Zašto se djeca radije igraju sa kartonskom kutijom nego sa igračkom?

Sigurno ste se ako imate bebu već imali sutuaciju da je ponekad kutija ili kesa zanimaju više od same igračke koja se u njoj nalazi. Roditeljima je to čudno i pokušavaju zainteresovati dijete za igračku, ali ono igračku ne želi ni da pogleda nego uživa lupajući kutijom i gurajući ruke u nju i šuškajući ukrasnim papirom. Zašto je to tako?

Odgovor leži u stepenu razvoja. Dok je igračka možda zanimljiva i slatka odraslima, dijete ne vidi puno smisla u njoj. Taj slatki šareni slonić kojeg je dobilo na poklon ne pruža djetetu bezbroj mogućnosti za istraživanje i uključivanje svih čula. Ali, ukrasni šuškavi papir, kutija ili kesica u kojoj se slonić nalazio druga su priča.

Djeca u uzrastu od jedne godine se nalaze u fazi razvoja koju stručnjaci nazivaju senzo – motoričkom. U njoj se djeca igraju i aktivno istražuju igračke i druge objekte. Prvo to rade očima, a potom rukama i ustima. Cijelu prvu godinu života dijete provodi pripremajući se za ovakvu vrstu igre. Tako prva dva mjeseca života beba provede istražujući igračku samo očima jer su ruke i prsti još nedovoljno razvijen iza bilo kakvu akciju.

Potom, u uzrastu od 4 do 6 mjeseci dijete uglavnom postane sposobno da uzme igračku i stavi je u usta. Kreće istraživanje na novi način, novim čulima.

Od 6 do 8 mjeseci rastu bebine sposobnosti pa time i igra postaje složenija. Bebe nauče premetati igračku u rukama, okretati je, grebati, gurati prst u nju ili je dodati nekome drugom. Otprilike u to doba dijete stekne i mogućnost ispuštanja jedne igračke kako bi uzelo drugu koja ga više zanima. Takođe, razvija se i svjesnost o predmetima. Na primjer, osmomjesečno dijete je svjesno da je lopta koja se otkotrljala pored njega i otišla iz foteljejoš tamo iako je ono vidi.

Zahvaljujući tom razvojnom koraku, dijete može povući pokrivač i otkriti medvjedića koji se skriva ispod njega ili upuzati ispod da ga dohvati. Upravo zato ukrasni papir, kesica i kutija pružaju toliko mogućnosti istraživanja, opipavanja i eksperimentisanjate jednogodišnjacima jako zanimljivi.

Narednih šest mjeseci djeca će eksperimentisati – na primjer šuškati papirom i slušati zvuk koji pritom nastaje. Otkriće da zgužvani papir ima drugačiji oblik od ravnog i da se može pocijepati na sitne komadiće. Kutija je igračka u koju se ti iskidani papirići mogu natrpati.

Sljedeća faza u djetetovom razvoju je prelazak na igru simbola. Djeca počinju koristiti predmete kao zamjenu za nešto drugo. Na primjer, kocka može poslužiti umjesto telefonske slušalice. Ili, dijete može gurati kutiju po podu pretvarajući se da gura brod po moru. U tom uzrastu djeca se još uglavnom igraju sama, ali postoji mogućnost igre pored drugog djeteta ili čak u grupi djece.

Stvara se mogućnost rješavanja problema kroz igru – na primjer kako gurnuti kocku kroz otvor ili navući kolut na dršku. Kutija od poklona kod djece stare godinu i po može poslužiti kao šešir ili kuća pa je i dalje vrlo zanimljiva igračka od koje dječja mašta može proizvesti ono što je odraslim očima nevidljivo.

Izvor: Dječja posla

Read More

Protresite dijete i srušite si svijet

Brinuti 24 sata dnevno o bebi, često bez ičije pomoći, iznimno je zahtjevno. Unatoč vlastitom umoru i iscrpljenosti, treba ju svako malo nahraniti, presvući, uspavati, a uz to skuhati ručak, objesiti rublje i još stotinu stvari! Još kad beba «nema razumijevanja» i plače satima, svako se može naći u trenutku da nakon izderavanja lupi bebu po guzi… ili agresivno protrese da već jednom prestane!

Posljedica takvog tresenja je takozvani sindrom tresenog djeteta, a žrtve su bebe od samo nekoliko tjedana starosti, ali i djeca do pete godine. Tresenje pridonosi trajnom oštećenju mozga, a u 25% slučajeva posljedica je smrt djeteta!

Odakle sve počinje?

