“Zašto?”
“Jer svi drugi to imaju”
(Ili jer svi drugi to nose. Ili jer svi drugi idu. )
Vjerojatno nas je većina već sudjelovala u ovakvom razgovoru. Bilo da se radi o novim tenisicama, igrački ili zadnjem čudu tehnologije, u konačnici bitno je samo ispregovarati kupovinu te popularne stvari kako bismo mogli biti kao i svi drugi, kako bismo slijedili masu.
Treba li dijete uistinu dobiti sve što poželi?
Misija roditelja je da njegovo dijete bude sretno. Samo često tom cilju pristupamo na krivi način. Djeca obično žele sve i to odmah i teško im je odoljeti, kad ih toliko volimo. No, velika je razlika između želja i potreba. Djeca će moliti i izluditi nas, ne bi li dobila toliko željenu igračku, majicu ili mobitel. Ne postavljajući granice i ispunjavajući odmah sve želje, ne pomažemo djeci da budu sretna, već upravo suprotno: pomažemo im da se izgube u začaranom krugu želja koje ne donose ispunjenje, već razočaranje koje neće ugasiti hrpa beskorisnih stvari. Ono čega su djeca ustinu željna ne ovisi o modi i trenutnoj popularnosti, to se ne reklamira u reklamama, već je zapravo vrlo staromodno i nadohvat ruke svakom roditelju koji želi biti tu za svoje dijete. Djeca trebaju ljubav i razumijevanje roditelja, poštovanje i vrijeme posvećeno samo njima. I u konačnici bit će nam zahvalna jer ih nismo odgojili kao razmažena derišta.
Zašto djeci obično kažemo “da” i ispunjavamo im sve želje?
- Ne razumijemo i ne razmišljamo o posljedicama toga da im odmah dajemo sve što požele.
- Želimo da imaju sve što mi nismo imali.
- Bojimo se reći “ne” jer znamo da će burno reagirati ili mislimo da ćemo im pokazati ljubav na način da im ispunimo sve želje.
- Želimo da se uklope u društvo jer znamo da nije lako biti drugačiji i svoj.
- Ponekad je lakše popustiti.
- Možda i sami slijedimo utjecaj drugih.
Kako se oduprijeti?
Možda sve počinje s rječicom “ne”. Nećemo to kupiti samo zato što svi drugi to imaju. U redu je željeti stvari, ali postoji velika razlika između onoga što kupujemo jer to baš volimo i onoga što kupujemo jer želimo biti voljeni.
Možda počinje s time da razmislimo zašto nešto želimo. Bitno je osvijestiti svoje stavove i ciljeve, kako ne bismo slijepo slijedili masu. Pratite svoje dijete i podržite ga u istraživanju vlastitih interesa.
Možda počinje sa stvarnošću. Istina je da ipak svi nemaju to što navodno svi imaju. Možda ćete misliti da ste jedini čudak koji pliva protiv struje, ali to ipak nije tako, samo ste roditelj u manjini.
Možda počinje sa običnim neupjehom. Mnogi roditelji zaziru od djetetova nespjeha i poduzet će sve da ga izbjegnu, a neuspjeh je zapravo vrlo vrijedna životna škola. Kako će se dijete naučiti dignuti, ako mu ne dopuštamo pasti?
Možda počinje s uočavanjem pravih problema. Povodljivost je velik problem, ali glad je i dalje stvaran problem u svijetu.
Osobno neću kupiti sve igračke s liste želja samo zato jer ih svi imaju, ali ću podržati dijete da kroz igru i dobre igračke istražuje svijet, neću oblačiti dijete u odjeću koju svi nose, ali ću ju poticati da razvija svoj stil, neću se boriti rukama i nogama za uspjehe i medalje umjesto djeteta, ali podržati dijete u svemu čime se želi baviti i slavit ću i uspjehe i neusjehe za koje se samo potrudi,…
Dajete li djetetu sve što poželi ili ste i vi onaj “zločesti” roditelj koji se bori protiv struje?
