Šta je to anksioznost?
Jednostavno rečeno, anksioznost je slobodnolebdeći strah,… znamo da se nečega bojimo ali ne znamo čega tačno. Osjećamo strepnju u cijelom tijelu, u kostima, ali ne uspijevamo da definišemo čega ili koga nas je strah i od čega strepimo. Napeti smo sve vrijeme, kao da očekujemo da će se nešto loše dogoditi a realnih opasnosti nema. To je strah koji se ne vezuje za neke konkretne stvari ili događaje i može trajati 5 minuta ali i cio dan ili danima.
Znači anksioznosti mogu biti : ubrzano lupanje srca, nemogućnost disanja, plitko ili ubrzano disanje, vrtoglavica, jeza, knedla u grlu, napetost mišica, drhtanje, glavobolja, itd. Kao i poteškoće u koncentraciji, poteškoće u praćenju razgovora i u formiranju misli, strah od gubitka kontrole, osjećaj nadolazeće katastrofe, konstantna briga da će se nešto lose desiti, poteškoće u učenju novih stvari, česti strahovi od raznih bolesti ili od prerane smrti, promjene raspoloženja, nervoza,…To je povećano uzbuđenje za koje osoba ne zna odakle dolazi i kako da kanališe.
Zašto se može javiti u periodu trudnoće i poroda?
Trudnoća i majčinstvo samo po sebi donose nove i nekome po prvi put viđene i doživljene stvari, osjećaje, emocije i druga iskustva. To je period naglih promjena za ženu, kako od nastajanja identiteta majke, preko hormonskog statusa, pa sve do naglih tjelesnih promjena i promjena unutar porodičnog sistema i socijalnog miljea.
Zbog svih ovih naglih promjena koje se dešavaju brzo i za koje nikada ne postoji stopostotna priprema, žena ne biva spremna da informacije koje dolaze do nje, što iz spoljašnjeg okruženja što iz unutrašnjeg doživljaja, obradi na pravi način. Tako se gubi osjećaj kontrole i dolazi do straha, anksioznosti i panike.
Javlja se osjećaj zabrinutosti, pitanja vezana za ulogu roditelja, sumnje u sopstvene vrijednosti, sagledavanje života sa novim članom, pa sve do nekih zdravstvenih problema ili promjene dinamike sa supružnikom ili drugim članom domaćinstva.
Ovdje je jako važno napraviti razliku između zdrave anksioznosti koja podrazumijeva nadolazeće uzbuđenje koje nas pokreće na konstruktivna rješenja i razmišljanja, i one disfunkcionalne anksioznosti koja zaustavlja i onemogućuje svakodnevno zdravo funkcionisanje.
Kako se nositi sa anksioznosću?
Jako je važno da pričamo o anksioznosti. Nekada je dovoljno da sa suprugom ili nekom drugom osobom od povjerenja dijelimo naša osjećanja ili brige. Da vidimo šta je to što bi nam u tim trenucima zaista pomoglo. Možete provjeriti zdravstveno stanje (npr. krvnu sliku). Često se anksioznost i panika javljaju uslijed oslabljenosti imunog sistema, pa su ovi fenomeni poslijedica iscrpljenosti organizma, ili nedostatka nekog važnog vitamin ili minerala. Redovna izbalansirana ishrana i šetnja, ostvarivanje bliskih odnosa sa nama dragim ljudima, te i provjeravanje iskustva sa drugim ljudima koji su bili u sličnoj situaciji. Pronađite sitna zadovoljstava, a u skladu sa vremenom kojim raspolažete.
Budite otvoreni sa partnerom u vezi briga koje imate i podijelite strahove, brige i odgovornosti.
Duhovna praksa može pomoći da se bolje povežete sa sobom i izgradite jedno mirno mesto za sebe.
Kada se treba obratiti stručnoj osobi?
Kada nas anksioznost ili panika učine bespomoćnim i nefunkcionalnim, i kada imamo osjećaj da smo zarobljeni u našim strahovima da ne možemo normalno da funkcionišemo i da se lišavamo svakodnevnih aktivnosti i radosti, vrijeme je da o tome sa nekim porazgovaramo i zatražimo stručnu pomoć. Zanemarivanje ovih siptoma može imati ozbiljne poslijedice.