Glavni pokretač ove grozne situacije koju je teško kontrolirati je bebin plač. Znamo svi da je to jedan poprilično neugodan zvuk koji bebama služi da bi privukle pažnju na svoje egzistenicijalne potrebe. Koliko je plač važan, govori i činjenica da kada beba plače roditeljima se ubrza rad srca, povisuje tlak, znoje dlanovi i imaju iznimno izraženu potrebu smiriti bebu.

Nažalost, danas roditelji imaju jako malo iskustva i često ne znaju kako smiriti plač. A kada se to događa iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, počnu sumnjati u svoje roditeljske sposobnosti. Postaju depresivni, osjećaju se bespomoćno, frustrirano, a mnogi smatraju da ih beba jednostavno ne voli. Bebin plač često pobuđuje i neke zatomljene osjećaje i ne tako lijepa sjećanja. Mnogi čak misle da ih bebe naprosto izazivaju, ili s njima manipuliraju.

Nakon dana punog stresa i premorenosti, roditelji jednostavno puknu – dogodi im se nekontolirani nalet ljutnje, ludila… kako god to želimo nazvati. Nažalost, kada beba konačno prestane plakati i kada shvate što su učinili, obično je prekasno. Naime, kod nasilne trešnje bebina glava (za razliku od ostatka tijela) nekontolirano ide snažno naprijed ili nazad, ili s lijeva na desno. Zbog toga mozak snažno udara u kosti lubanje uzrokujući pucanje krvnih žila i oštećivanje moždanog tkiva.

Što je s ljuljuškanjem bebe?

Treba naglasiti da ljuljuškanje u naručju roditelja, nježno bacanje bebe u zrak ili poskakivanje bebe na koljenima neće uzrokovati takve ozljede jer se tada cijelo tijelo pokreće usporedo s glavom. U tim slučajevima glava se jako malo miče i u ravnini je s tijelom, što nije slučaj kod tresenja.

Katastrofalne posljedice za dijete

Tresenje dovodi do niza ozljeda. One lakše čak ne bivaju otkrivene do školske dobi, a javljaju se u vidu poremećaja u ponašanju ili problema u učenju. Dijete djeluje i ponaša se normalno nakon tresenja, pa roditelji nikada niti ne posjete liječnika. Liječniku obično prešute pravi uzrok bebinih simptoma, pa se tako letargija, nervoza, problemi s dojenjem ili povraćanje pripisuju nekom oboljenju ili kolikama. Izostaje bilo kakav oblik intervencije, pa su često ponovno tresene, što samo pogoršava ozljede koje uključuju:

• sljepoću
• gubitak sluha
• zaostajanje u razvoju
• teške mentalne retardacije
• probleme s govorom i učenjem
• probleme s ponašenjem i pažnjom
• cerebralnu paralizu

Tresenje donosi privremeni predah, koji za sobom nosi strašne posljedice. Zamislite da imate dijete koje ni u odrasloj dobi ne može samostalno obući hlače, normalno govoriti ili držati žlicu u ruci. Iako roditelji imaju prirođeni instinkt za brigu o djeci, neke stvari poput smirivanja plača mogu se naučiti jedino kroz edukaciju.

U svijetu postoje centri koji rade na edukaciji roditelja, što je jedini način da se spriječi sindrom tresenog djeteta. 

Primjer opisan sa simulacijom na lutki:

Tekst: Iva Brčić, Udruga Najsretnija beba Hrvatska

Izvor: Roditelji.hr

Read More

Gubite živce jer mališani na svaku vašu inicijativu odgovaraju sa "ne"? Evo zašto to rade

Vaš mališan je u fazi kada na svako vaše pitanje odlučno odgovara s jednim jednostavnim: Ne? 

Ne brinite, koliko god neizdržljivo se činilo, proći će.

 

Zašto je ta faza tako popularna kod djece?

 

1.    Ponekad je to jednostavno tako. Djetetu se sviđa unošenje malo inata i svoje volje u vaš odnos.
 
2.    Djetetova komunikacija je ograničena. Vaše dijete još uvek ne zna sa izrazi sve svoje osjećaje, što će ga povremeno ljutiti. „Ne“ je jednostavno, lako izgovorljiva riječ i ne mora uvijek imati značenje koje vi mislite.
 
3.    Djeca sprovode uspješan psihološki eksperiment. Naravno da nije u stvarnosti tako, ali s obzirom na to da su stručnjaci dokazali da je inaćenje kod malene djece vrlo dobro za njihov razvoj, imate razloga da mu dopustite da igra po svojim pravilima.
 
4.    Dijete je često čulo tu riječ i zapamtilo je kao mogući odgovor na svako pitanje. Postoje mnoge alternative ovoj riječi koje su još uvek dobar način da dijete nauči granice i pravila.

