petak, 30. lipnja 2017.

Kako zdravo klimatizovati prostor za život i rad, a naročito ambijent gde su djeca?

Globalno otopljavanje uveliko pogađa i nas, a da ne govorimo kako je u “toplijim krajevima”. Nema dileme da li klimatizacija potrebna (svakako jeste), već kako zdravo klimatizovati prostor za život i rad, a naročito ambijent gde su djeca. 




Odgovor je kratak – treba, ali uz poštovanje nekoliko važnih principa: 

 Očistite filtere! To je izuzetno važno jer prljavi filteri mogu biti pravo “leglo” mikroorganizama (gljivica, ali i bakterija) koji se lako šire po stanu. Ako je klima nova, filteri su u redu, ali već posle jedne sezone filteri se prije prve upotrebe moraju oprati. To je posao od desetak minuta – u uputstvu se vidi kako se filteri skidaju, a ovo je idealan poslić za očeve. 
Provjerite ispravnost klime – ovo je važno za klima uređaje koje se koriste nekoliko godina. Ako primjetite neobičan miris poslije uključivanja, ili “nešto krči” dok klima radi odmah isključite klimu i zovite majstora!
 Najbolje bi bilo da obavljate preporučene redovne servise prije nego se problem desi. 

Klima ne smije direktno da “duva” na dijete! 
Lako je podestit krilca ventilatora da duvaju tako da u prostoriji bude prijatno, a da niko od ukućana nije izložen direktnoj struji hladnog vazduha. 

Podesite prijatnu temperaturu – ne pravite hladnjaču od stana! Pravilno je da temperaturna razlika “spolja – unutra” bude pet do sedam stepeni. Naravno, ako je napolju 40 stepeni, ovo je neprimjenljivo, i tada treba podesiti ambijentalnu temperaturu tako da svima bude prijatno. 

Nemojte svaki čas da palite i gasite klimu, to nema smisla! Ne izlazite sa djetetom “naglo” napolje iz klimatizovane prostorije. To je pravi šok za sve, a naročito za dijete. Ako planirate da duže budete van stana pametno je bar pretnaestak minuta prije izlaska iz stana isključite klimu. Ako vam se žuri, ili zaboravite to da uradite, budite u hodniku bar pet minuta prije izlaska na vrućinu.

 Izbegavajte nagli ulazak u rashlađen stan. Većina novih klima uređaja ima tajmere pa možete podestit početak rada klima uređaja prije povratka kući. To stvarno nije zdravo. Bolje je po dolasku u stan ili kuću uključiti klimu pa se polako rashladiti nego ući u “frižider od stana”. Naravno, ako podesite da vam u stanu bude pet stepeni manje nego napolju, onda možete da uključiti klima uređaj i prije povratka kući.

 Ako poštujemo ove principe nema bojazni da će se dijete imati zdravstvene probleme.

 Šta da klimom tokom noći?
  To zavisi od mjesta stanovanja. Ako ste blizu šume ili rijeke, noći su prijatne, otvorite pozore i ugasite klima uređaj (prethodno se zaštite se od komaraca). Ako ste okruženi betonom, onda neka klima radi, li uključite “sleep (ili night) mode” koji skoro sve nove klime imaju. Tako će temperatura biti prijatna, a dobar san je obezbjeđen. 

Kad klima-uređaj može biti fatalna opasnost?

 Rashladiti organizam je jedno, ali izložiti ga šoku uslijed temperaturne razlike unutarnjeg i vanjskog prostora može biti vrlo opasno. 

Koje su dopuštene razlike u temperaturi te ko i na šta treba posebno pripaziti? 
 Zdravstveni savjetnici već duže savjetuju da je za normalno funkcioniranje organizma idealno podesiti klima-uređaj tako da rashladi prostor u kojem boravite za pet stepeni ispod vanjske temperature. Ako je razlika veća od sedam stepeni tijelo izlažete neprirodnom pritisku, što je posebno opasno za djecu i starije. 

Ass. dr Goran Vukomanović, pedijatar

PROCITAJTE PRAVILA VEZANA ZA PUTOVANJE, KLIMU I BEBE I MALU DJECU

 Da li je dobro imati klimu u kolima?


 Naravno da jeste! 


Ako idete na duži put, klima je neophodna. Prethodno posjetite servis, promijenite filtere i prekontrolišite klima uređaj. Podesite mlaz hladnog vazduha tako da “ne bije” u dijete.


Prije izlaska iz kola ugasite klimu bar na deset minuta, a koji minut prije napuštanja vozila otvorite prozore da se naviknete na spoljnu temperaturu i izbjegnete temperaturni “šok”.

Kada želite da “trknete” kolima negdje na desetak minuta nije pametno uključivati klima uređaj, jer morate izaći iz auta taman kad ste unutra postigli željenu temperaturu. To “jseckanje” nije dobro za dijete. 

Zaključak je jednostavan – klima uređaji su dobri za sve, pa i za dijete, ako se poštuju osnovni i dobro poznati principi zdrave klimatizacije. Nemojte se kuhati! Ne treba zaboraviti da klime nisu samo “spuštači” visoke tjelesne temperature, već smanjuju vlažnost vazduha koja je neprijatna bar koliko i vrućina. 

Ass. dr Goran Vukomanović, pedijatar

Kako brzo rashladiti vozilo, čak i ako nemate klima uređaj?






Kako brzo rashladiti vozilo, čak i ako nemate klima uređaj? 

U auto je teško i sjesti jer je temperatura izuzetno visoka… Ali, za svega 10-ak sekundi to je moguće uz pomoć ovog trika koji provjereno djeluje… 

Sve što trebate učiniti je: 
1. Spustiti prozor na vozačevoj strani i zatvoriti vrata
 2. Suvozačeva vrata otvoriti i zatvoriti nekoliko puta 

Temperatura unutar auta se provjereno spušta i za 10°C.



„Ospa zbog znoja“ ili „Ospa usljed visoke temperature zraka“

Pitale smo dr Selmu Dizdar kako prepoznati bezazleni osip od znoja i kada se javiti ljekaru?



OSPA KOD MALE DJECE KOJI SE JAVLJA KAO POSLJEDICA VISOKIH TEMPERATURA ZRAKA  (VREMENSKE PRILIKE) 

 Koža je naš najveći organ i kao takva reaguje na brojne draži. Promjene na koži mogu ukazivati na različita bolesna stanja. U pojedinim slučajevima promjene mogu biti uslovljene i nekim bezazlenim stanjima koja ipak od nas zahtijevaju praćenje i adekvatan tretman. Ukoliko govorimo o malom djetetu i minimalne promjene po koži koje su lako vidljive mogu uznemiriti roditelje i dovesti do posjete ljekaru. 

 U slučaju povišene vanjske temperature zraka, moguće je da se kod male djece pojavi ospa koja se žargonski naziva „Ospa zbog znoja“ ili „Ospa usljed visoke temperature zraka“


Ospa se javlja iz slijedećih razloga: 

Kod male djece (novorođenčadi i dojenčadi) još uvijek nije uspostavljena potpuna kontrola termoregulacije, zbog čega se mala djeca teže nose sa visokom temperaturom zraka. Prekomjerno oblačenje djece dodatno dovodi do pregrijavanja. Svakodnevno, normalno - uobičajeno dolazi do odumiranja površinskog sloja kože, te odumrle ćelije mogu zapušiti izvodne kanale žlijezda znojnica i lojnica što dodatno otežava urednu funkciju kože. Dodatna prljavština (ukoliko se beba - malo dijete redovno ne kupa) utiče na zapušenost gore spomenutih izvodnih kanala. Sadržaj hrane usljed bljuckanja ili prosipanja može dodatno pogoršavati stanje kože. 