Ono što može da se desi je da se iz straha da ne budete osuđeni povučete, i na taj način “otuđite”, izolujete od drugih ljudi, spoljašnjeg svijeta, i da živite kao da ste zarobljeni, što može biti put ka depresiji.
U zavisnosti od stepena izraženosti problematike, možete se javiti psihologu, psihoterapeutu ili psihijatru. Pre toga možete porazgovarati sa prijateljem koji će vam biti podrška u procesu ozdravljenja.
Kako se mijenjaju emocije nakon poroda?
U zavisnosti od samog toka i ishoda trudnoće kao i od toka porođaja, emocije se mogu mijenjati. Pa tako možemo govoriti o širokom dijapazonu emocija- od velike sreće, uzbuđenja, osjećaja moći, emocije mogu varirati do osećaja tuge, straha, i uznemirenosti.
Svaka mama drugačije reaguje na rođenje deteta te će neke osjetiti ogromnu povezanost tik poslije porođaja, dok će nekima trebati vremena da se povežu sa svojom bebom.
Materinski instinkt se ne javlja i ne razvija identično kod svih majki. Pogledajte bebu, zagledajte je, pogledajte u svaki dio njenog tijela, gledajte kako je to biće kojem ste život dali sada dio vašeg života, i svakim danom se po malo upoznajte. Dajte sebi vremena da obradite svaku emociju koja se pojavi. Kako vrijeme bude prolazilo tako ćete postajati i fizički i emocionalno stabilnije.
Šta je to poslijeporodjajna tuga i kako je prepoznati?
“Babinje ili baby blues”- je period koji se javlja poslije porođaja zbog naglog hormonskog pada u organizmu.
Emocije su uzburkane, plakanje i epizode tuge bivaju učestalije, raspoloženje biva promijenjivo zbog neustaljenog ritma spavanja, pretjerana briga oko bebe može biti uznemirujuća, i cjelokupna situacija u očima majke može izgledati izbezumljujuće.
Ovaj period može trajati par dana do par nedjelja, i jako je važno da blagovremeno edukujete partnera i bližnje o ovome.
Sama svjesnost o tome da ovaj period ima svoj vijek trajanja može da vam pomogne u “guranju” dana za danom. Važno je obezbijediti emotivnu podršku kao i raspodjelu obaveza kako bi majka imala vremena da se odmori i upoznaje sa svojom bebom.
Ukoliko vam posete ne prijaju, zamolite partnera da ih odložite za neko drugo vrijeme kada ćete se osjećati bolje i spremnije.
Šta je ppd ( postporođajna depresija)? Kako je prepoznati?
Kao što sam već pisala, po porodu dolazi do naglih promjena. Promjene raspoloženja, osjećanja, fizičke promjene, umor, nedostatak sna, neminovna izolacija zbog bebinih potreba, i dr. I ove novonastale okolnosti mogu uticati na pojavu bejbi bluza. Međutim, ukoliko ovakvo raspoloženje potraje duže od mjesec dana, ili je praćeno dubokom tugom, destruktivnim mislima, mislima o samoubistvu, nepovezanošću sa bebom, tada možemo govoriti o postpartalnoj depresiji.
Koja je klinička slika ppd?
Postoji i postpartalna psihoza koja je veoma ozbiljno mentalno oboljenje koje je praćeno halucinacijama, neuobičajenim ponašanjem majke, destruktivnim ponašanjem prema djetetu, i kao takva zahtjeva urgentnu medikamentoznu terapiju.
Rizik od pojave postporođajne depresije se povećava ukoliko ste imali depresiju, ili istoriju mentalnih bolesti, ukoliko niste socioekonomski podržani, ukoliko porodični odnosi nisu skladni i regulisani, ukoliko je trudnoća neželjena ili neplanirana, ukoliko beba ili vi imate zdravstvenih problema, ukoliko postoji problem sa dojenjem, ukoliko vrijednosti i stavovi oko njege deteta nisu u skladu sa vrijednostima ukućana, ukoliko dođe do razdvajanja supružnika, ako majka preuzme svu odgovornost i obaveze i tako sebi ne omogući odmor…
Ako prepoznate da postoje osjećanja koja vas preplavljuju, ili da sa nečim niste u dobrom kontaktu, podijelite, sa mužem, rodbinom, majkom ili prijateljicama. Važno je da o tome govorite, da prepoznajete potrebe i tražite način da je zadovoljite. Ako ne nađete iz prvog pokušaja, tražite ponovo.
