"Drage sve, evo trebalo mi je malo vremena da dodjem do sebe, malo se oporavim i napišem vam ovo nekoliko rečenica za koje sam sigurna da će ohrabriti mnoge i one buduće i one već uhodane mame/žene.
Elem, moja priča nekako ovako počinje..
Udala sam se po drugi put prije 2.godine, u moj sretni brak zajedno sa mnom uplovio je moj tada petoipogodišnji sin i četverogodišnja Jack Rusell kuja Tera.. (vrlo sam ponosna na njih)
😊
😍 došli smo mi sa svom našom fizičkom i emotivnom prtljagom. Udala sam se za divnog čovjeka, punog ljubavi i požrtvovanosti. Do moje udaje živjela sam i radila u Zagrebu kao profesionalni kazališno -scenski šminker punih 15 godina, nakon udaje doselila sam se u Sarajevo. Razlika u životu, profesionalnom angažmanu i svakom drugom segmentu života bila je ogromna. Moja adaptacija je tekla sporo i nije mi bilo po volji u kakvom sam se to neredu našla (drzavno-socijalnom). Dakako, falile su mi i moje prijateljice, kolegice i sav život koji sam morala nanovo graditi u drugom gradu/državi. Time zaokupljena zapostavila sam svoje fizičko zdravlje, nisam pomišljali na odlasku ljekaru a niti sam napravila odmah sve oko papirologije da bih si sredila zdravstveno osiguranje u slučaju da mi ljekar zatreba. U međuvremenu ja i muž odlučili smo da bi proširili našu malu obitelj. Kako sam imala ugradjenu spiralu, a nisam imala zdravstveno osiguranje (bilo je u toku da ga dobijem) otišla sam privatno ginekologu s namjerom da mi ju ukloni kako bi naš plan za bebu tekao nesmetano. Kako po protokolu ide ponajprije PAPA test tako sam ga i uradila. Prvi šok bio je upravo taj nalaz, pokazao je jako loše stanje. Uplašena i ljuta na samu sebe ipak sam otišla na ponovni pregled i da po namjeri ukloniti spiralu. (Nadala sam se da će neka terapija srediti moj loš PAPA test). Na samom očitanju nalaza doktorica mi je rekla da su u pitanju veoma opasne i visoko rizične stanice i da se daljnjim pregledima i nalazima mora utvrditi o čemu je tačno riječ. Taj dan mi je pri uklanjanju spirale vidjela i ranicu na ušću grlića. S obzirom na nalaz dala mi je preporuku za hitan nalaz biopsije. Skamenila sam se jer mi je bilo jasno kako je mala vjerojatnost uz takav PAPA nalaz biopsija pokaže običnu upalu. Kako su moji papiri za zdravstveno tek bili u toku i trebalo je mjesec-mjesec i pol dana da se srede morala sam da pričekam kako ne bih platila basnoslovne cifre svih silnih nalaza bez zdravstvenog. (naposljetku sam čekala skoro dva i pol mjeseca).
I tako.. Jedno jutro, iz kreveta me probudila nesnosna mučnina.. U kupatilu sam provela pola jutra.
I tako dva dana, na prvu mi se učinilo da je prehlada ili malo jača virozica.
Zakazano kod ginekologa za biopsiju imala sam za 14 dana.
Kako sam se i dalje osjećala samljeveno i povraćala na malo jači okretaj glavom a mjesečnica mi je kasnila 8-10 dana odlučim napraviti test na trudnoću.....
La-laaaa RUŽIČASTE LINIJE SU SE UKAZALE KAO DA ŽELE ISKOČITI VANKA..
😍 pozitivan!! Trudna sam!! Nakon skoro osam godina očekujem bebušu..moje lice se ozarilo, povraćala sam s osmijehom i nebo doticala nosom... Ja i naravno moj muž ali i braco kojem će se najzad ispuniti želja da ima bracu ili seku.Došao je dan moga pregleda, sada važnijeg nego ikad. Srce mi je bilo u nosu. Nisam znala šta da očekujem. Bogu hvala na podršci mojih roditelja, muža, sina i dragih prijatelja.
Doktor je uspostavio trudnoću, i morao je da učini i biopsiju ranice na grliću. Rekli su mi da ništa neće govoriti prije nalaza ali da se spremim i na onu omrženu dijagnozu i sve ono šta bi uz nju moralo ići.
Nisam htjela da čujem taj dio.
Kakva crna dijagnoza ljudiii??? Pa ja čekam bebu!
Ne lupetajte mi o dijagnozi ako Boga znate.