5.    Djeci je potreban osjećaj kontrole. Kada prvi puta donese odluku da nešto ne želi, djetetu će se to vjerovatno svidjeti. Bez brige, kao i sa svim ostalim odlukama u tom dobu, neće trajati dugo. Dopustite mu da se osjeća jako i „veliko“.
 

style="display:inline-block;width:336px;height:280px"
data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
data-ad-slot="8761586939">

Kako zaustaviti dijete?

 

Obratite pažnju na to koliko često govorite „ne“ svom djetetu. Čak nije loša ideja ni tokom jednog ili nekoliko dana zapisivati. Mogli bi se začuditi koliko puta to nesvjesno izgovorite.

 

Koliko puta ste rekli ne djetetu tokom jednog sata, jednog dana i jedne nedjelje?

 

Zatim obratite pažnju kada i gdje dijete najčešće iskazuje svoj inat. Šta se događa prije ili poslije? Nakon nekoliko dana mogli bi uočiti pravilan uzorak ponašanja koji bi vam mogao otkriti problem.

Read More

Bebe više vole da brbljaju sa vršnjacima nego sa odraslim

Snimke drugih beba mali ispitanici slušali su 40 odsto duže nego snimke odraslih.

Nemojte ovo da shvatite lično, ali bebama je mnogo zanimljivije brbljanje drugih beba nego bilo šta što biste vi imali da im kažete. 

Istraživanje sprovedeno na MekGil univerzitetu u Montrealu pokazalo je da šestomjesečne bebe mnogo, mnogo više uživaju u gukanju drugih beba nego u govoru odraslih, a naučnici vjeruju da bi to mogla biti ključna stvar u procesu učenja govora.

Bebama su tokom istraživanja puštani snimci samoglasnika koje su ili izgovarale druge bebe ili odrasla žena i mereno je koliko im je koji snimak držao pažnju. Pa, mama - pst! Snimke drugih beba mali ispitanici slušali su 40 odsto duže nego snimke odraslih.

 

Istraživači kažu da ovo ne može da se pripiše preferenciji prema poznatom zvuku, jer bebe koje su učestvovale u istraživanju još nisu počele da brbljaju, tako da nije riječ o tome da su glas drugih beba doživljavale kao dio "svakodnevnog iskustva". Čak su se i bebe koje su snimak odraslih slušale sa nezainteresovanim, pasivnim izrazom lica, na snimak brbljanja drugih beba smejuljile i pomijerale usne kao da bi nešto da "kažu".
 

style="display:inline-block;width:336px;height:280px"
data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
data-ad-slot="8761586939">

Ćaskanje sa vršnjacima zanimljivije

Možda je stvar u tome da su imale utisak da bi taj zvuk mogle i same da pokušaju da proizvedu, navodi se u studiji objavljenoj u žurnalu "Razvoj".

- Ovo roditelji zapravo instinktivno znaju, jer kad se bebama obraćamo 'bebećim' jezikom mi ih pripremamo da osjete i spoznaju sopstveni glas", kaže profesor Linda Polka koja je vodila istraživanje - prenosi "Dejli mejl".

 

- Interesantno je da bebe, u početku, najviše guču i vokalizuju glasove kad su same, dakle, ako ih niko ne gleda i, naročito, ako nema kontkta očima sa drugom osobom. Za odrasle, govor je sredstvo komunikacije, ali kad beba tek počinje da izgovara glasove, za nju je to više istraživanje. 

Zato je bebama potrebna 'privatnost', da bi na miru mogle da prouče šta sve mogu da izvedu, kako sve mogu da pokreću usne i glasne žice, da bi razumjele kakve sve zvukove mogu da proizvedu. One bukvalno moraju da 'otkriju' sopstveni glas, i zato im treba mir  - kaže ona.

Djeca i bukvalno žive u maminom srcu

Tokom trudnoće, ćelije bebe preko placente ulaze u organizam majke i tu ostaju zauvijek.




style="display:inline-block;width:336px;height:280px"
data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
data-ad-slot="8761586939">


Biološki gledano, majke i djeca povezani su na način koji je mnogo opipljiviji od one uobičajene predstave o majčinskoj ljubavi. Kad posmatrate dijete dok spava ili se igra, uhvatite sigurno one dragocjene trenutke kad prepoznate poneki detalj za koji shvatite da je kao preslikan - od vas, od vaše majke. 

Znate, mamin osmijeh, bakina podignuta obrva kad se nečim iznenadi... Naravno, kao i svaka mama, pristrasni ste, i vidite ono što želite da vidite i radujete se tim sitnicama. Ali, biološki gledano, majke i djeca povezani su na način koji je mnogo opipljiviji od one uobičajene predstave o majčinskoj ljubavi.

