Savjeti jedne mame- Zašto je dobro imati dijete jake volje?

Iako izgleda kao besprekorno ponašanje i dobra disciplina, učenje djece da sjede skrštenih ruke i govore "Da, mama" može biti veoma opasno

 "Kao majka dvoje djece, morala sam da pročitam sve knjige o disciplini i tada sam shvatila su svi savjeti u stvari oblici jedne ideje: kontrola i upravljanje djecom.

To je jedan oksimoron: rekli smo da želimo da podižemo djecu koja će biti autonomna, hrabra, humana i duboki mislioci kada postanu odrasli. Građani demokratije. Lideri svijeta. Ipak, naša disciplina u kući i  školi i dalje odražava tekovine industrijske revolucije. Kontrola kroz nagrade i kazne, i pravilo da, kada sjediš mirno i jednostavno radiš ono što je rečeno možeš požnjeti korist.

Iako izgleda kao besprekorno ponašanje i dobra disciplina, učenje djece da sjede skrštenih ruku i govore "Da, mama" može biti veoma opasno.

Zašto je dobro imati dijete jake volje

Mi smo u 21. vijeku, u eri novih kulturnih ratova: inovacija, terorizma, fundamentalizma, uspona kreativne klase, klimatskih promjena, povećanja nejednakosti, globalnog državljanstva, i poremećaja u visokom obrazovanju.

Disciplina štapa i šargarepe ne uči djecu kako da misle, angažuju se ili budu u interakciji sa ovim velikim pitanjima i postaju moralno sofisticirani ljudi.

Čitala sam da moramo  da vjerujemo jedni drugima u našim domovima, borimo se sa tim šta znači živeti i učiti zajedno, baviti se sukobom i praktikovati veštine rešavanja konflikata. Slažem se sa tim. Moja pravila tipa: stavi svoj prljav veš u korpu – nisu ništa drugo do stalno prigovaranje.

Zamijenila sam pravila za više pažljivog razgovora o tome kako želimo (ako želimo, i zašto) da držimo odjeću čistom. Treba uključiti djecu u život.

Iako je to zapravo jedan haos.

Takođe je i veoma interesantno. Moja djeca po prvi put misle, raspravljaju se i bore za izgradnju efikasnog sistema i ja to radim sa njima, a ne njima.

Nakon godina zahtevanja da rade ono što im je rečeno i čekaju moje "bravo" jer su me poslušali, ne razmišljajući previše samostalno ni zalažući se suviše glasno za svoje interese, moja djeca, 8 i 10 pitaju, "Mama? Da li možemo nekako da budemo dobri pa da dobijemo kolače?" A ja kažem, "Kolači? Nagrade su vid staromodne discipline, mama to ne radi više. Hajde da pravimo kolače zajedno!"

Oni kažu, "Da li ćeš nam proveriti domaće zadatke?" Ja kažem, "Zašto je domaći zadatak važan? Šta misliš? Da li se svi slažu oko domaćih zadataka? Šta znači kad uradiš domaći zadatak dobro? Kako znaš kad to uradiš?"

Češkaju se po glavi i razmišljaju o tome.

"Zašto moramo da čistimo svoje sobe?" Pitaju oni, gurkajući se laktovima međusobno pored blesave mame sa novim roditeljskim planovima. Ranije sam bila tiranin, pravi zmaj u vezi sa čistoćom njihovih soba. Tada sam se zapitala: "Zašto?" Odgovor "Zato što ja tako kažem" je zvučao šuplje iz perspektive nekoga ko želi da podstakne ličnu inicijativu i samostalno rješavanje problema.

Zato kažem: "Odlično pitanje. Sazovimo porodični sastanak i odlučimo", i to i radimo, a oni odluče da bi oni želeli da organizuju svoje igračke kako bi mogli da ih vide i pronađu.

Moja diktatura je gotova.

Nisam se osjećala dobro kad sam postupala kao kapetan, lider, kao što je većina tradicionalnih knjiga o disciplini zahtevala da radim. Uvek sam se osjećala nepošteno predstavljajući se svojoj djeci kao mudra i moćna: Kažnjavač lošeg ponašanja sa posledicama i Nagrađivač dobrog ponašanja sa kolačićima.

Sada sam slobodna. Mi se svi razvijamo. Baš kao što i oni, i ja radim na tome da postanem hrabra, nezavisna, promišljena i empatična osoba. Spremna za civilizovanu raspravu sa ljudima koji se ne slažu sa mnom, hvatam se u koštac intelektualno sa stvarima koje smatram iracionalnim (da li treba klati prase za Božić, npr.) i otvaram svoj um i srce riječima i mislima svoje djece.

Promjena u dinamici našoj porodici je dramatična. Mnogo smo srećniji. Sve je toplije. Nisam istražni sudija koji ih kažnjava ili nagrađuje. Mi zapravo slušamo jedni druge, vježbamo veštine koje su im potrebne kasnije kada budu odrasle osobe.

Da, za izgradnju tople zajednice pune ljubavi je potrebno više vremena, i da, prilično je haotično: ima više aktivnih konflikata i rasprava, ali to mi je u redu. U stvari, ja to i ohrabrujem. To je besprekorna priprema za život. Mi želimo da naša djeca budu dobri ljudi u budućnosti.

Moje napuštanje tradicionalne discipline mi je razjasnilo to da biti dobar roditelj danas, znači da će djeca sutra bila dobri ljudi. To je daleko iznad štapa i šargarepe.

Izvor: Zelena učionica

Read More

Još ne hoda sama? Naša, eno već trči

“Dobar dan.”

“Dobar dan.”

Pozdravljam radnicu u piljarnici čija je sestra dobila ćerku istog meseca kad i ja svoju.

“Imate li svežih tikvica?”

“Imamo, naravno, dole su u gajbici”, pokazuje mi prstom.

Čučnem, malo prebiram, ne pritiskam, tražim neku lepu. Ona primeti to, pa kaže: “Sve su od jutros”.

“Super, trebaju mi za malecku”, opravdavam rovarenje po gajbi.

“Je l’ voli da ih jede?”

“Videćemo danas”, kažem: “Nije ih još probala.”

“Nije ih probala?! Niste joj još dali tikvicu”, začuđena je, oči joj se uvećale.

“Nismo. Još uvek sisa, ne žurimo nigde. Za sada je probala šargarepicu i krompir, jede žitarice”, ne znam koji se vrag pravdam.

“Ova naša, bogami, već pasulj tamani. Izmrvimo i malo hlebića u to, sve pojede! Posle prdi k’o prava!”

I… Počinje.

“Jede pasulj, pojede punu šerpicu, jede kiflu, celu. Ima svuda sarme. Već izgovara mama, tata. Sedi već sama. Ima tri zuba. Zna da se lepo igra s igračkama. Kod svakog hoće, ne plaši se ljudi”.

Pakujem tikvice, klimam, plaćam račun, klimam, pozdravljam klimanjem.

