Vrištanje, guranje, bacanje po podu...
Napadaji bijesa, poznati još pod imenom Temper tantrum, jedna su od pojava
tipičnih za "strašnu drugu godinu", ali se mogu javljati i kasnije.
Zašto djeca doživljavaju izljeve bijesa?
Čak i dijete s
najlakšim karakterom ponekad ima izljeve bijesa. Oni su normalan dio razvoja i
nisu loši sami po sebi. Za razliku od odraslih, djeca nemaju razvijen sistem
suzdržavanja i kontrole.
Zamislite kako bi se
vi osjećali da ste odlučili programirati svoj DVD player, a ne možete, bez
obzira koliko se trudili, samo zato što ne razumijete kako. Zaista
frustrirajuće – biste li psovali, bacili knjigu s uputama ili bi jednostavno
otišli i zalupili vratima? To bi bila odrasla verzija tantruma. Jednogodišnjaci
također pokušavaju shvatiti svijet i kad nisu sposobni obaviti zadatak, koriste
jedino oruđe koje im je na raspolaganju kako bi ispuhali frustraciju – izljev
bijesa.
Nekoliko je osnovnih
uzroka izljeva bijesa poznato svim roditeljima. Dijete traži pažnju, umorno je,
gladno ili se osjeća nelagodno. Nadalje, izljevi bijesa često su rezultat
nezadovoljstva svijetom – dijete ne može dobiti stvar ili pridobiti roditelja
da napravi nešto što ono želi. Frustracija je nezaobilazni dio života, sve dok
djeca pokušavaju shvatiti kako ljudi, stvari i njihova vlastita tijela
funkcioniraju.
Tantrumi su česti
tijekom druge godine života, u vrijeme kad djeca svladavaju jezik.
Jednogodišnjaci obično razumiju više nego što znaju izraziti. Zamislite da ne
možete izraziti svoje potrebe – i eto frustracije koja prethodi bijesu. Kako se
govorne vještine poboljšavaju, izljevi bijesa postaju rjeđi.
Zadatak s kojim se
jednogodišnjaci suočavaju je sve veća potreba za samostalnošću. Dijete želi
osjetiti neovisnost i kontrolu nad okolinom, a to je ponekad više no što može
podnijeti. Sve su to savršeni uvjeti za unutarnju borbu jer dijete misli:
"Mogu to sam." Ili: "Želim to, daj mi." Kad otkrije da ipak
ne može i da ne može sve biti onako kako ono želi, pravo je vrijeme za izljev
bijesa.
Izbjegavanje izljeva bijesa
S iznenadnim izljevima
bijesa najbolje ćete izaći na kraj ako ih pokušate izbjeći. Evo nekoliko
prijedloga koji vam u tome mogu pomoći:
- Provjerite glumi li vaše dijete
jer ne dobiva dovoljno pažnje. Djetetu je negativna pažnja (roditeljski
odgovor na izljev bijesa) bolja od nedostatka pažnje. Naviknite se
primjećivati dijete kad je dobro (time in), što znači da trebate nagraditi
vaše zlato s malo pažnje za dobro ponašanje.
- Omogućite djetetu da osjeti
kontrolu nad malim stvarima, što može zadovoljiti potrebu za neovisnošću i
suzbiti izljeve bijesa. Ponudite manje izbore poput biranja vrste soka,
vremena kada će oprati zube (npr. prije ili poslije kupanja).
- Zabranjene stvari držite negdje
gdje ih dijete neće vidjeti ili moći dohvatiti. Tako ćete smanjiti izazove
i onemogućiti bijes. To naravno neće uvijek biti moguće, osobito izvan
vlastitog doma, gdje okolinu ne možete kontrolirati.
- Odvratite djetetu pažnju.
Iskoristite kratke raspone pažnje i ponudite mu zamjenski predmet umjesto
željenog, započnite novu aktivnost da bi nadomjestili zabranjenu ili
umanjili frustraciju. Možete i jednostavno promijeniti okolinu. Odvedite
dijete van ili u drugu sobu.
- Odredite vrijeme za uspjeh dok
se dijete igra ili usavršava novi zadatak. Uvijek nudite igračke i igre
prilagođene uzrastu. Možete početi s nečim jednostavnim prije nego krenete
na zahtjevnije zadatke.
- Pažljivo razmotrite dječju
molbu ili zahtjev. Je li zaista pretjeran? Možda i nije. Sami birajte
bitke i prilagodite se kad možete.
- Budite svjesni dječjih granica.
Ako znate da je dijete umorno, nije najbolji trenutak za nabavku ili još
samo jedan zadatak na brzinu.
Ako dijete radi nešto
opasno, a ponavlja zabranjeno ponašanje i nakon što mu je rečeno da prestane,
primjenite time-out ili držite dijete čvrsto nekoliko minuta. Budite uporni.
Dijete mora razumjeti da ste neumoljivi kad je sigurnost u pitanju.
Postupci pri izljevima bijesa
Kada ste suočeni s
mučnim izljevima bijesa, bez obzira na uzrok, zapamtite: ostanite smireni. Ne
komplicirajte problem vlastitom frustracijom. Djeca osjete kada se roditelji
ljute. To samo pogoršava frustraciju vašeg djeteta, tako da se morate nositi s
još gorim izljevom bijesa. Umjesto toga, duboko udahnite i pokušajte bistro
razmišljati.
