Vaše dijete ne voli da se kupa???

Između prve i druge godine, vaše dijete će se možda bojati kupanja u kadi. Uplašit će se da se ne oklizne i ne padne, ulazak sapuna u oči bit će problem, a možda će biti dovoljno za strah samo zvuk vode koje teče

Bebe se moraju kupati, pa je vaš zadatak da otkrijete kako najbolje da ovo iskustvo pretvorite u pozitivno.

Djeca obično vole igre s vodom, no kupanje već može biti veliki problem.

Taj strah od kupanja obično započinje već prilikom djetetova svakodnevnog kupanja i tuširanja, stoga je vrlo važno kako to roditelji čine. U prvim mjesecima života jako je važno kako držimo dijete dok ga kupamo kako bi se ono u našim rukama osjetilo posve sigurno. Kako dijete raste, tako postaje nemirnije, pa je tada potrebno obratiti pojačanu pozornost kako djetetu ne bi dospjela voda ili dječji šampon na lice. Uslijed takvog za njih neugodnog iskustva, djeca mogu protestirati prilikom svakog sljedećeg kupanja.

Kako su dječji strahovi normalni i očekivani tijekom njihova rasta i razvoja, važno ih je uvažiti te razumjeti dijete. Djetetu ne treba govoriti «Ne trebaš se bojati» jer ono time dobiva poruku da je ono što osjeća pogrešno. Dijete je vjerojatno razvilo strah zbog vlastitog neugodnog iskustva, koje je možda doživjelo samo jednom, no njemu dovoljno da zaključi da je kupanje «opasno».

Veoma je važno razgovarati s djetetom o tom strahu, a ako je veće, pokušati doznati što se dogodilo, te mu potom objasniti da to neugodno iskustvo može izbjeći te imati kontrolu nad kupanjem. S djetetom možemo dogovoriti da ćemo poštovati njegove upute i, na primjer, zastati s ispiranjem kose kada nam to kaže. Kada je dijete spremno ponovo nagnuti glavicu, mi ćemo nastaviti. Također, korisne su i igre u kadici, kao i polijevanje lutaka ili drugih igračaka kako bi dijete vidjelo da se potencijalna opasnost od dolaska vode na neugodna mjesta može izbjeći.
Pri tome je, naravno, važno biti strpljiv ali dosljedan u obavljanju higijene.

Ako kod djeteta primjetite:

Strah od “potapanja”

Nabavite specijalno sjedište za kadu ili prostirku koja se lepi za dno, u slučaju da se dijete plaši da će skliznuti pod vodu. Takođe, ukoliko beba već može da sjedi, uzmite je u ruku i pustite je da se praćaka u vodi. Tako će, sigurna u vašim rukama, moći da uživa u prskanju vodom.

Strah od vode

Vašoj bebi nije potrebno kupanje svake večeri. Zato, ako primjećujete da ne voli vodu, kupajte je svake drugi ili treći dan, a između toga biće dovoljno da joj operete lice, vrat, ruke i guzu. Da biste je podstakli da zavoli kupanje, napunite kadu vodom i stavite u nju bebine omiljene igračke.

Mržnja prema pranju kose

Vaša beba možda ne voli kada joj voda i sapunica uđe u oči i kada se sliva niz lice. Zbog toga, potrudite se da joj što minimalnije pokvasite kosu – koristite samo pokvašenu flanelsku krpu. Kada to prihvati, možete da počnete da joj perete kosu na klasičan način, vodeći računa o tome da sapunica i voda ne uđu u oči. Naravno, koristite isključivo bebi šampon koji je takvog sastava da ne iritira kožu i oči.

Strah od oticanja vode

Ako primjetite da se vaša beba panično plaši oticanja vode, kada izvadite čep iz kade, pokažite joj, na primjeru njenih igračaka, da se nista strašno neće desiti, te da sve ono što je u kadi (uključujući i nju!) u njoj i ostaje!

Nemojte ih prisiljavati ako nisu spremni.

