subota, 30. rujna 2017.

Dr. Emina Hadžimuratović, specijalista pedijatrije – neonatolog: Fiziološka žutica kod novorodjenčeta



Šta je novorođenačka fiziološka žutica, zašto se javlja?

Sam naziv fiziološka zapravo znači da je to normalna pojava. Sve bebe imaju u prvim danima žuticu, odnosno povisene vrijednosti bilirubina..

Koji su simptomi novorođenačke žutice? Može li "laiku" proći nezapaženo?

Naravno, nije uvijek istog intenziteta. Žutica je posljedica raspadanja velikog broja crvenih krvnih stanica sa čime se bebe normalno rađaju.
Raspadanjem tih crvenih krvnih stanica nastaje bilirubin u suvišku i uvjetuje žutu prebojenost kože i sluznica.
Ne moze se spriječiti i ne treba jer je to normalna pojava.

Šta je tzv. produzena žutica? 
Žutica koja traje kod terminske bebe duze od dvije sedmice.

Do kojeg dana po rođenju prijeti opasnost od žutice?

Najveci rizik je u prvih sedam dana života. Poslije puno manji.
Medutim, u nekim slučajevima fiziološka žutica je izrazito intenzivna i bebe trebaju foto terapiju.


Da bi se to izbjeglo važno je da se beba adekvatno hrani, 

odnosno često doji!


Kada je povišeni bilrubin "zabrinjavajući"?

Postoje tablice po kojima se odreuje kada bebi treba fototerapija. To nije zabriniavajuće, ali zahtijeva intrvenciju. To su recimo okvirno vrijednosti bilirubina iznad 280 mcmol/l.


Imate li savjet kako dojiti dijete koje pod uticajem bilrubina uspavano?

Svakako bebu u tim situacijama treba buditi na podoje. Bilirubin djeluje uspavljujucć, a ako beba ne jede dovoljno usporeno je njegovo izlucivanje iz organizma. Zato je važno bebu buditi svska 2-3 sata na podoj. Ako to ne uspijeva, javiti se ljekaru.


Sunčanje djeteta kod kuce? Kako je ispravno, izlaganje direktnoj svjetlosti, da li dijete treba biti nago, koliko dugo treba ga izložiti suncu?

To nije ispravno. Sunčeve zrake mogu biti štetne za bebu. Foto lampa manifestuje samo plavi dio spektra koji snizava bilirubin.


 Mogu li se dojene bebe uobročiti?

Ne!!! To ne treba raditi. Bebe doje na zahtjev.


Ako dijete od 2,5 mjeseca koje doji, a ima po mišljenju pedijatra produženu žuticu, da li je potrebno raditi neke dodatne nalaze ili čekati da žutica prođe?

 Treba uraditi određene nalaze. Ako su u redu i beba dobro napreduje, radi se o laktacijskoj žutici.

Jako važno pitanje, obzirom da se majke oko primjene savjeta za isto ne slažu- 

Treba li i do kada bebu buditi da doji nocu ako se uspava?

Ako je prošla žutica, dakle bilirubin vise nije visok da bi uspavljivao bebu, ili ako se ne radi o prijevremeno rodenoj bebi, bebu ne treba buditi noću.


 Treba li bebi koja je žuta sem dojenja još nešto ako je evidentno da je bilirubin povećan? 

 Ne. Čajem se postize kontraefekat u smislu da beba onda manje doji, a bilirubin se izlučije preko crijeva. Znaci samo česti podoji. Eventualno, ako laktacija nije jos upostavljenja može u iznimnim slučajevima dohrana adaptiranom formulom nakon podoja, ali doista samo iznimno, ograniceno i pod nadzorom ljekara

 Sta se radi u slučaju fiziološke žutice kod bebe koju majka iz nekog razloga ne moze da doji?

Ako majka ne moze dojiti bebi se daje zamjensko mlijeko, odnosno adaptirana mlijecna formula.


Koliko u prvom mjesecu treba da dobije na kilaži isključivo dojena beba?

To zavisi od porodajne tezine. Ali recimo 15-20% uvecanje u odnosu na porodajnu tezinu je dovoljno.

