Jeste li skinuli djetetu pelene??
A još nosi pelenu? ….Ma skini to….
Obavezno počni na ljeto….. Neka se igra sa tutom…Nipošto da se igra sa tutom-
to nije za igru….Mi skinuli sa 9 mjeseci….
Gotovo da nema roditelja koje se nije
susreo sa jednim od navedenih pitanja-zaključaka.
Vanjski pritisci dolaze iz mnogo
izvora: od baka i djedova, drugih mama u vrtiću, teta čuvalica, supružnika.
Imajte na umu da su bake i djedovi prepuni mudrosti o odgoju, ali da neki
njihovi savjeti danas jednostavno ne zvuče dobro. Primjerice, prisjetite se da
vaši roditelji vjerojatno nisu koristili autosjedalice, a mnogi su odgojeni u
uvjerenju da “malo vina” djetetu ne škodi.
Kada je riječ o drugim roditeljima,
vrijede ista pravila za izbijanje zubića, puzanje, hodanje, govorenje. To su
vještine koje dijete uči i uči ih u svoje vrijeme, kada mu najbolje odgovara.
Jednostavno se oduprite porivu da se natječete s drugim roditeljima jer
natjecanje ne završava sa skidanjem iz pelena: vaše dijete još čeka učenje
pisanja, čitanja, vožnje…!
Ljeto je vrijeme koje mnogi roditelji
iskoriste za učenje korištenja noše - tut/wc-a. Prikladno je jer je svlačenje i
oblačenje puno lakše (manje slojeva odjeće) i manje su mogućnosti da se dijete
prehladi.
Sve do otprilike 15 mjeseci dijete
veliku i malu nuždu obavlja automatski. Ne zna kad će je obaviti i ne zna da ju
je već obavilo.
Fiziološka i neurološka spremnost djeteta za odvikavanje od
pelena u prosjeku dolazi nakon što dijete samostalno prohoda. Dok je prosječna
dob za navikavanje na tutu od 2. do 3. godine, neka djeca su spremna mjesecima
ranije, dok druga još uvijek mogu biti u pelenama u dobi od 4 godine.
Činjenica je, od kada se koriste
jednokratne pelene i dijete nema osjećaj nelagode i neugode kada su pelene
pune, da je vrijeme kada dijete ostaje bez pelene pomaknuto. U
pravilu dijete prvo počinje kontrolirati nevoljno ispuštanje stolice i
mokraće tokom dana, dakle danju ne nosi pelene, a dosta dugo još nakon toga
može da ima problema s kontrolom otpuštanja mokraće noću.
Postoji nekoliko parametara prema
kojima možete procijeniti je li vaše dijete spremno odbaciti pelene.
Potražite promjene ponašanja u
kupaonici
Kako vaše dijete počinje stiecati
kontrolu nad radom svojih crijeva i mjehura, primijetit ćete da se broj
prljavih pelena smanjuje. U tom periodu, većina djece odlaze na neko mirno
mjesto na kojem žele biti sama. Nemojte se iznenaditi ako nađete dijete kako
čuči u kutu ili je samo u svojoj spavaćoj sobi neposredno prije nego što
zaprlja pelene.
Njegove reakcije na mokre ili prljave
pelene se mijenjaju
Kako dijete postaje sve više svjesno
funkcioniranja njegova tijela, ono će dati do znanja da mu treba promjena
pelena, pokazivanjem ili govorenjem da je obavilo nuždu. Dijete će vjerojatno
postati i frustrirano i bit će mu neugodno nakon nužde, a možda će i pokušati
skinuti pelene.
Vaše dijete zahtijeva neovisnost
Kako dijete postaje samostalnije,
htjet će početi raditi sve, uključujući obavljanje nužde. Djetetov uzvik poput
“Ja hoću to napraviti” korak je prema neovisnijem ponašanju. Opiranje
vašoj pomoći u aktivnostima kao što su oblačenje pidžame jedan je od znakova da
je dijete spremno za navikavanje na tutu.
Jedan od metoda kada se “odlučite”, vi vaše dijete, da je dosao taj dan, možete
pokušati primjeniti slijedeće savjete.
1.Prva dva dana
Za početak stavljajte dijete na tutu
čim se probudi i po povratku kući iz vrtića (ukoliko ga pohađa), a nekoliko
sati tokom dana stavljate ga na tutu svakih 15 minuta. Pustite dijete da se
igra, jede, gleda crtiće, samo ga na svakih 15 minuta stavite na tutu, a kad
završi ponovno stavite pelenu i nastavite sa svakodnevnim obavezama. Tokom
trećeg dana skinite pelenu u potpunosti i dalje dijete stavljajte na tutu što
češće, ali bez povratka pelene. Ukoliko izlazite, potrudite se da sa sobom
nosite tutu i da odlazite na mjesta gdje ima WC-a. Ne zaboravite dovoljno
rezervnog donjeg rublja i odjeće. Izuzetno je bitno da onog trenutka kad
skinete pelene u potpunosti više ih nikako ne vraćate tijekom dana.