Izlazim na ulicu. Uzimam vazduh duboko, dublje. Zovem muža i počinjem da mu pričam kao ona meni, bez prestanka.

“Ali, ona već jede pasulj, naša tek probala šargarepu, mrve joj i hleb, naša ni ne zna šta je hleb, sedi već sama uveliko i što naša neće da se igra sa onim medvedom i onom muzičkom igračkom?”

“Pa, dobro, neka jede pasulj, ješće ga i naša”, kaže pribrano.

“I sedeće kad bude spremna”, kaže pribrano.

“Čemu tolika drama”, pita.

I zaista, čemu drama, pitala sam se na stotine puta za ovih trinaest meseci. Čemu drama?

Od kada sam postala mama kao da me je neko, van moje volje, stavio na atletsku stazu da se trkam, da se takmičim. Pored mene, levo i desno, sve mame k’o ja, ruku oslenjenih na kolica u kojima su bebe. Neke plaču, neke ne. Na majke čije bebu plaču, s tribina se gleda sa čuđenjem. Čuju se povici „gladna je, nahrani je“, „puna joj je pelena“, „ne uzimaj je u ruke, ne navikavaj je“, „hladno joj je“, „toplo joj je“. ‘Ajd što dobacuju s tribina, dobacuju i druge mame, uglavnom one čija deca spavaju mirno u kolicima.

„Moja obožava da bude u kolicima, kako to da tvoja ne voli“, pita prva do mene.

Nekad svesno, nekad nenamerno, ali većina mama se takmiči (bar latentno) u pogledu svega, od ishrane preko broja zuba do marke odeće, i posebno u pogledu motornog razvoja deteta.

“Moj počeo da sedi sa šest meseci. Tvoja nije još. Pa kako?”

“Moja prohodala sa deset meseci, da je vidiš, ko prava, neće za ruku da nas uzme.”

“Tvoja ima osam zuba? Naša, bogami, deset!!!”

“Mi već jedemo meso. Kako niste probali, pa zar nije trebalo da ga uvedete sa sedam meseci?”

“Tri pesmice zna. Priča k’o navijen. Kako to da tvoj kaže samo tata, mama, baba? Pa, je l’ mu pričate?”

“Mi skinuli pelene sa petnaest meseci. Šta čekate, je l’ neće na nošu?”

I tako redom

Čuje se to svuda, u prodavnici, ambulanti, na savetovalištima, na ulici, za kasom.

Stalno.

I da se razumemo, nije to „samo“ dobronamerna razmena iskustava, ima tu i te kako nadmetanja. I počinje još u porodilištu – koja se koliko napatila, koja je vrištala, koja „a“ nije pustila, koliko je sati trajao porođaj, koliko koja šavova ima, doje li i koliko koja mleka ima. Čim zacele, priča se prenosi na odojčad.

I baš kad su najosetljivije i najzbunjenije, jedna drugu ovakvom pričom još više zbunjuju, jer se upoređuju, jer rast i razvoj dece upoređuju.

Nedavno me jedna komšinica pitala, dok sam držala Srnu za ruke: “Još ne hoda sama? Naša, bome, eno već trči”.

Super.

Šta drugo da kažem? Da pravdam normalan razvoj svog deteta ko da nešto škripi, da joj objašnjavam da ne može da hoda u skafanderu, da je svako dete priča za sebe, da je nisam rodila da se nadmećem, da se trkam, jurim, da je forsiram da bi drugi rekli – ma, bravo. Da preko nje prebijam i lečim neke svoje frustracije, želje, nesavršenosti?

Volim kada čujem mame ponosne na svoju decu. Ne volim da čujem mame koje se nadmeću (i one su naravno ponosne, ali one to prezentuju drugačije). Razlika se oseti u interpretaciji, boji glasa, stavu, položaju ruku, čuđenju što neki drugi mališan nije istim tempom postigao što i njihovo dete.

Ovoga je bilo i ranije. Ovoga je bilo oduvek, bez obzira na uzrast. Sećam se priprema pred matursku veče u srednjoj školi. Sedimo kod drugarice, njeni imućni, nikad joj, Bogu hvala, nije falilo. Iznosi pred mene haljinu na ofingeru, lepu, lepršavu. Pitam je kakvih još ima da se kupi. Odgovara njena mama: “Za tebe mršavu, ima veći izbor i nisu skupe, imaš ih baš budzašto u onom butiku ‘Mira’, ne moraš dalje ni tražiti. Moja Sanja ima specifičnu građu, lepe velike grudi, uzan struk, pa smo jedva ovu našli. Taman će joj duge noge i manekenska figura doći do izražaja”.

I to je to. Učenje u tri rečenice svog deteta da je sve u lepim grudima, zgodnim nogama, uzanom struku i da se mršava deca radnika lakše obuku i da njima nije to toliko važno.

Mislim da bismo svi skupa trebali da se opustimo, da sutra ne bismo imali klince nezadovoljne i nesigurne u sebe.

Da se manemo nadmetanja i upoređivanja, da živimo rasterećeno, onako kako osećamo da je za našu decu i nas najbolje, pa makar to drugima izgledalo kao najlošiji mogući izbor.

Da ih odgajamo osluškujući glas iz grudi, jer on nikad nije omanuo, da verujemo u njih i kad kaskaju i kad jure u prohodavanju, i kad jedu pasulj i kad samo za siku znaju, da ih ne upoređujemo nikad i ni sa kim, da ih naučimo da su najbolja i najlepša baš takva kakva jesu, sa klempavim ili sitnim ušima, sa mnogo ili malo zuba, sa krivim ili ko strela pravim nogama, sa manjkom ili viškom kilograma, u bilo kakvoj odeći.

Da ih naučimo da se smeju, da se raduju životu, da se takmiče sa sobom zbog sebe.

Da svemu ovome naučimo i sebe.

(Izvor: lolamagazin.com / Piše: Jovana Kešanski)

Read More

Šum na srcu kod beba

Kada se roditeljima saopšti da  dijete ima šum na srcu oni postaju veoma uplašeni i zabrinuti sumnjajući na najteže ishode..

Jako je važno  znati da šum na srcu ne predstavlja bolest kod djeteta. Ljekari kažu da više od 50 posto zdrave djece ima šum na srcu. Pošto se ova vrsta šuma sreće kod zdravog srca – on se naziva funkcionalni ili fiziološki šum. U narodu on je poznat i kao šum zdravog srca


Po čemu je specifičan šum zdravog srca?