Ospa se karakteristično javlja na pokrivenim dijelovima tijela (prednja i stražnja strana trupa) i mjestima pregiba (područje vrata naročito kod male djece, pazušne jame). 

Ospa je crvenksate boje, poput sitnih tačkica koje nekada mogu biti slivene u veću površinu (da se ne prati samostalno pojedinčna ospa - tačkice se stapaju jedna sa drugom). Ospa blijedi na dodir. 

 Beba - dijete je dobrog opšteg stanja, bez povišene tjelesne temperature, urednih dnevnih aktivnosti. Uredno jede, tokom dana se uobičajno igra, zainteresirana je za okolinu. Noćni san nije promijenjen (beba noću uredno spava).
Roditelji takvo dijete treba da prate. 


Bebu - dijete treba oblačiti skladno vremenskim prilikama. 

Obavezno je redovno tuširanje djeteta pri čemu se koriste samo neutralna baby kozmetika. U slučaju da je beba - malo dijete uznemireno, ima povišenu tjelesnu temperaturu, lošeg apetita, ospa se širi i po drugim dijelovima tijela, bilo bi dobro u svakom slučaju potražiti savjet stručne osobe.

dr Selma Dizdar, pedijatar pulmolog, autorka knjige Mali div

srijeda, 28. lipnja 2017.

Apnea novorođenčeta





Apnea (apneja)je prekid disanja duži od 20 sekundi, pri čemu dolazi do promjene opšteg stanja, usporenja srčanog ritma, modrila ili blijedila kože i mlitavosti tijela.

Mame često pitaju: "Plašim se da bebu ostavim samu kad spava. Svaki čas provjeravam da li diše. Pretjerujem li??"

Ako vaše dijete ima apneje kraće od 10 sekundi, lice mu ne mijenja boju, a srčani ritam je pravilan: nema razloga za zabrinutost. Međutim, ako se apneje ponavljaju i produžuju, ako mu lice postaje blijedo ili poprima plavkastu boju (cijanoza) razgovarajte s liječnikom. Ovakvi prestanci disanja mogu, osobito u sasvim mala djeteta, mlađega od 3 mjeseca biti znak bronhiolitisa koji zahtijeva bolničko liječenje. Mogu biti uzrokovane i gastroezofagealnim refluksom (vraćanjem kisela sadržaja iz želuca prema jednjaku) ili žestokim plačem (grčeviti jecaji). U svakom slučaju, javite se liječniku koji će pregledati dijete i odrediti primjereno liječenje. Ako je vaše dijete nedonošeno, njegovi živčani centri koji upravljaju disanjem nedovoljno su zreli, čime se mogu objasniti česte apneje. U bolnici, nedonošče je smješteno u inkubator kako bi mu se osiguralo više kisika. Katkada mu se nadomješta i željezo i vitamini, a daju se i lijekovi koji sadrže kofein.

Rezultat slika za apnea kod beba

Nije neobično da potpuno zdrava beba privremeno (nekoliko sekundi, do nekoliko desetina sekundi) poremeti dotle pravilan ritam disanja, posle čega se obično rasplače ili samo promeškolji i nastavi mimo da spava. Ovo se češće dešava kod nedonoščadi zbog nezrelosti njihovog disajnog centra i ne zahtijeva liječenje. Međutim, duže nepravilno disanje zahtijeva ispitivanje.

Zbog čega nastaje apnea?

Uzroci apnee mogu biti fiziološki i patološki. Fiziološki se javljaju samo kod nedonoščadi i posljedica su nezrelosti. Tako, ova djeca mogu ispoljiti prekid disanja u toku sna, hranjenja, pražnjenja crijeva i usljed visoke temperature okoline.

Patološki uzroci mogu da se jave kod sve novorođenčadi i uvijek su znak nekog zdravstvenog problema. Ako vaša beba, rođena na vrijeme, pravi pauze u disanju duže od 20 sekundi, obratite se ljekaru.

Koliko dugo postoji rizik od pojave apnee kod nedonoščadi?

Apnea je uobičajena pojava kod nezrele djece i ponekad se održava mjesecima, čak i po dolasku kući. U tom slučaju, roditelji su obavezni da nabave specijalni apnea monitor - koji uključuje alarm kada beba prestane da diše. Bilo kakva stimulacija će pomoći da se disanje nastavi. Nadgledanje apnee obično nije potrebno nakon šestog mjeseca, a treba uzeti u obzir i fiziološko usporavanje disanja, koje prati uzrast.

petak, 23. lipnja 2017.

Rota virus

Rezultat slika za rota virus simptomi

Ovaj virus odgovoran je za 30% infekcija gastrointestinalnog sustava u dojenčadi i male djece. Nema lijeka koji će svladati ovaj virus, ali danas već postoji cjepivo za najteže oblike bolesti, odnosno najugroženije skupine dječje populacije.




Rota virus infekcije bolest su dojenčadi i male djece. Najčešće obolijevaju dojenčad u dobi od 6 mjeseci i djeca do 5 godina života.

Infekcije uzrokovane ovim virusom čest su uzrok hospitalizacije dojenčadi jer izaziva teške proljeve i povraćanje uz povišenje temperature što sve zajedno vrlo brzo može dovesti do dehidracije (gubitka tjelesne tekućine).

Cjepivo koje stoji na raspolaganje može spriječiti bolest, ili se ona javlja u znatno blažem obliku.




Kako se prenosi zaraza




Zaraza se lako proširi i nije čudno da je u 30% crijevnih infekcija u djece uzročnik upravo Rota virus, jer se radi o vrlo zaraznom mikroorganizmu. Razlika između ovog virusa i drugih mikroorganizama koji napadaju probavni sustav je u načinu širenja: Rota virus ulazi u organizam na dva načina:




Oralno fekalni put t.j. dijete slučajno unese virus u usta rukama ili igračkom koje su kontaminirane stolicom (fecesom).

Kapljična infekcija – virus se nalazi u sićušnim kapljicama sline zaražene osobe i tijekom govora se širi po zraku.

Upravo zbog ovakvog načina širenja rota virus može izazvati prave epidemije obično na dječjim odjelima ali i u jaslicama ako se nađe i jedno dijete zaraženo Rota virusom. Najčešće se epidemije javljaju tijekom mjeseca veljače, iako virus kruži zrakom od prosinca do travnja. Kada jednom uđe u organizam virus se nastani u tankom crijevu gdje počinje njegov rast (replikacija) i vrlo brzo se primjećuje njegov učinak, jer virus da bi se mogao umnažati mora biti u stanici.

Nakon 12 sati bolest se očituje jakim povraćanjem i povišenjem temperature, a tijekom iduća 24 sata počinje proljev koji traje oko 6-7 dana.

