U svakoj porodici sa više djece, rivalstvo između braće i sestara pojaviće se kad tad. To je normalna pojava koja ne treba da zabrinjava, naprotiv, stručnjaci kažu da je odustvo rivalstva znak da nešto nije u redu. Prije svega, treba biti svjestan da je fenomen rivalstva među braćom/sestrama star koliko i čovječanstvo, i da će ga uvijek biti. Kao takav treba ga prihvatiti kao nešto normalno, naravno do određene granice.
Prepirke, ljubomora, zadirkivanja, tuče, borba za roditeljsku pažnju potpuno su prihvatljivi načini ponašanja, mada su potrebni “čelični” živci i mnogo strpljenja da bi roditelji prošli kroz taj period. Djeca stalno kopiraju jedno drugo, svađaju se oko jedne igračke, tuku se i viču zato što se bore za svoje “mjesto” u porodici. Koliko će se svađati i da li će sukobi biti česti i intenzivni zavisi od pola djece, uzrasta, karaktera, stava roditelja.
Roditeljima je jednostavno teško da razumiju zašto se njihova djeca ne slažu i i često svađaju. Važno je da roditelji znaju da svađe nisu znak da se djeca NE SLAŽU – to je način na koji se slažu – koriste konflikte da bi testirali svoju moć, razriješili razlike i izbacili emocije. Što je više sličnosti među djecom – isti pol, mala razlika u godinama, slični interesi – veća je vjerovatnoća da će biti više svađa.
U našem narodu postoji predrasuda: “Svako svoje dijete gajili smo na potpuno isti način, a oni su toliko različiti”. To, međutim, ne može biti tačno. Različit je rang među braćom i sestrama, različiti su uslovi (ekonomski, materijalni, možda i stambeni u kojima raste prvo i svako naredno dijete,), ali najprije, različit je međusobni odnos roditelja kada gaje svoje prvo i svako sledeće dijete. Sa svakim sledećim djetetom, roditelji imaju sve više iskustva u roditeljskoj ulozi, što bitno utiče na atmosferu u kojoj će dijete rasti. Isto tako, u nekim porodicama, namjerno ili slučajno, dječaci se tretiraju drugačije nego djevojčice, a roditelji svakako pokazuju i različita očekivanja od svakog djeteta. Dakle, roditelji i sami mogu biti uzrok rivalstva među braćom/sestrama.
Kako ublažiti suparništvo među djecom
- Komunikacija
Svakom djetetu treba dozvoliti da izrazi svoja osjećanja, što uključuje i negativna – bijes, ljubomoru, frustraciju. Dakle, prvi veliki korak je dozvoliti djeci da izraze svoje osjećaje kroz razgovor (verbalizovanje emocija).
Neophodan je razgovor o takvim osjećanjima sa uvažavanjem, prvenstveno pokazati razumijevanje zašto se dijete tako osjeća. Učiti djecu da komuniciraju međusobno, ohrabriti djecu da sami riješe spor i to na pozitivan način. Na primjer „Tvoj brat jako je povrijeđen onim što si mu rekla, misliš li da ga trebaš utješiti?“ ili „Tvoja sestra sprema svoju fioku, šta misliš o tome da joj pomogneš, pa ćemo tako ranije stići na zabavu?“
Ne samo da će njihova sposobnost da sami riješe konflikt učiniti život lakšim za roditelje, već će djeca usvojiti i vrijedne vještine koje će im mnogo koristiti u životu. Važno je da roditelji razgovaraju sa djecom i da nikad, starije dijete ne sputavaju riječima “ti si stariji, moraš da istrpiš”, jer ono ne mora , i to dijete je dijete i treba pažnju.
Takođe ne dozvolite svom mlađem djetetu da bude podređeno samo zato sto se nije rodilo prvo, na primjer „pusti ga, on je stariji bolje zna“. Ponekad se događa da mlađe dijete mnogo lakše “prođe” kroz odrastanje, jer su vaspitne metode već “isprobane” na starijem. Zato je važno da pratite svoju decu, provodite vreme sa njima i shvatite kako reaguju u određenim situacijama.