Ovi šumovi imaju specifične zvučne karakteristike, a to ih i odvaja od šumova kod bolesnog srca (organskih šumova). Pedijatar je naravno sposoban da napravi razliku između fiziološkog i organskog šuma na srcu, pa zato najčešće i ne kaže odmah roditeljima da njihovo dijete ima šum.
Da bi se u potpunosti  isključilo postojanje srčane mane koja je najčešće urođena, potrebno je da se roditelji konsultuju sa dječjim kardiologom.  Trebalo bi da znate da taj pregled nije hitan, naročito ukoliko dijete nema nikakvih tegoba. Ovo se najviše odnosi na djecu stariju od dvije godine.
 Djeca kod koje se otkrije fiziološki šum srca vjerovatno će ga i narednih godina imati. On će se povremeno čuti jače, a povremeno slabije ili će da nestane potpuno. A definitivno će da nestane najkasnije do puberteta. Tada su grudni koš i okolni mišići mnogo razvijeniji, srce je dalje od slušalica, pa se ovako tihi šumovi ne čuju.
Da li dijete smije da se bavi sportom?


     style="display:block"
     data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
     data-ad-slot="6473405334"
     data-ad-format="auto">

Ako dječji kardiolog sa sigurnošću isključi postojanje srčane mane dijete je sposobno za normalne aktivnosti, a to uključuje i najteže fizičke napore. Što znači da dijete može aktivno da se bavi sportom bez ikakvih problema, pa čak i ako se čuje šum.

Da li dijete sa fiziološkim šumom mora na kontrole kod kardiologa?

Kada se jednom dokaže da nema urođene srčane mane kardiološke kontrole više nisu potrebne, sem u situacijama kod djece koja se bave aktivno sportom i idu na takmičenja.

Šta ako moje dijete ima urođenu srčanu manu?

Kod djece kod kojih se utvrdi urođena srčana mana, mora da se nastave detaljna ispitivanja. Uvodi im se terapija, a ako je neophodno dijete mora da ide na operaciju. Prognoza kod ove dece je različita. Jedan broj urođenih srčanih mana može da “prođe” bez hirurškog liječenja, dok druge srčane mane zahtijevaju operaciju, posle koje djeca mogu da vode relativno normalan život.



Pored šuma na srcu roditelji novorođene djece se često susreću i sa terminom “rupica na srcu” što dodatno ih uznemiruje i zabrinjava.


“Rupica na srcu je ostatak  fetalnog otvora kroz koji se  odvijala  cirkulacija intrauterino i nije  se u potpunosti zatvorila po rođenju, jer  se  fetalni otvori  zatvore  nekoliko sati ili dana po rođenju, a nekada  može i koji mjesec kasnije, obično se zatvori do 3mjececa života.
Mali otvoreni  foramen ovale (mala rupica na srcu) može ostati  i cijeli život bez utjecaja na životni vijek.”(Zdravka Gjergja dr. med.spec. pedijatar)

     style="display:block"
     data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
     data-ad-slot="6473405334"
     data-ad-format="auto">

Read More

Gdje “idu” bebe nakon rođenja

Nakon nekoliko minuta od poroda bebu vam «uzimaju» i odnose. Kuda?
 
Obrada u porođajnoj sali

Nakon odvajanja od majke, beba se spušta na topli sto, na kome se vrši procjena vitalnosti i primarna obrada: podvezuje se, presjeca i dezinfikuje ostatak pupčane vrpce. Obično se beba malo opere od majčine krvi (mada ne mora), a potom se pristupa mjerenju tjelesne mase, dužine i obima glave. Bebi se na ručicu stavlja mala traka sa kontrolnim brojem i imenom i prezimenom majke (ne skida se za sve vrijeme boravka u bolnici). Ista takva tračica se stavlja majci na ruku, nakon što ona provjeri tačnost upisanih podataka. Povijena beba se ponovo daje majci - na «druženje».

Dok vi mazite svoju bebu, osoblje u medicinsku dokumentaciju upisuje važne podatke: datum i vrijeme porođaja, pol i tjelesne mjere djeteta, kao i ocjenu koju je dijete dobilo na rođenju - Apgar skor.
Bebe koje u petom minutu imaju 8-10 bodova na Apgat testu se smatraju vitalnim. Ne zahtijevaju nikakvu posebnu intervenciju i smještaju se uz majku, ili na odjeljenje za zdravu decu. Sve ostale bebe zahtijevaju pojačan nadzor i moraju da budu na oku ljekaru najmanje 24 sata po rođenju.
 Najbolje bi bilo da se mama i beba poslije porođaja ne razdvajaju. Odnosno, da poslije prelaska na odjeljenje budu zajedno u sobi, ukoliko to njihovo stanje dozvoljava. U suprotnom slučaju beba se iz porođajne sale prenosi na odjeljenje neonatologije - u dječji boks.


Po prijemu na odjeljenje, svaka vitalna beba se okupa (ne mora odmah), izmjeri i obradi joj se pupčani patrljak. Zatim dobija vakcinu protiv žutice B (hepatitis B) i K vitamin - koji prevenira hemoragijsku bolest (poremećaj zgrušavanja krvi usljed nedostatka ovog vitamina). Potom se povije i stavi na topli sto. Ukoliko faza adaptacije protekne uredno - nakon sat, dva se premješta u odgovarajući boks. Tamo se smješta u krevetić po kohortnom sistemu, što znači da se «nova» djeca ne miješaju sa onom koja su rođena nekoliko dana ranije.

Sestre neprestano vode računa o djeci. Sve bebe jednom dnevno pregleda pedijatar, a bolesne i više puta u toku dana. Bebe se svakodnevno kupaju, pregledaju i mjere, nakon čega im se obrađuje pupak i njeguje koža. Presvlače se pred svaki podoj, kao i noću - po potrebi (zavisno da li su u pamučnim ili papirnim pelenama).

Najranije nakon navršena 72 sata života, svakoj bebi se uzima četiri, pet kapi krvi iz pete - za metabolički skrining na hipotireozu i fenilketonuriju (urođene bolesti koje mogu uspješno da se liječe samo ako se na vrijeme otkriju). Takođe, svakom zdravom djetetu se u lijevo rame daje BCG vakcina, koja štiti od tuberkuloze..



     style="display:block"
     data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
     data-ad-slot="6473405334"
     data-ad-format="auto">


Na otpustu, roditelji dobijaju List za novorođenče, u koji su upisani svi podaci važni za bebu, kao i preporuke o daljoj njezi.

Read More

Dječija putna apoteka

Putna apoteka je obavezan dio prtljaga, a ako putujete sa djecom, obavezno ponesite neophodne lijekove! Iako u većini turističkih centara i gradova ima apoteka, nikada se ne može pretpostaviti kada će vam zatrebati lijek koga baš tada nema u apoteci....


 Šta ponjeti na put?

1.    Lijek za snižavanje visoke temperature (i protiv bolova)
-         Koristiti lijekove iz grupe Paracetamola (Efferalgan, Paracetamol, Febricet, Panadol…) ili Ibuprofena (Brufen), u obliku sirupa, čepića ili tableta.

Napomena: Ukoliko dijete povraća ili odbija da popije lijek, preporučujemo čepiće (supozitorije), a ukoliko dijete ima proliv, dati sirup, jer čepići nemaju efekta.