Pričajte sa ljudima u okolini, tražite pomoć stručnjaka, ne zaboravite da što prije krenete u proces ozdravljenja prije ćete biti bolje, istražujte šta bi vam prijalo i to priuštite sebi, šetajte, izađite iz kuće, obucite nešto drugačije, izađite iz pidžame i trenerke. Smanjite unos kofeina, spavajte kada beba spava, ne opterećujte se oko kućnih obaveza. Ukoliko ste u mogućnosti, iskoristite ljude oko sebe da vam pomognu u kućnim poslovima, i odvojte vrijeme za vas i vašeg partnera. Neće uvijek biti lako, ali neće biti ni uvek teško.
Postporođajna depresija se uspješno liječi odgovarajućim medikamentima, ali je od neprocjenjive važnosti da je na vrijeme prepoznate i obratite se stručnjaku, ljekaru, psihijatru, psihologu.
Antidepresivi odlaze u majčino mlijeko, s toga ne smijete dojiti i ne libite se da koristite zamjenu.
I nikada ne zaboravite da jedino je mama koja je dobro i koja
je odgovorna za sebe- dobra majka.
Zasto je važno u slučaju ppd brzo reagovati i na vrijeme se obratiti stručnjaku?
Postporođajna depresija može da preraste u depresivni poremećaj, i zato je jako važno liječiti je na vreme i obratiti se stručnjaku. Antidepresivima je potrebno 3-4 nedelje da počnu deluju, pa je podrška od neizostavne važnosti. Posebno ako majka ima suicidalne misli.
Drugi vid podrške je psihoterapija, pa se često preporučuje kombinovanje lijekova i savjetovanja.
Od posebnog je značaja priključivanje grupama podrške koje se bave ovom tematikom. To su grupe čiji su učesnici u istom ili sličnom problemu a koje vode psihijtri ili psiholozi, lica obučena za rad na ovoj temi. Možete provjeriti u zdravstvenom sistemu da li postoje grupe i priključiti se.
Ukoliko se blagovremeno ne reaguje, postporođajna depresija utiče i na samu vezu, povezivanje sa djetetom, a kasnije i na njegove obrasce ponašanja. Nažalost, dešava se da depresija uzme svoj danak pa možemo pročitati u novinama da je mlada mama izvršila samoubistvo ili povrijedila svoje dijete. Zbog ovakvih primjera mi smo odgovorni da pričamo i o ovim temama i budemo mjesto oslonca za žene koje prolaze kroz razne faze nakon porođaja.
Da ne osuđujemo već da budemo podrška. Da razumijemo da ukoliko se nešto nama ne dešava ne znači da ne postoji. I da ukoliko ne možemo da pomognemo i budemo podrška, ne odmažemo.
U svom radu sigurno ste se susretali sa primjerima depresije. Kakva su iskustva? Kakva je prognoza?
Prognoza umnogome zavisi od svjesnosti i spremnosti osobe da radi na određenoj problematici. Ukoliko na vrijeme shvati da se ne radi o prolaznom strahu već o realnom problemu, velike su šanse da uz medikamentoznu terapiju i rad sa psihoterapeutom prebrodi ovo stanje.
Koliko je važna podrška porodice u svemu?
Podrška porodice je ključna. Sam proces ozdravljenja je brži, djelotvorniji i temeljniji kada možemo da se oslonimo na naše bližnje. Žene su u ovom periodu osjetljive i važno je da znaju da su ljudi od povjerenja tu za nju uprkos svim problemima.
Sa kojim se strahovima žene suočavaju u trudnoći?
Strahovi su razni, počevši od razmišljanja o komplikacijama u toku trudnoće, preko razmišljanja o porođaju, pa do samog ishoda, rođenja djeteta. Postoje strahovi koji se tiču odnosa u porodici- kako će se partner snaći u ulozi oca, da li će sve sama morati da ponese, pa do razmišljanja o tjelesnoj težini.
Kako ih olakašti?