Nikakvi antibiotici ni lijekovi protiv proljeva nemaju učinka. Unos tekućine i minerala jedini je način liječenja jer se tako vrši nadoknada izgubljenog. Ne postoje specifični lijekovi kad je zaraza nastupila.



Kao i kod svake druge infekcije organizam stupa u akciju obrane od napadača i šalje u napad svoje mehanizme obrane kao što su limfociti T stanice bijele krvne loze koje imaju zadaću da odstrane i onemoguće patogene mikroorganizme (t.j. one koji uzrokuju bolest). Organizam se oslobađa Rota virusa na relativno jednostavan način. Stanice crijeva koje su napadnute već su uglavnom pri kraju svojeg životnog ciklusa i predodređene da se zamijene (koža i sluznice se stalno obnavljaju!). Tijekom tri dana zaražene stanice se odstrane stolicom (fecesom) iz organizma. Zato, pozor! Zaustavljanje proljeva ne bi išlo na ruku procesu ozdravljenja jer bi blokiralo prirodni mehanizam obrane u izbacivanju zaraženih stanica.




Antibiotici uništavaju korisne crijevne bakterije (fiziološka flora) koje također imaju koristan učinak na obranu organizma.




Kako spriječiti dehidraciju




Gubitak tjelesne tekućine predstavlja najveću opasnost do koje dovodi gastroenteritis (t.j. upala želuca i tankog crijeva) uzrokovan Rotavirusom.

Što je dijete mlađe infekcija ove vrste je opasnija. Većina djece nakon pete godine uspije se relativno dobro oduprijeti infekciji Rotavirusom. Najmlađa djeca su najviše ugrožena jer je sastav njihov organizma različiti od starije djece i odraslih zbog većeg sadržaja vode u ravnoteža vode i minerala već i pri manjem gubitku se brzo poremeti. U dojenčeta već kroz kratko nastupa dehidracija: ako beba više puta povrati, a u crijevima se skupi veća količina tekućine, nastupi i proljev i već nakon jedne obilne vodenaste stolice dijete je klonulo, krv je zgusnuta, cirkulacija oštećena i ako brzo ne dođe pomoć nastupa šok – stanje nedovoljne opskrbe tkiva odnosno stanica kisikom i hranjivim tvarima (hipoperfuzija). U stanju šoka sve vitalne funkcije su usporene, organizam je u opasnosti i neophodna je nadoknada tekućine i minerala venskim putem bilo u dnevnoj bolnici bilo prijemom na odjel.




Važno je čim se pojave prvi znaci bolesti koji upućuju na gubitak tekućine, dati djetetu oralnu rehidracijsku otopinu (poznatija kao ORS – oralna rehidracijska solucija) koja se nabavlja u ljekarni. Povraćanjem i proljevom organizam gubi vodu i minerale, koje treba brzo nadoknaditi kako bi se spriječila rehidracija. U pakovanju, obično malih vrećicama, nalazi se optimalna količina glukoze (šećer koji koriste sve stanice) i mineralnih soli. Količina iz vrećice otopi se u točno određenoj količini vode prema uputama pakovanja. Otopinu je najbolje dati rashlađenu žličicu po žličicu. Ako dijete prenaglo popije, može ponovno povratiti jer je želudac jako podražen infekcijom, no mala količina tekućine se ipak resorbira. Rehidracijska sol nije ugodnog okusa i djeci se ne sviđa često odbijaju piti. Rehidracija dojenčeta uz kratke a česte podoje (jer je mlijeko tada rjeđe) najbolji je način sprečavanja dehidracije.

Važno je uz sve mjere prepoznati odmah signale koji upućuju na mogućnost dehidracije kako bi se djetetu na vrijeme pomoglo. To se može učiniti na bolničkom odjelu ili dnevnoj bolnici jer se unosi izgubljena tekućina (voda, glukoza i minerali) direktno u venu čime se poboljšava opće stanje djeteta jer je cirkulacija krvi unosom tekućina bolja.

Ako dijete gubi tekućinu uslijed proljeva, povraća, ima povišenu temperaturu i ne mokri, to je jasan znak dehidracije, osobito ako je blijedo, plače slabim glasom, a reakcija na podražaj je oskudna.

Objektivna procjena dehidracije dobije se vaganjem djeteta: ako je izgubilo više od 7 % težine koju je imalo prije bolesti znači da se radi o jakoj dehidraciji i potrebna mu je brza pomoć (primjer: dojenče od 4 kg ako izgubi 7% svoje težine, što iznosi 280 grama, jako je ugroženo !!).




Prevencija infekcije Rota virusom




Opće preventivne mjere teško je provesti na dječjim odjelima i jaslicama jer se virus širi i kapljičnom infekcijom tako da su manje epidemije među djecom mlade dobi neminovne.

Cjepivo protiv Rota virusa (kao i sva druga cjepiva) djeluje preventivno jer jača obrambene snage organizma tako što potiče stvaranje specifičnih antitijela protiv ovog virusa. Postoje dva tipa ovog cjepiva: prvo je već u uporabi u nekim zemljama a sadrži oslabljeni virus - ne može izazvati bolest, ali aktivira imunološki sustav i pruža zaštitu pri susretu s istim tipom Rota virusa kao i unakrsni učinak protiv drugih sličnih tipova virusa. Drugi tip cjepiva je u postupku i biti će ostvareno kopijom virusa nastalom rekombinacijom DNK (t.j. njegove genske strukture) koji će pružati zaštitu od više različitih serotipova virusa i nema nikakvog rizika za dijete. Cjepivo se daje na usta i to kod prvog tipa cjepiva prva doza u dobi od 6 tjedana, a druga nakon 4 tjedna. Drugi tip cjepiva daje se u tri doze s razmacima od 4 tjedna. Cjepivo se može dati zajedno s drugima koji se daju u injekciji (protiv difterije tetanusa, hripavca, dječje paralize, hepatitisa B i Hemofilus influence).







Za koga se cjepivo preporučuje




Budući da cjepivo jača obrambene sposobnosti organizma protiv Rota virusa daje se djeci koja imaju veći rizik u svladavanju bolesti.



Kronične bolesti dišnog sustava: cistična fibroza, teške forme bronhijalne astme.

Bolesti i mane srca te smetnje cirkulacije: primjerice djeca s prirođenim srčanim manama kao bolestima srca koje su nastale kasnije (oštećenje srčanih zalistaka).

Kronične bolesti bubrega – glomerulonefritis, nefroza i druge bolesti bubrega.

Bolesti krvi i krvotvornih organa.

Metaboličke bolesti: primjerice šećerna bolest (Diabetes mellitus), ali i druge rijetke bolesti metabolizma.

Sindromi kronične intestinalne malapsorpcije kao Crohn-ova bolest ili kronična upala debelog crijeva (colitis ulcerosa).

Prirođene i kronične bolesti koje djeluju na smanjenu proizvodnju antitijela (reumatoidni artritis, trombocitopenija, HIV infekcija.

Cijepljenje protiv Rota virusa nije obavezno i odluka o cijepljenju ovisi o roditeljima i savjetu izbranog pedijatra koji pozna zdravstveno stanje djeteta.