Beba se, zapravo, nikada u potpunosti ne odvaja od mame 

Tokom trudnoće, ćelije bebe preko placente ulaze u organizam majke i tu ostaju zauvijek. Malecki djelovi djeteta tako i bukvalno zauvijek žive u mami. Te ćelije najčešće su u plućima majke, kičmenoj moždini, koži, štitnoj žlijezdi, jetri, crijevima, grliću materice, žučnoj kesi, slezini, limfnim čvorovima i krvnim sudovoma. Bebine ćelije, takođe, mogu da žive i u majčinom srcu i mozgu. 

Ove veze nauka tek počinje da tumači, ali, definitivno je tačno da - uvijek živimo u maminom srcu.

Read More

Da li kupati bebu svaki dan???

Koža je najveći organ našeg tijela. Ima tri važne funkcije: zaštitnu -pokriva i štiti od patogenih tvari, osjetilnu - reagira na osjete dodira, topline, hladnoće i boli; te regulatornu - štiti od prekomjernog gubitka tekućine.

Roditelji se suočavaju s brojnim pitanjima, medijskim pritiskom i različitim savjetima dobronamjernih "eksperata" iz okoline.

 Važno je pristupiti novom djetetu kao jedinstvenoj jedinki i polako uočiti kakve su njegove potrebe za njegom i higijenom.

Jedni su pobornici toga da bi bebe trebalo kupati svakodnevno, dok određene studije pokazuju da bi novorođenče trebalo kupati na četiri dana jer se ne isprljaju toliko da im je potrebno svakodnevno kupanje. Mnogi se slažu da je bebu dovoljno okupati dva puta nedjeljno, uz uslov da joj temeljno očistite dio tela koji je pokriven pelenama, odnosno da guzu operete svaki put kada beba kaki.

Tokom njege posebnu pažnju potrebno je obratiti na nabore kože ispod vrata, pazuha i prepone. Važno je potaknuti roditelje na redovitost postupka jer dijete tako dobiva obrazac npr. večernje njege, a oni vježbaju praktično provođenje postupka, stječu rutinu i povezuju se s djetetom. 

Takođe, bilo bi dobro svakodnevno očistiti delove tela koji se pojačano znoje ili delove tela koji se često zamaste ili zaprljaju, kao na primer deo iza ušiju, ispod pazuha, vratne nabore i nabore na preponama.

·         Nezrelu novorođenačku kožu nije potrebno tretirati sapunima ili šamponima. Poželjno je provođenje masaže nakon kupanja za što je dovoljno par kapi prirodnog ulja utrljanih u ruke. Jedina regija koja se maže i štiti zaštitnom kremom je pelenska regija.

·         Djeca s normalnom i masnijom kožom mogu se kupati svakodnevno. Kozmetiku za njegu potrebno je individualizirati, ali ne preporučuje se svakodnevno korištenje sapuna ili šampona.Više puta tijekom tjedna koristiti samo vodu s par kapi prirodnog ulja.

·         Za zahtijevniju kožu koja treba svakodnevni tretman preporučuje se upotreba sindenata. Sindenti su sredstva za pranje bez sapuna i parabena, koji čiste kožu, ali ne narušavaju njezinu zaštitnu barijeru. 

·         Kod suhe, perutave i osjetljive kože preporuke su smanjiti broj kupanja na 2-3 tjedno u nešto hladnijoj vodi, temperature 35-36 stupnjeva. Kozmetiku koristiti u dogovoru s liječnikom.

·         Stariju djecu, kada se počinju oslanjati na noge, možemo navikavati na tuširanje. Nije potrebno inzistirati i ići u krajnost sa svakodnevnim ritualom kupanja ukoliko se roditelji ne osjećaju dobro, na pomolu je prehlada ili ako su izrazito loše vremenske prilike.

Važna je ugodna i opuštena atmosfera kako bi se postigla što bolja adaptacija djeteta na vodu.

"Dovoljno je da se beba zapere, i to jednom do dva puta nedeljno. Bez sapuna, samo toplom vodom. Obično savetujemo sapun ili penu za kupanje sa neutralnom Ph vrednošću" - savetuje doktorka Avramović.

  "To ne znači da decu ne treba prati. Agresija prema koži koju smo primenjvali dovodila je do toga da se koža odmašćuje, skida se korisni površinski sloj. Takva koža je podložnija svim mogućim promenama, uključujući infekciju, a kasnije u životu i pojavu alergija" - kaže doktorka Avramović.

Međutim, ima i oprečnih mišljenja. Dr Nedeljko Radulović, pedijatar iz Univerzitetske dečje klinike u Tiršovoj, kaže:" lično mislim da neće škoditi svakodnevno kupanje dece, ali ne ribanje već, blago zapiranje"

Read More

Boja očiju kod bebe

Boja očiju je nasljedna i zavisi od boje očiju roditelja i baka i djedova. Bebe bijele rase najčešće se rađaju plavih ili sivih očiju, a bebe ostalih rasa gotovo uvijek već pri rođenju imaju tamne oči.

