“Potencijalne mogućnosti bilo kojeg djeteta su najintrigantnija i najstimulativnija stvar na cijelom svijetu.” —Ray L. Wilbur
style="display:block"
data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
data-ad-slot="6473405334"
data-ad-format="auto">
Igračke nisu samo stvari za igranje. Igračke čine gradivni materijal budućnosti našeg djeteta. One uče našu djecu o svijetu oko njih. One nose poruke i prenose informacije o vrijednostima. Stoga, mudri roditelji promišljaju o temelju koji postavljaju igračke koje daju svojoj djeci.
Mudri roditelji takođe promišljaju o broju igračaka koje daju djeci. Dok je većina soba za igračke i spavaćih soba do stropa ispunjena igračkama, roditelji koji promišljaju su naučili da ograniče broj igračaka koje djeca imaju za igru.
Oni razumiju da će, dugoročno gledano, manje igračaka zapravo biti od koristi njihovoj djeci:
1. Djeca uče da budu kreativnija. Previše igračaka sprečava djecu da u potpunosti razviju dar mašte. Dva njemačka javna zdravstvena radnika (Strick i Schubert) su proveli eksperiment kojim su ubijedili upravu jednog vrtića da sklone sve svoje igračke na tri mjeseca. Iako je tokom početnih faza eksperimenta nastupila dosada, djeca su ubrzo počela da koriste osnovne stvari iz svoje okoline kako bi smislila igre i koristila maštu tokom igre.
2. Djeca razvijaju duže raspone pažnje. Kada se u život djeteta uvodi previše igračaka, počeće da stradava njegov raspon pažnje. Dijete će u rijetkim slučajevima naučiti da u potpunosti cijeni igračku koja je pred njim, kada postoje bezbrojne druge opcije na polici iza njega.
3. Djeca razvijaju bolje socijalne vještine. Djeca sa manje igračaka uče kako razviti međuljudske odnose sa drugom djecom i odraslima. Oni uče kako doprinijeti dobrom razgovoru i šta od njega mogu dobiti. A provedene studije pripisuju prijateljstva iz djetinjstva većoj šansi za akademski uspjeh i uspješnu socijalizaciju u odrasloj dobi.
4. Djeca uče da vode veću brigu o stvarima. Kada djeca imaju previše igračaka, ona će po prirodi stvari manje mariti za njih. Neće naučiti njihovu vrijednost ukoliko uvijek imaju zamjenu na dohvat ruke. Ukoliko imate dijete koje stalno uništava svoje igračke, samo većinu njih sklonite. Ono će brzo naučiti.
5. Djeca razvijaju veću ljubav prema čitanju, pisanju i umjetnosti. Manje igračaka omogućava da vaša djeca razviju ljubav prema knjigama, bojanju i slikanju. A ljubav prema umjetnosti će im pomoći da više cijene ljepotu, emociju i komunikaciju u svom svijetu.
6. Djeca postaju snalažljivija. Tokom obrazovanja, učenicima se ne pruža samo odgovor na problem; takođe im se pružaju alati da dođu do odgovora. Tokom zabave i igre, može se primijeniti isti princip. Manje igračaka čine da djeca postanu snalažljiva rješavajući problem uz pomoć samo nekoliko materijala koji su im pri ruci. A snalažljivost je dar neograničenog potencijala.
7. Djeca se manje međusobno raspravljaju. Ovo se može činiti kontradiktorno. Mnogi roditelji vjeruju da će više igračaka rezultirati u manje svađa, jer je na raspolaganju više opcija. Međutim, mnogo je češće istinito upravo suprotno. Braća i sestre se svađaju oko igračaka. I svaki put kada u njihov odnos uvodimo novu igračku, dajemo im novi razlog da uspostave svoju “teritoriju” u odnosu na ostale. S druge stane, braća i sestre koji imaju manje igračaka su prisiljeni da ih dijele, da sarađuju, i da djeluju zajedno.
8. Djeca se uče upornosti. Djeca koja imaju previše igračaka, prebrzo odustaju. Ako imaju igračku koju ne razumiju, ona će brzo biti odbačena zbog neke druge, lakše. Djeca sa manje igračaka uče šta je upornost, strpljivost i odlučnost.
9. Djeca postaju manje sebična. Djeca koja dobiju sve što žele vjeruju da mogu imati sve što žele. Ovakav stav će brzo dovesti do nezdravog (i nedoličnog) načina života.
style="display:block"
data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
data-ad-slot="6473405334"
data-ad-format="auto">
10. Djeca više iskušavaju prirodu. Djeca koja nemaju podrum pun igračaka su više sklona da se igraju napolju i razvijaju duboko poštovanje prema prirodi. Također je vjerovatnije da će više biti uključeni u fizičke aktivnosti koje, kao rezultat, doprinose zdravijim i sretnijim tijelima.
11. Djeca uče da nalaze zadovoljstvo izvan prodavnice sa igračkama. Istinska radost i zadovoljstvo neće se nikad naći u prolazima prodavnice sa igračkama. Djeca koja su odgajana da misle da odgovor na njihove želje može biti kupljen novcem, vjeruju u istu laž kao i njihovi roditelji. Umjesto toga, djeci je neophodno ohrabrenje da žive kontrakulturnim životom, pronalazeći radost u stvarima koje istinski traju.
12. Djeca žive u čistijem, urednijem domu. Ako imate djecu, znate da nered koji stvaraju igračke ubrzo mogu preuzeti čitav dom. Manje igračaka rezultira manjim neredom, čistijim i zdravijim domom.
Ja nisam protiv igračaka. Samo sam za djecu. Stoga, učinite svom djetetu uslugu već danas, i ograničite im broj igračaka. (Samo im nemojte reći da je to bila moja ideja.)
Piše: JOSHUA BECKER, becomingminimalist.com
Izvor: akos.ba