2.     Lijekovi protiv alergije
–          Ove lijekove (antihistaminike), poput Flonidan-a, Loratadin-a i sl., zatim kremu i gel poput Fenistil gel-a, Sinopen-a obavezno ponjeti sa sobom na putovanje.
–          Osim što su efikasni kod “običnih” alergija i burnih reakcija na ubode insekata, ublažavaju tegobe izazvane prekomjernim sunčanjem, kao i blage opekotine.

3.      Lijekovi protiv stomačnih tegoba
- Razni PROBIOTICI (bio gaia, linex, waya),su lijekovi koji pomažu narmalizaciju crevne flore i normalizaciju stolice kod proliva
- U slučaju da dijete povraća koristiti RASTVORE ZA REHIDRACIJU  (rehidromix, hipp ors..)
REHIDRACIJA se vrši po sistemu “po malo, a često” – kašičica-dvije rastvora, na svakih 5 minuta.  Nikako nemojte dozvoliti da dijete popije veću količinu tečnosti odjednom, jer će taj čin da izazove nov nalet povraćanja, te će Vaš napor da rehidrirate dijete, biti uzaludan.

4.       Pribor za prvu pomoć
U slučaju manjih povreda (žuljevi, ogrebotine i sl.), poželjno je da imate i pribor za prvu pomoć. U tu svrhu su vam potrebni:
1. Hanzaplasti i Flasteri
2. Sterilna gaza
3. Prvi i obični zavoji različitih veličina
4. Alkohol, 3% hidrogen, povidon jodid, octenisept (za dezinfekciju)
VAŽNO!!! – Svaku otvorenu ranu je potrebno prvo dobro isprati pod mlazom tekuće vode, pa tek onda tretirati.

5.      Losioni za zaštitu od sunca
Djecu je potrebno zaštiti kremama i losionima sa visokim faktorom zaštite,  preko 20, i to ne samo tokom sunčanih dana, samo na plaži, nego i kada je oblačno, kada je u vodi, kao i na planini, tokom zimovanja.
Na tržištu je velika paleta ovih proizvoda, a potrebno je odabrati onaj koji najbolje prija koži vašeg djeteta.
Napomena: Dijete mora imati šeširić ili kapicu na glavi kada boravi na suncu!

6.      Lijekovi protiv «putnog» povraćanja – antiemetici 
Kada su djeca putnici, treba učiniti sve da im se pred put rasterete stomačići (lagan obrok sa malo tečnosti), a da se voda tokom puta daje po principu – često po malo. Ali, ako i pored toga djeca imaju muku i povraćanje, a naročito ako se to dešavalo i ranije, možemo da potražimo spas u tableticama protiv povraćanja.
Lijek se daje prije puta, ili prije dijela puta koji je posebno težak, a NE kada se mučnina već pojavila (tada je obično kasno, jer djeca povrate i lijek).
Predškolsko dijete može da dobije četvrtinu tablete (maksimalno tri puta dnevno), a školskoj djeci sleduje pola do maksimalno jedne tablete (dva do tri puta dnevno, ako zatreba). Adolescenti dobijaju dozu za odrasle: od jedne do dvije tablete (dva do tri puta tokom dana).
Ovaj preparat se uglavnom dobro podnosi, a jedan od glavnih «sporednih» efekata je pospanost djeteta, koja teško može da smeta.


Još nekoliko korisnih savjeta za srećan put …
1. Na put uvijek ponesite dovoljno flaširane vode
2. Neka Vam je i toplomjer pri ruci
3. Nije zgoreg imati i mali špric za lakše doziranje lijekova
4. Antibiotike širokog spektra   (Panklav i sl.)  ne davati djeci bez prethodne konsultacije sa lekarom
5. Fiziološki, slani rastvor za nosić i pumpica (usisivač) za izvlačenje sekreta iz nosića je dobro ponjeti sa sobom, jer djetetu zna biti vrlo neprijatno kada mu je nosić zapušen, a sam zapušen nosić, nosi sa sobom rizik od razvijanja upale srednjeg uha.
6. Antibiotska kremica ili mast, je takođe koristan dodatak, jer nekada može dobro da dođe u slučaju nekih manjih ogerotina i blagih infekcija na koži
7. Sredstvo protiv ujeda komaraca i insekata (ovde mislim na losione za mazanje, ali i na rastjerivače komaraca, npr. Raid). Dječja koža jako reaguje na ujede i ubode insekata, te je ovaj dodatak Vašoj apoteci apsolutno, opravdan!
8.    U slučaju opstipacije na putu mogu vam posluziti glicerinski čepići


Ako ste u inostranstvu i treba vam određeni lijek, neophodno je da znate internacionalni, nezaštićeni, naziv tog lijeka(to je naziv koji se na kutiji piše sitnim slovima, a nalazi se odmah ispod industrijskog naziva lijeka na kutiji), kako bi mogli naći adekvatnu zamjenu i van naše zemlje.(Npr. Febricet se može naći ako budete tražili Paracetamol)      

VAŽNA NAPOMENA:   Obavezno obezbijedite  PUTNO  ZDRAVSTVENO  OSIGURANJE za cijelu porodicu, a naročito za DIJETE, jer nikada se ne zna kada će Vam zatrebati stručna, ljekarska pomoć!

Read More

Princip 1 minuta

„Od ponedjeljka počinjem novi život, ići ću u teretanu, vježbati jogu, raditi sklekove…“ – svako od nas povremeno postavlja neke ciljeve i ne dostigne ih, penosi ih u slijedeći mjesec, za nekoliko mjeseci, za čitavu godinu.

Ponekad, sa velikom voljom i revnosno počinjemo raditi ono što smo zamislili, ali vežbavši, recimo, u teretani 3 dana nedjeljno nekoliko sata, zanemarujemo vježbe na duže vrijeme. Zašto se ovo dešava? Zato što je opterećenje veliko, zato što dosadi, a navika još nije razvijena.

Metoda kajdzen ili princip 1 minuta

Postoji japanska metoda kajdzen, u koju je uvršten takozvani princip 1 minuta.

Suština ove metode sastoji se u tome da se  čovjek bavi  konkretnom stvari tačno 1 minut, ali iz dana u dan, u isto vrijeme.

1 minut vremena – to je sasvim malo, samim time, lako izvodljivo za svakog čovejka. Lijenjost ne stoji na vašem putu. Te iste radnje koji niste željeli obavljati pola sata, izmišljajući izgovore i opravdanja, sa lakoćom ćete uraditi za 1 minut.

Skakati na vijači, uraditi trbušnjake, uraditi vježbe za oči, vježbati jogu, pročitati knjigu na stranom jeziku, bilo šta – kada je vrijeme ograničeno jednim minutom, stvari ne izgledaju teško izvodljivima, a svakako, donose radost i zadovoljstvo. A praveći male korake, postajete savršeni i postižete odlične rezultate.

Pobjeđujete nesigurnost, oslobađate se osjećaja krivice i bespomoćnosti, osjećate uspjeh i slobodu.

Inspirisani osjećajem uspjeha, postepeno povećavate jednominutne vježbe na petominutne, i tako dalje. Zatim ćete neprimjetno stići do polučasovnih vježbi. Napredak je očigledan!