Ako se donese odluka o cijepljenju, treba znati da se prva doza daje od navršenih 6 tjedana i unutar 90 dana života. Ispitivanje provedeno na oko sto tisuća djece pokazalo je da, poštujući ove termine, nije došlo do nikakvih nepoželjnih učinaka kakvi su primijećeni kod prvih cjepiva protiv Rota virusa. Naime, prvi pripravci cjepiva sadržavali su oslabljeni virus koji nije bio dovoljno pročišćen (iz životinjskog izvora) i izazivao je komplikacije.

Za dojenčad mlađu od 6 tjedana može se reći da je prirodno zaštićena od Rota virusa. Izgleda da stanice crijeva u toj mladoj dobi još nemaju receptore na koje se virus može pričvrstiti i ući u stanicu. No, najviše od svega novorođenče je zaštićeno antitijelima koje je dobilo od majke još preko posteljice. Dojenjem se ta obrana stalno povećava. Sa svakim obrokom dojenče prima antitijela koja djeluju na nivou crijevne sluznice i najbolja su prevencija infekcije Rota virusom.




Prim.mr.sc. Ružica Duplančić–Šimunjak, dr.med., pedijatar

Peta bolest ili "osip ispljuskanih obraza"

Rezultat slika za peta bolest kod djece

Peta bolest (Erythema infectiosum ili megaleritem) je blaga virusna bolest, a uzrokuje je parvovirus B19. Naziva se još “osipom ispljuskanih obraza” zbog simptoma intenzivnog crvenila na obrazima.
Ova bolest nije opasna, javlja se sporodični ili epidemijski, liječi se spontano te ostavlja trajni imunitet u tijelu oboljelog.

Peta bolest nema svoju “sezonu” i može se pojaviti u bilo koje doba godine.

Većina djece s parvovirusnim infekcijama nema znakova ili simptoma. Kada se simptomi pojave, oni se razikuju u velikoj mjeri ovisno o dobi osobe koja ima tu bolest. Simptomi pete bolesti su osip i crvenilo lica i tijela, grlobolja, blago povišena temperatura, želučane tegobe, glavobolja, umor i svrbež, a više od 25% zaraženih nema nikakve simptome.

Nekoliko dana nakon pojave ranih simptoma, prepoznatljiv je jarkocrveni osip na licu, obično na oba obraza. Osip se može proširiti na ruke, trup, bedra i stražnjicu, gdje je osip ružičast i malo izdignut.
Općenito, osip se javlja kada je bolest već pri kraju i vidljiviji je kada je dijete izloženo ekstremnim temperaturama ili provodi vrijeme na suncu.

Uzroci pete bolesti (parvovirusa)

Ljudski parvovirus B19 uzrokuje ovu infekciju i on se razlikuje od parvovirusa koji pogađa kućne ljubimce. U prijevodu, bolest se ne prenosi sa životinja na ljude.
Jednom kad izbije osip (6 do 7 dana nakon doticaja s virusom), osoba prestaje biti zarazna. Ova bolest najčešće pogađa djecu vrtićke i školske dobi, tete u vrtićima i učiteljice u školama, tj. sve one koji dolaze u kontakt sa zaraženom djecom. Bolest se prenosi s čovjeka na čovjeka preko sekreta dišnih sustava koji se šire zrakom, rukama, predmetima, direktnim kontaktom, s majke na plod ili transfuzijom krvi.

Što se samog liječenja tiče, ono najčešće nije potrebno jer bolest prolazi spontano. Oprez je obavezan kada vi ili vaše dijete imate anemiju srpastih stanica, ako ste trudni ili ako vi ili vaše dijete imate oslabljen imunološki sustav. U tim su slučajevima, kao i kod većine zaraznih bolesti, moguće se komplikacije.

Mjere prevencije važne su u sprječavanju daljnjeg širenja zaraze. Trudnicama, bolesnicima s oslabljenim imunološkim sustavom i bolesnicima s anemijama savjetuje se izbjegavanje kontakta s oboljelima. Važno je prati ruke, ne dijeliti hranu i piće te svom malom bolesniku osigurati dovoljno odmora i tekućine.


srijeda, 21. lipnja 2017.

Protiv opadanja kose i za rast kose- recept mame članice


 Vidim dosta mama ima problem s opadanjem kose pa želim preporučiti ovo što je meni pomoglo- pise članica Jasmina.


"3 glavice bijelog luka sitno isjeckati, staviti u teglicu i preliti sa 100ml maslinovog ulja. Ostaviti na tamnom mjestu, sobna temperatura 7 dana uz svakodnevno muckanje. Nakon toga iscijediti kroz gazu i čuvati na tamnom. Pred spavanje komadic vate natopiti uljem i lagano tapkati po tjemenu (nema potrebe nanositi na cijelu dužinu) potom malo prstima izmasirati tjeme i ujutro prati kosu kao i inače."




utorak, 20. lipnja 2017.

"Cijena" majčinstva

“Cijena” majčinstva
Kako sve u našim životima ima svoju cijenu tako i majčintsvo dolazi uz ogromnu žrtvu koju žena nerijetko osjeća do kraja života. Nisam još bila preuzela ovu iskonsku ulogu žene kada su me plašili rečenicama kao što su: Gotovo je s tvojim životom., Sve što si dosad znala, zaboravi., kao i nažalost: Gotovo je s bračnom ljubavlju., te mnoge druge slične rečenice koje ljudi govore smatrajući to svojom moralnom obavezom.

Moja reakcija je normalna reakcije osobe koja ne zna šta je čeka- Uredu, vidjet ćemo.
Nisam dala tim neugodnim rečenicama da me pokolebaju. Nastavila sam sa svim svojim aktivnostima koje su me ispunjavale i činile sretnom. Očekivala sam stvorenje koje me prije svega treba usrećiti i učiniti Bogu zahvalnom što je baš mene izabrao za taj veliki amanet. Međutim, htjeli mi to ili ne, okolina nam servira svoje viđenje situacije kada je potrebno, a još češće kada nije. Kada sam se konačno tog novembarskog jutra suočila sa velikim bolom i strahom ali i velikom, dotad nedoživljenom, ljubavlju shvatila sam da žena ima energiju kojom može da kontroliše svijet oko sebe, da upravlja njime kako želi. Žena koja podnese toliki bol i minutu poslije se smiješi svom djetetu očima punim ljubavi, miluje ga klonulim rukama i grije tijelom koje je na izmaku snage može da kontroliše i svoje obaveze, može da ostvari svoje snove i da se ispuni u svim sferama života. Majčinstvo nije teret koji nas pritišče nego krila koja nam omogućavaju let. U nama ima snage da podnesemo sve što predstoji, mi smo tako stvorene i ne dozvolite da vam pokolebaju sigurnost. Majčinstvo je snaga koja nama ženama omogućava da ostvarimo svoje snove.