Boja očiju i kose je među najvidljivijim primjerima prenošenja nasljednih osobina.

Važan faktor koji utiče na boju očiju jest melanin – pigment koji određuje boju naše kože, kose i očiju i koji reaguje na sunčevu svjetlost. Zbog njega tamni boja kože, a može uticati i na promjenu boje očiju kod beba.

Ljudi koji ne proizvode mnogo ovog pigmenta imaju plave ili sive oči, oni koji ga proizvode nešto više – zelene, dok oni koji ga proizvode najviše imaju smeđe oči.

Koje boje su bebine oči??

Najčešće su u pravu oni koji tvrde da će beba imati plave oči. Većina djece prvi put na svijet pogleda upravo nebeskoplavim okicama, a individualnu boju oči poprime nešto kasnije.

Nakon rođenja, beba proizvodi malo melanina bez obzira na genetiku, pa zato većina ima plavo-sive oči. Kako beba bude izložena svjetlosti, raste i proizvodnja melanina pa će se boja očiju početi mijenjati u konačnu, i to obično negdje nakon šestog mjeseca života.

Boja očiju može se, iako nešto rjeđe, mijenjati i kasnije, do treće godine, ali su te promjene mnogo manje i uvijek od svjetlije boje prema tamnijoj, dakle, smeđe oči neće opet postati plave. Kod malog broja ljudi boja očiju se nastavlja mijenjati i u odrasloj dobi.

Ustaljeno je mišljenje da boja bebinih očiju direktno zavisi od dojenja, da će se konačno formirati tek kada mališan pređe na čvrstu hranu. Dječji ljekari smatraju da je to jednostavno čista vremenska podudarnost. 

Djeca mogu imati potpuno različitu boju očiju od svojih roditelja. Ali, ako oba roditelja imaju smeđe oči, najverojatnije je da će njihova djeca takođe imati smeđe oči. Tamnije boje dominiraju, pa smeđa boja nastoji izgurati zelenu, a zelena nastoji izgurati plavu. Međutim, smeđe / plavi roditeljski mix ne proizvodi automatski smeđeoko dijete.

✽ Zelena boja očiju je relativno rijetka. Ona predstavlja poludominantu i njeno ponašanje je najmanje predvidljivo. U kombinaciji sa svijetlim očima ona ponekad može rezultirati tamnim okicama kod mališana.
✽ Još rjeđe se rađaju djeca sa očima različite boje. Različita boja dužice lijevog i desnog oka se sreće kad se sudare dvije jednako jake dominante roditelja.

 

Koju boju očiju će imati vaše dijete?

• Daleko je veća vjerovatnoća da će dvoje smeđeokih roditelja imati plavooko dijete nego da će dvoje plavookih roditelja imati dijete smeđih očiju. To je zbog toga jer se manje dominantna plavooka crta može prenijeti preko dvoje smeđeokih ljudi dok se geni za svjetlije boje ne poklope, vjerovatno mnogo generacija kasnije.
• Dvoje plavookih roditelja, s druge strane, će mnogo manje vjerovatno imati djece s tamnijim bojama očiju. Zbog toga što su tamnije oči uopšte mnogo dominantnije kao genetska osobina, kada bi bila prisutna, obično bi se najpre prikazala kod roditelja, koji onda ne bi bio plavook.

Još od davnih vremena ljudi pridaju boji očiju veliki značaj ocjenjujući njen uticaj na okolinu. Novije teorije, potkrepljene psihološkim istraživanjima, povezuju boju očiju s crtama karaktera. Tako su sivooki ljudi skloni odlučnosti i usmjereni su ka cilju; smeđooki se odlikuju izdržljivošću i umjećem da nađu izlaz iz kriznih situacija; zelenooki su stabilni i trpeljivi; plavooki su komunikativni ljudi, stvaralačke prirode.

Ali, ako se odbaci nauka i jednostavno se zagledamo u oči mališana, nije ni važno koje su boje. Važno je da blistaju od sreće!

Read More

Kilogrami u trudnoći

Danas većina budućih mama već zna da u trudnoći ne treba jesti za dvoje, a da su kilogrami koji se nakupljaju korisni za mamu i bebu. No, neke žene porod dočekaju s više kilograma nego što su mislile da će imati, dok se neke brinu da se nisu dovoljno udebljale.