Kajdzen je nastao u Japanu. Ljudima zapadne kulture ova metoda se može činiti neefikasnom, jer je na Zapadu je utemeljeno vjerovanje da se bez mnogo truda ne mogu postići dobri rezultati. Ipak, veliki programi, oduzimajuće mnogo snage i energije, mogu slomiti čovjeka i biti  bez rezultata.

Kajdzen princip odgovara svima, i može biti primjenljiv u mnogim životnim sferama.

Japanci, na primer, koriste strategiju postepenog i stalnog unapređenja u sferi menadžmenta.

Ostalo je samo da, prema vašim potrebama, počnete primjenu metode kajdzen.

Izvor: uspesnazena.com

Read More

TEMA: PLATNENE PELENE

Odlučili ste se za platnene pelene, i šta sad??? 
Želite pokušati ... ali  toliko je nepoznanica i stvari koje vam nisu  jasne! Ma ništa za to idemo ispočetka sa najčešćim pitanjima kojima se svima na početku vrte po mislima. Postoji više vrsta platnenih pelena, pa ću se tu potruditi da ih sve navedem. Također, u zagradi će da stoji da li je potrebno cover za tu vrstu pelena. TETRA PELENE - pelene koje su naše mame, nane i bake koristile (potreban cover)To je obična četvrtasta pamučna pelena koja je napravljena od tzv.tetra materijala. Njih inače možete kupiti u svakoj bolje opremljenoj prodavnici dječije opreme, kao i u apotekama.  Što se tiče ovih pelenica tu ima nekoliko tipova motanja/povijanja beba u njih. Na sljedećim linkovima ćete naći poneki od njih.

https://www.youtube.com/watch?v=uKkJItrBKtQ https://www.youtube.com/watch?v=sNff5ayzt-4
https://www.youtube.com/watch?v=kV4YNYMG7m4
https://www.youtube.com/watch?v=4xvc_1aAWHo&feature=youtu.be

JOŠ NEŠTO UKRATKO O PLATNENIM PELENAMA

Prljave pelene se drže u kanti s poklopcem u vodi (ili bez nje) s malo dodanog octa ili ulja čajevca.Zbog dodanog octa uopće ne smrde (a jeste li probali kakav miris imaju prljave jednokratne pelene,čak i ako su samo mokre?).

Kako su platnene pelene jednako jednostavne kod prematanja i odnošenja do kante, jedino što dodatno iziskuju je da se svaka tri dana trebaju premjestiti u perilicu i nakon pranja objesiti za sušenje. To odnosi ukupno 7 minuta prosječno dnevno, ili 20 minuta svaki treći dan. A time ste izbjegli odlazak u trgovinu zbog nabavke jednokratnih pelena.

Dovoljno ih je prati na 60oC, jer je to temperatura na kojoj se unište sve bakterije i gljivice.

Držati ih možete u košari pokraj stolića za prematanje, a mirišu i izgledaju - divno.

Kod pranja se ne koristi omekšivač jer smanjuje moć upijanja, umjesto toga se za omekšavanje može koristiti ocat.

 Bebicu u toku dana presvlacite na svaka 2-3 h a navecer samo pred spavanje i ujutru mijenjate. Tetre npr.i danas dan najbolji izbor za noc :) a moderne platnene za dan.

Read More

Kako mogu biti sigurna da moja beba dobiva dovoljno mlijeka?

Kako mogu biti sigurna da moja beba dobiva dovoljno mlijeka?

Mame koje doje, često brinu dobiva li njihova beba dovoljno mlijeka za pravilan rast i razvoj. Dojka nije bočica i nemoguće je izmjeriti koliko je mililitara mlijeka u njoj - stoga nikad nećemo znati koliko je beba popila mlijeka tijekom jednog podoja. U današnje vrijeme kada smo svi pomalo opterećeni brojkama, vjerujemo samo onome što možemo izmjeriti. Važno nam je znatikoliko litara tekućine dnevno treba unositi u organizam, koliko kalorija ima obrok koji upravo jedemo, koliko dnevno treba pojesti beba od mjesec dana, koliko puta dnevno treba dojiti, koliko minuta treba trajati podoj...? Gotovo svaka majka koja isključivo doji, okružena je sa barem dvije, tri rođakinje, prijateljice ili znanice koje svoje bebe hrane adaptiranim mlijekom na bočicu i uvijek točno znaju reći koliko je mililitara mlijeka pojela njihova beba za vrijeme jednog obroka. Mame koje isključivo doje nerijetko su baš zato nesigurne pojede li njihova beba dovoljno jer je nemoguće izmjeriti koliko je beba popila mlijeka tijekom podoja.

Dugoročno gledano, prirast u težini je najbolji pokazatelj bebina zdrava napretka. No, kako se opet ne biste previše opterećivali brojkama, trebate znati da dijete može na početku sporije napredovati pa kasnije to nadoknaditi; i obrnuto, neka djeca na početku jako brzo namiču kilograme, a kasnije se njihov nagli rast znatno uspori. Također, ne zaboravite da su krivulje rasta, tzv. percentilne krivulje, izrađene na uzorku beba koje su hranjene nekim od nadomjestaka majčinom mlijeku ili kombinacijom dojenja uz dodatak nadohrane. Po tim krivuljama, isključivo dojeno dijete može odstupati od "normalno očekivanog" prirasta težine i izgledati kao da zaostaje u namicanju kilograma.

Ovdje pročitajte koliko bi vaša isključivo dojena beba trebala dobivati na težini. Prosječni prirast u visini, prva 3 do 4 mjeseca, je 2,5 cm, a glavica naraste u opsegu 1,27 cmmjesečno u prvih 6 mjeseci.

No ne opterećujte se čestim vaganjem i mjerenjem svoje bebe. Vage su baždarene različito pa su moguća velika odstupanja koja vas mogu nepotrebno zabrinuti. Ne zaboravite da puna pelena može težiti i do 250 grama. U većini slučajeva dovoljno je da se vaganje i mjerenje rasta u dužinu obavi prilikom redovitih posjeta pedijatru tijekom prvih mjeseci bebina života.

Postoje pokazatelji koji jasno pokazuju napreduje li vaša beba dobro isključivim dojenjem, a možete ih osobno pratiti i kontrolirati svaki dan:

• Učinkovito sisanje - gutanje mlijeka

Beba koja učinkovito doji i prima dovoljnu količinu mlijeka na prsima siše na vrlo specifičan način. Pazite! To što beba ima dojku u ustima i radi pokrete ustima kao da siše, ne znači nužno i da guta mlijeko. Podoj započinje brzim neujednačenim pokretima vilice. Nakon nekoliko sekundi ili nakon minute, pokrene se refleks otpuštanja mlijeka, pa beba ujednačenim ritmičkim pokretima guta mlijeko koje samo teče. Kad beba efikasno guta, uzritmičke pokrete usana i obraza, može se primijetiti i lagano micanje bebinih ušiju i kože oko sljepoočnica. Uz to, mama u tišini može čuti zvuk gutljaja, zatim kratku pauzu, pa opet gutljaj, pauza...". Beba bi trebala bar nekoliko minuta po podoju gutati točno na ovaj način.