Zaboravite stereotipe da dječaci treba da budu čvršći, djevojčice nježnije i uvijek imajte na umu da je dijete samo dijete, da od njega ne smijete očekivati da se ponaša kao odrastao čovek
- Uspostaviti kućna pravila
Ovdje je riječ o granicama koje roditelj postavlja, i koje su apsolutne i neoborive. Na primjer, ako se djeca često svađaju oko igračaka, podijeliti igračke u tri kutije, po jedna za svako dijete i jedna zajednička. Pravilo može biti da nijedno dijete ne uzima igračke iz kutije onog drugog, ali da se mogu lijepo igrati sa zajedničkim igračkama. Možda se iznenadite ako sve igračke završe u zajedničkoj kutiji. Tako se mogu eliminisati neke od najčešćih razloga za svađu između djece.
Pravila treba uvijek da budu ista i da važe za svako dijete. Roditelji ne smiju popuštati mlađem, slabijem ili onom koji, na primjer, ne jede dobro. Odrediti kazne za neodgovarajuća ponašanja i primjenjivati ih bez izuzetka na svu djecu u porodici. I dok neka djeca od samog početka neće imati problema u odnosu s braćom ili sestrama, nekima je ipak potrebno malo pomoći da se nose s ljubomorom. U samom startu roditelji treba da postave jasna pravila o tome kakvo je ponašanje u kući prihvatljivo.
- Roditeljski stav
Roditelji moraju imati dosljedan stav. Ako je nešto rečeno, to tako treba i ostati inače se djeca mogu zbuniti. Braća i sestre i rivalstvo idu ruku pod ruku – sve što se kaže sa ciljem da se porede ima efekat kao da se dodaje ulje na vatru. Pohvalite ih zajedno, ali pohvalite i njihove razlike, uključujući i talente i interese. Npr: „Maja divno svira klavir i jako smo ponosni na nju, ali jeste li čuli – bili smo najglasniji navijači kada je Teo dao gol na utakmici“.
Veoma je važno da se djeca nikad ne upoređuju ili govoriti djetetu “vidi kako je sestra dobra, a ti se ponašaš kao da imaš dvije godine”, jer će takve rečenice samo pojačati rivalstvo. Mnogo je efikasnije da ih zajedno pohvalite, kada se lijepo igraju i slažu. Hvalite i njihove razlike, nemojte ih tjerati da budu slični, jer je svako od njih individua. Na taj način umanjujete razdor između djece i podstičete zdravo okruženje, bez rivalstva i ljubomore.
- Jedan na jedan
U porodicama sa više djece, djeca često traže dodatnu pažnju roditelja. Neka to ponekad bude „jedan na jedan“ vrijeme sa svakim djetetom posebno, ali na ravnopravnoj osnovi. Psiholozi tvrde da, bez obzira na to koliko djece imate, morate da odvojite “solo” vreme za svakog od njih. To znači da je djeci potrebno da ponekad budu nasamo sa majkom ili ocem, da rade nešto zajedno bez prisustva brata i sestre.
Stručnjaci se slažu i da je mogućnost pojave ljubomore značajno manja kod porodica koje zajedno provode slobodno vrijeme. To mogu biti društvene igre, gledanje filma, odlazak u prirodu – bilo koja aktivnost koju odlikuje porodično zajedništvo i ravnopravno učestvovanje. Vrlo je važno da djeca osjećaju porodičnu atmosferu, jer će to smanjiti osjećaj rivalstva. Dijete treba da doživljava porodicu kao tim, što se postiže kroz zajedničke aktivnosti i vrijeme koje provodite zajedno Dobro je i uočiti znakove kojima dijete pokušava dati do znanja da mu treba malo vremena „samo za sebe“ i tada ne forsirati igru s braćom/sestrama.
Kada i kako nastaje ljubomora među braćom/sestrama?
Znakovi rivalstva među djecom u porodici mogu se javiti vrlo rano, čak i prije rođenja drugog djeteta. Kada roditelji svom djetetu saopšte da će dobiti brata ili sestru, on automatski počinje primjećivati kako više nije sva pažnja usmjerena samo na njega. Dolaskom drugog djeteta na svijet i njegovim odrastanjem, ta se ljubomora često produbljuje, što dovodi do svađa kod „borbe“ za, na primjer, igračke. Priprema za dolazak novog člana porodice treba početi mnogo prije nego što se beba rodi. Sa starijim djetetom treba razgovarati o tome, ali ne pretjerivati s oduševljenjem i ne očekivati da i ono bude tako oduševljeno. Dozvoliti starijem dijetetu da učestvuje u opremanju bebine sobe, da izabere krevetić, igračke, posteljinu i učestvuje u izboru imena.
