Ne učite svoju djecu...
Ne učite svoju djecu...
Odlomak iz sjajne knjige italijanskog pisca, Gorđa Gabera, „Non insegnate ai bambini”.
U prevodu – Ne učite svoju djecu. Pročitajte, razmislite i, ako možete, poslušajte ove savjete.
“Dijete će reći “Hvala” zato što je čulo da je to način na koji odrasli reaguju na ljubaznost, a ne zato što što ste mu vi rekli da tako treba.
Dijete se bez straha kreće u prostoru iako ga vi ne pridržavate, zato što je sigurno da ćete biti tu ako mu zatrebate.
Dijete plače kad osjeti bol više zbog toga što se uplašilo, nego zbog samog bola.
Dijete je misaono biće, puno dostojanstva, ponosa, želje za samostalnošću. To zapamtite i sjetite se uvjek kada vas dijete zamoli da “mu pomognete da nešto uradi SAMO” – ne radite to umjesto njega, nego mu pomozite.
Kada se dijete oklizne i padne iako ste mu rekli da ne trči po klizavom betonu, nemojte ga grditi i govoriti da ste mu “lijepo rekli da ne smije da trči”. To je nevjerovatno okrutan način vaspitanja – grditi nekog ko je pogriješio i pri tome se povrijedio. Tim prije ako je taj neko dijete, željno trčanja, igre, upoznavanja novih stvari. U tim trenucima bi trebalo da dijete zagrlite i budete mu podrška, baš kao što i vama, kada padnete, treba neko ko će vam pomoći da ustanete i biti vam oslonac.
Dijete ne treba da uzme knjigu u ruke jer je dobilo naređenje da to uradi (to je najefikasniji način da se zamrzi učenje) već zato što je okruženo knjigama, zato što je od mame i tate naučilo da je čitanje važno, zato što je vidjelo da mama i tata svakog dana čitaju, zato što je vođeno radoznalošću da sazna kakve se nove stvari za koje ono nikad nije čulo, kriju između tih korica.
Dijete vjeruje u vile ako misli da i vi u njih vjerujete.
Dijete vjeruje u ljubav ako raste uz nju, čak i ako ljudi koji ga odgajaju nisu njegovi roditelji. Ako dijete raste uz pritvornost i lažnu ljubav, postaće odrastao čovjek koji se plaši osjećanja i ne želi da ih pokaže.
“Nisam nervozna, ti me sad nerviraš!” je rečenica koju NIKAD ne smijete da izgovorite.
Dijete koje je uvek aktivno krije u sebi ogromnu energiju – dozvolite mu da je izbaci, ne tjerajte ga da se umiri i potiskuje svoje potrebe za aktivnošću. Pokušajte da što češće budete u prirodi.
Previše čisto i uredno dijete nije srećno dete – zemlja, blato, pijesak, barice, životinje, snijeg – sve su to stvari s kojima dijete žudi da bude u dodiru.
Dopustite mu to, pa makar i po cjenu nekog uništenog para pantalona. Nove pantalone ćete već nekako kupiti, djetetovu radost ne možete.
Dijete koje se oblači kombinujući crvenu, plavu i žutu boju, nije neukusno obučeno. To je dijete kojem roditelji dopuštaju da polako gradi svoj ukus i stil.
Dijete postavlja milion pitanja. Nećete na sva imati odgovor. Kada ta situacija dođe, slobodno recite “Ne znam, ali ću se potruditi da saznam za tebe.”. To je mnogo bolje nego da pokušate da se izvučete izmišljenim odgovorima. Dijete će to osjetiti, a onda slijede potpitanja, na koja nećete moći da odgovorite.
Nemojte na tužno lice navlačiti masku i osmjehom prikrivati melanholiju.
Dijete osjeća bol, vidi ga u vašim očima. A kada mu vi govorite jedno, a vaše oči i drhtanje u glasu drugo, dijete postaje zbunjeno. Slobodno mu objasnite zašto ste tužni, na pravi način, jezikom koji će razumjeti. Istina je uvek bolja od laži, posebno kad znamo da će dijete prepoznati laž.
A u trenucima kada se život zakomplikuje, kada nastanu problemi koji djeluju nerješivo, dijete će imati osjećaj da je sve to njegova krivica. Vaš zadatak je da, ma koliko problemi bili veliki, nikad ne zaboravite na dijete i njegova osjećanja i da mu uvjek, iznova i iznova, govorite da ga volite i da ni za šta nije krivo.
Dijete traži povjerenje, ali upamtite – vi ste mu roditelj, ne drug.
Dijete je najveće čudo, najveći dar koji možemo dobiti, zato ga čuvajte ljubomorno i pažljivo.
Ne učite djecu da ih sopstveni moral može povrijediti. Ne vodite ih utabanim stazama života, ako želite da osjete njegove čari. Nije sve u sigurnosti!
Ne učite ih, već im pomozite da sami izgrade svoj um i otkriju svoju dušu. Budite uvjek blizu jer, povjerenje i ljubav su sve, ostalo je dim i prašina.”