Bebe koje se boje ući u kadu ne treba prisiljavati da to naprave. Možete pokušati bebu okupati u lavoru, ali ako je bebi i to zastrašujuće, kupajte bebu spužvicom bez ulaska u kadu nekoliko mjeseci. Ovim ćete dati bebi vremena da savlada strah. Kad budete ponovo počinjali s kupanjem u kadi, probajte s nekoliko centimetara dubine. Obavezno prije nego što budete odčepili kadu, izvadite prvo bebu iz nje.

Neki roditelji kupaju bebu svaki dan, sve dok beba ne počne puzati po podu i aktivno se igrati na istom, nema potrebe za dugačkim kupkama više od 2 do 3 puta tjedno.

Iako je razlog zbog kojeg strah nastaje nepoznat (bilo koja bezazlena situacija tokom kupanja može da pokrene strah) ta pojava se često povezuje sa novim razvojnim periodom. Naime, smatra se da dijete počinje da pravi bolju distinkciju između svog tijela i spoljašnje sredine. Vodena sredina je dovoljno nepoznata i nepredvidiva da dijete počinje da se plaši, upravo zbog toga što osjeća da je to značajno različito od vazduha. Ono što se još pretpostavlja je da se dijete plaši slivnika i zvuka koji se proizvodi kada voda otiče, pa ako ste u situaciji da to izbjegnete tako i postupite.

Vrlo je važno da znate da Vi niste ni u čemu pogriješili, čak naprotiv, već radite ono što je preporučljivo, pokušavate da situaciju (neke elemente kupanja) povežete sa svakodnevnim aktivnostima kao i da relaksirate dijete korišćenjem igračaka. Sada je važno da samo u tome istrajete, jer je ovaj strah prolaznog karaktera. Moguće je da će se nekada kasnije opet javiti, ali će isto tako i nestati.

Kada je Vaše dijete uznemireno, važno je da ste Vi smireni i da joj nudite ohrabrenje i sigurnost tokom trajanja situacije koja je plaši. Dobro bi bilo da možete da razmislite o tome kako bi bilo da se Vi plašite, na primjer, nekog insekta a da Vas neko tjera da ga držite u ruci. Sigurno bi i Vaša reakcija bila intenzivna, a odrasli ste. Stoga, razmislite o tome šta bi Vama pomoglo u toj situaciji i to rješenje adaptirajte na nivo djeteta, moglo bi da pomogne. Ako već nijeste, valjalo bi da kupite novu banjicu tj. da je Vaša ćerka odabere. Možda bi je zainteresovalo da na dnu banjice zalijepite stikere u obliku ribica koje bi ona odljepljivala, što bi je vjerovatno animiralo tokom kupanja.  Ako možete da upriličite situaciju i Vi učestvujte u kupanju, dozvolite njoj da »opere« Vašu kosu, ruku i sl. Tokom kupanja joj zaštitite oči, djeca najčešće ne vole da im voda ide preko lica, naročito ako uđe u oči pa ih to peče, u svakom slučaju to stvara dodatnu neprijatnost, koju bi valjalo izbjeći.

Ako možete da učinite da kupanje postane dio rituala pred spavanje, koji bi podrazumijevao na primjer, kupanje, večeru, crtani film, čitanje priče i zatim spavanje sprovedeno redosledom koji Vama odgovara, Vaša ćerka bi vjerovatno mogla da poveže opuštajuće situacije sa kupanjem i spavanjem. Svakako nastavite da radite to što je pomagalo, koristite igračke, pjevajte pjesmice ili pustite neku prijatnu muziku. Uvijek imajte na umu da će ovaj strah sigurno vrlo brzo nestati.

Kako bi mu nova iskustva učinili privlačnijima i zabavnijima, roditelji također mogu pričati zanimljive priče. Primjerice, možemo djetetu reći da stane u plićak zajedno s nama i da je tada, stojeći tako, povezan s cijelim svijetom. Razne igračke i pomagala na napuhavanje mogu djetetu pružiti sigurnost u prvim koracima u moru.
Ipak, s time ne valja pretjerivati kako se dijete ne bi naviknulo da se samo s takvim pomagalima osjeća sigurno u vodi.

Kao i svaki strah, i strah od kupanja s vremenom će proći, kada dijete bude zrelije i sposobnije razumjeti. Stoga je preporuka roditeljima da se opuste i ljetni odmor iskoriste za zabavu i odmor uz međusobno uvažavanje i poštivanje.