“Kad je došla beba, stariji sin je postao nemoguć!“
Važno je da se starije dijete osjeća odgovornim, pa mu dajte zaduženja: da vam donese kremu, peškir, može s vama kupati bebu, može je čak i držati u krilu, u naslonjaču ili na sredini kreveta, svakako uz vaše prisustvo. Ne prisiljavajte starije dijete da mlađem da svoju igračku, to će učiniti samo kada osjeti da treba.
Ne pričajte o bebi neprekidno, a kad god je moguće posvetite se isključivo starijem djetetu. Pored zajedničkih šetnji roditelja i djece poželjno je da mama ponekad ostavi bebu s nekim kod kuće, a da sama sa starijim djetetom ode u park, zoološki vrt ili pozorište. Ne govorite starijem djetetu da ga volite više, jer će ono strahovati da će se to jednom promijeniti, dakle recite da ih volite isto
Ne kažnjavajte stariju djecu zbog ljubomore – Ne bi bilo loše da starijem djetetu kupite neki mali poklon kad beba stigne, a to predložite i bakama i djedovima kad dolaze vidjeti bebu. Dobar savjet je i da kada dolaze vidjeti bebu, da se prvo obrate starijem djetetu.
Zašto dolazi do svađe?
Kod mnogih dečjuh svađa povod je često prikriven, a uzrok se nalazi upravo u ljubomori. To može biti ljubomora u vezi sa materijalnim stvarima poput igračaka, ali i ona kojoj je uzrok osjećanja da brat ili sestra od roditelja dobijaju više pažnje. Normalno je da će svako dijete dolaskom brata ili sestre na svijet osjetiti dozu anksioznosti, budući da ne zna kako će njegov život nadalje izgledati, i hoće li doći do značajnijih promjena. Tada mogu reagovati s dozom agresije, ali je bitno razumjeti i njegov pogled na svijet koji se u jednom trenutku nepovratno promijenio. Veliku ulogu na to hoće li do ovakvih situacija doći, igra još nekoliko faktora od kojih je najvažniji temperament djeteta. Jedinstvene odlike temperamenta svakog djeteta igraju veliku ulogu u tome kako će se postaviti prema bratu ili sestri. Na primjer, dijete koje mnogo voli da se ušuška u majčino krilo može postati veoma ljuto kada vidi da se i mlađa sestra ponaša na isti način, privlačeći na taj način roditeljsku pažnju.
Osjećaj ljubomore je neizbježan
Starija djeca zbog ljubomore mogu biti otvoreno ili prikriveno agresivna, mogu praviti “lom po kući” samo da bi skrenula pažnju, da bi “napakostila” mami i prisilila je da se njima bave, pa im ne smeta i kada dobiju kaznu – efekat su postigli.
Neka starija braća i sestre mogu pokazati neke vidove razvojne regresije (ponovo traže bočicu, pelene, počinju tepati). To ponašanje treba ignorisati. Djeca do 18 mjeseci uglavnom ne pokazuju rivalstvo, pa ni ona predškolska i školska, jer već imaju izgrađene vršnjačke odnose. Najosjetljivija su djeca oko treće godine koja su još zavisna od roditelja, a i socijalizacija je u toku.
Ljubomora među braćom i sestrama je neizbježna, ali ne mora biti prepreka djetetu da izraste u velikodušnu, tolerantnu i nezavisnu osobu. Dokazano je da su djeca koja imaju braću i sestre uspješnija u socijalnim kontaktima, imaju veći osjećaj sigurnosti i u djetinjstvu, a kasnije tokom života manje su sklona depresiji i usamljenosti.
Roditelji kao uzor
Način na koji roditelji rješavaju probleme daje snažnu poruku djetetu. Ukoliko roditelji rešavaju probleme tako što se međusobno uvažavaju, ukoliko u raspravama nisu agresivni, povećava se šansa da će dijete preuzeti istu taktiku kada bude ušlo u konflikt sa svojom sestrom ili bratom ili bilo kojom drugom osobom. Ukoliko djeca gledaju i slušaju roditelje kako viču jedni na druge, lupaju vratima i slično, ona će vjerovatno pokupiti baš te loše navike i preneti ih u domen svog ponašanja.