Pričajte o strahovima, edukujte se, proverite sa prijateljima kako su oni izlazili na kraj sa neizvjesnošču. Uradite sve što je u Vašoj moći i verujte. Često imamo neosnovane strahove i oni ostaju da nas plaše dokle god ne provjerimo sa drugim ljudima, ili ih ne izgovorimo.
Brojni su strahovi i nakon poroda. Koji su najčešći i kako ih prevladati?
Razgovor i razgovor. Ukoliko imate strahove vezane za zdravstveno stanje, pitajte ljekara. Ne edukujte se preko interneta. Drugi strahovi koji se mogu javiti se tiču nove uloge roditelja, strah od odgovornosti koji je u prvim danima preplavljujući, strah od toga da se napravi greška i ugrozi ili povrijedi dijete.
I sami ste majka divnog dječaka. Znate da nije lako biti mama i da majčinstvo nosi brojne izazove. Koji savjet biste dali našim majkama u cilju očuvanja njihovog mentalnog zdravlja?
I sama sam bila na mjestima anksioznosti tokom trudnoće i znam koliki je izazov ostati vejran zdravom razumu. Moj savjet je da se žene ne libe da potraže pomoć. Prijatelj, komšinica, psiholog,.... Da pronađu izvore svojih zadovoljstava i da budu u punom i dobrom kontaktu sa svojim tijelom i bićem koje u njemu raste.
Interesuje nas još, koliko je tema ppd zapravo tabu tema u našem drustvu? Vaše viđenje.
Sama tema mentalnog zdravlja je tabu. Rijetko i sa stidom se govori o toj problematici. Što više ćutimo tabu je veći. Mi smo odgovorne da o postporođajnim stanjima javno govorimo. U svojoj praksi imam primjere izbjegavanja žena sa ppd, od strane drugih majki. Nažalost, nismo se pomakli u odnosu na neko ranije vrijeme.
Da li se sa ppd mozemo nositi sami, odnosno sa svojom porodicom ili je nužna strućna podrška?
Ako govorimo o ppd, stručna pomoć je neophodna.
Koliko nam iskustva drugih mogu pomoći u savladavanju anksioznosti/ ppd/ baby blues-u?
Mi smo kao društvo jako netolerantni za razlike. "Kad mogu ja može i ona. To što plače znači da je razmažena."
Mnogobrojni su primjeri uvreženih društvenih uvjerenja o tome kako treba nešto. I u takvom sistemu sa svim ovim fenomenima koje ste naveli, mi kao majke se možemo osjetiti usamljeno, bespomoćno, i kao da nešto jedino sa nama nije ok.
Upravo ta iskustva drugih nam pomažu da pogledamo u drugu stranu i iskustva drugih ljudi, da se uvjerimo da nismo jedine kojima se nešto dešava, i da postoje razna rješenja. I upravo ta druga iskustva nam pomažu da izađemo iz izolovanosti, iz ćutanja o problemu,... da podijelimo brigu i oslobodimo se tereta za koji mislimo da samo mi nosimo.
"Imala sam SVE simptome ppd nažalost i sve je proslo kao rukom odnešeno sa prvom menstruacijom. Da li je moguce takvo nešto?"- pita jedna od mama.
Moguće je, naravno. Hormonski status a vjerovatno i vrijeme koje je prošlo kao i uigravanje oko bebe mogu uticati na to da se osjećamo bolje.
Božica Vuksanović,
diplomirani psiholog i psihoterapeut u edukaciji, Geštalt psihoterapijskog modaliteta. U svom iskustvu ima rad sa djecom mentalne nedovoljne razvijenosti, rad u prosveti na poziciji stručnog saradnika- psihologa i nastavnika. U psihoterapisjkom radu ima iskustva u radu sa parovima i emocionalnim i porodičnim problemima, radu sa adolescentima i mladima, kao i radu na tematikama depresije, panike i anksioznosti, zavisnosti, stresa, kriza, suočavanja sa smrću i mnogim drugim temama. Organizuje i realizuje radionice raznih tematika među kojima je i saradnja sa Studentskim kulturnim centrom. Zivi i radi u Beogradu.
Ukoliko imate teme za koje smatrate da Vam je potrebna pomoć psihoterapeuta, možete joj pisati na: bozica82@yahoo.com
