Ovaj virus odgovoran je za 30% infekcija gastrointestinalnog sustava u dojenčadi i male djece. Nema lijeka koji će svladati ovaj virus, ali danas već postoji cjepivo za najteže oblike bolesti, odnosno najugroženije skupine dječje populacije.
Rota virus infekcije bolest su dojenčadi i male djece. Najčešće obolijevaju dojenčad u dobi od 6 mjeseci i djeca do 5 godina života.
Infekcije uzrokovane ovim virusom čest su uzrok hospitalizacije dojenčadi jer izaziva teške proljeve i povraćanje uz povišenje temperature što sve zajedno vrlo brzo može dovesti do dehidracije (gubitka tjelesne tekućine).
Cjepivo koje stoji na raspolaganje može spriječiti bolest, ili se ona javlja u znatno blažem obliku.
Kako se prenosi zaraza
Zaraza se lako proširi i nije čudno da je u 30% crijevnih infekcija u djece uzročnik upravo Rota virus, jer se radi o vrlo zaraznom mikroorganizmu. Razlika između ovog virusa i drugih mikroorganizama koji napadaju probavni sustav je u načinu širenja: Rota virus ulazi u organizam na dva načina:
Oralno fekalni put t.j. dijete slučajno unese virus u usta rukama ili igračkom koje su kontaminirane stolicom (fecesom).
Kapljična infekcija – virus se nalazi u sićušnim kapljicama sline zaražene osobe i tijekom govora se širi po zraku.
Upravo zbog ovakvog načina širenja rota virus može izazvati prave epidemije obično na dječjim odjelima ali i u jaslicama ako se nađe i jedno dijete zaraženo Rota virusom. Najčešće se epidemije javljaju tijekom mjeseca veljače, iako virus kruži zrakom od prosinca do travnja. Kada jednom uđe u organizam virus se nastani u tankom crijevu gdje počinje njegov rast (replikacija) i vrlo brzo se primjećuje njegov učinak, jer virus da bi se mogao umnažati mora biti u stanici.
Nakon 12 sati bolest se očituje jakim povraćanjem i povišenjem temperature, a tijekom iduća 24 sata počinje proljev koji traje oko 6-7 dana.
Nikakvi antibiotici ni lijekovi protiv proljeva nemaju učinka. Unos tekućine i minerala jedini je način liječenja jer se tako vrši nadoknada izgubljenog. Ne postoje specifični lijekovi kad je zaraza nastupila.
Kao i kod svake druge infekcije organizam stupa u akciju obrane od napadača i šalje u napad svoje mehanizme obrane kao što su limfociti T stanice bijele krvne loze koje imaju zadaću da odstrane i onemoguće patogene mikroorganizme (t.j. one koji uzrokuju bolest). Organizam se oslobađa Rota virusa na relativno jednostavan način. Stanice crijeva koje su napadnute već su uglavnom pri kraju svojeg životnog ciklusa i predodređene da se zamijene (koža i sluznice se stalno obnavljaju!). Tijekom tri dana zaražene stanice se odstrane stolicom (fecesom) iz organizma. Zato, pozor! Zaustavljanje proljeva ne bi išlo na ruku procesu ozdravljenja jer bi blokiralo prirodni mehanizam obrane u izbacivanju zaraženih stanica.
Antibiotici uništavaju korisne crijevne bakterije (fiziološka flora) koje također imaju koristan učinak na obranu organizma.
Kako spriječiti dehidraciju
Gubitak tjelesne tekućine predstavlja najveću opasnost do koje dovodi gastroenteritis (t.j. upala želuca i tankog crijeva) uzrokovan Rotavirusom.
Što je dijete mlađe infekcija ove vrste je opasnija. Većina djece nakon pete godine uspije se relativno dobro oduprijeti infekciji Rotavirusom. Najmlađa djeca su najviše ugrožena jer je sastav njihov organizma različiti od starije djece i odraslih zbog većeg sadržaja vode u ravnoteža vode i minerala već i pri manjem gubitku se brzo poremeti. U dojenčeta već kroz kratko nastupa dehidracija: ako beba više puta povrati, a u crijevima se skupi veća količina tekućine, nastupi i proljev i već nakon jedne obilne vodenaste stolice dijete je klonulo, krv je zgusnuta, cirkulacija oštećena i ako brzo ne dođe pomoć nastupa šok – stanje nedovoljne opskrbe tkiva odnosno stanica kisikom i hranjivim tvarima (hipoperfuzija). U stanju šoka sve vitalne funkcije su usporene, organizam je u opasnosti i neophodna je nadoknada tekućine i minerala venskim putem bilo u dnevnoj bolnici bilo prijemom na odjel.
Važno je čim se pojave prvi znaci bolesti koji upućuju na gubitak tekućine, dati djetetu oralnu rehidracijsku otopinu (poznatija kao ORS – oralna rehidracijska solucija) koja se nabavlja u ljekarni. Povraćanjem i proljevom organizam gubi vodu i minerale, koje treba brzo nadoknaditi kako bi se spriječila rehidracija. U pakovanju, obično malih vrećicama, nalazi se optimalna količina glukoze (šećer koji koriste sve stanice) i mineralnih soli. Količina iz vrećice otopi se u točno određenoj količini vode prema uputama pakovanja. Otopinu je najbolje dati rashlađenu žličicu po žličicu. Ako dijete prenaglo popije, može ponovno povratiti jer je želudac jako podražen infekcijom, no mala količina tekućine se ipak resorbira. Rehidracijska sol nije ugodnog okusa i djeci se ne sviđa često odbijaju piti. Rehidracija dojenčeta uz kratke a česte podoje (jer je mlijeko tada rjeđe) najbolji je način sprečavanja dehidracije.