Kada dođe do svađe, roditelji će najvjerovatnije prije razdvojiti djecu i „očitati im lekciju“. U ovom je slučaju najbolji potez sačekati nekoliko minuta nakon razdvajanja da se obje strane smire, a veoma je važno ne optuživati ni jednu stranu za početak sukoba, već ih oboje saslušati. Što kada se radi o isključivo verbalnom „dvoboju“ između djece? U ovim je trenucima takođe važno pravilno reagovati, budući da rješavanjem situacije roditelji daju primjer svojoj djeci, iz koga mogu mnogo toga naučiti. Dakle, kazne i vikanje ovde baš i nijesu adekvatno rješenje. Razgovorom u kojem će roditelji jednako vrijeme posvetiti jednom i drugom djetetu postići će mnogo više nego prijetnjama i visokim tonovima. Samim tim djeca uče kako za sve postoji rješenje koje ne uključuje nasilje, što je vrijedna životna lekcija.
Rivalstvo će vjerovatno prestajati kako djeca budu odrastala. Prvi znak da je tako je situacija kada se djeca dogovore nešto “protiv” roditelja, odnosno kada jedno drugo “pokrivaju” i štite. Kada se dogodi takva sutacija ne treba ih grditi, jer je to znak da vole i čuvaju jedno drugo.
Odnos među braćom i sestrama adolascentima
Porodica najviše utiče na to u kom pravcu će teći razvoj djeteta. Međutim, ne smije se zanemariti uticaj braće i sestara. Ti odnosi zavise od broja djece u porodici i razlike u godinama između njih.
Tokom rane adolscencije, tinejdžeri se uglavnom distanciraju od mlađih članova porodice. Njihova interesovanja se mijenjaju, postaju zreliji, osjećaju da imaju sve manje zajedničkih tema sa mlađim bratom/sestrom, pa njih i njihove ideje smatraju djetinjastim. Prema tome, izbjegavaće ih jer su im dosadni, i manje će vremena provoditi sa njima. Adolascenti će više vremena provoditi sa svojim vršnjacima i stvarati svoju privatnost, jer mlađa djeca ne umiju baš da čuvaju tajne i lako ih je izmanipulisati da ispričaju svoje tajne. Roditelji su svjesni toga i često to namjerno iskoriste da detaljno ispitaju najmlađu djecu o tajnama starije djece. Međutim, to nije nikako dobro, roditelji ne bi trebalo da podstiču, nagrađuju ili potkupljuju mlađu djecu kako bi saznali nešto o drugom djetetu. Na taj način će se među djecom stvoriti rivalstvo i razviti nepovjerenje.
Ne mijenja se samo odnos starije djece sa mlađim bratom ili sestrom, već i sa starijim. Mlađa djeca mogu biti ljubomorna na stariju, a razlozi su najčešće u vezi sa većom slobodom i privilegijama koju imaju starija djeca. Često tinejdžeri izgovaraju „al to nije fer“, to često nervira roditelje, ali moraju dovoljno jasno i precizno odrediti šta je kojem djetetu dozvoljeno i do kojih granica, sve to u razmjeri sa njihovim godinama i zrelošću. Roditelji ne smiju upasti u zamku da dozvole djetetu koje tek ulazi u tinejdžerskim godinama isto što i onom koji je mnogo stariji od tinejdzera. Ako se dijete ljuti ako ne može dobiti nešto sto je njegov stariji brat ili sestra, jako je važno objasniti tom djetetu da ni njegov stariji brat ili sestra to nijesu mogli u tim godinama.
Sukob kao važno iskustvo
Kroz sukob sa braćom i sestrama dijete brani svoj položaj ili jasno izražava svoj stav. Sukob predstavlja važno iskustvo gdje djeca uče izražavati sopstvene potrebe i želje i u njih uvjeriti druge, pronaći svoje mjesto u društvu, ali istovremeno uče sagledavati i tuđe stavove, a možda i kako podnijeti poraz, kada se povući. Djeca imaju snažan osjećaj za pravdu i sklona su burnom reagovanju na uskraćivanje i doživljaj nepravde. Sukob često nastaje zbog djetetove reakcije na ono što mu je rečeno da smije ili ne smije učiniti. Često u takvim situacijama svađa može izbiti u tili čas, ali pojašnjavanjem pravila može biti i pravovremeno spriječena.
