Trenutno je moj skoro trogodišnji dječak u fazi „zašto“. Mislim da tisuću puta dnevno čujemo to pitanje, ma zapravo malo je reći tisuću! Zabavlja ga promatrati stvari oko sebe, ljude i prirodu i učiti o njima. Naravno, smatra da mu ja mogu pomoći u njegovom učenju i otkrivanju svijeta i jako sam mu zahvalna na tome. Smatram da imam strpljenja i stvarno se trudim da mu na neki dječji način približim odgovore na njegova pitanja.
Ali kada je ova njegova faza započela, nisam ni mogla zamisliti koliko ću u ovome procesu i ja naučiti, otkriti, saznati i zabaviti se.
Prvo što me naučio bilo je da pitam, tražim i borim se sve dok ne saznam što me zanima. Tako i on radi. Ako sam odsutna ili nešto radim, on će me i više puta pitati: „Mama, mama, zašto??“. Pa mogu to primijeniti u svijetu odraslih, zar ne?
A ako i možda ne razumiješ odgovor koji dobiješ, pitaj ponovo!
Naučio me da svaki dan možeš saznati nešto novo, zapravo možeš saznati mnogo novih stvari. Samo trebaš širom otvoriti oči. Trebaš pogledati izvan svoje uobičajene rute. Dignuti glavu, zastati i diviti se. Nikad ne znaš koja te iznenađenja očekuju ako promijeniš smjer.
Naučio me da cvijeće izgleda ljepše u nečijoj kosi nego posađeno u tegli. Da najljepši kolač treba pojesti prvi, a ne ostaviti ga za kraj. Da ljutnju ostavimo iza sebe, i to što prije. Jedino tako možemo uživati u nečem novom, zar ne?
Naučio me da ne žurim. Zašto ne bismo poslušali još jednu pjesmu koju volimo, zašto ne bismo pomazili mačku ili psa usput dok izlazimo iz kuće? Zašto ne zastati da pogledamo koliko oblaka ima, kakvog su oblika i gdje se sakrilo sunce?
Naučio me da nije šteta najljepšu rođendansku tortu malo kušati prije dolaska gostiju, ako ćemo se pritom ludo zabaviti i smijati onako jako i od srca. I da ono pravilo o jednom puhanju svijeća uopće nije zabavno!
Naučio me da se ne treba sramiti suza. Biti tužan kad drukčije ne ide. Ali isto tako da zagrljaj liječi tugu, a poljubac bol. A ako ne ide iz prve, nakon trećeg, četvrtog poljupca sigurno će biti bolje.
Puno me naučio, možda i više nego ja njega. Nisam se tome nadala, ali neizmjerno sam mu zahvalna na tome.
Ali najvažnije od svega, naučio me da ljubav može rasti. Da se može uvećavati iz dana u dan, množiti se, javljati se u novim oblicima, situacijama i na kraju te pretvoriti u ovisnika. Ovisnika o ljubavi. Ali protiv te ovisnosti ne trebaš se boriti.
MaMa Ana
