Razvoj vida ne prestaje
rođenjem već se nastavlja još godinama pa je važno da sam roditelj obraća poažnju
na bebine oči i vid od najranije dobi. Primijeti li bilo što sumnjivo roditelj
se mora obratiti pedijatru i zatražiti pregled kod specijalista oftamologa.
Pratiti kako beba gleda
– Već u trećem mjesecu
važno je kako beba reagira na svjetlo, žmirka li, ima li uopće pozitivan
odgovor na svjetlo. Kasnije, kako se vid razvija, negdje do šestog mjeseca
života, gleda se kako dijete prati predmete, najprije lice majke pa ostalih,
njemu poznatih ljudi. Treba obratiti pažnju prati li vas dijete dok mu pričate
i obraćate mu se. Od šestog mjeseca nadalje počinju se razvijati elementi
formiranja binokularnog vida pri kojem jedno oko prati drugo.
– Važno je zato obratiti
pozornost i reagirati ukoliko od šestog mjeseca nadalje oko počne neprirodno
skretati, što bi moglo upućivati na strabizam. Također, ako dijete škilji,
skreće pogled, ukoliko mu oko titra, valja zatražiti specijalistički pregled. Prekomjerno
suzenje i pretjerano trljanje očiju također može biti indikacija za
specijalistički pregled, naravno ukoliko se takve pojave ne javljaju samo prije
spavanja, savjetovala je roditelje.
Lažni strabizam
Upravo je skretanje
jednog ili oba oka pojava koja jako zabrine i preplaši roditelje. No vrlo često
ipak nije riječ o strabizmu ili razrokosti, već o tzv. pseudostrabizmu. Lažni
strabizam može se javiti u prvih šest mjeseci djetetova života dok još nije
formiran refleks koordinacije pa oko može šetati. Tek iza šestog mjeseca oko
počinje fiksirati te se javljaju mehanizmi fiksacije.
– Postoje neki anatomski
elementi koji daju izgled lažnog strabizma i nakon šestog mjeseca. Udaljenije
oči, odnosno široki nosni korijen, ili pak tzv. treći kapak, odnosno kinesko
oko mogu stvoriti dojam da dijete gleda u križ ili da mu oko bježi, no to nije
tako. To je lažni strabizam. Vid je tu potpuno funkcionalno zdrav. Kako se
djeci mijenjaju anatomske strukture lica i glave, taj se dojam gubi.
Kako se liječi razrokost?
Razrokost može da se liječi uz pomoć naočara,
zatvaranjem zdravog oka (okluzija), vježbama i, ukoliko prethodne metode zakažu
- hirurškom intervencijom. Poslije operacije, dijete će možda i dalje morati da
nosi naočare.
Kako sami da bebi pregledate oči?
Obratite pažnju na izgled očiju i očnih kapaka,
promjenu boje i oblika zenice (bijela zenica, „mačije oko“), kao i reakciju na
svjetlost. Zaklonite jedno, pa drugo oko, posmatrajući da li, pritom, ono drugo
reaguje na svjetlost. Normalno, kada jedno oko poklopite - obje zjenice se
šire, što ćete primjetiti na otkrivenom oku. Ako biste u oči uperili svjetlo
(što treba izbjegavati) - zjenice bi se skupile. Proverite da li postoje
nepravilnosti u pokretima očiju (razrokost, nevoljni pokreti). Shodno uzrastu
odojčeta, ispitajte da li prati pogledom izvor svetlosti ili pokazani predmet.
Trudite se da na vrijeme otkrijete znake infekcije (crvenilo, otok kapaka,
krmeljanje). Ako dijete ima crveno oko, koje jako suzi, i pritom plače,
prevrnite mu kapak, ne biste li našli skriveno strano telo.
Kod kojih beba je veliki rizik za nastanak
očnih problema?
To su bebe kod kojih poremećaji čula vida mogu
da se otkriju u prvim mjesecima života:
- prijevremeno rođene bebe,
naročito one jako nezrele, koje su primale kiseonik
- bebe koje su imale asfiksiju
(nedostatak kiseonika u mozgu) prije, u toku ili nakon porođaja
- bebe koje su bile zahvaćene
nekom infekcijom majke u prvom tromjesečju trudnoće
- bebe koje su u novorođenačkom
periodu preboljele infekciju mozga ili njegovih ovojnica
- bebe sa urođenim anomalijama
oka i/ili centralnog nervnog sistema
- bebe čiji bliski srodnici imaju
urođenu slabovidost