Odnos između braće i sestara predstavlja poligon za provježbavanje raznih socijalnih uloga, bolji doživljaj drugih ljudi, utiče na dominantan obrazac ponašanja (prevaga saradnje ili takmičenja), a naročito na odnose sa suprotnim polom. Istraživanja su pokazala da oni koji su bliski sa braćom i sestrama imaju veći osjećaj sigurnosti kako u djetinjstvu, tako i kasnije tokom života, manje su skloni depresiji i usamljenosti.
Jedna od najčešćih roditeljskih grešaka koja pogoršava odnos između braće i sestara je poređenje djece od strane roditelja, kako unutar tako i van porodice. Ako roditelji provode malo vremena sa djecom, ona se bore za mrvice pažnje što dovodi do suparništva, večitog rivalstva za ljubav roditelja, a posljedično do opažanja života kao poligona za takmičenje. Ako se ne pohvaljuje djetetov trud već samo rezultat i ako na vrhu nema mjesta za sve, braća i sestre suparništvo prenose i na bitne odnose u kasnijem životu. Teže će razvijati saradnju, imaće strah od neuspjeha, težiće najvišim pozicijama u društvu a u stvari nikada neće biti zadovoljni jer će uvijek biti neko ko je uspješniji ili bar podjednako uspješan. Takve osobe su „teške“ za okolinu jer prave negativnu atmosferu, ne umiju da se opuste, svuda vide zavjeru, smatraju da im svi zavide i da su ljubomorni, a u stvari projektuju sopstvene neprihvaćene težnje.
Dijete koje je favorizano u porodici očekuje isti takav tretman i van porodice, a kada on izostane, osjeća se neadekvatno. Sa druge strane, zanemareno dijete živi u vječitoj sjenci, ima strah od uspjeha, postaje nesigurno, povlači se, zanemaruje sopstvene potrebe, stavlja ih u drugi plan samo da bi udovoljilo tuđim željama, zbog straha od neprihvatanja ili odbacivanja. Takvo shvatanje socijalnih odnosa prenijeće i u druge sfere života, najprije prema vršnjacima u školi, a kasnije na poslu i u partnerskim odnosima. Zato je važno da roditelji ne favorizuju, već pristupe svakom detetu kao zasebnoj individui, da ističu trud i kvalitete.
Psiholozi tvrde da kako će se braća i sestre slagati zavisi, između ostalog, i od toga ko je prvi rođen i kolika je razlika između djece. Prema istraživanjima, najviše se sukobljavaju djeca kod kojih je razlika od dvije do četiri godine.
Stariji brat i mlađa sestra – Čak u 97 odsto slučajeva roditelji od starijeg brata očekuju nežan i zaštitnički odnos prema mlađoj sestri. Nekim dječacima ovo izuzetno prija jer na taj način dobijaju potvrdu da su veliki, odgovorni, dostojni roditeljskog povjerenja. Međutim, u određenim fazama razvoja to može da im smeta, jer su i oni samo djeca. Dozvolite starijem djetetu da ima vrijeme samo za sebe i nikada na njega nemojte prebacivati odgovornost samo zato što je stariji. Svaka prisila ili forsiranje zaštitničke uloge može da stvori loš odnos. U pubertetu, naročito ako je razlika do tri godine, djevojčice će “prerasti” dječaka jer različitim tempom ulaze u pubertet, pa odnos u kojem brat štiti sestru tada neće funkcionisati. Mnogo je lakše, tvrde psiholozi, kada je razlika manja, odnosno ne veća od 4 godine, jer djeca sličnog uzrasta imaju i slična interesovanja, što je naročito izraženo u kombinaciji stariji brat i mlađa sestra, jer djevojčice brže sazrijevaju.