2.Skinite djetetu odjeću, nagradite ga
i budite kreativni
Kad ste kod kuće, pustite dijete da
šeće golo, ako je dovoljno toplo ili neka na sebi ima samo pamučnu majicu. Ako
dijete ne bude imalo pelenu ili gaćice neće imati ni mjesto za obavljanje nužde
pa će ga samo potražiti. Ako dijete obavi nuždu u tutu, obavezno mu pokažite,
recite “bljak” pa zajedno sve prospite u wc školjku i pustite vodu. Nagrade su
od velike važnosti kad je u pitanju odvikavanje od pelena. Odaberite sitnice
kojima se vaše dijete uistinu raduje. Onog trenutka kada dijete sjedne na tutu,
postanite njegov najveći navijač, navijajte, plešite, smijte se, grlite dijete.
3.Razgovarajte s tetama u vrtiću
(ukoliko dijete ide u vrtić)
Iako su tete u vrtiću jako zauzete i
ne mogu paziti samo na vaše dijete, vi ipak skrenite pozornost tetama da je
dijete u fazi odvikavanja od pelena i da malo obrate pažnju na znakove.
4.Pokažite djetetu kako se to radi
Vizualno učenje kod djece ima zaista
veliki utjecaj i zato se ne ustručavajte pokazati djetetu kako da obavlja nuždu
u wc školjku.
5.Ograničite čajeve, sokove i mlijeko
pred spavanje
Tijekom odvikavanja od pelena nemojte
davati djetetu da pije najmanje jedan sat prije spavanja. Zapamtite da noćno
odvikavanje od pelena ne treba ići u paketu s dnevnim jer bi to za vaše dijete
moglo biti previše, ali je veoma važno da se dijete ujutro probudi suho, bez
obzira na pelenu.
6.Čitajte priče sa ovom tematikom
Čitajte mu, zajedno gledajte slike,
mijenjajte glasove i potrudite se da mu odvikavanje od pelena dočarate na
najzabavniji mogući način.
Ne zaboravite da su sva djeca
različita i da se tjeranje djeteta na upotrebu tute prije nego što je spremno
jednostavno ne isplati. Predanost i strpljenje mogu osigurati uspjeh u
navikavanju na tutu, ali do tada budite spremni za puno pohvala, nikada
kažnjavanja za neuspjeh.
Kad ga stavite na stolicu-hranilicu, dijete
dobije nešto za jelo; kad ga stavite u kolica, vodite ga nekud; kad ga stavite
na nošu, ne dobije ništa..???, osim obavljanja nužde, koju je moglo da obavi
bilo gdje.Dijete je zbunjeno. Ako vam je
stalo do toga kako se dijete osjeća u vezi s tim, poslije nekoliko nedelja
prestaćete da pokušavate da ga naučite da koristi nošu. A ako nastavite da ga
prisiljavate da sjedi na noši, postoji realna opasnost da izazovete sukob koji
će neminovno dovesti do usporavanja čitavog procesa zato što dijete neće moći
da preuzme kontrolu nad svojim fiziološkim funkcijama dok ne bude fizički
sposobno da to radi.
Ako dijete počnete da navikavate na nošu pre nego što fizički bude spremno za to, budite svjesni da od njega zahtijevate nešto nemoguće. Ono će biti izloženo pritisku. Ako insistirate na saradnji prije nego što je dijete emocionalno dovoljno sazrelo, vi mu u stvari namećete svoju volju na terenu na kojem ne možete da pobijedite. Ne postoji nikakav oblik prisile kojim dijete može da se natjera da koristi nošu, a ako biste istrajali u tome protiv njegove volje, ono će vam se sasvim sigurno usprotiviti, i to uspješno.
Postoje i drugi razlozi zbog kojih „rano učenje” nije dobro. Lako može da se izračuna da ni uz uspješno biranje „pravog trenutka”nećete uštedeti ni vrijeme ni trud. Istraživanja su pokazala da, bez obzira na to kad ste počeli da uvodite nošu, prije polovine treće godine ne možete da se pouzdate u to da će dijete preko dana ostati suho i čisto. Uzmimo, na primer, da počnete da stavljate dijete na nošu kad ima dvanaest mjeseci, i to šest puta dnevno: učinićete to 3.285 puta prije nego što postignete cilj – da djetetu nisu više potrebne pelene. Svaki put moraćete da svučete i obučete dijete (3.285 puta, uz uobičajeno oblačenje i svlačenje). Često će se događati da ne pogodite pravi trenutak, pa ćete i dalje imati mnogo posla oko prljavih pelena. Ako pričekate da dijete bude pomenute radnje moraćete da uradite oko hiljadu puta da biste postigli isti efekat.
