Induciranje poroda - šta je drip?

 

Ako porođaj ne napreduje na prirodan način, a postoje medicinske indikacije za početkom porođaja, liječnik će vam predložiti inducirani porođaj

Inducirani porod je skup tehnika i lijekova kojima liječnici izazivaju porod. Induciranje poroda je djelomično preuzimanje prirodnog procesa u ruke medicine – izazivaju se trudovi, ali se sam porod odvija “prirodnim”, odnosno vaginalnim putem.

Svaka trudnica kao i žena koja je rodila ili koja planira trudnoću čula je za pojam drip. Prve asocijacije uz taj pojam su: bol, strah, odbojnost. I nerijetkoupravo s takvim razmišljanjem rodilja a priori odbije mogućnost dobivanja dripa. Stoga ćemo ukratko razmotriti što je to, zašto se i kada daje te kada se ne smije davati.
Drip je široko rasprostranjen naziv za sredstvo kojim se potiču i pojačavaju trudovi i ubrzava porod.
Drip je široko rasprostranjen naziv za sredstvo kojim se potiču i pojačavaju trudovi i ubrzava porod. 

U kojim se slučajevima provodi inducirani porod?

Postoji nekoliko situacija u kojima će žena vrlo vjerojatno ili sigurno biti podvrgnuta induciranom porodu. To su:

Kad se beba prenese
Tolerira se oko 14 dana nakon termina, odnosno liječnici čekaju 40 + 2 tjedna prije nego predlože inducirani porod. Neke mame koje tačno znaju datum začeća i ne računaju termin prema zadnjoj menstruaciji, čak i tada odbijaju inducirani porod zbog greške u računanju začeća i poroda. trude se pričekati kako bi porod bio prirodan. Druge ipak slušaju liječnike i pristaju na tu opciju. Naime, kod prenesenih beba može se javiti niz komplikacija s posteljicom, koja bebu više ispravno ne opskrbljuje hranjivim tvarima pa je važno porod napraviti do određenog termina.

Kad je beba prevelika i preteška
Doista se često dogodi da je mama sitnije tjelesne konstitucije, a nosi bebu tešku recimo 4,5 kg i dugu 52 cm. U tom slučaju liječnici ne žele riskirati i odlučuju se na pomoćne tehnike kako bi potaknuli jače trudove i brže i lakše porodili veliku bebu. Međutim, kako svjedoče na forumima, mnoge mame bile su bespotrebno podvrgnute induciranim porodima, jer mjerenje veličine bebe ultrazvukom može varirati za 20%, odnosno nije sasvim precizno i pouzdano. Liječnik često procijeni da je beba velika, a onda se rodi bebica “normalne” težine i dužine. Inducirani porod kod zdrave bebe i uredne trudnoće nikad se ne zakazuje prije kraja 39. tjedna trudnoće (a čak i tada tek nakon temeljitih testova kojima se provjerava zrelost pluća bebe).

Kad je plodna voda zamućena i mekonijska
Kod prenošenih beba i nekih infekcija često se javlja tzv “zamućena” plodna voda i ona je obično znak da je potrebno bebu što prije poroditi. Kad je voda “zelena” ili mekonijska, govorimo o plodnoj vodi u kojoj se nalazi feces. Naime, beba u trbuhu može se nagutati stanica, epitela i drugih tvari koje plivaju u plodnoj vodi, pa te tvari prođu kroz njezin probavni sustav i bebica ih doslovno pokaki dok je još u majčinu trbuhu. No, mekonijska plodna voda u visokoj trudnoći znak je ugroženosti ploda i jasan signal da beba mora doći na svijet što prije.

Kod curenja plodne vode
Ponekad se dogodi da vodenjak ne pukne na donjem dijelu, već negdje pri vrhu, pa plodna vode ne iscuri brzo i poput mokraće, već lagano kapa i curi u kapljicama. Neke mame teško ovo stanje razlikuju od iscjetka, no možda je najsigurnije znati po boji. Iscjedak je svilenkast, sluzav, svijetlo žućkasti ili bijeli, a plodna voda je zamućena bjelkasta voda. Ako se to dogodi, najbolje je odmah otići liječniku, jer kod curenja plodne vode žena se odmah upućuje u rodilište.

Kod visokog krvnog tlaka
Kada mama muku muči s visokim krvnim tlakom u trudnoći, postoji opasnost od tzv. preeklamspije koja može fatalno završiti i za bebu i za mamu. Stoga ne čudi da je visoki tlak dovoljan razlog da liječnik odredi inducirani porod.

Kod težih bolesti
Ukoliko mama ima dijabetes, kroničnu bolest bubrega, bolest srca ili bilo koju drugu akutnu ili kroničnu bolest, najvjerojatnija opcija bit će inducirani porod.

