Priča mame Elme
Naše iskustvo sa operacijom krajnika (K.Z. 5 g)- Vojna bolnica
Novu godinu smo započeli sa pljuskavicama koje jako iscrpe organizam i prozrokuju pad imuniteta. Nakon toga, u roku od 3 mj. Imao je 4 uzastopne upale grla koje su sanirane antibioticima. Ni proteklih godina nismo bili pošteđeni ni upala ni antibiotika, čak smo bili i na penicilinu 2 puta. Nakon zadnje terapije dijete odvedemo kod dr. Mandilovića, koji je preporučio da K. operiše sva tri krajnika koji mu prave velike probleme. Jaku su uvečani a počeli su mu smetati za normalan govor. Zadnja dva-tri mjeseca je počeo zastajati u govoru i čim ne može da izgovori ono što kaže odustajao bi. Nema antibiotika koji nismo probali za ovih 5 g. Malo se sve smiri pa opet sve isto. Proteklih godina to nije bilo tako često ali je taj problem postojao. Dr. Mandilović nas je uputio u vojnu bolnicu kod Dr. Lejle Begović- Hadžibajrić. Dogovorili smo pregled kod doktorice i otišli sa uputnicom koju smo uzeli kod pedijatra u domu zdravlja kojem pripadamo, bez toga ne može. Otišli smo na prvi pregled gdje je i doktorica potvrdila da je potrebna operacija sva tri krajnika. Dala nam je upute koje nalaze trebamo uraditi a to su nalazi krvi i urina, EKG, potvrdu od svog pedijatra da je dijete zdravo i uputnica za anesteziologa. Već tada smo dogovorili da bi ako nalazi budu ok operacija mogla biti naredne sedmice. Prvo smo uradili nalaze krvi i urina međutim nakon dva dana počeo je kašljucati i kada smo otišli pedijatrici propiše mu tri dana inhalacije dexametazonom, prvu smo imali odmah u DZ a ostale dvije su nam dali u ampulama i kući se inhalirali. Nije imao upalu grla jednostavno nadražaj na polen i sl. Sutradan sam obavjestila doktoricu Lejlu o stanju i dogovorili se za još jedan pregled nakon inhalacija. Odveli smo ga (petak) gdje je potvrđeno da nema upalu grla i prošao pregled anesteziologa i sa doktoricom dogovorimo da ako ostane zdrav odložimo operaciju za četvrtak ali da se javimo u srijedu ujutro kada smo i trebali leći u bolnicu. Nakon toga smo otišli u dom zdravlja kod svoje pedijatrice po uputnice za bolnicu i za dijete i za majku, nakon pregleda dala nam je potvrdu da je zdrav i urađen je EKG. U srijedu sam nazvala dr. Lejlu i rekla nam da dođemo do 11 h na ORL sa nalazima. Od stvari potrebno je; pidžame za dijete (ja sam stavila dvije), veš, sredstva za ličnu higijenu, papuče za dijete i majku, voltaren čepići, kašikica, čaše, ubrusi i vlažne maramice. Pored toga ponijela sam jedno malo kuhalo za kafu J, ness 3u1, grickalice, monte, čokoladno mlijeko, sok. Doktorica ga je još jednom pregledala i poslali su nas na prijemno, tamo su nas uputili u „garderobu“ gdje majke oblače njihove pidžame. Ja sam bila ponijela svoju ali oblaci se samo njihova, svoje stvari možete ostaviti kod njih, daju revers ili spakovati pa u sobu odnijeti. Dijete se oblači u sobi u kojoj će ležati. Odjeljenje se nalazi na 12. spratu. Posjete su moguće od 15-16 h. Čim smo stigli došao je jedan doktor koji ga je još jednom pregledao, dao mi da potpišem saglasnost za operaciju i postavio par pitanja tipa ima li alergije, koliko kila dijete ima, hrče li kada spava i sl. Operacije se rade od najmlađeg djeteta tako da smo mi bili prvi na rasporedu (9 h). Navečer dijete može jesti i piti do 22 h, nakon toga ništa više. Anesteziolog odredi količinu sirupa zvani „Dormicin“ po kilaži djeteta koji će majka dati kada bude vrijeme za to čisto da dijete malo opusti pri odlasku u salu. Na njegovih 22 kg dato je 5,5 ml. Sestra je stavila u špricu i napisala koliko ima u šprici i kada mu trebam dati. Operacija je bila zakazana za 9 h a sirup sam mu dala u 8:15 h. Onda su krenule komične scene jer dijete počne lupetati svašta i smijati se pod uticajem tog sirupa. 