Važno je uz sve mjere prepoznati odmah signale koji upućuju na mogućnost dehidracije kako bi se djetetu na vrijeme pomoglo. To se može učiniti na bolničkom odjelu ili dnevnoj bolnici jer se unosi izgubljena tekućina (voda, glukoza i minerali) direktno u venu čime se poboljšava opće stanje djeteta jer je cirkulacija krvi unosom tekućina bolja.
Ako dijete gubi tekućinu uslijed proljeva, povraća, ima povišenu temperaturu i ne mokri, to je jasan znak dehidracije, osobito ako je blijedo, plače slabim glasom, a reakcija na podražaj je oskudna.
Objektivna procjena dehidracije dobije se vaganjem djeteta: ako je izgubilo više od 7 % težine koju je imalo prije bolesti znači da se radi o jakoj dehidraciji i potrebna mu je brza pomoć (primjer: dojenče od 4 kg ako izgubi 7% svoje težine, što iznosi 280 grama, jako je ugroženo !!).
Prevencija infekcije Rota virusom
Opće preventivne mjere teško je provesti na dječjim odjelima i jaslicama jer se virus širi i kapljičnom infekcijom tako da su manje epidemije među djecom mlade dobi neminovne.
Cjepivo protiv Rota virusa (kao i sva druga cjepiva) djeluje preventivno jer jača obrambene snage organizma tako što potiče stvaranje specifičnih antitijela protiv ovog virusa. Postoje dva tipa ovog cjepiva: prvo je već u uporabi u nekim zemljama a sadrži oslabljeni virus - ne može izazvati bolest, ali aktivira imunološki sustav i pruža zaštitu pri susretu s istim tipom Rota virusa kao i unakrsni učinak protiv drugih sličnih tipova virusa. Drugi tip cjepiva je u postupku i biti će ostvareno kopijom virusa nastalom rekombinacijom DNK (t.j. njegove genske strukture) koji će pružati zaštitu od više različitih serotipova virusa i nema nikakvog rizika za dijete. Cjepivo se daje na usta i to kod prvog tipa cjepiva prva doza u dobi od 6 tjedana, a druga nakon 4 tjedna. Drugi tip cjepiva daje se u tri doze s razmacima od 4 tjedna. Cjepivo se može dati zajedno s drugima koji se daju u injekciji (protiv difterije tetanusa, hripavca, dječje paralize, hepatitisa B i Hemofilus influence).
Za koga se cjepivo preporučuje
Budući da cjepivo jača obrambene sposobnosti organizma protiv Rota virusa daje se djeci koja imaju veći rizik u svladavanju bolesti.
Kronične bolesti dišnog sustava: cistična fibroza, teške forme bronhijalne astme.
Bolesti i mane srca te smetnje cirkulacije: primjerice djeca s prirođenim srčanim manama kao bolestima srca koje su nastale kasnije (oštećenje srčanih zalistaka).
Kronične bolesti bubrega – glomerulonefritis, nefroza i druge bolesti bubrega.
Bolesti krvi i krvotvornih organa.
Metaboličke bolesti: primjerice šećerna bolest (Diabetes mellitus), ali i druge rijetke bolesti metabolizma.
Sindromi kronične intestinalne malapsorpcije kao Crohn-ova bolest ili kronična upala debelog crijeva (colitis ulcerosa).
Prirođene i kronične bolesti koje djeluju na smanjenu proizvodnju antitijela (reumatoidni artritis, trombocitopenija, HIV infekcija.
Cijepljenje protiv Rota virusa nije obavezno i odluka o cijepljenju ovisi o roditeljima i savjetu izbranog pedijatra koji pozna zdravstveno stanje djeteta.
Ako se donese odluka o cijepljenju, treba znati da se prva doza daje od navršenih 6 tjedana i unutar 90 dana života. Ispitivanje provedeno na oko sto tisuća djece pokazalo je da, poštujući ove termine, nije došlo do nikakvih nepoželjnih učinaka kakvi su primijećeni kod prvih cjepiva protiv Rota virusa. Naime, prvi pripravci cjepiva sadržavali su oslabljeni virus koji nije bio dovoljno pročišćen (iz životinjskog izvora) i izazivao je komplikacije.
Za dojenčad mlađu od 6 tjedana može se reći da je prirodno zaštićena od Rota virusa. Izgleda da stanice crijeva u toj mladoj dobi još nemaju receptore na koje se virus može pričvrstiti i ući u stanicu. No, najviše od svega novorođenče je zaštićeno antitijelima koje je dobilo od majke još preko posteljice. Dojenjem se ta obrana stalno povećava. Sa svakim obrokom dojenče prima antitijela koja djeluju na nivou crijevne sluznice i najbolja su prevencija infekcije Rota virusom.
Prim.mr.sc. Ružica Duplančić–Šimunjak, dr.med., pedijatar