Kad pukne vodenjak, ali nema trudova
U ovom slučaju liječnici će prvo pričekati nekoliko sati da se trudovi prirodno počnu javljati (maksimalno 24 sata iako u praksi vrlo brzo odrede inducirani porod kako ne bi došlo do infekcija u maternici i rodnici koje mogu naštetiti bebi). Isto tako inducirani porod se određuje ako su trudovi vrlo neredoviti, u različitim intervalima, spori i mučni.

Kad se mama tako dogovori s liječničkim timom
Neke žene dogovore se sa svojim doktorom za datum i odlučuju na inducirani porod kako bi bile sigurne da će ih poroditi baš taj liječnik i da neće upasti u neki nezgodan termin.

Ima li trudnica izbora?

Tri osnovne tehnike koriste se kod induciranog poroda – bušenje vodenjaka, drip (ili gel) i epiduralna anestezija. Međutim, ove se tehnike kombiniraju i ne primjenjuju se uvijek sve, već po individualnim potrebama i različitim redosljedom.

Važno je znati da se svaka trudnica može usprotiviti bilo kojoj od ovih tehnika uz uvjet da potpiše dokument da prihvaća rizik i da je svjesna svoje odluke. Naime, još uvijek nije u potpunosti rasvijetljeno kakve (dugotrajne) posljedice drip i epiduralna ostavljaju na dijete i majku, postoje razni medijski napisi koji ne idu u prilog ovim tehnikama i neke žene koje su imale urednu trudnoću ih jednostavno odbijaju . Druge pak se ne usude odlučivati o toku poroda same (posebno prvorotkinje, neiskusnije i manje informirane trudnice) te im ne preostaje drugo nego vjerovati liječnicima i pustiti ih da rade svoj posao.

Nekoliko je načina na koje se provodi medicinsko induciranje porođaja:

1.      Od hirurških postupaka najčešće se koristi amniotomija, tj. namjerno prokidanje vodenjakakoju neke žene opisuju kao vrlo neugodnu. Nakon toga najveći broj indukcija rezultira porođajem unutar 24 sata pod uvjetom da ste već djelomično otvoreni (vrat maternice je zreo, proširen nekoliko centimetara). Katkad se ova metoda zbog veće uspješnosti ipak mora kombinirati s hormonalnim lijekom.

2.     Primjena  hormona oksitocin u obliku infuzije (tzv. drip) - Uvijek se započinje s nižim dozama razrijeđenog oksitocina, a o reakcijama maternice koje se prate kardiotokografski (CTG) ovisi daljnje doziranje.

3.     Jedna od učestalijih metoda induciranja porođaja je nanošenje prostaglandinskog gela vaginalno (prostaglandini su derivati arahidonske kiseline). Pomaže omekšati vrat maternice (dozrijevanje cerviksa), a aplicira se na stražnji dio vagine.  Gel može samostalno potakuti porođaj ili u kombinaciji s oksitocinom.  

Svaka porodilja drukčije reagira na drip, stoga se svakoj treba posebno prilagoditi. Preslabe ili nedovoljno učestale kontrakcije neće rezultirati porođajem. S druge strane, ako doza nije dobro pogođena pa nastanu prejake ili preduge kontrakcije (ili s premalim razmakom između njih), stres za bebu i rodilju je vidljivo pojačan, porođajna bol teže izdrživa i veća je potreba za lijekovima za ublažavanje bolova ili epiduralnom analgezijom. Također, žene koje preferiraju prirodni porođaj (ako izuzmemo potrebu za induciranjem), neće moći više slobodno hodati ili mijenjati položaje po želji jer nakon uzimanja oksitocina mora biti spojena na CTG. Stoga je o mogućnostima na porođaju u slučaju indukcije potrebno unaprijed razgovarati s liječnikom koji vodi porođaj. Ne ustručavajte se postaviti sljedeća pitanja:

·         Zašto je potrebno inducirati porođaj?

·         Hoće li biti bolnije od uobičajenog porođaja?

·         Što ćete koristiti za indukciju?

·         Koje alternative se još mogu iskoristiti?

·         Kakav rizik postoji u mom slučaju nakon induciranja?

·         Kakav bi mogao biti rizik ako odgodim ili odbijem induciranje?

Pojačava li drip porođajnu bol?

Mnoge se trudnice pitaju hoće li dobivanje oksitocina intenzivirati porođajnu bol više nego što bi bilo da je porođaj tekao prirodno. Ovisi o individualnom slučaju. Kod nekih žena hoće, kod nekih neće, no činjenica je da vam za porođaj bebe trebaju snažne i intenzivne kontrakcije. Nakon dobivanja oksitocina kontrakcije će se pojaviti naglije nego što bi se pojavile kod prirodno započetog porođaja pa trudnica nije spremna na takve jake kontrakcije koje se obično javljaju pred sam izgon. Zato je idealno da doziranje dripa bude takvo da trudnica ima 3 do 4 kontrakcije tijekom 10 minuta što je sličnije prirodnom porođaju.