Ujutro u vrtić ili školu otpratite malog slatkiša, a dolazite po namrgođeno dijete koje jedva prepoznajete? Bojite se išta komentirati, a kamoli pitati kako je bilo u vrtiću?
Zvuči poznato? Meni da :). Ponekad imam osjećaj da u vrtić dolazim po malog zmaja, ne smijem ju ni pogledati, a da ne krene bljuvati vatru.
Zašto djeca postaju zmajevi nakon škole ili vrtića?
Dijete vježba kako biti učenik.
Mali učenik treba puno sna i sad treba vremena da se privikne na rano dizanje i raniji polazak u krevet nakon ljetnog odmora. Dijete je ljetne dane provodilo u skladu sa svojim ritmom, a sad je sve postalo užurbano i po rasporedu već od jutarnjeg spremanja pa do odlaska u krevet. Najedničkim aktivnostima po programu. Užina, odlazak na wc su u pauzama, a ako požele emotivan predah uz maženje s mamom ili omiljenom igračkom, morat će pričekati da stignu kući.
Dijete treba predah.
Kao što odrasli trebaju otpuhnuti nakon posla kako bi se lakše prebacili u “kućni” način funkcioniraju, tako i djeca trebaju tu tranziciju. Što to može biti? Ovisi o djetetu: svakom djetetu će pomoći određena aktivnost poput lagane užine, odmora uz crtić, priču ili aktivnosti na igralištu. Nešto što će biti njihova rutina i što će im jasno da ti do znanja da su vrtić ili škola gotovi za taj dan. Nemojte odmah pitati djecu kako im je bilo taj dan u školi ili vrtiću, iako vas zanima što je vaš mališan radio dok ste bili odvojeni. Nakon stanke rado će vam to i sami ispričati, a odgovori će biti i puno iscrpniji od onih koje dobijemo kad ih izbombardiramo pitanjima.
Dijete cijeli dan pazi na svoje ponašanje u vrtiću ili školi i iscrpi svoju samokontrolu.
U školi i vrtiću se od djece očekuje posve različito ponašanje od onog “kućnog”: doma može glasno viknuti i reći ono što ju je u tom trenutku razveselilo, a u školi treba dignuti ruku kad želi nešto reći, pričekati svoj red i tek onda reći svoju misao. Uskladiti spontano (i normalno!) dječje ponašanje s puno novih pravila i očekivanja težak je posao za dijete. Dijete crpi zadnje atome svoje samokontrole i normalno je eksplodira tamo gdje se osjeća sigurno i voljeno: kod kuće.
Kako možemo pomoći?
Ovakvo ponašanje djece je vrlo često kad kreću u vrtić ili školu, te nakon praznika. Obično traje 2 tjedna do mjesec dana i samo nestane.
U vremenima kad im je teško, našim mališanima možemo pomoći tako da im osiguramo dovoljno sna i odmora, a najviše će pomoći dodatne pohvale za ponašanje u vrtiću/školi, pregršt strpljenja i ljubavi.
Izvor: girotondo
