Uticaj trudnoće na tate

Roditeljstvo je i za mamu i za tatu jedno posve novo životno iskustvo i trebat će vam vremena da se na njega priviknete - prvenstveno sami sa sobom, a onda i kao par.

Nakon saznanja da će postati otac, u muškarcu se miješaju različita osećanja - od radosti, preko zbunjenosti i nevjerice, do brige i zabrinutosti.

Uzroci briga se najprije vezuju za promjene kod partnerki, koje se odnose na fizički izgled, pojačanu osjetljivost i očekivanja, preusmjeravanje pažnje na buduće dijete, nedostatak intenzivnog i strastvenog odnosa i pojačanu potrebu za bliskošću 

Tati je  pogotovo u prvim mjesecima trudnoće, ideja o bebi pomalo apstraktna. Zato on svoju ulogu roditelja može pokušati aktualizirati kroz pojačanu brigu o majci. Zaštitničko ponašanje treba prihvatiti jer je ono način očevog povezivanja s bebom, ali ga ne treba iskorištavati. Od tate ne treba očekivati da skače na svaki trudnički mig i prohtjev, kao što se to obično prikazuje u filmovima i reklamama. Isto tako, pred njega ne treba postavljati nerealne zahtjeve ili očekivanja, jer oni mogu samo stvoriti frustracije i unijeti tenzije u odnos.

Potpuno drugačija organizacija vremena je bitna promjena koja karakteriše budući život, i mnogi budući očevi se suočavaju sa dilemom da li je potrebno da više rade i zarađuju  ili da više vremena provode sa ženom.

Trudnoća je iskustvo koje mogu da dožive isključivo žene, ali čak i određen broj muškaraca može da osjeti simptome trudnoće. Najčešći simptomi koje muškarci osjećaju su mučnina, anksioznost, gubitak apetita i zubobolja, a imaju tendenciju da svoj vrhunac dostignu tokom trećeg mjeseca trudnoće, odnosno u trenucima kada i žena ima najizraženije jutarnje mučnine i ostale prateće simptome. 

Na ovu temu je urađen veoma mali broj istraživanja, međutim, studije koje su urađene pokazuju da su simptomima trudnoće skloniji muškarci koji su veoma aktivno uključeni u partnerkin tok trudnoće ili u pripreme za porođaj. 

Pored lažnih simptoma trudnoće, kod muškaraca dolazi i do hormonalnih promjena pred kraj partnerkine trudnoće i nakon rođenja djeteta. Jedna od promjena koju muškarci osjećaju je porast nivoa prolaktina, hormona čija je uloga da kod majke novorođenčeta podstanke dojenje. Studije pokazuju da je nivo prolaktina kod muškaraca na najvišem nivou negdje oko šestog mjeseca života bebe i da je upravo tada i najjača njihova povezanost sa bebom. Nivo ovog hormona kod muškaraca poraste i u trenutku kada otac čuje svoju bebu da plače.
 

Takođe, u nekim slučajevima nivo testosterona opada, što utiče na to da očevi posvećuju više pažnje potrebama porodice. Jedna studija je pokazala da očevi sa višim nivoom testosterona poklanjaju manje pažnje deci, dok su oni sa nižim nivoom ovog hormona skoniji da reaguju na bebin plač. 

Nivo oksitocina, poznatog kao supstanca zagrljaja, takođe raste kod novopečenih očeva i povezana je sa time kako će se tata ponašati kao roditelj. Muškarci sa većim nivoom oksitocina se češće igraju sa svojim mališanima i privrženiji su im, za razliku od onih sa nižim nivoom ovog hormona. 

Očevi takođe nisu imuni na bebi bluz koji se javlja nakon rođenja bebe. Postporođajna depresija pogađa čak 25 odsto muškaraca u prva dva mjeseca nakon partnerkinog porođaja, ali se ona kod muškaraca javlja mnogo postupnije nego kod žena, tako da često ostane neprimjećena. Kod parova koji pate od depresije, takvo stanje može uticati i na bebu, tako da ne treba da ih bude sramota da potraže stručnu pomoć.