Tokom trudnoće je jako važno jesti zdravo i balansirano kako bi se beba pravilno razvijala i dobila sve važne hranjive sastojke. U trudnoći ne treba 'jesti za dvoje', nego je prosječno potrebno samo 200 do 300 kalorija dnevno više nego prije trudnoće. Na taj način će trudnica postići pravilan dobitak tjelesne mase tokom trudnoće

O tjelesnoj konstituciji prije trudnoće, odnosno o BMI (body mass index) ovisi koliko bi svaka trudnica trebala dobiti kilograma tokom trudnoće. Pravilo je da bi žene prosječne tjelesne težine (BMI 18,5 do 25) trebale dobiti 8 do 15 kilograma, pothranjene žene (BMI ispod 18,5) mogu dobiti od 13 do 18 kilograma, dok bi žene s prevelikom tjelesnom težinom (BMI iznad 25) trebale dobiti od 5 do maksimalno 10 kilograma.

"Uobičajen je dobitak od 1 do 2 kilograma tokom prva tri mjeseca trudnoće te potom do pola kilograma svaki tjedan. U slučaju da majka očekuje blizance, dobitak na tjelesnoj težini bi trebao biti nešto veći, u prosjeku od 15 do 20 kilograma tokom cijele trudnoće"

Ginekolozi objašnjavaju na šta se tačno odnose dobiveni kilogrami:

"Jedna trećina ukupne težine odnosi se na samo novorođenče, posteljicu i plodovu vodu. Na porodu novorođenče teži oko 3.3 kilograma, posteljica 0.7 do 1.2 kilograma, a plodova voda 0.8 do 1.2 kilograma. Ostale dvije trećine težine se odnose na promjene u tijelu trudnice koje je pripremaju za porod i dojenje. Maternica koja se dramatično poveća u trudnoći teži oko 0.9 kilograma, povećani volumen krvi i ostalih tekućina koje se nakupljaju u tijelu oko 2.5, a povećane dojke 0.4 kilograma.., pohranjena mast koja služi kao spremište energije za dojenje iznosi oko 4 kilograma.”

Izrazito bitno je naglasiti da dobitak tjelesne mase preko preporučenih vrijednosti tokom trudnoće, a svakako više od 20 kilograma može nepovoljno utjecati na zdravstveno stanje trudnice te uzrokovati dijabetes, povišeni krvni tlak i niz ostalih problema koji mogu negativno utjecati na bebu i ishod trudnoće.

Prekomjerno dobivanje na težini tokom trudnoće povezano je s nizom dodatnih rizika, kako tokom trudnoće, tako i tokom porođaja, ali i u kasnijem životu vaše bebe. Prekomjerni dobitak na težini otežava procjenu toka trudnoće i mjerenje bebe, prekomjerna težina prenapreže mišiće i rezultira bolovima u nogama i leđima, stvara pojačani umor i potpomaže nastanku proširenih vena. Beba može postati toliko velika da će vaginalni porođaj biti veoma težak ili nemoguć, a ako je potrebno operativno dovršenje porođaja (carski rez), operacija je teža i češće su poslijeoperacijske komplikacije.
Nakon porođaja otežan je gubitak prekomjernih kilograma.

Pratite porast težine u trudnoći

Jedite zdravo i u više manjih obroka, uzimajte potrebne dodatke koje vam preporuči liječnik i veselite se svojim oblinama

1. TROMJESEČJE

Očekivan porast težine u 1. tromjesečju je:

od 1 do 3 kg

2. TROMJESEČJE

Očekivan porast težine u 2. tromjesečju je:

od 3 do 6 kg

3. TROMJESEČJE

Očekivani porat težine u 3. tromjesečju je:

od 9 do 12 kg

Primjer - ako ste u trudnoći dobili 12,750 kg, ti kilogrami su raspoređeni na slijedeći način:

	Masa
Beba	3,500 g
Posteljica	0.750 g
Plodna voda	0.750 g
Povećanje maternice	1,000 g
Povećanje dojki	0.500 g
Povećanje volumena krvi	1,250 g
Povećanje volumena tjelesnih tekućina	1,500 g
Masne naslage	3,500 g
Ukupni prirast na težini	12,750 g

Rijetko koja trudnica može održati dobitak na težini prema ovom idealnom modelu. Ali bi cilj svake trudnice trebao biti održati dobivanje na težini postojanim koliko god je to moguće. Crvena lampica bi se trebala upaliti:

• ako ne dobivate ništa na težini tijekom četvrtog do osmog mjeseca (16. - 32. tjedan trudnoće)
• ako dobivate više od 2 kilograma u bilo kojem tjednu drugog tromjesečja ili
• ako dobijete više od kilograma u bilo kojem tjednu trećeg tromjesečja, osobito ako vam se čini da to nema veze s prekomjernim uzimanjem hrane.