Da li je postupak eksangvinotransfuzije bolan za dijete?

Nije bolan.

Koliko su aparati za mjerenje bilrubina očitavanjem preko čela pouzdani?

Nisu potpuno pouzdani. Mjerenje bilirubina u kapilarnoj ili venskoj krvi je puno bolja metoda. A, ljekari sa iskustvom jako dobro i klinički procjenjuju vrijednost bilirubina.



Gošća TIMa je

Dr. Emina Hadžimuratović,
 specijalista pedijatrije – neonatolog,

certificirani konsultant za laktaciju (International Board Certified Lactation Consultant - IBCLC), 
Pedijatrijska klinika KCU Sarajevo.





petak, 29. rujna 2017.

Moja priča sa poroda





Često pričam ovu priču svojoj bebi sada pred spavanje jer ne želim da zaboravim niti jedan jedini detalj. On zaspi negdje na pola priče a ja je tiho uvijek ispricam do kraja... sebi za dušu:

U pitanju je bila zakazana sekcija u taj utorak. Iako nisam u cvijetu mladosti (39) trudnoća mi je protekla predivno. Imala sam tegobe kao i većina trudnica, da. Visok pritisak, otečene noge, mučnine ali nista nije moglo nadjačati moju sreću. Našu sreću. Nikad nisam bila raspoloženija. Muž i ja smo čekali ovu bebu 11 dugih godina. Ne moram vam reći kako je izgledao dan kada smo saznali za trudnoću. Da se vratim na porođaj.
Dakle, sekcija zakazana odmah prva ujutru. Stigla sam dan ranije i do tog jutra od uzbudjenja nisam spavala. Ujutru su me pripremali za sekciju (klistir, tuširanje, kateter) i odveli do sale. Iskustva žena koje su imale sekciju su različita. Mogu vam reći da je u mom slučaju najgori od svega bio kateter, i to prvih 15 minuta. Sala, sat sa lijeve strane pokazuje da je 8:30, muzika na radiju - Indexi (Predaj se srce izgubili smo boj, nikada vise ti ne pričaj o njoj...) doktori se pokušavaju našaliti sa mnom a ja gorim od želje da me samo što prije uspavaju pa da što prije ugledam svoje pile. Hladnoća. Stomak mi mazu hladnim jodom pa me na kraju i zasipaju ostatkom iz posude. Anesteziolog iznad glave takodje pokusava da me malo opusti, govori mi nesto u smislu "Ti si moja generacija, bice sve ok".

Ubod. Jak bol koji udara u zglob, malo mučnine i 1,2,3...


Budim se. Doktor mi je iznad glave, drži me za ruku, odmah pitam za bebu, kaze sve je u redu, čestitam vam, postali ste majka jednom zdravom dječaku. Sreća!!! Moja sreća je ugledala svjetlost da

na. Sve se isplatilo. Da li ste javili mom mužu, pitam. Kažu, zvao je, sve zna. 

Jako mi je bilo hladno i vene su mi totalno ispucale u naredna dva dana od silnih uboda ali nista ne može nadmašiti sreću. Dobila sam odmah nesto protiv bolova a ako biste vjerovali kad je dosla noć, nista mi vise protiv bolova nije bilo potrebno. 

Sestra je dosla ubrzo sa malim smotuljkom u rukama i rekla 'ovo je vasa beba'. Ja sam imala neku reakciju od anestezije pa mi se malo vid zamutio i kazem joj da ga ne vidim najjasnije ali da ga zelim uzeti. 
Od tog momenta kada sam ga prislonila na svoj vrat, od tada smo nerazdvojni... moj sin i ja. Moja prva i jedina beba. Moj svijet. Moje SVE. Kasnije sam vidjela jasnije i to biće malo je bilo nešto najdivnije sto sam vidjela u svom životu. 