Vaše dijete se oslanja
na vas i vi ste mu uzor. Udaranje i pljuskanje ne pomaže; fizički postupci
šalju djetetu poruku da su primjena sile i tjelesno kažnjavanje u redu. Umjesto
toga, imajte dovoljno samokontrole za oboje.
Najprije pokušajte
shvatiti što se događa. Izljevi bijesa trebaju se različito rješavati ovisno o
uzroku. Pokušajte shvatiti odakle dolaze. Na primjer, ako je upravo doživjelo
veliko razočaranje, trebat će vašu utjehu.
Potpuno je druga
situacija kad nastupi izljev bijesa zato što je djetetu nešto odbijeno.
Jednogodišnjaci imaju razvijene prilično elementarne vještine zaključivanja pa
vjerojatno nećete daleko stići objašnjavanjem. Ignoriranje ispada jedan je
način rješavanja – ako izljev bijesa ne predstavlja prijetnju djetetu ili
drugima. Nastavite sa svojim aktivnostima, ne obraćajući pažnju na dijete, ali
držite ga na oku. Ne ostavljajte dijete samo. Dovoljno je što se nosi s
emocijama koje ne može kontrolirati, ne mora se još osjećati i napušteno.
Ako je dijete u
situaciji da povrijedi sebe ili druge tijekom izljeva bijesa, odvedite ga na
tiho i sigurno mjesto da ga smirite. To se također odnosi na izljeve bijesa na
javnim mjestima.
Starija djeca najčešće
koriste tantrume da bi bilo po njihovom ako su naučili da im takvim ponašanjem
uspijeva. U školskoj dobi, prikladno je poslati ih u sobu da se malo
"ohlade". Umjesto da odredite vremensku granicu, možete reći djetetu
da u sobi mora ostati toliko dugo dok ne vrati kontrolu. Ovakva opcija
osnažuje; dijete samo može utjecati na ishod vlastitim postupcima, i na taj
način dobiva osjećaj kontrole koji se tijekom izljeva bijesa izgubi.
Nakon oluje
Povremeno će dijete
imati problema s prekidanjem izljeva bijesa. U tom slučaju, pomaže da kažete
djetetu: "Pomoći ću ti da se smiriš."
Nikako nemojte nagraditi dijete popuštanjem nakon provale
bijesa. To će samo pokazati vašem djetetu da je bijes bio učinkovit. Umjesto
toga, verbalno pohvalite dijete što je vratilo kontrolu.
Neka djeca su posebno
osjetljiva nakon izljeva bijesa, obično kad znaju da nisu bila u pravu. Sada je
vrijeme da dijete zagrlite i uvjerite da ga volite bez obzira na sve.
Zapamtite, izljevi
bijesa najčešće nisu razlog za brigu i uglavnom se smiruju sami od sebe. Kako
se djeca razvijaju, kako se poboljšava njihovo poimanje sebe i svijeta oko
sebe, razina frustracije se smanjuje. Manje frustracije i više kontrole znače
manje izljeva bijesa – i sretnije roditelje.
"Ispadi bijesa koje zovemo Tempet tantrum često se događaju djeci u dobi od jedne i pol do tri ili četiri godine, a problem je kad se to produži na pet - šest godina", kaže Tomsilav Kuljiš, autor programa "Roditeljstvo i rani razvoj". On objašnjava da su takvi ispadi dio normalnog razvoja djeteta i unatoč čestim uvjerenjima, dijete zbog njih ne bismo trebali kažnjavati. "Najčešća je preporuka da bi dijete tada trebalo ignorirati kako bi ono samo shvatilo da to ne prolazi, no tu se polazi od pretpostavke da dijete to radi namjerno. Važno je razumjeti da je to nešto što se djetetu događa, da dijete to ne radi namjerno, da se radi o krajnjoj disreguliranosti – kod odraslih bismo to zvali slom živaca. Djeca se pogube i nemaju sposobnost u tom trenutku uspostaviti kontrolu nad sobom. Tada trebaju pomoć roditelja da ih umiri i da ih ponovno dovede u normalno stanje, u čemu je najpreporučljivija varijanta čvrsto stisnuti dijete, zagrliti ga, ali ne na način da smo ljuti ili bijesni nego da smo potpuno mirni, s energijom 'Ja sam zlato tu s tobom, sve će biti u redu' i držati dijete tako neko vrijeme, dok se ne umiri. U međuvremenu će dijete biti agresivno prema roditelju, vikati svašta, pokušat se otimati, ali to ne znači da njegova potreba nije da ga se i dalje drži", kaže Tomislav Kuljiš te napominje da ovaj način možda neće biti izvediv ako je dijete krupnije, a mama sitnija. Na ovaj način, kaže savjetnik za roditelje iz Centra Prirodno roditeljstvo, dijete će dobiti iskustvo umirivanja i dovođenja u ravnotežu u tim krajnje neuravnoteženim situacijama, kada nije bilo u mogućnosti samo sebe vratiti u centar. "Ignoriranje, koje se često savjetuje, ponekad će rezultirati time da se dijete izbaci iz Temper tantruma i potrči za roditeljem, no moramo razumjeti da se tada zapravo aktivirao refleks očuvanja povezanosti i da dijete potiskuje svoj emocionalni raspad, što opet ostavlja dugoročne posljedice u smislu sposobnosti umirivanja osobe kasnije kroz život i nikako ne bi podržao takav pristup", poručuje Tomislav Kuljiš.