Ako dijete počnete da navikavate na nošu pre nego što fizički bude spremno za to, budite svjesni da od njega zahtijevate nešto nemoguće. Ono će biti izloženo pritisku. Ako insistirate na saradnji prije nego što je dijete emocionalno dovoljno sazrelo, vi mu u stvari namećete svoju volju na terenu na kojem ne možete da pobijedite. Ne postoji nikakav oblik prisile kojim dijete može da se natjera da koristi nošu, a ako biste istrajali u tome protiv njegove volje, ono će vam se sasvim sigurno usprotiviti, i to uspješno.
Postoje i drugi razlozi zbog kojih „rano učenje” nije dobro. Lako može da se izračuna da ni uz uspješno biranje „pravog trenutka”nećete uštedeti ni vrijeme ni trud. Istraživanja su pokazala da, bez obzira na to kad ste počeli da uvodite nošu, prije polovine treće godine ne možete da se pouzdate u to da će dijete preko dana ostati suho i čisto. Uzmimo, na primer, da počnete da stavljate dijete na nošu kad ima dvanaest mjeseci, i to šest puta dnevno: učinićete to 3.285 puta prije nego što postignete cilj – da djetetu nisu više potrebne pelene. Svaki put moraćete da svučete i obučete dijete (3.285 puta, uz uobičajeno oblačenje i svlačenje). Često će se događati da ne pogodite pravi trenutak, pa ćete i dalje imati mnogo posla oko prljavih pelena. Ako pričekate da dijete bude pomenute radnje moraćete da uradite oko hiljadu puta da biste postigli isti efekat.
Iako je pojam „učenja na nošu” duboko
ukorijenjen u tradiciji odgajanja djece u zapadnoj civilizaciji, taj naziv je
pogrešan. Vi dijete ničemu ne učite, niti je riječ o njegovoj poslušnosti. Vi
mu pomažete da uradi nešto za sebe. Krajnji rezultat jeste da dijete stekne
kontrolu nad sopstvenim fiziološkim potrebama – da prepozna osjećaj pune bešike ili crijeva i da na to reaguje na društveno prihvatljiv način – da kaže
odrasloj osobi, ode u toalet ili pronađe nošu.
Nemojte svoje dijete uspoređivati s drugom
djecom, svako dijete ima svoj ritam razvoja i kao što neka djeca ovaj zadatak
uspješno obave malo nakon svog prvog rođendana, sasvim je u redu da i neki 3-4
godišnjaci nisu njime potpuno ovladali.
Neka djeca vrlo lako se odvikavaju od
pelena, i primjerice, neki roditelji već u dobi djeteta od devet
mjeseci prepoznaju kad će im dijete imati stolicu, postave ga na
tutu i dijete to obavi. No, većinom je to od dvije, tri godine, što
su sve normale i ne treba ništa forsirati
Postoje različiti pristupi kada i kako da se dijete što prije navikne na nošu. Čuveni dr Beri Brazelton napisao je više knjiga o djeci, a jedna je u cjelosti posvećena ovoj problematici, Odvikavanje od pelena - Brazeltonov pristup. Iz knjige izdvajamo:
Narednih 7 znakova govore da je
dijete spremno za navikavanje korišćenja noše:
1. Dijete više nema potrebu da se
stalno kreće ili stoji na nogama - u stanju je da mirno sjedi neko vrijeme
i zaokupi se nečim drugim - najranije oko 18 mjeseci, često i kasnije;
2. Dijete razumije šta mu govorite, mada možda ne priča, može poslušati molbu složenu od dva uputstva npr.,"Idi tamo i donesi to i to";
3. Dijete može reći "NE" - jer ne želimo da to radi da nas usreći, nego da bude zadovoljno onim šta je postiglo;
4. Počinje da stavlja stvari na svoje mjesto - zna da određene svari idu na određeno mjesto;
5. Počinje da vas oponaša - ne samo da tapše kada vi tapšete, nego se djevojčica ponaša kao mama, igra se kuhanja ili sl. Isto važi i za dječake, mada oni više vole da oponašaju tatu. Djeca u tom uzrastu žele da idu na WC kao mama i tata i mogu se jako razočarani ako im to ne uspijeva, pogotovo ako i roditelji nisu oduševljeni kad nađu mokru posteljinu;
6. Dijete počinje da obavlja nuždu u predvidivo vrijeme - ostaje neprekidno suho 1-2 sata. Krajem druge godine dijete ostaje suho tokom poslijepodnevnog spavanja. Nakon drijemanja nije teško "uhvatiti" djetetovu potrebu da se ispiški ako požurimo sa stavljanjem na nošu. Pražnjenje crijeva se često može predvidjeti. Ovi novi obrasci predstavljaju iskušenje za roditelje koji na osnovu njih često zaključuju da je došlo vrijeme za odvikavanje od pelene;
7. Dijete postaje svjesno svoga tijela - daje do znanja da je pokvasilo pelene, čak i gunđa dok osjeća kretanje crijeva (to nije isto što i stenjanje od napora). kaže šta je uradilo, zna da li je kakilo ili piškilo.