Što se oporavka tiče, drugi dan sam se malo pridigla na noge i već od tada je beba bila sa mnom i dan i noć preostala 3 dana. Treći dan sam već sama išla do kuhinje ali mi je jos trebala pomoć oko tuširanja. 5. dan kada trebam izaći je pao snijeg a bio je april, meni je bio najtopliji dan u životu. Tada sam vec bila uveliko na nogama i čekala sam željno da muž dodje po nas jer se nismo vidjeli dugih 5 dana. 

Nikad to necu zaboraviti. Dosao je u kabanici, sa buketom ruža u jednoj ruci a tortom za sestre, jajetom i stvarima za bebu u drugoj ruci. Ne znam kako je to uspio.
Pojavljujemo se na vratima, prvi put vidi svoju bebu, izobličio se od srece i govori 'kako je malen'. Pomaže mi da se obučem, sestra presvlači bebu, izlazimo iz bolnice u auto i odvozimo se u posve novo poglavlje našeg života. Ono ljepše. Kada smo prvi put smjestili u krevetić naše pile, plakali smo dosta dugo ne vjerujući da smo konačno tako sretni. 

Sami smo na svijetu i nemamo nikoga da nam pomogne, tako da sam sve radila oko bebe vec od tog 5-6. dana. Moj rez je sada samo jedna blijeda tanka crvena linija na koju sam ponosna do neba. 

Moja linija srece. Volim te bebo najviše na svijetu ❤️

"E baš necu" faza

Negativizam – normalna pojava kod djece 

 Negativizam je iracionalna sklonost djeteta da se ponaša suprotno od očekivanog ili traženog.



Ovu pojavu često opisujemo kao inat, prkos ili otpor djeteta.   Kod djece od druge do četvrte godine se javlja negativizam koji predstavlja normalnu i prolaznu fazu razvoja. To je vrlo značajna faza života jer tada djeca postaju svjesna da su bića sa sopstvenom voljom, što je važno u procesu formiranja sopstvenog Ja. Negativizam je takođe naglašen u adolescenciji, kada se javlja bunt i suprotstavljanje svakoj vrsti autoriteta i zabrana.
Postoji pasivni i aktivni negativizam. U pasivnom negativizmu dijete odbija da radi ono što se traži od njega, a u aktivnom radi suprotno zahtjevima.
U fazi negativizma mališani počinju da eksperimentišu sopstvenom voljom ispitujući granice tolerancije najbliže okoline, prije svega roditelja, i da kroz prvi bunt dođu do individualnosti i koraka ka odvajanju od osoba do kojih im je najviše stalo. Zato je važno kako se okolina postavlja, jer gdje ima granica mora biti i graničara.
  • Djetetu su potrebne jasne granice koje je ponašanje dozvoljeno, a koje ne. Kada nije svjesno granica, ono vjeruje da mu je sve dostupno. Zato objasnite djetetu šta zahtjevate. Važno je da vaši zahtjevi budu razumni i jasni i da ono shvati da nisu dio Vašeg trenutnog raspoloženja niti dokazivanja autoriteta.
  • Nemojte dozvoliti da vas djete pokoleba suzama ili bijesom u vašim čvrstim odlukama, već budite doslijedni i jedinstveni na nivou svih odraslih ukućana.
  • Komunikacija sa djetetom je veoma važna. Osjećanje da može da izrazi svoje mišljenje ili neslaganje su ključni za razvoj pozitivne slike o sebi. Saslušajte dijete i uvažite sve ono što dijete trenutno “neće”, dodajte malo humora, ispričajte da ste i Vi bili mali i da nešto niste voljeli.
  • Pustite dijete da uči na svojim greškama, naravno ukoliko situacije nisu ugrožavajuće po dijete ili okolinu, jer tako samo donosi zaključke.
  • Igrajte se zamjene uloga – Vi budite dijete, a ono roditelj. Mnogo ćete iz toga naučiti.
  • Objasnite djetetu jasno šta zahtjevate. Ne upuštajte se u polemike i rasprave, već budite direkti i doslijedni.
  • Vodite računa o svom ponašanju, jer dijete uči gledanjem, a ne samo slušanjem.Budite dobar, neagresivan primjer.
  • Podržavajte pozitivno ponašanje svog djeteta – kada podijeli igračke ili emocije sa drugima i pokaže empatiju, pohvalite ga.
  • Ukoliko ignorišete neprihvatljivo ponašanje vašeg djeteta, dajte mu do znanja da ste ga čuli.
  • Ne pitajte dete “da li želi”, već mu recite da je “vreme za…”
Najćešći problemi u ovom periodu vezani su za navike vezane za ishranu (odbijanje hrane), navikavanje na čistoću (odbijanje “noše” ili pranja zuba) i spavanje. Odredite red, ritam, vrijeme za obroke. Budite odlučni, jedinstveni, jasni i doslijedni.
Mnogo je lakše raditi na formiranju i očuvanju dobrih navika, nego ispravljati loše formirane (ili neformirane) navike.
Marijana Petrović, spec.med.psihologije
Izvor: mojpedijatar