Jednom kada naučite prepoznati znakove učinkovitog sisanja, shvatit ćete koliko je pogrešan savjet majci da doji 20 minuta na jednoj dojci. Beba koja tijekom podoja ima periode kada samo "žvače" dojku, u tih "20 minuta" može ostati gladna.

• Broj i izgled pokakanih pelena

Prvih nekoliko dana nakon rođenja beba će imati tamno zelenu, gotovo crnu stolicu. To je mekonij koji se nakupio bebinim crijevima tijekom trudnoće. Od 3. dana života stolice postaju sve svjetlije zbog sve više konzumiranog majčinog mlijeka. Obično od 5. dana stolica počinje izgledati kao "normalna": kremaste do vodene konzistencije, boje senfa i bez mirisa. Međutim, može i varirati od ovoga opisa, te biti zelenkaste ili narančaste boje, sadržavati malene ugruške ili malo sluzi, ili biti pjenasta (zbog mjehurića zraka). Različitost boje i konzistencije ne mora značiti ništa loše. Kod isključivo dojene djece, kada stolica nakon navršenog 3. dana života postaje sve svjetlija, to znači da beba prima dovoljno majčinog mlijeka i napreduje dobro. Oprez! Bebu koja 4. i 5. dan nakon rođenja još uvijek ispušta mekonij, treba odmah odvesti liječniku.

Uz prepoznavanje znakova gutanja kod podoja, praćenje učestalosti i količine stolica je jedan od najboljih dokaza prima li beba dovoljno mlijeka.

U periodu od 4. dana života do kraja 1. tjedna, beba bi trebala postepeno povećavati broj pokakanih pelena, te bi od 1. do 6. tjedna života trebala imati barem 3-4 stolice dnevno. Mnoge bebe će se pokakati odmah poslije ili čak tijekom svakog podoja. Ako beba mlađa od 6 tjedana, tijekom 24 sata nema barem 3 pokakane pelene, to može biti znak da ne prima dovoljno zadnjeg, hranjivijeg mlijeka te bi bilo dobro provjeriti dobitak na težini, a ako je on premalen, vidjeti zašto dojenje ne funkcionira kako treba. Većina isključivo dojenih beba nakon 6. tjedna od rođenja naglo promijene broj pokakanih pelena: neke kakaju i više puta dnevno, neke jednom dnevno, a neke svaka tri dana ili čak i rjeđe. Kod nekih beba će proći i po dva tjedna dana bez stolice. Ovo stanje je normalno tako dugo dok beba dobro napreduje u težini, općenito izgleda dobro, a stolica koja se naknadno pojavi je uobičajene konzistencije i boje. Nikakvi postupci za nasilno stimuliranje pražnjenja crijeva nisu poželjni.

• Broj popišanih pelena

Ako vaša beba starija od 5 dana isključivo doji i ima barem 6 popišanih pelena unutar 24 sata, možete biti sigurni da prima dovoljnu količinu mlijeka. Nažalost, današnje "super suhe" jednokratne pelene često izgledaju suhe čak i kad su prepune urina pa je mami ponekad teško ustanoviti je li beba smočila pelenu. "Mokra pelena" je težine kao da ste u suhu jednokratnu pelenu dodali 1-2 žlice vode.

Ako djetetu uz dojenje dajete vodu ili bilo kakvu drugu tekućinu, (što je inače potpuno nepotrebno dok dojite), broj popišanih pelena ne može biti siguran  indikator doji li beba dovoljno.

Bebin urin bi trebao biti gotovo bezbojan, premda vas ne treba zabrinuti ni ako je  povremeno nešto tamniji.

Sljedeće situacije vas možda mogu zabrinuti, a NE ZNAČE da imate "premalo" mlijeka, niti da vaša beba premalo doji:

1. Dojke vam djeluju mekane i prazne

Mama koja se navikla na punoću i težinu svojih grudi, te stvorila sliku u kojoj u grudima ima puno mlijeka samo ako su dojke pune i teške, može se zabrinuti što su joj  dojke odjednom postale meke i djeluju prazno. Prva pomisao je da više nema dovoljno mlijeka i da "to malo što ima u prsima" ne može biti dovoljno za njezinu bebu. Ne dopustite da vas ovo zabrine! Nakon početne prepunjenosti dojki, a osobito nakon nekoliko tjedana dojenja, vaše tijelo se savršeno prilagodi bebinim zahtjevima. Ako dojite na zahtjev svoje bebe, proizvodite točno onoliko mlijeka koliko vaša beba svojim sisanjem traži. Mekane dojke su znak da je došlo do uspostave ravnoteže između ponude i potražnje.

2. Beba se noću budi nekoliko puta

San većine novih roditelja  je beba koja spava cijelu noć. Iskreno, to je prilično  nerealno očekivanje! Ako beba stara 10-ak dana prespava cijelu noć, vjerojatnije je da će primati manje mlijeka.

3. Beba plače nakon podoja

Istina je da bebe plaču zbog gladi, ali postoje mnogi drugi razlozi za plač. Ne ograničavajte vrijeme trajanja podoja! Dovršite podoj na jednoj strani (neka beba sasvim isprazni dojku) prije nego ponudite drugu dojku.

4. Podoji su učestali i dugo traju

Što je jednoj majci prečesto, drugoj može biti prerijetko. Jedna će podoj u trajanju pola sata smatrati predugim, a druga prekratkim. Ne zaboravite: NEMA PRAVILA KOLIKO ČESTO I KOLIKO DUGO TREBAJU TRAJATI PODOJI. Prema istraživanjima, nije istina da beba popije 90% mlijeka u prvih 10 minuta. Dopustite svojoj bebi da sama uspostavi svoj raspored hranjenja i da doji koliko želi. Zapamtite: beba može biti na prsima i 2 sata, a pritom svega 2 minute učinkovito sisati (gutati). U tom slučaju beba vam može ostati gladna i nakon dvosatnog podoja. Ako beba zaspi na dojci nedugo nakon početka podoja, radite kompresije dojke da potaknete brži protok mlijeka.

5. Ne uspijevate izdojiti "mnogo" mlijeka

Ovo ništa ne znači i ne bi vas trebalo zabrinjavati. Ne izdajajte se zato da biste saznali koliko mlijeka imate u dojkama, jer vas rezultat može zabrinuti i navesti na pogrešne zaključke. Vi zasigurno imate onoliko mlijeka koliko vaša beba svojim sisanjem izvlači iz dojki. Problem može nastati ako mlijeko koje imate u dojkama ne dolazi do bebe jer:

• dojite u lošem položaju;
• beba nepravilno prihvaća dojku;
• beba neučinkovito doji (ne guta mlijeko);
• zakočen je refleks otpuštanja mlijeka.

