Posle tri do četiri nedjelje, na mjestu uboda vakcine po­javljuje se reakcija u vidu otoka veličine zrna graška, crvene boje. Nerijetko se zapaža i vodeni plik koji spontano prsne. S vremenom, otok se smanjuje, a na mjestu uboda ostaje manji ožiljak.

Kako se procjenjuje uspješnost vakcinacije?

Uspješnost vakcinacije se procjenjuje na osnovu tu­berkulinskih proba koje se rade tri do četiri mjeseca nakon rođenja djeteta, shodno savjetu dječjeg ljekara.

Da li postoje komplikacije nakon primljene BCG vakcine?

BCG vakcina može izazvati sledeće komplikacije:

·         lokalne  crvenilo, pojavu plika i dr.
·         udaljene besežitis koji se manifestuje bezbolnim uvećanjem limfne žlijezde u lakatnoj jami ako je data u podlakticu ili u potpazušnoj jami ako je data u lijevo rame. Uvećana žlijezda može da poprimi različite dimenzije od jedva opipljive do nekoliko centimetara. Stoga se uvijek preporučuje konsultacija neonatalnog hirurga.

Da li je BCG jedina vakcina koju dijete dobija u porodilištu?

Pored BCG vakcine, za vrijeme bo­ravka u porodilištu novorođenče dobija i vakcinu protiv žutice (hepatitisa) B, a revakcinu s navršenih mjesec dana.
Napomena: Ukoliko je majka hepatitis B pozitivna (HBsAg+), dijete umjesto dvije dobija četiri doze imunoglobulina protiv hepatitisa B na rođenju, s mjesec dana, s dva mjeseca i s navršenih godinu dana.


Treba znati: Djeca rođena van porodilišta treba da se vakcinišu do kraja drugog mjeseca života.


Preuzeto iz knjige „Najčešće nedoumice roditelja u prvoh godini života bebe“
autorke vms Sladjana Crvenkov 

Infekcija oka



Uopšteno o njezi očiju kod bebe
Oči novorođenčeta se njeguju umivanjem. Ukoliko se pojave promjene u vidu sekreta, prva pomoć u kući ja prebrisavanje očiju tupferima od vate natopljenim prokuhanom vodom ili fiziološkim rastvorom. Postupak brisanja izvodi se s 2-3 tupfera po kretima od ivice oka ka nosu. Za svako prebrisavanje koristi se nov tupfer, a nakon prebrisavanja oko se obavezno posuši suhim tupferom.

Infekcija
U periodu novorođenčeta, često se sreću bakterijske infekcije jednog ili oba oka.

Uzroci infekcije
Infekcije mogu uzrokovati bakterije s kojima je beba imala kontakt pri prolasku kroz porođajne puteve. Najčešći uzročnici su: Gonococcus, Escherihia colli, Sta filococcus Aureus, rijeđe drugi uzročnici.

Kako prepoznati početak infekcije?
Infekcija se manifestuje najprije oskudnom, a vrlo brzo i obilnom sekrecijom sa zamućenim sadržajem u predjelu jednog ili oba oka. Pored svakodnevne uobičajene njege, treba se obavezno javiti ljekaru radi eventualnog uzimanja brisa oka i propisivanja adekvatne terapije, senzitivne na uzročnika oboljenja.

Napomena: Ukoliko je samo jedno oko inficirano, savjetuje se da dijete leži na toj strani, kako bi se na taj način izbegao prenos infekcije na drugo oko.

Šta je začepljenje suznog kanala?
Začepljenje suznog kanala kod novorođenčeta i odojčeta spriječava oticanje suza koje se slivaju niz lice. Savjetuje se konsultacija oftalmologa i problem se lako rješava.

Napomena: Važno je razlikovati začepljenje suznog kanala od infekcije oka.

Izvor: Knjiga za novonastale mame Najčešće nedoumice roditelja u prvoj godini zivota bebe"
 autorke Sladjane Crvenkov, vise medicinske sestre, sa više od dvije decenije iskustva u radu sa trudnicama i novonastalim majkama-patronažnom radu.


srijeda, 20. prosinca 2017.

Prvi dani kod kuće nakon poroda- kako njegovati ranu nakon prirodnog porođaja (epiziotomiju)?

"Ispravna njega porodjajne rane je najbrži put ka uspješnom zarastanju. 

Savetuje se:


- redovna toaleta porođajne rane - tuširanje ili zapiranje mlakom vodom nakon svake upotrebe toaleta;


- obavezno posušivanje porođajne rane nakon svakog pranja (u vidu tapkanja mekim peškirom, ubrusom ili pamučnim uloškom);


- sušenje porođajne rane prilikom ležanja - savijte noge u koljenima, postavi uložak tako da jedan dio bude ispod stražnjice, a drugi oslonjen na podlogu na kojoj leži


- često mijenjanje uložaka;


- umjerena šetnja u toku dana (ne savjetuje se permanentno ležanje);


- izbjegavanje naglih pokreta u smislu čučnjeva i sjedenja;


- izbegavanje nošenja donjeg veša dok rana ne zaraste.


Budite obazrive i medicinski preparate za brže zarastanje rana ne upotrebljavajte 


bez konsultacije s ljekarom ginekologom ili medicinskom sestrom, kako se ne bi 

omeo dalji tok zarastanja epiziotomije.

Ono sto je odgovaralo vasoj prijateljici ne znači da ce i Vama. Takođe, nerijetko u 

okolini rane bude prisutan krvni podliv ili otok-brzo prolazi uz posebnu terapiju 

(kreme)." - savjetuje Sladjana Crvenkov, viša medicinska sestra sa dvodecenijskim iskustvom u savjetodavnom radu sa trudnicama i patronažnom radu, iz Novog Sada, autorka edicije knjiga "Treba znati". 