Iz svih ovih razloga silno osuđujem naše društvo koje je naučeno da se udobno smjesti u ulogu žrtve i ničim ne pokušava unaprijediti svoj život. Drage moje majke, to što sada imate malo, bespomoćno stvorenje povjereno vama, govori vam da usmjerite sve svoje vještine i sposobnosti da od njega napravite čovjeka. Da shvatite da vam je ukazana velika čast. Stoga to ne znači da se vaš život završava, da su vaši snovi, planovi i nade osuđeni na čekanje, naprotiv, to znači da se povećavaju vaši potencijali i da ih samo trebate iskoristiti. Ne dozvolite sebi da trpi vaše tjelesno, psihičko ili emocionalno zdravlje zbog novonastale situacije. Nije neodgovorno ostaviti dijete i otići ljekaru na neophodni pregled, nije neozbiljno između hranjenja otići stomatologu, baviti se kineziloškim aktivnostima, šetati ili šta god vas čini sretnim. Razmislite da vaše dijete treba jaku, zdravu majku koja mu je potpora kroz cijeli život. Ne dozvolite sebi da isključite bilo koju sferu svog života, njegujte svoje navike, hobije i interese. Napredujte, ne ostavljaje svoje profesije, studije, kurseve i sve što vas ispunjavalo i činilo zadovoljnim.

Vaše dijete sigurno ne želi čuti, dobro nam poznatu, rečenicu: Zbog tebe sam sve žrtvovala. To niko ne želi čuti.
Recite svom djetetu: Ti si moja snaga koja mi omogućava da ostvarim sve što poželim. Uključite vaše muževe, vi ste zajednica, posao roditelja obavljate zajedno, ne tovarite na sebe ono što ne morate. Neka svako prihvati svoj dio odgovornosti pa ćete imati vremena i snage da postignete sve što želite. Majčinstvo nije prokletstvo nego blagoslov, pa ga ne trošite u brizi i suzama. Iskoristite svoju misiju na najbolji mogući način i sutra ćete se osjećati kao pobjednici. Žena ima potencijal  kojim može da ovlada svim sferama života samo ako to ona želi. Majčinstvo shvatite kao poklon i pošaljite svijetu poruku da odgajate sigurnu , stabilnu i zadovoljnu generaciju velikih ljudi.

Safija Skomorac-Pezer


ponedjeljak, 19. lipnja 2017.

"Ja sam obična sestra iz rađaone" - napisala je i stegnula srca svima koji su pročitali njenu poruku

"Ja sam medicinska sestra. Radim u rodilištu. Zvuči baš lijepo i zabavno, zar ne?"


I am just a nurse. A Labor and Delivery nurse. Sounds like fun, doesn't it? Well...  I am just the nurse who was there during the birth of your child.  I am just the nurse who held your hand, looked you in the eye, and made you feel like the strongest woman in the world.  I am just the nurse who recognized that you had severe preeclampsia and got an order from your physician for magnesium sulfate to prevent you from seizing.  I am just the nurse who carefully monitored your breathing WITH MY STETHOSCOPE because I know the possible complications.  I am just the nurse who vigilantly monitored your baby's heartbeat and recognized that he was in distress.  I am also just the nurse who had you on the OR table by the time your doctor was in the parking lot to deliver a healthy baby.  I am the nurse who took photos of your baby because you were all alone... Even though I should really be charting and doing about a hundred other things.  I am just the nurse who's family has to experience another day without me because I stayed 3 hours late to see you through a difficult delivery.  I am just the nurse who maintained your dignity and made you feel comfortable when you were at your most vulnerable.  I am just the nurse who convinced your OB to give you more time before performing a cesarean section.   I am also just the nurse who waited as long as possible to call your OB for delivery so that he wouldn't cut an episiotomy.  I am just the nurse who held your hand and cried with you when you came through triage... and your baby had no heartbeat.  I am just the nurse who hasn't had ANYTHING to eat or drink since my cup of coffee I drank this morning when I woke up... at 5am.  I am just the nurse who will let you leave grip marks on her arm while you are getting your epidural, while repeating to you, "You are doing an amazing job. Almost there. You can do it."  I am just the nurse who reassured a teenage mom that she can be an amazing parent and still get an education.  I am also just the nurse who stood by you while you handed your baby to his adoptive mother. I held you steady. I watched you tremble. My heart ached for you.   I am just the nurse who knows that preventing the primary cesarean helps prevent future cesareans and all of the associated risks for each future pregnancy and, therefore, will do everything in my experienced power to encourage your baby to position herself correctly in your pelvis.   I am just the nurse who held your hand and told you, "She is beautiful. I am so so sorry for your loss." My heart ached for you. I wanted to hold my children and never let them go that night... but they were already sleeping because I stayed late to be with you.  I am also just the nurse who cried the entire drive home and who's husband doesn't even have to ask how my day was. He knows.   Today.   Every day.  I felt your joy. I felt your pain. I wiped your tears. I calmed your fears. I kept your secrets. I taught you how strong you are. I saved your life. I saved your child's life. My body aches. My heart aches.  And I love every minute.   I am JUST a Labor and Delivery nurse.  ~ anonymous
I am just a nurse. A Labor and Delivery nurse. Sounds like fun, doesn't it? Well...

I am just the nurse who was there during the birth of your child.

I am just the nurse who held your hand, looked you in the eye, and made you feel like the strongest woman in the world.

I am just the nurse who recognized that you had severe preeclampsia and got an order from your physician for magnesium sulfate to prevent you from seizing.

I am just the nurse who carefully monitored your breathing WITH MY STETHOSCOPE because I know the possible complications.

I am just the nurse who vigilantly monitored your baby's heartbeat and recognized that he was in distress.

I am also just the nurse who had you on the OR table by the time your doctor was in the parking lot to deliver a healthy baby.

I am the nurse who took photos of your baby because you were all alone... Even though I should really be charting and doing about a hundred other things.

I am just the nurse who's family has to experience another day without me because I stayed 3 hours late to see you through a difficult delivery.

I am just the nurse who maintained your dignity and made you feel comfortable when you were at your most vulnerable.

I am just the nurse who convinced your OB to give you more time before performing a cesarean section.

I am also just the nurse who waited as long as possible to call your OB for delivery so that he wouldn't cut an episiotomy.

I am just the nurse who held your hand and cried with you when you came through triage... and your baby had no heartbeat.

I am just the nurse who hasn't had ANYTHING to eat or drink since my cup of coffee I drank this morning when I woke up... at 5am.

I am just the nurse who will let you leave grip marks on her arm while you are getting your epidural, while repeating to you, "You are doing an amazing job. Almost there. You can do it."

I am just the nurse who reassured a teenage mom that she can be an amazing parent and still get an education.

I am also just the nurse who stood by you while you handed your baby to his adoptive mother. I held you steady. I watched you tremble. My heart ached for you.

I am just the nurse who knows that preventing the primary cesarean helps prevent future cesareans and all of the associated risks for each future pregnancy and, therefore, will do everything in my experienced power to encourage your baby to position herself correctly in your pelvis.

I am just the nurse who held your hand and told you, "She is beautiful. I am so so sorry for your loss." My heart ached for you. I wanted to hold my children and never let them go that night... but they were already sleeping because I stayed late to be with you.

I am also just the nurse who cried the entire drive home and who's husband doesn't even have to ask how my day was.
He knows.

Today.

Every day.

I felt your joy.
I felt your pain.
I wiped your tears.
I calmed your fears.
I kept your secrets.
I taught you how strong you are.
I saved your life.
I saved your child's life.
My body aches.
My heart aches.

And I love every minute.

I am JUST a Labor and Delivery nurse.