Starija sestra i mlađi brat – Djevojčice se vaspitavaju tako da iskazuju emocije, imaju izraženiju potrebu za fizičkim kontaktom i nežnošću, pa u odnosu sa mlađim bratom imitiraju majke. Roditelji se najčešće hvale kako starija sestra brine o bratu i misle da je to dobro jer usvaja korisne navike, ali po mišljenju psihologa to je greška. Ona nije roditelj i ne bi trebalo da ima realne odgovornosti za mlađeg brata. Situacija se dodatno komplikuje kada je razlika veća od pet godina, jer su djevojčice do tada odrastale kao jedinice i nekad im je teško da se adaptiraju na novog člana porodice. Ljubomora je izraženija, pa se starije sestre uglavnom ljute što je mali dječak “pokupio” svu pažnju. Pokušajte starijem djetetu, odnosno ćerki da obezbijedite vrijeme koje će provoditi samo s vama i, bez obzira na to što imate bebu i mnogo obaveza, potrudite se da ne osjeti veliku promjenu. Poklanjajte joj pažnju, interesujte se za ono što govori i ne ljutite se ako izjavi da ne voli brata. Istraživanja pokazuju da se starije sestre uglavnom dobro slažu sa mlađom braćom i da su takve veze najdublje.
Dvije sestre – Ukoliko je razlika do dvije godine, dvije sestre najčešće odrastaju bez većih problema i ljubomore, a povremena rivalstva brzo rješavaju. Ako je razlika veća od pet godina, starija sestra pokazuje spremnost da pomogne mlađoj u onim oblastima koje je ona prevazišla. Ipak, ne forsirajte previše ulogu starije sestre, slično kao sa starijim bratom, jer preveliki pritisak može da pogorša odnose između djevojčica. Sestre među kojima je razlika u godinama veća od šest, bliskost najčešće ostvaruju kasnije i jedna drugoj mnogo znače u zrelom dobu. Dok su djevojčice često se sukobljavaju, jer je mlađa previše “dosadna” i stariju prati u stopu. Zbog toga dozvolite starijoj da ima vrijeme samo za sebe.
Dva brata – Tu je situacija mnogo burnija, jer su skloni takmičenju i rivalitetu, a sukobi se često završavaju tučom. Pustite ih da sami riješe sukobe, a odnos bliskosti i povjerenja dostići će samo ako ne budete uvijek na strani jednog. Razlika u godinama nije previše značajna kada su dva brata u pitanju, a odnos najviše zavisi od njihovih ličnosti i načina na koji ih roditelji tretiraju. Zbog toga je veoma važno da ne favorizujete jednog nego im pružite podjednaku pažnju i ljubav.
Roditelji, uživajte i budite sretni sa saznanjem da ste vašem prvijencu rodili brata ili sestru jer je ljubav među njima jedna od najtrajnijih ljubavi na svijetu.
PORUKA: Bez obzira na to koliko djece imate i kog su pola, njihove individualne razlike i način na koji ih vaspitavate odrediće njihov međusobni odnos. Najbolji “recept”, tvrde psiholozi, je da poštujete ličnost svakog djeteta i da kod njega njegujete osobine koje biste željeli da ima. Ponašajte se prema svakom djetetu kao prema individui, a u situacijama kada se posvađaju podstičete ih da sami riješe sukobe. Intervenišite samo ako dođe do tuče, a kada se dogodi da se “udruže” protiv vas, to podržite, jer tako jačaju vezu. Upućujte braće i sestre jedne na druge, podstičite saradnju, ali ne po cijenu isključivanja iz grupe vršnjaka. Bez obzira na to kako se dobro slažu, potrebni su im i drugari. Nemojte da poredite djecu, jer svako ima svoj razvojni put. Komentari, kao što su “kako on to može, a ti ne”, samo će ojačati ljubomoru i potrebu za dokazivanjem. Ističite kako su različiti, ali da svako od njih ima svoje vrline i mane koje ga čine drugačijim i posebnim. Zajedno se igrajte, dajte im neka zajednička zaduženja. I ne zaboravite, ista pravila treba da važe za sve. Budite dosljedni i nijednog trenutak ne dozvolite da jedno dete oseti da favorizujete drugo.
Dijete treba osjetiti da je voljeno, da je dio porodice, da je drugima stalo do njega i da slobodno može zadovoljiti svoju znatiželju, pa će se onda i njegov mozak razvijati”, kaže Peter Gorski s Harvardskog medicinskog fakulteta. “Zadatak roditelja nije omogućiti djeci da razviju mozak koji će savršeno funkcionisati, već im omogućiti da odrastu u zdrava, uravnotežena i brižna ljudska bića.”
Click on the picture below to skip waiting.
Možete zatvoriti sliku za:
You can close this box in: (1) seconnds
