iznenada postaje uznemireno, vrišti i trlja glavu o podlogu, prinosi ruke ušima, ili trpa ruke u usta i odbija hranu, jer sisanje pojačava bol. Navedeni simptomi često bivaju pogrešno protumačeni kao glad, grčevi ili izbijanje zuba.
Čulo sluha se sastoji iz tri dijela. To su: spoljašnje, srednje i unutrašnje uho. Spoljašnje uho čini ušna školjka i spoljašnji ušni kanal. Ono je od srednjeg uha odvojeno bubnom opnom koja prima zvučne talase i dalje ih prenosi. Srednje uho čini bubna duplja koja je ispunjena vazduhom i u vezi je sa nosnim spratom ždrijela, preko kanala koji se zove Eustahijeva tuba kao i sa vazdušastim, takozvanim mastoidnim šupljinama u kosti lobanje. Sluzokoža srednjeg uha je nastavak sluzokože ždrijela i Eustahijeve tube, što ima ogromnog značaja kada je u pitanju širenje infekcija iz gornjih disajnih puteva na srednje uho.
Na mjestu gdje nos prelazi u ždrijelo, u blizini otvora Eustahijeve tube, nalazi se treći krajnik – limfni čvor koji ima ulogu da imunološkim mehanizmima spriječi širenje infekcije iz nosa na okolne strukture. Bubna duplja je premošćena slušnim koščicama (tri najmanje kosti u ljudskom tijelu), koje imaju ulogu da prenose zvučne vibracije od spoljašnjeg do unutrašnjeg uha. Unutrašnje uho je smešteno duboko u kostima lobanje i čini ga čulo za ravnotežu i čulo sluha u užem smislu, gdje se nalaze nervne ćelije koje primaju draži i sprovode ih do odgovarajućih centara u mozgu.
Kako se pravilno održava higijena uha?
Spoljašnji ušni kanal je obložen kožom u kojoj su smještene znojne, lojne i ceruminozne žlijezde. One učestvuju u stvaranju cerumena – žutog voska, koji se povremeno spontano eliminiše u vidu sasušenih zrnaca, i to se dešava tokom čitavog života. Pošto je cerumen higroskopan (upija vodu), ponekad (naročito poslije kvašenja glave) nabubri i začepi ušni kanal, što se manifestuje osjećajem zaglunutosti dotičnog uha. Stvaranju ceruminoznog čepa doprinosi i običaj da se bebama spoljašnji ušni kanal čisti štapićima, čime se vosak nabije dublje u kanal. Kada poslije pranja kose upije vodu, ovaj čep više ne može sam da ispadne, naročito ako je zaglavljen na dnu kanala, iza njegovog fiziološkog suženja. Dakle, guranje štapića u uši, u cilju čišćenja kanala, zapravo je kontraproduktivno, jer ceruminozni čep iritira kožu kanala i dovodi do njene upale. A štapić može, ako se gurne suviše duboko, da ozlijedi i bubnu opnu, stvarajući time uslove za prodor bakterija u srednje uho.
Zbog toga su ušni ljekari izričito protiv ovih štapića. Kanal se od prekomjerne količine voska (koja se kod nekih osoba prirodno stvara) čisti ispiranjem ili posebnim instrumentima, što je u domenu ljekara za uho, grlo i nos (otorinolaringologa).
Pravilno održavanje higijene zdravog uha se vrši pranjem vodom i sapunom ili šamponom i brisanjem ušne školjke peškirom ili pelenom.
Zašto su, ipak, infekcije uha češće u dječjem uzrastu?
Međutim, čak i kod pravilne higijene, povezanost srednjeg uha sa ždrijelom čini ga posebno osjetljivim na infekcije u dječjem uzrastu. Infekcije gornjih disajnih puteva kod djece su, inače, češće nego kod odraslih. One su gotovo uvijek praćene uvećanjem trećeg krajnika, koji tada sužava unutrašnji otvor Eustahijeve tube. Ona je kod beba kraća, šira i horizontalnije položena, pa kroz nju lakše prolazi sekret iz nosa i ždrijela (ali i hrana i povraćeni sadržaj), naročito ako se dijete hrani flašicom u ležećem položaju.
Zašto uho boli?
Obično razlog leži u spoljašnjem ili u srednjem uhu. Povrede i infekcije spoljašnjeg ušnog kanala i bubne opne su česte kod male djece, naročito kao posledica guranja stranih tijela u kanal, a kod beba su rijetke i najčešće nastaju u toku nestručnog čišćenja kanala. Bol koji potiče iz srednjeg uha je jači, a poslijedica je nadražaja brojnih nervnih završetaka kojima su oživčene bubna duplja i bubna opna. Svako rastezanje bubne opne izaziva jak bol. Rastezanje može da bude poslijedica nakupljanja tečnosti u bubnoj duplji, ali i poremećaja ravnoteže vazdušnog pritiska sa spoljne i unutrašnje strane bubne opne.
Kada se kod odojčadi i male djece tokom prehlade nakupi obilan sekret u nosu, ili kada otečeni treći krajnik blokira ušće Eustahijeve tube – srednje uho gubi komunikaciju sa atmosferom. Vazduh u njemu se resorbuje, a negativni pritisak koji pritom nastaje najprije dovodi do uvlačenja bubne opne. Nakon toga, ukoliko se nos ne otpuši uz pomoć odgovarajućih kapi, dolazi do izlivanja bistre tečnosti iz zapaljene sluzokože u bubnu duplju. Ovo poslednje već znači upalu srednjeg uha – koja, zbog rastezanja bubne opne nakupljenom tečnošću, izaziva veoma intenzivan bol. On je često praćen osjećajem pritiska i zaglunutosti uha, pa i povišenom temperaturom – kod oko polovine oboljelih. Sluh je, inače, oslabljen.