10-ak min prije operacije sestra je donijela mantilda mu obučem, uzela jedan voltaren čepić da stave poslije operacije i odvela ga. Tu srce puca i suze same teku ali za mene nije ništa za apaurine i lexiliume... Svaka majka voli svoje dijete ali sama činjenica da je to nešto za njegovo dobro okreće bolju stranu medalje, nije sve tako crno. Tačno u 10 h su ga vratili, sestra ga je prebacila na krevetić (ovdje bih naglasila da su kreveti jedan do drugog za majku i za dijete, jako udobni), sklonula je njegov jastuk i donijela neko zeleno platno pod glavu da stavimo da ima u slučaju da povrati, Tako na stranu dijete treba ležati dva sata nakon operacije, on je pomalo kunjao, pa se budio. Nije puno plakao malo se samo bunio, rekao bi koju riječ. Na rukici je imao braunilu koju su stavili prije operacije i stoji na ruci za svaki slučaj ako bi trebala infuzija radi povračanja i sl. dok dijete ne krene kući. Nakon dva satasam ga presvukla, obukla mu njegovu pidzamu i počeli pijuckati čaj koji oni prave. U hodniku ima jedan kao čajnik gdje mame mogu sipati kada zatreba. Najvažnije je da što češće dijete pije tečnost kako se grlo ne bi sušilo. Do večere ne smije ništa osim tog čaja, za večeru dobije supicu gdje majka naspe vodu od supe u čašu da dijete lakše pije jer tokom oporavka ne smije vuči na slamku niti piti iz flašica. Voltaren čepić se stavlja svakih 6-8 h bolilo ih ili ne bolilo jer olakšava gutanje. Nakon supice djeca su već gladna jer nisu jela skoro 24 h pa se može dati monte i čokoladno mlijeko. Prva noć nam je mirno prošla, ustao samo jednom u wc i nastavili spavati. Čim se ujutro probudio stavila sam mu voltaren i malo popio čaja jer se tokom noći grlo osušilo. Za doručak je dobio keks i mlijeko. Nakon toga su ga pregledali i izašli smo iz bolnice odmah nakon vizite. Prije izlaska su nam detaljno objasnili proces oporavka; dijete se ne smije kupati 7 dana, može tuširanje do ramena, ne kvasiti glavu, jesti može sve samo pasirano, piti što više tečnosti, u slučaju krvarenja peškir pokvasiti hladnom vodom i omotati oko vrata, nazvati broj odjeljenja i odvesti dijete, u slučaju bolova može se dati voltaren čepić ili paracetamol. Ja sam pokušala dva puta sa paracetamolom ali nam nije pomoglo. Dok djeluje čepić dijete je k’o novo. U kući treba skloniti sve što dijete ne smije jesti. Ne smije ništa kiselo, ljuto ni gazirano. Davati čaj, sokove (koji nisu crveni jer u slučaju da dijete povrati da se ne pomisli da je krv). Mi smo najviše pili jana ledeni čaj od breskve, monte nam je glavni a jede i slano. Normalno priča otkako se probudio poslije operacije ali čim ga popusti čepić osjeti se promjena u glasu, zadržava pljuvačku ali ga stalno napominjem da guta da je ne zadržava. Ne smije ništa toplo, najbolje je na sobnoj temperaturi. Nekada se požali da ga boli zub ali to je ta bol koja udara u vilicu pa misli da je zubić. Mi smo još u fazi oporavka ali svaki dan sve je lakše. Ne zastaje više kada priča. U salu je otišao sa punim nosem sekreta kojeg se nismo uspjeli riješiti a vratio se čistog i suhog nosa. Doktorica nam je rekla da su bili baš veliki. Istakla bih da su svi doktori i sestre i cijelo osoblje na ORL u vojnoj bolnici jako ljubazni i uvijek spremni odgovoriti na sva pitanja. Sve je čisto kao u apoteci. Čim nam je Dr. Mandilović predložio operaciju odmah sam se počela raspitivati, kakva su iskustva, saslušala se i načitala svegaali na kraju sve je to individualno, zavisi od djeteta a i stanja. Ja sam neizmjerno zahvalna svima koji su odvojili vremena da odgovore na moja brojna pitanja, jednostavno sam htjela znati sve da me ništa ne iznenadi. Čak sam komunicirala sa ženama koje nikad u životu nisam vidjela ali su mi rado pomogle.