~ anonymous

"JA SAM medicinska sestra. Radim u rodilištu. Zvuči baš lijepo i zabavno, zar ne? 
Hm...  
"Ja sam samo sestra koja je bila s vama kada ste rodile svoje dijete. 
Ja sam samo sestra koja vas je držala za ruku i bodrila vas pogledom dajući vam na znanje da ste dovoljno snažni da prođete sve što vas čeka. 
Ja sam samo sestra čija je obitelj danas svoju mamu čekala barem tri sata jer je mama ostala uz vas tijekom vašeg poroda. 
Ja sam samo sestra koja na svojim rukama vidi ožiljke vašeg stiskanja, koja vam je i dalje nježno govorila riječi ohrabrenja. "Još malo. Odlično vam ide. Još samo malo." 
Ja sam isto tako samo ona sestra koja je bila uz vas cijelo vrijeme, tješeći vas u trenutku dok ste svoje bebe predavale posvojiteljima. Držala sam vas čvrsto, odagnavala vaše drhtaje, dok je i moje srce plakalo. 
Ja sam samo sestra koja se kući često vraća plačući cijelim putem, sestra koju suprug više ni ne treba pitati kako joj je protekao dan. On zna. 
Danas. 
Svaki dan.
Osjetim vašu radost. 
Osjetim vašu bol. 
Brišem vaše suze. 
Smirujem vaše strahove. 
Čuvam vaše tajne. 
Učim vas kako da budete još snažnije. 
Spašavam vaš život. 
Spašavam živote vaše djece. 
Moje tijelo je ranjeno. 
Moje srce plače. 
Ali ovaj posao toliko volim. 
Jer sam samo obična medicinska sestra koja radi u rađaoni."

Obična medicinska sestra iz Houstona napisala je jedno neobično pismo - pismo u čast svom poslu, u čast svim medicinskim sestrama i osoblju koje radi u bolnicama, s pacijentima, a posebno, kao u njenom slučaju - s budućim majkama i bebama.  
Sasvim običan posao - posao koji se jako često zanemaruje od strane javnosti, iako svaka žena zna, nadamo se da zna, koliko su baš one važne u činu rađanja, u vidu utjehe. Njihova tiha prisutnost koja mnogim ženama ulijeva sigurnost veću od ičega što nalaze u rađaoni. 
U čast svima njima dijelimo njeno pismo kao što je to do sada učinilo već više od 100.000 ljudi. 
Vjerujemo redom majke kojima se pri čitanju stegnulo srce u sjećanje na svog tihog i hrabrog "čuvara". Jedne obične medicinske sestre. Jer ovakvih je zapravo puno puno više od onih za koje neke majke baš i nemaju riječi hvale. Srećom, takve su ipak rijetke. 


Sastanak predstavnica Udruženja Prirodan Porod i Udruženja TIM i najava saradnje

U kancelariji Udruženja trudnica i mama upriličile smo jedan sjajan sastanak. Kao najavu skorije saradnje, pričale o brojnim benefitima iste, te želji da se položaj žena/porodilja na samom porodu poboljša.

Sastanak predstavnica  Udruženja Prirodan Porod i Udruženja TIM- sa lijeva na desno, Dolores Radonić, Amira Ćerimagić, Aida Džaferović, Belma Šoljanin


Prirodan Porod poceo sa radom od 2013. prvo kao portal potom udruženje. 
Cilj je unapredjenje porodjajnih prava i kvalitete bolnickih poroda u BiH te omogućavanje da svaka majka, bez obzira koja vrsta poroda (vaginalni ili carski), doživi sto ljepsi i prirodniji porod orijentisan na majku,porodicu i bebu.


Udruženje trudnica i mama osnovano je u novembru 2015.g, od strane dvije psihologinje – mame, Belme Šoljanin i Aide Džaferović, koje su prvenstveno pokrenule grupu podrske na facebooku, februara 2015. Danas djelamo putem dva online savjetovalista, radimo na azuriranju bloga TIMa ali i konkretno u prostoriji udruzenja putem edukacija i radionica. „Udruženje trudnica i mama“ ima slobodu djelovanja na cijelom području BiH. Želimo potaknuti društvo da razmišlja o svom odnosu prema trudnicama i majkama, o tome kako je podrška u tom posebnom periodu poželjna i potrebna i da se pridruži ispunjenju naših ciljeva. Ciljana populacija kojoj Udruženje pomaže su žene koje planiraju u skorije vrijeme trudnoću, trudnice i mlade majke-porodilje. Vizija Udruženja trudnica i mama je da postane centralno mjesto okupljanja žena, trudnica/porodilja/majki na području BiH s ciljem mentalnog osnaženja žene- majke. Zbog načina života, koji je iz dana u dan stresniji, a nagomilane obaveze brojnije i često prevazilaze naše kapacitete, kako u fizičkom, tako i u mentalnom smislu sve je neizvjesnija potreba za servisom – mjestom gdje će trudnice i majke dobiti pravovremenu i provjerenu informaciju al i podršku. Kancelarija Udruženja trudnica i mama nalazi se na adresi Trg solidarnosti 19, u Novom Gradu.


Divne gospodje iz Prirodnog Poroda- Dolores Radonić i Amira Ćerimagić iskazale su zadovoljstvo zbog najave saradnje, a ono je zasiguno obostrano.

Udruženje Prirodan Porod djela i putem FB stranice https://www.facebook.com/prirodanporod, kao i putem FB grupe https://www.facebook.com/groups/prirodanporod.

Dok ste zauzeti rađanjem, a vaš eventualni partner na porodu prolazi kroz vlastitu navalu emocija, poželjno je imati prethodno sastavljen plan poroda, koji ćete bolničkom osoblju predati odmah po prvom susretu. To je način da liječnicima i babicama na jednom mjestu iskomunicirate svoje želje i očekivanja o pojedinim aspektima vašeg porođaja, kako biste mogli kvalitetnije surađivati i imati porođaj kakvog priželjkujete...
 Plan poroda koji svaka porodilja može da ima.
("Da se omogući porod koji se odvija isključivo prirodnim tokom Da se broj intervencija kao što su vaginalni pregledi i manuelno pritiskivanje trbuha svedu na minimum Izbjeći indukovani porod, drip i analgetike/rutinsku aplikaciju intravenskog sistema Da se tokom trudova i poroda neometano krećem/okrećem u najugodniju pozu")
("Da se sačeka minimalno 5 minuta prije nego što se prereže pupčana vrpca Podojiti dijete odmah po porodu - molim Vas da mi pomognete u toj namjeri Da mi se dijete odmah nakon poroda stavi na grudi/koža na kožu Da se svi postupci s novorođenčetom obavljaju uz moj prethodni pristanak, uključujući i vakcinaciju.")


Udruženje trudnica i mama djela putem online savjetovališta
 Klub trudnica i mama iz BIH (Udruženje TIM) i Online savjetovalište Udruženja TIM za trudnice i porodilje,
te FB stranice posvećene edukaciji i povezivanju roditelja Udruženje Tim- Podrška roditeljima.


Mentalno ojačana i zadovoljna žena /porodilja/majka koja će dan poroda pamtiti kao poseban i bez nepotrebnog stresa, te sa sačuvanom ali i novom snagom da se u potpunosti posveti novom članu sa mnoštvom korisnih informacija ali i neposrednom podrškom ukoliko je zatreba- veliki i lijep cilj svih nas.