Kako beba reaguje kada je boli uho?
Odojče ima atipičnu simptomatologiju: iznenada postaje uznemireno, vrišti i trlja glavu o podlogu, prinosi ruke ušima, ili trpa ruke u usta i odbija hranu, jer sisanje pojačava bol. Navedeni simptomi često bivaju pogrešno protumačeni kao glad, grčevi ili izbijanje zuba. Međutim, zapušen nos je obavezan simptom, a nerijetko su prisutni i kašalj i povišena temperatura. Kod 80 odsto beba se javlja proliv, koji nije uzrokovan infekcijom crijeva. Osjetljivost tragusa (regija ispred ušne školjke) na pritisak je nepouzdan znak, jer razdražljiva beba obično vrisne gdje god da je pritisnete. Kod neliječenih slučajeva, uho može da «procuri» uslijed prskanja bubne opne, pod pritiskom nagomilanog sekreta, koji se tako sam izdrenira. Ovo dovodi do smanjenja pritiska u uhu, a time i bola i povišene temperature. Otvor na bubnoj opni može spontano da zaraste, ali i da ostane otvoren, uz razvoj ozbiljnih komplikacija.
Šta učiniti kada bebu boli uho?
Kao prvu pomoć, treba joj dati analgetik (lijek protiv bolova): do šest mjeseci dolazi u obzir samo Paracetamol (i njegove zamjene), a poslije navedenog uzrasta i Brufen koji, inače, ima jače dejstvo. Od koristi može da bude i grijanje uha (najbolje staviti šaku soli u čistu platnenu maramicu, uvezati i zagrijati na šporetu u suhoj šerpi, uz obaveznu provjeru temperature na sopstvenoj koži). Ovo je, najčešće, dovoljno da se beba smiri i dočeka jutro, a onda je treba obavezno odnijeti kod ušnog ljekara ili pedijatra. On će da obavi otoskopski pregled pomoću specijalnog lijevka ili aparata otoskopa i da postavi tačnu dijagnozu (slika ). Otorinolaringolozi imaju i mogućnost ispiranja kanala ukoliko nagomilani cerumen zaklanja bubnu opnu. Važno je napomenuti da nalaz može da bude lažno negativan, ukoliko su u uši prethodno ukapavane kapi protiv bola (Otol H). Stoga je ovaj lokalni anestetik, koji je kratkog dejstva i ne liječi upalu, praktično napušten.
Šta podrazumijeva terapija kod beba?
Ukoliko nađe upalu srednjeg uha, ljekar će da preporuči odgovarajuću terapiju. Akutna upala srednjeg uha može spontano da se izliječi. Međutim, prisustvo velikog broja ozbiljnih komplikacija kod neliječenih pacijenata često nalaže primjenu antibiotika. Uz antibiotsku terapiju, primjenjuje se i simptomska: za snižavanje povišene temperature i umanjenje bola – Paracetamol ili Brufen. Od najveće je važnosti održavanje prohodnosti nosa (kapi za nos, prilagođene uzrastu i ne duže od pet dana).
Šta se dešava ako prsne bubna opna?
Kod prskanja bubne opne, uho se ispira sterilnim tropostotnim hidrogenom i posušuje gazom. Stavljanje ulja u uho se ne preporučuje, kao ni ekstrakt biljke čuvarkuće, zbog mogućnosti spoljne infekcije, naročito ako postoji otvor na bubnoj opni. Oboljelo uho treba da se zaštiti od ulaska vode. Plivanje i vožnja avionom su zabranjeni. Prva kontrola se vrši nakon 48-72 časa, slljedeća po završenoj antibiotskoj terapiji, a posljednja nakon četiri do šest nedjelja. Liječenje komplikacija je često hirurško. U slučaju ponavljanih upala srednjeg uha, djetetu se odstranjuje treći krajnik – mada se izuzetno rijetko dešava da je to potrebno činiti u prvoj godini života.
Kako spriječiti zapaljenje srednjeg uva kod odojčeta?
Uvek je bolje spriječiti nego liječiti. Kada se beba prehladi i ne može da diše kroz nos, ona diše na usta. Prevencija zapaljenja srednjeg uva
– Dojenje obezbijeđuje pasivnu zaštitu od infekcija.
– Odojče treba da je pri hranjenju pod uglom od 45 stepeni u odnosu na podlogu.
– Zabraniti pušenje u prostorijama u kojima borave djeca.
– Boravak djece u kolektivu bi trebalo da bude u manjim grupama (do sedam mališana), ukoliko je moguće.
Ako je bebi zapušen nos, zbog toga se otežano hrani, jer svaki put kada uzima vazduh, mora da ispusti dojku. Pri ovakvom, nepravilnom sisanju, jedan deo mlijeka može kroz Eustahijevu tubu da stigne u srednje uho i tada predstavlja “hranu” za bakterije. Zato je neophodno prije svakog podoja odojčetu očistiti nos da bi moglo kroz njega da diše dok sisa. To se radi fiziološkim rastvorom, koji se prodaje u apotekama – u plastičnim ampulama i direktno iz njih uštrcava bebi u nos. Lijekovi u vidu kapi za nos se ne daju novorođenčetu, a starijem odojčetu se mogu davati samo prema preporuci ljekara, i to dva do tri puta dnevno i ne duže od pet dana.
Čišćenje nosa štapićima obično nije efikasno, dok je usni aspirator za nos dobar – ako se koristi pravilno, prema priloženom uputstvu. Pumpica za nos se ne preporučuje prije uzrasta od tri mjeseca.
Izvor: roditeljstvo.org