Kako njegovati ranu nakon carskog reza?

"Operativnu ranu- ranu nakon porođaja koji je završen carskim rezom njegovati 

sprejom za rane Octenisept, Cicatridin ili propidan od strane ljekara i po potrebi 

staviti preko sterilnu gazu, koju mozete sa sensitivnim flasterom fiksirati."


Sladjana Crvenkov, viša medicinska sestra sa dvodecenijskim iskustvom u savjetodavnom radu sa trudnicama i patronažnom radu, iz Novog Sada, autorka edicije knjiga "Treba znati". 


Tri knjige na temu trudnoća-porodjaj-beba koje su izdate u vise izdanja, strucno recenzovane od eminentnih profesora i zavedene u medjunarodnoj biblioteci.


Prvi dani kod kuće sa bebom- kako znati da li beba dovoljno "jede"?

Ako majka doji savjet je sljedeći:

"Pored plača bebe, stolica bebe je jedan od osnovnih pokazatelja sitosti. Prati se boja, broj 

stolica u toku dana i sadrzaj. Normalno je da zdravo,  sito dijete ima u prvih 

mjesec dana jednu do  čak osam stolica.  

Po pitanju boje najprije su zelene -stolice čišćenja, potom zelenožute i 

najkasnije od 7 dana pa nadalje zlatnožute boje.  Neophodno je da u svakoj stolici bude sadrzaj 

u vidu sitnih zrna nalik susamu.  

Takodje, ne treba da Vas plaši sledeće: u momentu kada beba  kaki je slicno prolivu, tecno je i 

u mlazu."- savjetuje Sladjana Crvenkov, viša medicinska sestra sa dvodecenijskim iskustvom u savjetodavnom radu sa trudnicama i patronažnom radu, iz Novog Sada, autorka edicije knjiga "Treba znati". 

Koji savjet dajete majkama koje iz bilo kog razloga ne doje- šta prate? 

Koliko adaptiranog mlijeka nude po obroku u tim prvim danima? Daju li vodu ili čaj?


"Ukoliko majka iz opravdanih medicinskih razlog ne doji, savjetuje se Ad mleko uglavnom isto 

kao i u porodilištu koje je dobijalo. Doza zavisi od tjelesne mase na rodjenju i broja dana.

U prva tri dana je oko 30ml po obroku, a od 3. do 7. dana 60ml po obroku. Uvijek se svjeze 

sprema, ostatak se baca. U tom slucaju nudi se djetetu i voda."


Sladjana Crvenkov, viša medicinska sestra sa dvodecenijskim iskustvom u savjetodavnom radu sa trudnicama i patronažnom radu, iz Novog Sada, autorka edicije knjiga "Treba znati". 

Tri knjige na temu trudnoća-porodjaj-beba koje su izdate u vise izdanja, strucno recenzovane od eminentnih profesora i zavedene u medjunarodnoj biblioteci.



Pričitajte i Kakva sve može biti stolica kod bebe?

Kako dojiti novoroenče koje previše spava?

Kako mogu biti sigurna da moja beba dobija dovoljno mlijeka?

Šta pripremiti za izlazak iz bolnice za bebu rođenu u zimskom periodu?

Pitale smo mame šta pripremiti za izlazak iz bolnice u ovom zimskom periodu.



Mama Hana piše: "Beba se rodila u februaru. Obukli smo joj bodi kratkih rukava, pamučnu majičicu u kompletu sa hlačicama pamučnim i pamučnom jaknicom. Kapica, rukavice, čarapice, u autosjedalicu  i pokrili dekicom. Taj dan kad smo izasle nije bilo previse hladno."

Mama Irma: "Bodi dugih rukava, štramplice i deblje čarapice, farmerkice i džemperičić, zimska kapica. Pokrili ga dekicom u krutoj korpi koja je imala još i vreću. Izašli 5.12. iz bolnice. Da napomenem da su bili oni veliki minusi tako da je bas bilo hladno taj dan..."

Mama Irma: "Mi smo se rodili 30.11 al smo tek prije 4 dana izasli kuci.Bila je zima bas i snijeg.Iznjeli smo ga u bodiju,majci dugih rukava preko gegice, kapa i rukavice i umotan u deku i korpu.S obzirom da je taaj dan bas bila magla i zima jos smo jednu dekicu preko korpe stavili."


Mama Amela piše: "U januaru bodić dugih rukava, pantalonice, rukavice i kapicu pamucne i skafander onaj cupavi."

"Beba rođena u februaru, obukli joj bodi dugi rukav, čarapiće, plišane gegice i kapu. I naravno dekica. Pripremili smo još bili i štramplice i rukavice ali nam je babica rekla da nema potrebe ih oblačiti."- piše mama Enisa. 

Mama Amina piše: "Mi smo izasle na -30 i obukli smo bodić dugih rukava, benkice i hlačice sa stopalima umotali se u deku-vreću i u korpu toplu za iznosenje bebe i prekrili dekicom."

" Obukli smo bodi kratkih rukava, majicu dugih rukava, hlačice, čarapice i kapicu i umotali je u debelu dekicu i stavili u autosjedalicu. "- piše mama Arnela. 

"Pripremila sam kompletić pamučni sa stopicama, kapicu, duksericu, dekicu-vreću ali sestra nije htjela obuci duksericu  bebi jer kaze da ce mu bit vruće. I taman nam je bilo. Ne valja puno utopljavati bebe pogotovo musku. Beba rodjena krajem januara."- piše mama Emira.


Svakako sugestija da bebu iznesete u autosjedalici 0+.

Sretno!