Svaki roditelj malog djeteta zna koliko može da bude naporan momenat izlaska iz kuće bez njega. Naime, većina djece čim vidi da roditelj izlazi počinje da plače. U želji da ne rasplaču dijete, neki roditelji izlaze iz kuće krišom. Ipak, ne bi nikada trebalo da izađemo iz kuće a da ne pozdravimo dijete. Evo i zašto:
Razdvajanje i ostavljanje djeteta već samo po sebi nije lako, a cijela situacija se pogorša kada dijete uđe u fazu straha od odvajanja (separaciona anksioznost). Međutim, nemoguće je biti uvijek pored njega, a i razdvajanja su korisna da bi ono razvilo svoju emotivnu nezavisnost, čak iako je to na početku teško. Iskradanje iz kuće nije pravo rješenje jer može djetetu da nanese emotivnu ranu koju je teško zaliječiti.
Iskradanje iz kuće stvara kod djeteta osjećaj da je napušteno
Sakrivanje od djeteta i izlaženje bez pozdrava neće spriječiti djetetovu patnju. Činjenica da ga vi ne čujete da plače ne znači da mu manje nedostajete. Čak sasvim suprotno, može biti mnogo gore. Naime, različito je kada dijete plače jer je tužno što izlazite iz kuće i kada plače jer je shvatilo da vas nema i steklo osjećaj da je napušteno.
Maloj djeci je teško da se odvoje od roditelja jer ih vide kao izvor sigurnosti. Zbog toga ovo odvajanje dijete može da doživi kao pravo napuštanje, tim prije ako roditelj nestane iznenada.
Ne treba potcijeniti djetetova osjećanja u ovom trenutku jer se mogu javiti:
- Šok. U prvom momentu dijete reaguje plačem, ljutnjom ili bijesom. Nakon toga može da osjeti brigu i strah.
- Nesigurnost. Kada dijete odjednom shvati da njegovi roditelji nisu tu njegov svijet može da se potrese, što stvara veliku nesigurnost. Ako umjesto da ga pozdravite izađete krišom ono neće znati kada ćete možda ponovo nestati i tako će uvijek osjećati nesigurnost i zbunjenost.
- Strah. Umjesto da nauči dijete kako da se suoči sa odvajanjem od vas, bježanje samo stvara strah. Poslijedica ovoga je da će dijete po vašem povratku samo biti još više vezano za vas jer će biti na oprezu da ne bude ponovo napušteno. Osim toga, može da razvije strah i da ga drugi ne napuste.
- Krivica. Ako česti izlazite krišom iz kuće veoma je vjerovatno da dijete osjeti krivicu. Misliće da je uradilo nešto pogrešno zbog čega “zaslužuje” da bude “napušteno” i to će vjerovatno uticati na njegovo samopouzdanje jer će misliti da nije vrijedno nečije ljubavi.
Sve ovo potvrđuju i razne studije pa je sigurno da djeca nejavljanje roditelja prije odlaska osjećaju kao napuštanje. Ova situacija izaziva bujicu osjećanja i reakcija koje nisu dobre za dijete.
Suprotno tome, svaki put kada se pozdravite sa djetetom prije izlaska iz kuće gradite odnos povjerenja. Čak i ako na početku može da bude teško, ono će vremenom shvatiti da može da vam vjeruje i da ćete se sigurno vratiti nakon određenog vremena. Na ovaj način podstičete otvorenu komunikaciju koja će biti od ogromne važnosti u periodu adolescencije.
Kako pozdraviti dijete a da se izlazak iz kuće ne pretvori u dramu?
Pripremite teren. Na ovaj način vaš izlazak iz kuće neće iznenaditi dijete i imaće vremena da se navikne. Nije potrebno da ga obavjestite prerano, sasvim je dovoljno da ga informišete 15 minuta ranije rečenicom tipa “Sad će da dođe tvoja baka jer mama mora da izađe. Kad završimo užinu moraćeš da se pozdraviš sa mamom.”.
Recite mu kada se vraćate. Ako kažete djetetu kada se vraćate ono će se osjećati sigurnije. Tako će znati i da ćete se vratiti svaki put kad odete i izbeći osjećaj da ste ga napustili. Ako ne znate tačno kad se vraćate, možete reći okvirno ili pokazati da će mala skazaljka biti “na tom broju” i sl. Kada se vratite možete slobodno da naglasite koliko ste bili tačni.
Pričajte djetetu šta će da radi dok vi niste tu. Dijete će se osjećati sigurnije i biće manje zbunjeno situacijom ako ima neki program u glavi. Može čak da bude i veoma motivisano da se pozdravi sa vama ako mu se taj plan sviđa. Objasnite mu, na primjjer, da će “stići tetka, staviti mu pidžamu i čitati mu priču koju toliko voli”.
Uspostavite rutinu. Rutina pomaže djetetu da ima ojsećaj kontrole nad situacijom.
Brzo se pozdravljajte. Važno je da pozdrav bude kratak inače će dijete svakako početi da plače. Na primjer, možete djetetu dati dva poljupca i reći mu da ih stavi u džep za vrijeme dok niste tu a nedostajete mu.
Izvor: NajboljaMamaNaSvetu
