Brinuti 24 sata dnevno o bebi, često bez ičije pomoći, iznimno je zahtjevno. Unatoč vlastitom umoru i iscrpljenosti, treba ju svako malo nahraniti, presvući, uspavati, a uz to skuhati ručak, objesiti rublje i još stotinu stvari! Još kad beba «nema razumijevanja» i plače satima, svako se može naći u trenutku da nakon izderavanja lupi bebu po guzi… ili agresivno protrese da već jednom prestane!
Posljedica takvog tresenja je takozvani sindrom tresenog djeteta, a žrtve su bebe od samo nekoliko tjedana starosti, ali i djeca do pete godine. Tresenje pridonosi trajnom oštećenju mozga, a u 25% slučajeva posljedica je smrt djeteta!
Odakle sve počinje?
Glavni pokretač ove grozne situacije koju je teško kontrolirati je bebin plač. Znamo svi da je to jedan poprilično neugodan zvuk koji bebama služi da bi privukle pažnju na svoje egzistenicijalne potrebe. Koliko je plač važan, govori i činjenica da kada beba plače roditeljima se ubrza rad srca, povisuje tlak, znoje dlanovi i imaju iznimno izraženu potrebu smiriti bebu.
Nažalost, danas roditelji imaju jako malo iskustva i često ne znaju kako smiriti plač. A kada se to događa iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, počnu sumnjati u svoje roditeljske sposobnosti. Postaju depresivni, osjećaju se bespomoćno, frustrirano, a mnogi smatraju da ih beba jednostavno ne voli. Bebin plač često pobuđuje i neke zatomljene osjećaje i ne tako lijepa sjećanja. Mnogi čak misle da ih bebe naprosto izazivaju, ili s njima manipuliraju.
Nakon dana punog stresa i premorenosti, roditelji jednostavno puknu – dogodi im se nekontolirani nalet ljutnje, ludila… kako god to želimo nazvati. Nažalost, kada beba konačno prestane plakati i kada shvate što su učinili, obično je prekasno. Naime, kod nasilne trešnje bebina glava (za razliku od ostatka tijela) nekontolirano ide snažno naprijed ili nazad, ili s lijeva na desno. Zbog toga mozak snažno udara u kosti lubanje uzrokujući pucanje krvnih žila i oštećivanje moždanog tkiva.
Što je s ljuljuškanjem bebe?
Treba naglasiti da ljuljuškanje u naručju roditelja, nježno bacanje bebe u zrak ili poskakivanje bebe na koljenima neće uzrokovati takve ozljede jer se tada cijelo tijelo pokreće usporedo s glavom. U tim slučajevima glava se jako malo miče i u ravnini je s tijelom, što nije slučaj kod tresenja.
Katastrofalne posljedice za dijete
Tresenje dovodi do niza ozljeda. One lakše čak ne bivaju otkrivene do školske dobi, a javljaju se u vidu poremećaja u ponašanju ili problema u učenju. Dijete djeluje i ponaša se normalno nakon tresenja, pa roditelji nikada niti ne posjete liječnika. Liječniku obično prešute pravi uzrok bebinih simptoma, pa se tako letargija, nervoza, problemi s dojenjem ili povraćanje pripisuju nekom oboljenju ili kolikama. Izostaje bilo kakav oblik intervencije, pa su često ponovno tresene, što samo pogoršava ozljede koje uključuju:
- sljepoću
- gubitak sluha
- zaostajanje u razvoju
- teške mentalne retardacije
- probleme s govorom i učenjem
- probleme s ponašenjem i pažnjom
- cerebralnu paralizu
Tresenje donosi privremeni predah, koji za sobom nosi strašne posljedice. Zamislite da imate dijete koje ni u odrasloj dobi ne može samostalno obući hlače, normalno govoriti ili držati žlicu u ruci. Iako roditelji imaju prirođeni instinkt za brigu o djeci, neke stvari poput smirivanja plača mogu se naučiti jedino kroz edukaciju.
U svijetu postoje centri koji rade na edukaciji roditelja, što je jedini način da se spriječi sindrom tresenog djeteta.
Primjer opisan sa simulacijom na lutki:
Tekst: Iva Brčić, Udruga Najsretnija beba Hrvatska
Izvor: Roditelji.hr
