Starija, trogodišnja kćerka mi prilazi i mazi me po licu. Usne se same razvlače u osmijeh. Mlađa, dvogodišnjakinja, već pjevuši nešto na sebi znanom jeziku.
Zahvaljujem Bogu što mi je svanuo još jedan dan sa mojom dječicom.
"Hajde mama, ustani."
"Da mi je još samo pet minuta." - pomislih, ali krenuh da ustanem.
Sjednem na krevet, oči u oči sa prvorođenom.
"Mama, kako si samo lijepa."
Nije mi još svanulo ljepše jutro!!! Ustanem i pogledam se u ogledalo: čupava, s podočnjacima, izgužvana široka majica, uvrnuta pidžama... ali njoj sam najljepša!!! U mojoj glavi sunčano i vedro i ništa mi ne može ovaj dan pokvariti.
Napisala: mama Amina
