Kada je vrijeme za drugu bebu

Rođenjem drugog djeteta dinamika unutar porodice se značajno mijenja. Mala pridošlica utječe na sve članove – kako fizički, tako i emocionalno.

Pozitivna promjena u odnosu na prvo dijete jest da se roditelji sad najčešće puno bolje snalaze u raznim poslovima vezanim uz njegu djeteta, osjećaju se sigurniji, samopouzdaniji, manje ih plaši i uznemiruje svaki djetetov plač. Sve one stvari koje su kod prvog djeteta predstavljale izazov – mijenjanje pelena, hranjenje, kupanje… sad se obavljaju s lakoćom. No, posla je puno, valja se skrbiti za bebu, ne zanemariti starije dijete i stoga nerijetko roditelji uskoro bivaju vrlo iscrpljeni

Kada je pravo vrijeme za drugo dijete sa medicinskog gledišta?

Iako je mnogo faktora koji će utjecati na vašu odluku kada poželite drugo dijete, za početak ćemo objasniti koliko je sa medicinske strane potrebno da tijelo žene bude spremno na drugu trudnoću. Većina liječnika savjetuje pauzu od dvije do tri godine do sljedeće trudnoće, osobito ako se radilo o porodu carskim rezom nakon kojeg je potrebno barem dvije godine kako bi rez na maternici u potpunosti zacijelio.

Uz vašu najveću želju za drugim djetetom uzmite u obzir vaš stil života, jeste li spremni na promjene koje dolaze sa još jednim djetetom. Veoma je bitna i financijska situacija obitelji jer nažalost neograničena ljubav neće biti dovoljna.

Katkad roditelji strahuju da će dolaskom nove bebe izgubiti bliskost i povezanost s prvim djetetom, no otkriju da prirodno nalaze način da podijele svoju ljubav, obuhvaćajući svu djecu koju imaju.

Reakcije prvog djeteta

Kako će reagirati prvo dijete uvelike ovisi o dobi djeteta. Mlađa djeca će teže verbalno izraziti svoje osjećaje te češće reagiraju regresijom, tj. počnu se ponašati kao da su se vratili na raniju razvojnu stepenicu – mogu primjerice ponovno posegnuti za dudom koju su već bili odbacili, ponovo tražiti svoju bočicu, početi tepati i slično. Druga djeca pak mogu tražiti pažnju odbijanjem hrane, neposluhom, burnim plačem.

Što je dijete starije to će lakše moći prepoznati i riječima izraziti što osjeća. Najčešće su neugodne reakcije prolazne i mogu se olakšati ako roditelji pažljivo promatraju i slušaju starije dijete te unaprijed dogovore tko će mu i na koji način posvetiti dodatnu pažnju.

Korisno je već tijekom trudnoće pripremati dijete i pomoći mu da uspostavi vezu s nerođenim bratom/sestrom – primjerice razgovarati o tome kako zamišlja da će beba izgledati, kako će mu kao stariji brat/sestra pomoći, uključiti dijete da sudjeluje u pripremi sobe/stvari za bebu, razgovarati s djecom koja već imaju braću i sestre itd. Što je uloga “brat-sestra” unaprijed bolje pripremljena, to će se dijete lakše u njoj snaći.

Mnogobrojni psiholozi govore kako je za dijete, bez obzira na njegovu dob, uvijek stresno kad u kuću dođe mlađi braco ili seka. Mališana od godinu dana može biti teško pripremiti na dolazak bebe jer ne može pojmiti što znači imati brata ili sestru. S druge strane, postoje jednogodišnjaci koji to prihvate kao da se nije niti dogodilo. Zaključak je obično takav, a i praksa tako pokazuje da je razmak od godine dana i manje između prvog i drugog djeteta, manje stresan za starije dijete i obično dijete to lako prihvati jer ne razumije što se zbiva.

Prvo dijete vs. drugo dijete

U psihologiji postoji niz istraživanja i teorija koje se bave utjecajem redoslijeda rođenja na psihološki razvoj i ličnost djeteta. Jedna od prvih bila je teorija redoslijeda rođenja Alfreda Adlera. Prema njemu je “drugo dijete” često buntovnije i borbenije od prvorođenog, sklonije natjecanju. Kasnije teorije na različite načine opisuju određene karakteristike djece za koje smatraju da su pod velikim utjecajem položaja unutar obitelji (prvorođena djeca inicijativna, ambiciozna…). Ukoliko je razlika između djece veća od pet godina, drugorođeno dijete kao da je ponovo u ulozi prvorođenog.

Drugi pak autori smatraju da nije tako bitno samo po sebi je li dijete rođeno kao prvo, drugo, treće… već da je bitan odnos roditelja i djece te braće i sestara međusobno. Što su roditelji svjesniji i pažljivije vode računa o djeci i sebi samima, to je veća vjerojatnost da će svi zajedno uživati u toplini, ljubavi i radosti u obitelji koju zajedno grade.