6. Beba nakon podoja prihvaća bočicu s nadohranom

To nikako ne mora značiti da je beba nakon podoja još uvijek bila gladna. Beba može zbog izražene potrebe za nenutritivnim sisanjem prihvatiti dudu na bočici. Ne zaboravite da se uporaba bočice može umiješati u uspješno dojenje i učiniti ga manje uspješnim.

Izvori:
The Breastfeeding Answer Book; LLLI

Read More

Kako dojiti novorođenče koje previše spava i nevoljko doji-(za majke beba do 2 tjedna starosti)

Kako dojiti novorođenče koje previše spava i nevoljko doji-(za majke beba do 2 tjedna starosti)

Dojenje, kao što znamo, funkcionira po sistemu „ponude i potražnje“: onoliko mlijeka koliko beba svojim sisanjem izvlači iz dojke, toliko novog mlijeka stvara majčino tijelo za sljedeći podoj. Kako bi se uspostavila ravnoteža između ponude i potražnje, prvih tjedana je potrebno dojiti često. U najvećem broju slučajeva, 8 do 12 podoja tijekom 24 sata je dovoljno da se potakne proizvodnja zadovoljavajuće količine mlijeka i da se dojenje postepeno uhoda (uz uvjet da majka pazi doji li u pravilnom položaju!).

Poznato je, također, da uspjeh dojenja između ostalog ovisi i o tome odgovara li majka na bebin "zahtjev" za dojenjem, tj. doji li bebu onda kad beba pokazuje znakove da to želi, a ne prema nekom rasporedu.

No, što učiniti ako vam se čini da vaša novorođena beba puno spava – spava više i dulje  nego ste očekivali? Kako u toj situaciji spojiti "dojenje na zahtjev" s potrebom što češćih podoja kako bi se potaknula proizvodnja dovoljne količine mlijeka? Što ako mali spavač redovito zaspi na početku podoja pa niste sigurni je li dovoljno dojio? Svaku majku koja barem malo zna o tome kako u stvarnosti funkcionira dojenje, možda će (pre)dugo spavanje njezine novorođene bebe navesti na pitanja:

• Može li moja beba koja mnogo spava dobro napredovati unatoč manjem broju dnevnih podoja?
• Hoću li imati dovoljno mlijeka ako beba nedovoljno dugo i nedovoljno često doji?

Krenimo ispočetka:

Učestalost podoja

Jako je važno da se što neposrednije nakon poroda stimulira proizvodnja mlijeka. Novorođenčad bi stoga trebala dojiti najmanje 8, a još bolje 10-12 puta (pa i češće) tijekom 24 sata. Nije rijetko da novorođene bebe katkad doje satima bez prekida (tkz.cluster feedings), a zatim spavaju i po nekoliko sati bez prekida. Ovi duži periodi dnevnog spavanja su u redu tako dugo dok beba zadržava onaj minimalni broj od 8 podoja dnevno, ima najmanje 6 mokrih i 3-4 pokakane pelene dnevno, odnosno ako dobro napreduje.

Dojenje na zahtjev

Ono što podrazumijevamo pod nazivom "dojenje na zahtjev", obično započinje kad je beba stara nekoliko tjedana, kada vrati svoju porođajnu težinu i uspostavi se proizvodnja mlijeka. Zdrava beba, starija od 2 tjedna, neće vam zaspati tijekom podoja ako je još uvijek gladna, nego će vam itekako dati do znanja da želi još jesti. Suprotno tome, nije rijetko da novorođenčad starosti do 2 tjedna zaspi tijekom podoja. Prema tome, majka koja doji na zahtjev svoga djeteta bi mogla lako zaključiti da je njezina uspavana beba zapravo - sita i zadovoljna beba. No, pazite - ovo nije uvijek slučaj! Za mnoge, tkz. "mirne bebe" (mlađe od 2 tjedna), a koje imaju duge periode spavanja, te zaspe nedugo nakon početka podoja, često se kasnije uspostavi da ne napreduju dovoljno dobro, a u najgorim slučajevima čak završe i kao - dehidrirane.

Zašto su bebe pospane

Postoji mnogo razloga:

•  lijekovi koje je majka primala prije i tijekom porođaja: epiduralna analgezija, lijekovi protiv bolova, ...)
• neko medicinsko stanje: žutica, infekcija i sl. Žutica je vrlo česta kod novorođenčadi i čini bebe vrlo pospanima. Tako nastaje neka vrsta uzročno-posljedičnog kruga: beba koja je pospana zbog žutice često ne doji dovoljno učinkovito – zato što ne doji učinkovito - ne kaka, zato što ne kaka - razina bilirubina raste.
• previše stimulacije: neke bebe "bježe" u san zbog previše bučne i svijetle okoline
• prejak dotok mlijeka: neke bebe se nemaju snage boriti s prejakim refleksom otpuštanja mlijeka, pa odustanu od dojenja i zaspu minutu ili dvije nakon početka podoja
• nedovoljan dotok mlijeka: ponovo uzročno-posljedični krug: beba koja ne prima dovoljno mlijeka postaje sve pospanija i slabija te radije zaspi nego da plače i traži podoj.
• snažno sisanje koje je potrebno da bi se aktivirao refleks otpuštanja mlijeka, i mlijeko zaista počelo stizati do bebinih usta, može umoriti novorođenče, i ono će možda brzo nakon početka podoja zaspati

Što možete učiniti? 

• Dojite u položaju nogometne lopte (bebe prije i lakše zaspu ako doje u položaju kolijevke). Vidi - položaji
• Ponudite bebi dojku najmanje svaka 2 sata i danju i noću. Noću eventualno dopustite jedan razmak od 4 sata. Vrijeme uvijek računajte od početka podoja: npr., započeli ste podoj u 14 sati i on je trajao otprilike do 14,45. Sljedeći podoj pokušajte u 16 sati. (Da, vjerojatno će vam se činiti da ništa drugo ni ne radite osim što dojite, čekate da beba podrigne i mijenjate pelene. No, to je tako u prvih tjedan, dva. Stoga i ne planirajte u ovo doba ništa drugo raditi: bit ćete sretni ako uopće ulovite koji slobodan trenutak za tuširanje.) Zamolite nekoga za pomoć u kućanskim poslovima. Vaši trenutni najvažniji poslovi su: uspostaviti proizvodnju mlijeka, osigurati da beba dovoljno jede i što više se odmarati. Važno je da shvatite kako vrijeme koje beba provodi na dojci nije siguran znak učinkovitog podoja. Npr., ako bebu stavite na dojku i ona aktivno siše minutu – dvije, a zatim "žvače" dojku i doji u snu sljedećih 30 minuta, moguće je da neće primiti dovoljno zadnjeg, masnijeg mlijeka bez obzira što vam se čini da je podoj trajao 40 minuta. Kvaliteta nutritivnog sisanja jednako je važna kao i vrijeme provedeno na dojci. Mama bi trebala paziti da beba tijekom podoja AKTIVNO siše i GUTA mlijeko.
• Pratite znakove bebinog ulaska u laki san. Prelasci iz lakog u duboki san su kod beba češći nego u odraslih. Vaši pokušaji da probudite bebu i ponudite joj dojku bit će mnogo uspješniji upravo ako ih radite u fazi lakog sna. Znakovi lakog sna su:

1. pomaci očima (REM) unatoč zatvorenim vjeđama
2. pomaci mišića lica
3. pomaci ručicama, nožicama ili ustima (kao da siše)

Zapamtite, vaši pokušaji da probudite dijete koje spava dubokim snom mogu biti potpuno neuspješni, no već nekoliko minuta kasnije možete uloviti jednu od faza lakog sna.

