Pišem ovo samo za trudnice, članice ove grupe, isključivo kao ohrabrenje.
Dana 27. 02. 2017. god. sam dobila najljepšu titulu od svih koje nosim.
Porodila sam se na GAK UKC Tuzla. Uz mene su, pored mog supruga, bile prof. dr Bogdanovic i gđa Muharema (koja je, kakva koincidencija, bila uz moju mamu kada je mene donijela na svijet).U trudnoći sam nastojala da se informišem i pripremim za ono što me očekuje, te sam puno čitala, pohađala školu za trudnice u JZNU "Mustafa Šehović" Tuzla, a najviše pitanja postavila i iscrpnih odgovora dobila od prof. dr Hajder koja je brinula o mom malom biću i meni tokom trudnoće.
Puno prije dolaska na prijemno odjeljenje GAK sam odlučila da sve one horor priče iz virtuelnog, ali i realnog okruženja neće imati veze sa mnom. Odlučila sam i da moj glas osoblje neće čuti, pa ma koliko da boljelo, jer eto, svi su pričali da boli.
Odlučeno - učinjeno! "Prvorotka". Porodila sam se za petnaestak minuta. Istina, od tih petnaestak, oko pet minuta prije nego mi je beba stavljena na grudi, uključen je oksitocin da "pogura" bebu, jer je bila "povisoko". Sve je proteklo bez bolova, osim ako se računaju oni poput menstrualnih, koji su se pojavili u posljednja četiri minuta. Dakle, smatram da je pozitivno razmišljanje, svjesnost da su oko mene stručnjaci, te postupanje po uputama istih, rezultiralo pozitivnim iskustvom. Svo osoblje sa kojim sam imala priliku stupiti u kontakt za cca. 24 h provedena na GAK mogu samo pohvaliti, uključujući i stažiste, i osobe na poslovima održavanja čistoće. Posebno sam zahvalna gđi kuharici za dodatne šolje čaja, nakon popijene bijele kafe. Neizmjerno sam zahvalna i gđi Sejdinović, patronažnoj sestri iz JZNU "Mustafa Šehović" za svu pomoć i savjete, te dostupnost 24h. Uz pomoć dragog Boga, meni je sve proteklo bolje nego sam i sama mogla poželjeti, te tako želim i svim sadašnjim i budućim trudnicama!
Sretno!