2. Dijete razumije šta mu govorite, mada možda ne priča, može poslušati molbu složenu od dva uputstva npr.,"Idi tamo i donesi to i to";
3. Dijete može reći "NE" - jer ne želimo da to radi da nas usreći, nego da bude zadovoljno onim šta je postiglo;
4. Počinje da stavlja stvari na svoje mjesto - zna da određene svari idu na određeno mjesto;
5. Počinje da vas oponaša - ne samo da tapše kada vi tapšete, nego se djevojčica ponaša kao mama, igra se kuhanja ili sl. Isto važi i za dječake, mada oni više vole da oponašaju tatu. Djeca u tom uzrastu žele da idu na WC kao mama i tata i mogu se jako razočarani ako im to ne uspijeva, pogotovo ako i roditelji nisu oduševljeni kad nađu mokru posteljinu;
6. Dijete počinje da obavlja nuždu u predvidivo vrijeme - ostaje neprekidno suho 1-2 sata. Krajem druge godine dijete ostaje suho tokom poslijepodnevnog spavanja. Nakon drijemanja nije teško "uhvatiti" djetetovu potrebu da se ispiški ako požurimo sa stavljanjem na nošu. Pražnjenje crijeva se često može predvidjeti. Ovi novi obrasci predstavljaju iskušenje za roditelje koji na osnovu njih često zaključuju da je došlo vrijeme za odvikavanje od pelene;
7. Dijete postaje svjesno svoga tijela - daje do znanja da je pokvasilo pelene, čak i gunđa dok osjeća kretanje crijeva (to nije isto što i stenjanje od napora). kaže šta je uradilo, zna da li je kakilo ili piškilo.
*Kada dijete ispunjava svaki od
navedenih znakova, tek tada je spremno za ovaj važan “posao” preuzimanja
kontrole nad sopstvenim fiziološkim potrebama.
*Pomozite djetetu da bude što
samostalnije kad je riječ o obavljanju nužde, ali nemojte da ga prepustite samo
sebi. Dijete sada već može samo da ode do noše, da se skine uz minimalnu pomoć
i da samo sjedne na nju i ustane sa nje. Roditelj treba da strpljivo sjedi
pored njega s izrazom odobravanja na licu, a onda da traži dozvolu da mu obriše
guzu (devojčicama obavezno brisati guzu prema spolja kako izmet ne bi došao u
kontakt s mokraćnim kanalom) i da isprazni i opere nošu. Možda neće htjeti da
roditelj povuče vodu dok je ono tu, ali ako ono to želi da učini, treba mu
dozvoliti. Što više bude osjećalo da kontroliše situaciju, to bolje.
Kako se vi kao RODITELJ možete
pripremiti:
1. Imajte dovoljno strpljenja, uspjeh se ne
događa preko noći, ako ste trenutno pod stresom razmislite o odgodi akcije,
2. pripremite mnogo gaćica, mnogo rezervne robe
(prve dane moguće je doživjeti i do 10 nezgoda),
3. nosite tutuu sa sobom kad idete van kuće, pripremite
ručnike i sl. za autosjedalicu ili odlazak u goste,
4. jednom kad krenete u akciju, dobro je ne
odustajati (da dijete ne bi zbunili), budite pozitivni i nagradite (verbalno)
svaki uspjeh djeteta, a svaki neuspjeh prihvatite kao dio učenja i budite
nježni i pozitivni prema djetetu,
5. nemojte od učenja odlaska na zahod raditi
preveliku pompu, to je samo jedna mala stepenica u osamostaljivanju djeteta,
6. prihvatite vlastitu želju da se dijete
samostalno brine o obavljanju nužde, što znači da mu prepuštate dio brige koju
ste vi do sada vodili za njega, u objašnjavanju vaših očekivanja koristite
jednostavne riječi i jednostavne upute,
7. imajte realna očekivanja i dajte si vremena,
ne očekujte da dijete odmah shvati što se od njega traži,
8. ne očekujte da dijete automatski skine i
dnevnu i noćnu pelenu, noćnu pelenu skinite kad primijetite da je pelena suha
nekoliko noći za redom,
9. osigurajte si podršku svih članova obitelji
(zajedno na istom zadatku), a izuzetno je važno da se uskladite s vrtićem ili
"tetom čuvalicom".
Click on the picture below to skip waiting.
Možete zatvoriti sliku za:
You can close this box in: (1) seconnds