Provjerite i ako ne dobivate ništa na težini više od dva tjedna zaredom.

Ukoliko otkrijete da je prirast vaše težine značajno veći ili manji od onog što ste planirali, poduzmite akciju da biste vidjeli vraća li se na normalnu krivulju, ali ne pokušavajte zaustaviti njen rast. Držite na umu kako vaša beba treba svakodnevno svoju količinu hranjivih tvari tijekom cijele trudnoće. Nikada ne držite dijetu, ali strogo pazite na svoju prehranu. Svoju težinu pratite od početka i nikada nećete morati svoju bebu staviti na "gladovanje" da biste izbjegli dobitak neugodnih masnih naslaga.

Read More

Pokreti bebe u stomaku

Velik je događaj osjetiti prve bebine pomake u stomaku, a kad postanu učestaliji, prava je uživancija pratiti što beba izvodi unutra

Ultrazvuk može rano da utvrdi postojanje pokreta fetusa - već od sedme, osme nedjelje trudnoće, ali buduća mama prve bebine pokrete osjeti tek između 16. i 22. nedelje. Ukoliko je riječ o prvorotki, to možda neće da se desi prije 25. nedelje. Inače, više je vjerovatno da se bebini pokreti osjete kada trudnica miruje, bilo da je u sjedećem ili ležećem položaju. U drugoj trudnoći, neke žene počinju da osjećaju pokrete ploda već u 13. nedjelji. Takođe, lakše razlikuju bebine „udarce“ od drugih stomačnih dešavanja kao što su gasovi ili probadanje i žiganje u probavnom traktu. I građa može da ima uticaja - mršavije žene često ranije osećaju bebine pokrete od žena sa većom tjelesnom težinom. Ako ne osjećate bilo kakvu aktivnost ploda do 22. nedjelje, razgovarajte sa vašim ljekarom.

Mnoge žene bebine prve pokrete opisuju kao nježne, treperave kretnje, poput leptirića u trbuhu. Vjerojatno ćete postati svjesni takvih kretnji oko osamnaestog do dvadesetog tjedna.

Sve dok beba dovoljno ne naraste i njezini pokreti ne dobiju snagu koju možete osjetiti, podvodni tulum dešava se u "tajnosti".

Možda će biti dana kada će udarci biti neugodni ili kada će Vas beba buditi usred noći i to u trenutku kada ste napokon uspjeli namjestiti trbuh i zaspati. U tim trenucima ne zaboravite da je svako micanje znak zdravlja Vaše bebe i da ćete u danima nakon poroda s nostalgijom razmišljati o migoljenjima i udarcima.

Što moja beba radi tamo unutra?

Nakon početnih slabijih pomicanja, pokreti vaše bebe postat će jači i pravilniji. Kako beba raste, ti osjeti se mijenjaju pa ćete uz napredovanje trudnoće osjećati pokrete slične udarcima koji će biti sve jači. Vrlo često neiskusna trudnica možda i osjeća bebu, ali nije sigurna radi li se o plinovima ili bebi. Dio trbuha gdje ćete bebu vrlo vjerojatno prvo osjetiti jest na pola puta iznad stidne kosti pa prema pupku. Neke žene osjećaj opisuju kao leptiriće, druge kao ribicu koja vas je malo dodirnula u prolazu. Ta ribica svakim danom sve više raste i ubrzo se pretvara u tunu čije pokrete će osjetiti i i tata ako stavi ruku na trbuh i, naravno, ako ribetina ne odlući da će baš tada malo spavati.

Beba neće stalno udarati i pomicati se jer će se, baš kao i vi, ponekad htjeti odmoriti i naspavati. Jednostavno želi tiho i mirno ležati nekoliko sati. U daljnjem tekstu dajemo vam opis svega što možete očekivati dok beba raste.

Mnoge mame se pitaju šta radi beba u njihovom stomaku kada osjećaju da se pokreće. Ona je pravi „sportista“. Voli da koristi svoje male šake poput boksera, posebno u smjeru vaših rebara, a osjetićete i snažan udarac njenih nožica, jer obožava da šutira. Pored toga, mali gimnastičar se često obrće - za 180, pa i za 360 stepeni. :) :)

Pokreti djeteta od  20. do 24. tjedna

Kako tjedni prolaze, aktivnost vaše bebe postupno će se povećavati. Od sada nadalje, tijekom sljedećih deset tjedana, vaša beba imat će vrlo burno razdoblje uz mnogo udaraca i okretanja preko glave.