Tijesto je najbolja igračka

Katarina Majkić, pedagog, predlaže da umjesto plastičnih igračaka ponudite djeci da se igraju tijestom, pijeskom, pirinčem, kukuruzom i plastičnim flašama.



Savremene igračke, osim što su skupe, često ograničavaju maštovitost i kreativnost djece, ali roditelji nastavljaju da ih kupuju. Zatrpana gomilom plastike, djeca zaboravljaju tradicionalne igračke i materijale za igru koji pozitivno utiču na njihov razvoj.
MJEŠANJE RAZVIJA MOTORIKU
Savremeni tempo života takav je da napetost osjećaju ne samo odrasli već i djeca, pa je i njima potrebno opuštanje, a u tome su se odlično pokazale igre s tjestom. Tijesto kao prirodan materijal ne sadrži toksične materije, kojima često obiluju industrijske igračke, pa je i bezbjednije za djecu. Dok dijete istražuje ovaj prijatni, mekani materijal i igra se njime, njegova kreativnost i samostalnost dolaze do izražaja. Ne treba da zaboravimo to da je djetetu tokom ove igre važniji proces stvaranja od samog rezultata.
Modelovanje omogućava različita taktilna iskustva, razvoj fine motorike, što je od izuzetnog značaja u predškolskom periodu. Dijete se opušta, daje mašti na volju i uvijek ima novu šansu da pokuša ponovo.
UŽIVAJTE U PRESIPANJU
Igre pijeskom oduvijek su zaokupljale dječiju pažnju. U presipanju i prosipanju, izazovu da se od neuhvatljivog materijala napravi nešto, krije se istinska čarolija. Ove igre naročito su interesantne djeci od godinu i po do tri godine, ali i malo starijoj. Mogu da se organizuju i u kućnim uslovima tako što se upotrebe materijali koji odlično zamjenjuju pijesak kao što su prezle, kukuruzni i pšenični griz, pirinač.
Prije nego što djetetu ponudite ove materijale i posude različitih veličina i oblika, pripremite kuću. Tepih zaštitite prostirkom ili najlonom, ili organizujte igru u dijelu stana pod pločicama, npr. u kuhinji, na terasi, hodniku.
Ukoliko vam smeta nered i ako ćete stalno opominjati dijete, igra gubi smisao, pa je bolje da je ni ne započinjete.
VODA NAJBOLJE OPUŠTA
Igre vodom i u vodi smiruju i opuštaju. Razgovor s djetetom dok se opušteno igra u kadi sa posudama i gumenim igračkama prijaće i vama i mališanu. Kako nam se život svodi na puko izvršavanje obaveza, ovo će biti sjajna prilika za neobavezno ćaskanje i mnogo smijeha, što svakako doprinosi stvaranju prijatnije porodične atmosfere.
Ako nemate vremena za ovakve igre u kadi, ponudite djetetu da vam opere nekoliko plastičnih kašičica i šoljica. Uživaće više nego što možete da zamislite.
MASKIRANJE BUDI MAŠTU
Već sa nepune tri godine djeca počinju da se interesuju za kostime i prerušavanja, tj. za igre uloga i dramske igre. U nekom mirnom kutku stana fiksirajte ogledalo na zid u visini djeteta. Pored ogledala postavite kutiju sa raznim starim šeširima, maramama, ogrtačima, naočarima za sunce, „čarobnim“ štapićima. Dijete će rado zaviriti u tu čarobnu kutiju i pomoći ćete mu da uđe u magični svijet mašte, da razvija kreativnost, ali i da stiče sliku o sebi.
NAPRAVITE L+KUĆNOG LJUBIMCA
Uvijek se u kući nađe poneki orah, pa i kesten sakupljen prošle jeseni. Od polovine ljuske oraha lako ćete bojenjem napraviti bubamaru, a od kestena i čačkalica, ježa. Uključite dijete u pravljenje figura, vidjećete kako će mu to okupirati pažnju i pomoći da razvije svoju kreativnost. Ova aktivnost će doprinijeti i razvoju samopoštovanja djeteta, kada njegovo remek-djelo zauzme važno mjesto na našoj polici u dnevnoj sobi, bar na nekoliko narednih dana.
Savjet plus: Kako se mijesi tijesto
Da biste dali djetetu tijesto za igru, ne morate da umjesite količinu za cio hljeb. Dovoljno je da u decilitru vode umutite po pet kašika brašna i soli. U tijesto, ako želite, dodajte prehrambenu boju. Ako se čuva u najlonskoj kesi u frižideru, masa može da se koristi više puta. Suši se na sobnoj temperaturi i ne mora da se peče. Ukoliko testo niste obojili prehrambenom bojom, kada se osuši, farbajte ga temperama.
Izvor: Zenablic.rs, 