Nadamo se da će zajedničkim zalaganjem kako pojedinaca, udruženja ali i zajednice on biti moguć ali i ispunjavan.


petak, 16. lipnja 2017.

Kad se Odnos Pogorša Nakon Rođenja Djeteta – Kako Prevazići Ovaj Problem?

Rođenje prvog djeteta postavlja pred supružnike sasvim nove izazove. Oni su do tada imali samo jedno drugo, a nakon dolaska djeteta na svijet pred njih se svakodnevno postavljaju situacije sa kojima se nisu ranije sretali. I mnogi budu neprijatno iznenađeni reakcijama svog partnera.

Mnogi parovi koji su ranije imali sasvim lijep odnos, nakon rođenja djeteta počinju da se emotivno udaljuju. Svađe postaju učestalije i partneri prestaju da budu jedno drugom podrška.

Majke često postaju frustrirane ili tužne jer osjećaju da rade previše.

Osim što je njima pripao veći deo brige o djetetu, isto tako najveći dio kućnih poslova i dalje one obavljaju.Ovakva situacija je društveno prihvatljiva, podrazumijeva se. Očevi sa svoje strane primjećuju da pomažu daleko više nego što su to radili njihovi očevi i ne vide problem. Majke su zbog toga umorne, nesretne i ljute na svoje partnere.

S druge strane, kada je izgradnja odnosa sa djetetom u pitanju, mnogi očevi se osećaju skrajnuti. Osećaju da im je dodeljena sporedna uloga snabdevača i pomoćnika. Primećuju da se njihovo mišljenje o tome šta je dobro za dijete ne sluša ili nipodaštava.


Mnoge majke vjeruju da su one odgovornije za dijete i veći deo brige o djetetu preuzimaju na sebe, ne dopuštajući očevima da se na pravi način emotivno povežu sa djetetom, niti da nauče kako da o njemu brinu. Očevi postaju nespretni u odnosu sa djetetom iz prostog razloga što nisu imali priliku da nauče kako.
Rođenje djeteta može da bude veliki stres i izazov za partnerski odnos. Oba partnera tada osjećaju da su neshvaćeni i potcijenjeni od strane ovog drugog i da se njihov trud ne uvažava dovoljno.
Razgovor može mnogo da pomogne. Ali prije toga važno je da razmisle i shvate šta je to što ih zaista muči, kako bi razgovor sa partnerom protekao što konstruktivnije.
Šta osjećam? Koju emociju? Da li sam ljut/a? Frustriran/a (osjećam da mi je onemogućeno da dobijem nešto što želim)? Umoran/na? Tužan/na? Depresivan/na? Ravnodušan/na? Imam li osjećanje krivice? Jesam li ljubomoran/na? Zabrinut/a?
U kojim situacijama se tako osjećam? Nakon kojih postupaka partnera se osjećam tako?
Šta je to u njegovom/njenom ponašanju što mi posebno smeta?
Koliki je udio partnera/ke u tom mom osjećanju, a koliki moj?
Da li postoji mogućnost da nekim postupcima mog partnera pripisujem značenje koje ono nema?
Koje konkretno ponašanje želim da moj partner promijeni? Kako želim da se u budućnosti ponaša? (ovdje je važno da se usmjerimo na konkretne promjene u ponašanju, a ne neodređene ili  potcijenjujuće izjave poput „Da počne da me uvažava“, „Da shvati da je to i njegovo dijete“, „Da počne više da se angažuje“. Takve izjave ili vređaju ili su nejasne. Partner ne bira namjerno da se angažuje malo, već zaista vjeruje da radi dovoljno i zato je potrebno reći konkretno šta nam nedostaje i šta nam je potrebno.
Kada uvidimo šta je ono što nam smeta, tada je potrebno da obavimo iskren razgovor sa partnerom.
Cilj je da se poboljša međusobni odnos, što znači da razgovaramo otvorenog srca i uma, saosjećajno, sa željom da zaista razumijemo razloge i osjećanja ovog drugog.
Ako razgovaramo koristeći se optužbama, podsmijehom i grubim riječima, tada će ishod tog razgovora biti poniženje druge osobe, što vodi daljem pogoršanju odnosa. Ma koliko da nekad želimo da „istresemo“ bijes na partnera, na taj način stvaramo razdor i doprinosimo daljem pogoršanju odnosa i emotivnom udaljavanju.
Ako želimo da popravimo odnos, potrebno je da se zaista stavimo na mjesto druge osobe, da ih razumijemo i da im pomognemo da i oni razumiju nas.
Dolazak djeteta zahtjeva savladavanje mnogih prepreka, ali i priliku da partneri postanu bliskiji i da njihov odnos postane još stabilniji i ljepši.

Autor: ŽELJKA KURJAČKI, psihoterapeut
Izvor: Trudnocaizdravlje.rs



Čega se mama plaši?


– Ostavi uključeno svjetlo – kaže mi dok se na prstima iskradam iz sobe.
– Zašto, mila?
– Zato.
– Pa nije valjda da se tolika djevojka plaši mraka?
– Molim te, ostavi upaljeno – ponavlja.
– Ok, ali poješće te komarci, samo da znaš.
– Neka će. Mama?
– Molim?
– A je l’ se ti plašiš nečega? Al’ onako baš baš?
– Ko, ja? Mama se ničega ne plaši, dušo.

Mama se ničega ne plaši. 
Osim da ćeš mi porasti prije nego stignem da te dobro izgrlim i izljubim, i da ćeš mi iskliznuti iz ruku dok trepnem okom. Plašim se da se nećeš sjećati dana koje smo proveli zajedno, i da će ove naše godinice izbledjeti kao stara hartija. Plašim se da će te sutra neki strašni pubertet uzeti pod svoje i da će te biti teško voljeti, da ću zagledati to lice, tražeći nekakav trag onog ždrebeta što je jurcalo kroz kuću, skakalo po krevetu, smijalo se, nekada davno.
Plašim se da ćeš mi prebaciti jednog dana sve one stvari koje kćerke inače prebacuju majkama, nezadovoljna svojim likom u ogledalu, nesrećna zbog svih onih nesreća koje, nekako, idu u paketu kad imaš petnaest, šesnaest godina. Da ćeš mrziti svoj nos i kriviti mene zbog toga jer su tvoj nos i moj nos isto. Plašim se da ćeš bježati od mene kao od kuge, da ćeš me se stidjeti, da više nećemo pričati ni grliti se kao sada, da nećeš utrčati u kuću, baciti ranac na pod i sva zadihana mi reći – znaš šta se danas desilo u školi?
Plašim se da ćeš se kriti od mene, da ćeš me lagati, zatvarati se u sebe, da više neću biti drag gost u tvome svijetu, u tvojoj sobi. Treskaćeš vratima, govoriti jezikom koji ne razumijem, plakati za svaku sitnicu, tražiti svoja prava, odlaziti bez pozdrava, prkositi bez razloga. Strah me je da ćeš se promijeniti, da ćeš gurati svoje stvari pod krevet, moje srce pod tepih, ostavljati nered svud za sobom – prosute mrve, šolju s jogurtom, omote od žvaka. Da ćeš se obilato koristiti mojom šminkom, oblačiti moje stvari bez pitanja, tjerati kontru, dokazivati da si valjda jača.
Plašim se da ćeš se povući u sebe i da više neću umjeti da te nađem. Da ćeš prekidati vezu svaki put kad uđem u sobu pod izgovorom da nešto tražim. Tražiću tebe, a ti ćeš biti sve dalja. Onako kako sam ja svojoj majci bivala, a ona svojoj i tako redom. Strah me je da ću pričati, a da me nećeš čuti. Da ćeš, meni u inat, raditi protiv sebe. Da će te na brzinu smotati neki pogrešan tip, mulac koji te ne zaslužuje, koji neće umjeti da voli svaku tvoju pegu na licu i da ću zalud govoriti “nije za tebe, mila, možeš i bolje”. Plašim se da će te nešto boleti, a da nećeš smjeti da mi kažeš. Plašim se da ćeš jednog dana ležati sama, u nekom tuđem mraku i da neće biti nikoga da upali svjetlo.