• Čim primijetite da vam slabi dotok mlijeka na jednoj dojci, pokušajte kompresije dojke i/ili premjestite bebu na drugu dojku na nekoliko minuta, a zatim je opet vratite na prvu dojku i pustite je da zaspi sišući
• Poduprite svoju dojku za vrijeme podoja kako ne biste njezinom težinom opterećivali bebinu bradu
•  Izdojite nekoliko kapi mlijeka na bebine usnice ili ispustite mlaz mlijeka direktno u bebina usta - to će je potaknuti da prihvati dojku.
• Otkrijte bebu, skinite je do pelena i uspostavite kontakt kože na kožu
• Smanjite rasvjetu u sobi. Oči novorođenčeta su osjetljive na svjetlost pa će zbog previše osvjetljenja oči radije držati zatvorene.
• Pričajte bebi i pokušajte s njom uspostaviti kontakt očima
•  Podignite bebu, naizmjenično je stavljajte u okomit pa u vodoravan položaj.
• Pojačajte stimulaciju: nježno mazite bebu kružnim pokretima po leđima ili vrhu glavice.
• Presvucite pelenu. Većinu beba će to razbuditi.
• Nježno obrišite bebino lice rashlađenom vlažnom tkaninom.

Upamtite: ako imate pospanu bebu koju treba podsjećati na dojenje, najvažnije je da budete sigurni da prima dovoljno mlijeka. Redovito pratite broj mokrih i pokakanih pelena, osobito ovih prvih nekoliko tjedana. Ako beba ne dobiva dovoljno na težini, potražite savjet stručne osobe kako biste još jednom analizirali vašu praksu dojenja i pronašli moguće rješenje problema.

I na kraju, ma kako iscrpljujuća bila, ova faza je također - prolazna. Jednom kada beba počne stabilno i redovito namicati grame možete se opustiti i započeti dojenje na zahtjev. Tada izbacite gledanje na sat i dopustite vašoj bebi da sama uspostavi svoj ritam hranjenja.

Sretno!

Izvori:

The Breastfeeding Answer Book; LLLI

Read More

Mogu li domaće spremljene kašice stajati u hladnjaku i koliko dugo?

Za dijete, osobito u početku dohrane, preporučljivo je kuhati

uvijek svježi obrok.

U slučaju nužde, može se obrok spremiti za kasniju upotrebu. Pri tome je važno imati na umu da je u tom slučaju sigurnost I zdravstvena ispranost hrane najvažnija. Bebe su zbog nerazvijenosti probavnog sustava i slabije otpornosti osobito osjetljive na bolesti uzrokovane hranom. Određene namirnice, osobito jaja, ribe, peradi i sirovo sirovo meso, može sadržavati bakterije, kao što su E. coli i salmonelu, koji su odgovorni za trovanje hranom. Campylobacter je jedan je od najčešćih uzroka proljeva, a može se naći u peradi i nepasteriziranom mlijeku. Pri pripremi hrane od velike važnosti je higijena u kuhinji.
Evo nekoliko savjeta, kako pripremati hranu na siguran način:

• oprati ruketoplom vodom I sapunicom – prije pripreme hrane, nakon rukovanja sa nečistim namirnicama (sirove, prljave namirnice)
• osiguratičiste radne površine - oprati toplom sapunicom
• namirniceobrađivati na daskama (uzmite različite daske za meso, ribu, povrće, voće – kako ne bi došlo do križne kontaminacije prilikom rada) – daske mogu biti I raznih boja, kako se ne bi pomiješale
• daske dobrooprati (u perilici na visokoj temperaturi)
• paziti dase isti nož ne koristi za obradu mesa, ribe, povrća I voća (česta greška je da se nakon obrade piletine/ribe na istoj dasci i sa istim nožem reže povrće/voće koje se konzumira bez prethodne termičke obrade)
• paziti naredovito mijenjanje I iskuhavanje spužvi za pranje, krpa za brisanje

Hladnjak

• kuhanukašicu što brže ohladiti (staviti u posudu s hladnom vodom ili ledom), staviti u dobro opranu (može se I sterilizirati u pećnici na 100 stupnjeva kroz 20 min) staklenu posudu, sa poklopcem
• pohranitije u hladnjak u roku 1h od kuhanja
• označititeglicu sa datumom kuhanja
• kašica sepohranjuje u hladnjaku na temperaturi do +4 stupnja (dobro je da postoji
  
       style="display:block"

     data-ad-client="ca-pub-3764311493977162"
     data-ad-slot="6473405334"
     data-ad-format="auto">


termometar u hladnjaku)

dio kašicekoji će se spremiti treba odmah odvojiti - paziti da se ne sprema kašica koju je dijete već jelo

voditeračuna da hladnjak dobro hladi ( da nije prenatrpan i da zrak može kružiti i jednakomjerno hladiti u svim dijelovima, voditi računa da je temperatura viša na vratima hladnjaka)

svježe mesoi riba čuvaju se u hladnjaku na najdonjoj polici, kako bi se izbjegla kontaminacija hrane ispod nje

Odmrzavanje

• prijekuhanja, smrznute namirnice odmrznite preko noći u hladnjaku. Pri tome pazite da namirnica (meso, riba) ne plivaju u vlastitom soku (staviti u cjedilo ili na rešetku iznad posude gdje e se skupljati tekućina pri odmrzavanju), izvaditi iz vrećice/pakiranja

Kuhanje

• Kašicu jepotrebno dobro prokuhati
• Kodpodgrijavanja uvijek je potrebno postići temperaturu iznad 70 stupnjeva u središtu

Priprema voća i povrća

• Prijeupotrebe voće i povrće dobro operite pod mlazom vode
• Pazite načistoću ruku

Vrijeme čuvanja

kašica u frižideru (ako su zadovoljeni svi gore navedeni uvjeti):

Kuhano

voće i povrće ----- 48h

Kuhano

meso             ------24h

Meso+ povrće           ------ 24h

Žumanjak                    ------24h

 Žitarice                       ------ 48h

Dio kuhane kašice, koja se sprema u hladnjak se odvaja za čuvanje prije hranjenja djeteta, kako bi se spriječila kontaminacija slinom i prljavom žlicom. Taj dio kašice se čuva na hladnom prema gore opisanom postupku.

By Ivana M.M.