Piše: Radenka Marković

Zašto dijete slabo jede i trikovi da to promijenite




Jedan od češćih problema sa kojima se roditelji susreću jeste odbijanje njihovog djeteta da jede. Ali zašto se to dešava i kako da utičemo na to?

Sigurno ste bar nekad čuli roditelje kako se žale da dijete ništa neće da jede i da prilikom ručka ne znaju “ko koga jede” – dijete obrok ili obrok njega.  To, istni za volju, može biti objektivno mišljenje i konstatacija i stvaran problem. Ipak, ima često i onih situacija kada dijete ne jede onako kako i koliko je to roditelj zamislio.
Kako to razgraničiti?
  • Ukoliko dijete zaista slabo jede i ima loš apetit, to će uticati vremenom na njegovo zdravlje, imunitet, raspoloženje, energiju. Svakako, ne treba da čekate da se to desi da biste reagovali, već je dovoljno da imate tačan uvid u to šta je ono zaista pojelo tokom dana. Tada je vrijeme za savjetovanje sa pedijatrom.
  • Ukoliko je slab apetit djeteta ipak samo loša procjena, ono će uprkos tome što “nije ništa jelo” biti zdravo, pravo i puno energije.
Uzroci odbijanja hrane
Razloga zašto dijete odbija da jede hranu koju mu ponudite ima više,  a ovo su neki od njih.
Nedostatak rutine
Obroci bi trebalo da su ravnomerno raspoređeni tokom dana, a poželjno bi bilo i da budu svojevrsna rutina. Kada to kažemo, trebalo bi da postoje određeno vrijeme kada dajete djetetu da jede i određeno mjesto gdje se to radi. Na ovaj način utičete na njegov bioritam. Nedostatak ovakve rutine može da dovede do toga da dijete shvati obrok kao prilično proizvoljnu aktivnost koju radi (ili ne radi) bilo kad i bilo gdje. A nekad jednostavno misli da mu nije vrijeme za to!
Previše grickalica
Svi roditelji vole da udovolje svojim mališanima kupujući im grickalice i slatkiše koje vole. Ipak, čak i oni treba a imaju svoj tajming u toku dana i ne treba da budu cio dan na dohavat ruke, a ponajmanje rješenje tipa: “Neka jede bar nešto!”
Greška!
Prvenstveno jer mnoge od tih grickalica uopšte nisu zdrave, a zatim i zbog toga što cjelodnevno grickanje praznih kalorija svakako neće povoljno uticati na apetit mališana. Onda kada bude trebalo da sjedne za sto i pojede neki konkretan obrok, ono će već biti sito, a vi nervozni!
Medicinski razlog
Ponekad je bolest očigledan uzrok lošeg apetita i jasno je da dijete nema energije ni volje da jede.  Možda ga muči stomak ili povraća, možda mu je zapušen nos i ne može da savlada disanje i žvakanje u isto vrijeme. Ipak, ponekad se neki uzroci mogu previdjeti, posebno ako je dijete malo i ne umije riječima da objasni baš šta mu fali, kao recimo izbijanje novog zuba ili  bolovi u grlu koji zahtjevaju liječenje .
 Senzorni razlog