Plašim se da ću, jedne sparne junske večeri u 22:02, zuriti u sat i pitati se što te još nema. Da će mi glavom proći sve one strašne slutnje na koje smo, mi, majke, pred Bogom pretplaćene. Plašim se da ću te pozvati, tek koliko da znam da si dobro i da će mi uljudan ženski glas s druge strane reći da “birani korisnik trenutno nije dostupan”.
Plašim se da neću biti uz tebe – kada ti bude najteže. Da me neće biti ni kada ti bude najljepše. Plašim se da ću ti, kako život bude odmicao, sve manje biti potrebna i da ćeš me zguliti sa sebe kao staru, osušenu kožu. Bojim se da će proći godine prije nego me ponovo pogledaš i u meni prepoznaš sebe. Pre nego što, listajući albume, primjetiš kako, gle čuda, na isti način sklanjamo kosu s čela, na isti način se smijemo, podižemo obrve, solimo supu, mrštimo kad nam nešto nije potaman i da će proći ledeno, kameno, bronzano doba prije nego što shvatiš da smo sličnije nego što možeš i želiš da vjeruješ.
Plašim se da ćeš ličiti na mene. Da ćeš nositi ovu istu tvrdoglavu crtu, kao biljeg na čelu, da će te po tome poznavati i govoriti ti kako si “ista majka”. Plašim se da ćeš zbog toga neke škole skupo platiti, a lekcije učiti po više puta. Plašim se i da nećeš ličiti na mene. Da nećeš umjeti da grliš onako kako ja grlim. Da se raduješ životu onako kako se ja radujem. Da ćeš u želji da što dalje pobjegneš od mene, dosadne, naporne, posesivne majke – pobjeći i od sebe i da neću stići da ti kažem koliko te volim.
Eto, toga se mama plaši. I to, onako – baš baš.
Napisala: Daniela Bakić
Preuzeto sa sajta Lepota&Zdravlje



četvrtak, 15. lipnja 2017.

Razvoj vida: Kad bebino oko bježi

Rezultat slika za lazni strabizam
Razvoj vida ne prestaje rođenjem već se nastavlja još godinama pa je važno da sam roditelj obraća poažnju na bebine oči i vid od najranije dobi. Primijeti li bilo što sumnjivo roditelj se mora obratiti pedijatru i zatražiti pregled kod specijalista oftamologa.
Pratiti kako beba gleda
– Već u trećem mjesecu važno je kako beba reagira na svjetlo, žmirka li, ima li uopće pozitivan odgovor na svjetlo. Kasnije, kako se vid razvija, negdje do šestog mjeseca života, gleda se kako dijete prati predmete, najprije lice majke pa ostalih, njemu poznatih ljudi. Treba obratiti pažnju prati li vas dijete dok mu pričate i obraćate mu se. Od šestog mjeseca nadalje počinju se razvijati elementi formiranja binokularnog vida pri kojem jedno oko prati drugo.
– Važno je zato obratiti pozornost i reagirati ukoliko od šestog mjeseca nadalje oko počne neprirodno skretati, što bi moglo upućivati na strabizam. Također, ako dijete škilji, skreće pogled, ukoliko mu oko titra, valja zatražiti specijalistički pregled. Prekomjerno suzenje i pretjerano trljanje očiju također može biti indikacija za specijalistički pregled, naravno ukoliko se takve pojave ne javljaju samo prije spavanja, savjetovala je roditelje.
Lažni strabizam
Upravo je skretanje jednog ili oba oka pojava koja jako zabrine i preplaši roditelje. No vrlo često ipak nije riječ o strabizmu ili razrokosti, već o tzv. pseudostrabizmu. Lažni strabizam može se javiti u prvih šest mjeseci djetetova života dok još nije formiran refleks koordinacije pa oko može šetati. Tek iza šestog mjeseca oko počinje fiksirati te se javljaju mehanizmi fiksacije.

– Postoje neki anatomski elementi koji daju izgled lažnog strabizma i nakon šestog mjeseca. Udaljenije oči, odnosno široki nosni korijen, ili pak tzv. treći kapak, odnosno kinesko oko mogu stvoriti dojam da dijete gleda u križ ili da mu oko bježi, no to nije tako. To je lažni strabizam. Vid je tu potpuno funkcionalno zdrav. Kako se djeci mijenjaju anatomske strukture lica i glave, taj se dojam gubi.

Kako se liječi razrokost?
Razrokost može da se liječi uz pomoć naočara, zatvaranjem zdravog oka (okluzija), vježbama i, ukoliko prethodne metode zakažu - hirurškom intervencijom. Poslije operacije, dijete će možda i dalje morati da nosi naočare.
Kako sami da bebi pregledate oči?
Obratite pažnju na izgled očiju i očnih kapaka, promjenu boje i oblika zenice (bijela zenica, „mačije oko“), kao i reakciju na svjetlost. Zaklonite jedno, pa drugo oko, posmatrajući da li, pritom, ono drugo reaguje na svjetlost. Normalno, kada jedno oko poklopite - obje zjenice se šire, što ćete primjetiti na otkrivenom oku. Ako biste u oči uperili svjetlo (što treba izbjegavati) - zjenice bi se skupile. Proverite da li postoje nepravilnosti u pokretima očiju (razrokost, nevoljni pokreti). Shodno uzrastu odojčeta, ispitajte da li prati pogledom izvor svetlosti ili pokazani predmet. Trudite se da na vrijeme otkrijete znake infekcije (crvenilo, otok kapaka, krmeljanje). Ako dijete ima crveno oko, koje jako suzi, i pritom plače, prevrnite mu kapak, ne biste li našli skriveno strano telo.
Kod kojih beba je veliki rizik za nastanak očnih problema?
To su bebe kod kojih poremećaji čula vida mogu da se otkriju u prvim mjesecima života:
  • prijevremeno rođene bebe, naročito one jako nezrele, koje su primale kiseonik 
  • bebe koje su imale asfiksiju (nedostatak kiseonika u mozgu) prije, u toku ili nakon porođaja
  • bebe koje su bile zahvaćene nekom infekcijom majke u prvom tromjesečju trudnoće 
  • bebe koje su u novorođenačkom periodu preboljele infekciju mozga ili njegovih ovojnica
  • bebe sa urođenim anomalijama oka i/ili centralnog nervnog sistema
  • bebe čiji bliski srodnici imaju urođenu slabovidost