Pokreti djeteta od 24. do 28. tjedna

Beba počinje štucati što objašnjava povremeni osjećaj naglih pokreta. Embrionalna ovojnica sada sadrži do 750 ml plodne vode u kojoj se vaša beba može slobodno kretati. Iako već neko vrijeme može čuti, u ovom razdoblju možda primijetite bebin trzaj kad čuje neki nagli zvuk

Pokreti djeteta od 29. tjedna

Beba će raditi manje, ali jasnije kretnje jer će joj u vašoj maternici postati tijesno.

Pokreti djeteta od 32. tjedna

Bebini pokreti dostići će vrhunac aktivnosti i od sada nadalje primjećivat ćete ih češće, a bit će i različitih vrsta kretnji.

Pokreti djeteta od otprilike 36. tjedna

Beba bi se mogla spustiti u završni položaj, obično glavom prema dolje, osobito ako vam je ovo prva trudnoća jer u tom slučaju čvrsti mišići vaše maternice i trbuha pomažu da se tu i zadrži. Sada ćete uglavnom osjećati bockanje njenih ruku i nogu, a mogući su i bolni udarci u vaša rebra.

Ako vam ovo nije prva trudnoća, trbušni mišići vjerojatno su slabiji pa bi beba mogla često mijenjati položaj, čak sve do termina poroda.

Pokreti djeteta od 36. do 40. tjedna

Beba će rasti pa se neće toliko često okretati. Ako beba traži palac za sisanje, možda ćete osjetiti brze i nagle pokrete bebine glave dok se okreće s jedne strane na drugu pokušavajući ga pronaći.

Tijekom zadnja dva tjedna trudnoće pokreti će se vjerojatno usporiti, a i beba neće tako brzo rasti. Ne morate brinuti – sve je to potpuno normalno.

Pokreti djeteta i položaj u kasnoj trudnoći

Zadnjih nekoliko tjedana beba bi se trebala spremiti za porod i smjestiti u vašoj zdjelici. Bebina glava je poput dinje koja pritišće dno vaše zdjelice tako da vas tjera na opreznije spuštanje u sjedeći položaj.

Dok se bebina glava spušta sve niže, primijetit ćete olakšanje ili manji pritisak pod rebrima.

U ovom stadiju trudnoće nećete više osjećati toliko velikih pokreta tijela, a umjesto toga možda ćete primijetiti uporno udaranje pod rebrima na jednoj ili drugoj strani – ovisno o tome kako je beba smještena. Ako vam je trbušna stjenka tanka, možda ćete čak uspjeti uhvatiti bebino stopalo.

Beba će ponekad spavati, a ponekad će biti vrlo aktivna, često navečer ili baš kada se spremate na odmor!

Koliko djetetovih udaraca bih trebala osjetiti svaki dan?

Ako nešto radite, nećete u tolikoj mjeri biti svjesni bebinih pokreta; veća je vjerojatnost da ćete ih primjećivati kad sjedite i odmarate se.

Istraživanja aktivnosti kod fetusa pokazuju da svaka beba ima svoj individualni ritam buđenja i spavanja unutar maternice – ne postoji određeni broj udaraca – no u kasnoj trudnoći vjerojatno ćete se i sami naviknuti na taj ritam.

Danas nisam osjetila bebine udarce – trebam li brinuti?

Ako ste bili usredotočeni na nešto drugo, možda niste opazili bebine kretnje. Želite li biti sigurni, evo nekoliko načina na koje možete potaknuti bebu da se kreće:
legnite na bok (podmetnite nešto pod trbuh) i budite mirni
popijte vode ili sok, pojedite malo čokolade, legnite (u ranim tjednima možete na leđa, ali kasnije svakako na lijevi bok) i pokušajte se opustiti. Možete duboko disati ili pokušati vizualizirati bebu, stavite ruku odmah iznad stidne kose i pričekajte. Ako se još uvijek ništa ne dešava, pričekajte još par dana - možda zaista posteljica smeta da vas beba «podraga"
podignite noge i odmarajte se
puštajte glazbu vašem trbuhu

Ženama se često preporuča da uz pomoć tablice udaraca prate kretnje svoje bebe i zapisuju vrijeme kad su osjetile pokrete sve dok ne bi zabilježile deset udaraca, nadajući se da će to biti u otprilike isto doba dana. Nedostatak takvih tablica je to da žene često zaboravljaju bilježiti udarce pa se ritam udaraca rijetko podudara, što je onda uzrok nepotrebne zabrinutosti.

Ako nakon 22. tjedna trudnoće prođe 24 sata da ne osjetite bebu ili ako nakon 28. tjedna trudnoće prođu 2 sata da niste osjetili 10 bebinih pokreta, pokušajte bebu razbuditi na gore navedeni način. Ako i dalje izostanu pokreti, javite se liječniku, moguće je da beba spava ili je promijenila položaj, ali moguće je i da je, iz nekog razloga, bebi potrebna pomoć.