Među malim izbirljivcima koji ne jedu ima i onih koji su jednostavno previše osjetljivi na izvjesnu hranu. Nekima smeta miris, nekima ukus hrane, neki ne bi ni u ludilu pojeli nešto što je zeleno ili crveno, nešto što ima sjeme,  a nekima smeta tekstura hrane i način na koji je osjećaju u ustima.
Vrlo često problem je i u samom žvakanju hrane. Ukoliko primetite da se dijete nakon pokušaja žvakanja davi hranom ili je ispljune, ne mora da znači odmah da mu se ne sviđa i da je izbriljiv. Možda jednostavno ne može da je savlada, pa treba da je ponudite spremeljenu na drugačiji način.
Stres
Kao i kod odraslih i kod djece nedostatak volje za hranom i manjak apetita može biti poslijedica nekog stresa za njega. To može biti i neka vama radosna stvar kao što je dolazak na svijet njegovog brata ili sestre, polazak u vrtić ili školu, preseljenje, ali i  one očigledno stresne situacije kao što je smrt bliske osobe, razvod roditelja ili nešto slično. U ovom slučaju treba se pozabaviti uzrokom samog stresa i ostaviti djetetu prostora i pomoći mu da se izbori sa svojim emocijama. Kada to razriješi i apetit će doći.
Previše distrakcija
Danas smo okruženi uređajima na sve strane i nije neobično da imamo televizor u prostoriji u kojoj se jede. Sve i da njega nema, tu su telefoni, tableti, računar, a ometači mogu biti i igračke za stolom. Jasno je da dijete neče mnogo mariti za svoj tanjir i sadržaj u njemu ukoliko je fokusiranio na druge stvari.
Umor
I ovo može biti razlog da dijete odbije da jede, jer je jednostavno iscrpljeno i preumorno – bilo da je to zbog cjelodnevne igre i trčanja po njegovoj volji ili zbog obaveza u školi i van nje. Ipak, nakon odmora, želja za jelom trebalo bi da se vrati, a ako je dijete svaki dan umorno, to je ipak signal da nešto nije u najboljem redu.
Nedostatak fizičke aktivnosti
I dok je sa jedne strane  umor razlog zašto dijete neće da jede, sa druge imamo i kao značajan faktor potuno odsustvo fizičke aktivnosti i cjelodnevno sjedenje ispred ekrana. Na žalost, ova pojava je sve češća. To usporava metabolizam, a samim tim i smanjuje potrebu za hranom kao izvorom energije.
Faza razvoja i odrastanja
Manje ili više, sva djeca prođu kroz “E baš neću” fazu, koja između ostalih epizoda tjeranja inata ima i onu kada čvrsto stisnu zube i jednostavno neće da jedu. Srećom, faza su sa razlogom faze i prolaze, a na vama ostaje da ponudite zdravu i raznovrsnu hranu, budete doslijedni i da ne posustajete.
Ma šta da je od gore navedenih uzroka problem, nemojte siliti dijete da jede i nemojte mu govoriti da zbog toga nije dobro. Pribjegnite malo suptilnijim metodama.
Ovi trikovi da ih nagovorite da jedu vam mogu biti od koristi.