Mjesec i pol dana koliko sam čekala na pataloško-histaloški nalaz bilo je kao godina. Nazvali su me s ginekologije Jezero da moram doći po nalaz da mi ga ne mogu saopćiti preko telefona. Paf!
😖I gledam blijedo u doktora koji mi čita nalaz i izgovara riječ CARCINOME..
O moj mili Bože.
Moja beba je unutra, ne zanima me karcinom. Ne želim ga sada staviti na prvo mjesto. Suze su bile upornije od mene. Pogotovo jer je doktor rekao da u što skorije vrijeme (tri tjedna) moram obaviti konizaciju grlića da se ne desi da stanice karcinoma probiju membrane grlića (jer još nisu). To je značilo da operaciju moram obaviti preko trudnoće i isto tako znači veliku vjerojatnost da izgubim bebu. A već 17 tjedan smo skupa ja i ona.
U slučaju da ne obavim operaciju zna se ishod kada se stanice raka prošire, ako je obavim gubitak bebe bi trebao biti rizik i posljedica na koje sama moram pristati.
Udarac u pleksus, ostala sam bez daha. S jedne strane moj život i obitelj kojoj dugujem da dam sve od sebe da se sačuvam, s druge strane jedno malo srce koje kuca ispod moga srca i pitanje da li će ostati na životu. Morala sam brzo odlučiti u tri dana za kad je bio zakazan kolegij za moju operaciju. Svih 5 ljekara koji su mi bili u komisiji rekli su mi isti stvar, operacija se ne bi smjela odgadjati ni dana više od pripreme nalaza za operativni zahvat.
Utrnutog srca, pristala sam na operaciju.. Morala sam biti jaka gledajući u svog sinčića, muža, roditelje.
Svi oko mene pripremaju se za slavlje nove godine, ja sam u bolnici. 27.12.'16. GAK, ja, moja ruka na trbuhu. Odlučila sam da ne brinem, da jednostavno nema opcije da bebi bude išta, da će doktor sutra obaviti svoj posao i da ću se vratiti doma sa svojim čedetom ispod srca.
Poliježu me na onaj hladan hiruški stol, gledam u ona zelena svjetla iznad sebe, gola kao od majke rodjena osjećam strahopoštovanje... Zadnji osmijeh doktoru Murteziću.. bip, biiiip...san...
"Merildaaaa, Merildaaaa probudite se gotovo je!" Govori sestra.. Otvaram teške kapke, ali me ne slušaju..
Ama moram otvoriti oči da pitam za dijete.. Svjetlost me ubi ali... "Je li beba tu??"... "Jeste Merilda beba je tu, sve je u redu operacija je prošla odlično, samo me gledajte!" nastavila je sestra.....
Teško sam podnijela anesteziju, bila sam i malaksala i disala kao na škrge no, MOJA BEBA JE SA MNOM!! Ništa drugo nije bilo važno. Bol će proći, moja snaga kuca u meni... Živi!!
😊 Srce ispunjeno radošću, zahvalnošću. Najljepša iako najneizvjesnija i najbolnija nova godina ikad. Sad još nalaz da dočekam da znam da je doktor odrezao to zlo iz mene i moj novi život može da počne. Tako je i bilo.. ljubav prema mojoj obitelji i želja da imam bebu spasila mi je život. (drugačije sigurno ne bih otišla doktoru vrag zna još koliko). Nalaz je došao uredan, beba je zajedno sa mnom izborila najvažniju bitku u našim životima... Žive smo, zdrave smo, skupa smo!23.05.2017. u 10:15h, 20 dana prije termina carskim rezom 3300 gr teška i 52 cm duga rodila se naša Arta!!
Moja priča ovdje i počinje i završava. Do ovakve situacije dovela me moja sopstvena neodgovornost, jer se ginekološki nisam pregledala više od tri godine.. samoj si govoreći; "sutra ću, idući tjedan ću, na plati ću..".
ZDRAVLJE ODLAZI AKO GA NE PAZIMO! Odlazi i život drage moje, tek tako dlan od dlan i, da.. MOŽE SE DOGODITI BAŠ MENI, I BAŠ TEBI i niko nije poštedjen a naposljetku svi su "oštećeni". Moj primjer neka vam bude pouka, hvala nebesima završio se je dobro i sretno. Čuvajte vaše zdravlje, IDITE NA REDOVITE PREGLEDE, VOLITE ŽIVOT I ŽIVOT ĆE VOLJETI VAS!!
Srdačan pozdrav od porodice Vilić-Islami!"
