Mnogi parovi koji su ranije imali sasvim lijep odnos, nakon rođenja djeteta počinju da se emotivno udaljuju. Svađe postaju učestalije i partneri prestaju da budu jedno drugom podrška.
Majke često postaju frustrirane ili tužne jer osjećaju da rade previše.
Osim što je njima pripao veći deo brige o djetetu, isto tako najveći dio kućnih poslova i dalje one obavljaju.Ovakva situacija je društveno prihvatljiva, podrazumijeva se. Očevi sa svoje strane primjećuju da pomažu daleko više nego što su to radili njihovi očevi i ne vide problem. Majke su zbog toga umorne, nesretne i ljute na svoje partnere.
S druge strane, kada je izgradnja odnosa sa djetetom u pitanju, mnogi očevi se osećaju skrajnuti. Osećaju da im je dodeljena sporedna uloga snabdevača i pomoćnika. Primećuju da se njihovo mišljenje o tome šta je dobro za dijete ne sluša ili nipodaštava.
Mnoge majke vjeruju da su one odgovornije za dijete i veći deo brige o djetetu preuzimaju na sebe, ne dopuštajući očevima da se na pravi način emotivno povežu sa djetetom, niti da nauče kako da o njemu brinu. Očevi postaju nespretni u odnosu sa djetetom iz prostog razloga što nisu imali priliku da nauče kako.
Rođenje djeteta može da bude veliki stres i izazov za partnerski odnos. Oba partnera tada osjećaju da su neshvaćeni i potcijenjeni od strane ovog drugog i da se njihov trud ne uvažava dovoljno.
Razgovor može mnogo da pomogne. Ali prije toga važno je da razmisle i shvate šta je to što ih zaista muči, kako bi razgovor sa partnerom protekao što konstruktivnije.
Šta osjećam? Koju emociju? Da li sam ljut/a? Frustriran/a (osjećam da mi je onemogućeno da dobijem nešto što želim)? Umoran/na? Tužan/na? Depresivan/na? Ravnodušan/na? Imam li osjećanje krivice? Jesam li ljubomoran/na? Zabrinut/a?
U kojim situacijama se tako osjećam? Nakon kojih postupaka partnera se osjećam tako?
Šta je to u njegovom/njenom ponašanju što mi posebno smeta?
Koliki je udio partnera/ke u tom mom osjećanju, a koliki moj?
Da li postoji mogućnost da nekim postupcima mog partnera pripisujem značenje koje ono nema?
Koje konkretno ponašanje želim da moj partner promijeni? Kako želim da se u budućnosti ponaša? (ovdje je važno da se usmjerimo na konkretne promjene u ponašanju, a ne neodređene ili potcijenjujuće izjave poput „Da počne da me uvažava“, „Da shvati da je to i njegovo dijete“, „Da počne više da se angažuje“. Takve izjave ili vređaju ili su nejasne. Partner ne bira namjerno da se angažuje malo, već zaista vjeruje da radi dovoljno i zato je potrebno reći konkretno šta nam nedostaje i šta nam je potrebno.
Kada uvidimo šta je ono što nam smeta, tada je potrebno da obavimo iskren razgovor sa partnerom.
Cilj je da se poboljša međusobni odnos, što znači da razgovaramo otvorenog srca i uma, saosjećajno, sa željom da zaista razumijemo razloge i osjećanja ovog drugog.
Ako razgovaramo koristeći se optužbama, podsmijehom i grubim riječima, tada će ishod tog razgovora biti poniženje druge osobe, što vodi daljem pogoršanju odnosa. Ma koliko da nekad želimo da „istresemo“ bijes na partnera, na taj način stvaramo razdor i doprinosimo daljem pogoršanju odnosa i emotivnom udaljavanju.
Ako želimo da popravimo odnos, potrebno je da se zaista stavimo na mjesto druge osobe, da ih razumijemo i da im pomognemo da i oni razumiju nas.
Dolazak djeteta zahtjeva savladavanje mnogih prepreka, ali i priliku da partneri postanu bliskiji i da njihov odnos postane još stabilniji i ljepši.
Autor: ŽELJKA KURJAČKI, psihoterapeut
Izvor: Trudnocaizdravlje.rs
