utorak, 18. travnja 2017.

Dijastaza - razmicanje trbušnog mišića

Srodna slika
Devet mjeseci trudnoće, devet mjeseci oporavka – mantra je to koju mnoge žene ponavljaju nakon poroda, iščekujući dan kada će se njihova tijela vratiti u poznate gabarite. Najosjetljivija tačka najčešće je trbuh, osobito ako dođe do dijastaze trbušnih mišića.
Razmicanje uzdužnog trbušnog mišića duž središnje linije, odnosno dijastaza, javlja se kod oko 30 odsto trudnica, uglavnom u trećem trimestru ili nakon porođaja. Češće je kod žena koje su već rodile ili su imale više trudnoća, kao i kod onih koje nose blizance.
Zašto dolazi do ove pojave?
Dijastaza se javlja kada prednji trbušni zid ne može više da se rastegne pod pritiskom uvećane materice i ploda. Zbog hormonskih promjena i nemogućnosti daljeg rastezanja, dolazi do razmicanja na najmekšem dijelu. Slabost trbušne muskulature zbog fizičke neaktivnosti takođe može da bude razlog ovoj pojavi. Bol duž središnje linije ukazuje na pojavu dijastaze, ali nije uvijek prisutan. Da trudnica ima dijastazu, uglavnom sazna tako što joj to saopšti ljekar, ali može i sama da provjeri.
Kako da provjerite da li imate dijastazu?
Dok ležite u krevetu sa savijenim koljenima, podignite malo glavu i ruke sa strane. Zatim opipajte stomak u predjelu pupka. Ako napipate dio koji je mekan, malo natečen, gdje možete da stavite dva prsta - što je širine dva i po centimetra, radi se o razmicanju trbušnog mišića, takozvanoj fiziološkoj dijastazi. Provjerite još iznad pupka - gdje se češće javlja, i ispod pupka, jer razmicanje može da bude na sva tri nivoa.

Rezultat slika za dijastaza trbušnih mišića
Može li vježbanje da pomogne?
Fiziološka dijastaza nije kontraindikacija za vježbe, jer one pospješuju zarastanje mišića. Međutim, nestručno vježbanje može da pogorša stanje, naročito ako je razmak veći od dva i po centimetra, što više nije fiziološka dijastaza. Tada se sprovodi poseban program vežbi, sve dok se otvor ne spoji. Najbolje je da se to radi pod stručnim nadzorom fizioterapeuta, koji će da kontroliše opterećenje.

O čemu treba voditi računa?
U fazi oporavka treba da se izbjegava svaki veći fizički napor koji angažuje uzdužne trbušne mišiće. To je naročito važno pri podizanju i spuštanju bebe (iz kreveca, stola za povijanje, kadice). Uvijek to radite sa savijenim koljenima, da biste svu težinu koju podižete prebacili na mišiće nogu. Preveliki napor i nepravilno podizanje bi mogli da dovedu do trajnog oštećenja, odnosno do pojave kile.

Ukoliko već imate kilu, neophodno je da vježbate, kako biste što više ojačali trbušnu muskulaturu, ali i da nosite odgovarajući pojas pri podizanju tereta. Druga trudnoća mora da se planira uz konsultaciju sa ortopedom, koji će da procjeni koliki je rizik od pogoršanja, kao i o daljem liječenju, odnosno operaciji kile.Kada je u pitanju prevencija, važno je održavati tjelesnu formu prije trudnoće, kao i tijekom, dok se u prvim mjesecima nakon poroda preporučuje što manje naprezanja trbušnih mišića. U posljednjim mjesecima trudnoće kada je trbušni zid pod najvećim opterećenjem nastojte ovu skupinu mišića minimalno opterećivati (ustajte, sjedajte i liježite tako da se pomognete rukama), a nakon poroda bebu podižite iz blagog čučnja, savijenih koljena, kako biste više opteretili mišiće nogu a manje trbušne mišiće.
Da li treba nositi pojas?

Kod većih razmicanja se preporučuje nošenje pojasa kada je žena izložena pojačanom naporu - to se prije svega odnosi na period posijle porođaja. Kada je razmak manji, nošenje pojasa je kontraindikovano, jer se time umanjuje aktivnost trbušnih mišića, što usporava proces zarastanja. Dok traje oporavak, preporučuje se ustajanje iz kreveta preko boka, uz pomoć ruku, kako bi se manje
opteretili pravi a više uključili kosi trbušni mišići, čija snaga ubrzava spajanje mišića po sredini.