Tijekom razvoja djetetove posture postoje određena razdoblja kroz koja svaka beba prolazi te ih brže ili sporije usvaja. Bitan dio ove priče je da nikako i nipošto dijete ne smijemo forsirati da uđe u određenu razvojnu fazu i usvoji ju, prije nego ono to spontano i samostalno može napraviti. Govorimo, naravno o normalnom razvojnom putu.
Tako mi je nedavno upućeno pitanje od strane jedne mame, da li koristiti hodalicu za bebu ili ne?
Prije par godina, pisala sam o tome na jednom ženskom portalu i tada sam ukazivala na razne štetne posljedice hodalice u razvoju dječje posture.
Hodalica vašem djetetu nije nikako korisna stvar, korisna je samo vama jer dijete može ići za vama po kući, a ne trebate ga držati na rukama ili paziti da ne padne.
U čemu je točno problem?
U hodalicu obično stavljamo dijete koje još, zapravo, ne može samostalno čvrsto sjediti... Naravno, ima djece koja ranije čvrsto i samostalno sjede, a ima djece koja to naprave malo kasnije.
U svakom slučaju, dijete u hodalici sjedi u neprirodnom položaju u kojem mu je svo opterećenje na sakralnom dijelu kralježnice što stvara pritisak na kompletnu kralježnicu koja se tek polako razvija.
Pokušajte sjesti na neku usku gredu, tako da vam noge vise sa obje strane i pokušajte tada posvjestiti koliko vam snage treba da se držite na toj gredi i gdje vam je najveći pritisak kod tog sjedenja.
Da, da...
Ako ste mislili da je dijete u hodalici u povoljnijem položaju zato što su mu nogice ipak na podu, varate se. Ako bolje pogledate, dijete je obično tek prstima na podu i kako bi se moglo gurati koristi potpuno neprirodan položaj nožnih prstiju. Ako i dodiruje cijelim stopalima pod, natjerali ste ga da se oslanja na noge svo to vrijeme dok je u hodalici, a sigurno još nije spremno za samostalno stajanje (odnosno, gležnjevi, koljena i kukovi nisu spremni i dovoljno čvrsti za to). Da je spremno, stajalo bi čvrsto čak i dok je u hodalici, a ne bi se koristilo polusjedećim hopsajućim položajem.
Mislite li, pak, da je vaše dijete i sa šest mjeseci (kada najčešće kreće priča s hodalicama) spremno za samostalno stajanje i hodanje, onda mu dajte priliku da to samo pokaže i napravi, bez pomagala (teško da će vam to uspjeti, ali to je samo znak da dijete forsirate na nešto za što još nije spremno).
Da rezimiramo: Jedno VELIKO NE hodalicama, jer su brojna istraživanja na tu temu provedena i dokazana je njihova štetnost na pravilan hod i posturu djece.
Tako mi je nedavno upućeno pitanje od strane jedne mame, da li koristiti hodalicu za bebu ili ne?
Prije par godina, pisala sam o tome na jednom ženskom portalu i tada sam ukazivala na razne štetne posljedice hodalice u razvoju dječje posture.
Hodalica vašem djetetu nije nikako korisna stvar, korisna je samo vama jer dijete može ići za vama po kući, a ne trebate ga držati na rukama ili paziti da ne padne.
U čemu je točno problem?
U hodalicu obično stavljamo dijete koje još, zapravo, ne može samostalno čvrsto sjediti... Naravno, ima djece koja ranije čvrsto i samostalno sjede, a ima djece koja to naprave malo kasnije.
U svakom slučaju, dijete u hodalici sjedi u neprirodnom položaju u kojem mu je svo opterećenje na sakralnom dijelu kralježnice što stvara pritisak na kompletnu kralježnicu koja se tek polako razvija.
Pokušajte sjesti na neku usku gredu, tako da vam noge vise sa obje strane i pokušajte tada posvjestiti koliko vam snage treba da se držite na toj gredi i gdje vam je najveći pritisak kod tog sjedenja.
Da, da...
Ako ste mislili da je dijete u hodalici u povoljnijem položaju zato što su mu nogice ipak na podu, varate se. Ako bolje pogledate, dijete je obično tek prstima na podu i kako bi se moglo gurati koristi potpuno neprirodan položaj nožnih prstiju. Ako i dodiruje cijelim stopalima pod, natjerali ste ga da se oslanja na noge svo to vrijeme dok je u hodalici, a sigurno još nije spremno za samostalno stajanje (odnosno, gležnjevi, koljena i kukovi nisu spremni i dovoljno čvrsti za to). Da je spremno, stajalo bi čvrsto čak i dok je u hodalici, a ne bi se koristilo polusjedećim hopsajućim položajem.
Mislite li, pak, da je vaše dijete i sa šest mjeseci (kada najčešće kreće priča s hodalicama) spremno za samostalno stajanje i hodanje, onda mu dajte priliku da to samo pokaže i napravi, bez pomagala (teško da će vam to uspjeti, ali to je samo znak da dijete forsirate na nešto za što još nije spremno).
Da rezimiramo: Jedno VELIKO NE hodalicama, jer su brojna istraživanja na tu temu provedena i dokazana je njihova štetnost na pravilan hod i posturu djece.
No, roditelji koji već imaju više djece to su shvatili još kod prvog djeteta, eventualno kod drugog pa su kod slijedećeg hodalicu zauvijek izbacili iz kuće, a i na brojnim roditeljskim portalima može se pročitati puno dobrih tekstova na tu temu.
Ovo je obično dobra tema za roditelje koji su to prvi puta postali, pa su uvjereni da čine dobro svojoj bebi.
Hodalice su, kao uostalom i bezbroj drugih stvari, samo dobar komercijalni trik kojim se "bombardira" roditeljska želja da djetetu pruži sve najbolje.
Dragi roditelji, sada kada ovo znate, razmislite i postupite prirodno prema razvoju svoga djeteta.
Najzdravija postura bila je u davna vremena kada bebe nisu imale nikakva pomagala, nego su sjedale, ustajale, hodale... onda kada im je to njihovo malo tijelo omogućilo prirodnim putem.
Svi mi volimo misliti da je naše dijete naprednije i sposobnije od djece naših prijatelja, susjeda... ali, sva djeca (pod uvjetom da su zdrava), razvijaju se normalnom i prirodnom brzinom i ništa i nitko im ne treba pomagati u tome... ni hodalice, ni cipelice sa ulošcima.
Ovo je obično dobra tema za roditelje koji su to prvi puta postali, pa su uvjereni da čine dobro svojoj bebi.
Hodalice su, kao uostalom i bezbroj drugih stvari, samo dobar komercijalni trik kojim se "bombardira" roditeljska želja da djetetu pruži sve najbolje.
Dragi roditelji, sada kada ovo znate, razmislite i postupite prirodno prema razvoju svoga djeteta.
Najzdravija postura bila je u davna vremena kada bebe nisu imale nikakva pomagala, nego su sjedale, ustajale, hodale... onda kada im je to njihovo malo tijelo omogućilo prirodnim putem.
Svi mi volimo misliti da je naše dijete naprednije i sposobnije od djece naših prijatelja, susjeda... ali, sva djeca (pod uvjetom da su zdrava), razvijaju se normalnom i prirodnom brzinom i ništa i nitko im ne treba pomagati u tome... ni hodalice, ni cipelice sa ulošcima.
P. Š.