7 načina da natjerate dijete da jedete

U zavisnosti od  toga koliko godina ima dijete, možete isprobati slijedeće strategije. Neki od ovih trikova su pogodniji za mlađe, neki za starije, a vi testirajte.
Spremajte hranu zajedno
I još bolje – krenite u nabavku namirnica zajedno. Napravite od toga zabavu i igru. Možda dijete ne može da sjecka i miješa vruće stvari, ali može da sipa sastojke, da broji koliko kašika šećera je stavljeno, a da ne pričamo koliko zabavno može biti igranje sa tijestom. I nije važno ako ne ispadne savršeno, sigurni smo da će mališani sa zadovoljstvom pojesti ono što su sami pripremili.
Jedite zajedno
Obrok teba da bude porodična rutina i zajednički trenutak, a vi uzor na koji treba da se ugleda. Djetetu će sigurno biti zanimljivije da radi ono što odrasli rade, nego da sjedi samo za stolom i ispunjava vaša očekivanja.
Poslužite hranu na zabavan način
To podrazumijeva malo mašte,ali može zaista biti super trik. Napravite lice od sastojaka u tanjiru – upotrebite špagete  da dočarate kosu, kolutiće mrkve za oči , komad paradajza za usta. Napravite kucu, macu, cvijet ili bilo šta od hrane. Servirajte hranu u njihovom omiljenom tanjiru,  nabavite pribor za jelo ili makar salvete  sa omiljenim crtanim junakom.  Poslužite neki “poseban specijaliet”:  recimo obrok koji je je Snježana spremala patuljcima ili Marsovski đuveč koji daje super moči. Šta god!
Dajte djetetu opcije
Naravno, ne pretjerujte sa njima. Dvije opcije su dosta. Ponudite za obrok dvije vrste hrane i dajte djetetu da bira. Tako mu ne dajete opciju da bira da li će uopšte da jede (to se podrazumijeva)  nego samo šta će da jede.
Ne tjerajte dijete da jede
Ali polako! To ne znači da ne treba da poslužite obrok, ali nemojte od toga praviti teror i neprijatne scene. Veće su šanse da vaše dijete zamrzi hranu, nego da stvari budu po vašem. Opet ponavljamo – neka obrok bude prijatna rutina i nešto što se podrazumijeva, a ne nešto oko čega se pravi pitanje.  Svaki dan jedite u približno isto vrijeme i jedite zajedno da dijete vidi da i vi to radite. Probajte da ne dajete obrok onda kada nije vrijeme za to i ne jurite dijete sa kašikom po kući ako nije pojelo za stolom. Možda neće odmah usvojiti ovu naviku, ali budite strpljivi – svima nam treba vemena da se nova navika usvoji. Samo imajte na umu da prisiljavanje stvara otpor.
Ne ucjenjujte desertom
Ukoliko se služite taktikom “Ako pojedeš povrće i meso iz svog tanjira dobićeš kolač” možete upasti  u zamku i tako poslati pogrešnu poruku da je baš taj desert najbolja hrana. Bolje je varijanta da dijete razvije zdrav odnos prema hrani, a ne da jede radi nagrade. A ako već i nagrađujte desertom, neka to bude nešto zdravo!
Potrošite kalorije
Ukoliko niste u prilici da upišete dijete na neki sport, ima alternative koja je besplatna. Trčanje po dvorištu,  parku, oko zgrade, vožnja bicikla i jurcanje sa drugarima dobar su način da se potroši energija i otvori apetit.
Sve u svemu, ukoliko ste uporni i doslijedni,  možete da utičete na to da li će dijete da jede ili ne. Najvažnije je da obroci budu rutina, da postoji mjesto i vrijeme gde se jede i da uvijek budete dobar uzor svojoj djeci. Ostavite posao, knjige i telefone i jedite zajedno, a vremenom će vam ovo biti dobra navika na koju ćete biti ponosni. Ukoliko predstavite obrok kao napor i neželjenu aktivnost, jasno  kakav ćete odgovor dobiti. Neka, umjesto toga, to bude opuštena i svakodnevna rutina do koje ćete postepeno doći.
I naravno, ukoliko primjetite da navike u ishrani vašeg mališana ne napreduju i da utiču na njegovo zdravlje, ne oklijevajte da se javite svom pedijatru i potražite savjet i ljekarski pregled. U cijeloj toj zbrci oko toga “ko koga jede”, možda vam je nešto i promaklo.

Izvor: mojpedijatar.co.rs