Zašto djeca doživljavaju izljeve bijesa?
Izljevi bijesa kod djece kreću se od cviljenja i plakanja do vrištanja, udaranja, i zadržavanja daha. Oni su jednako česti kod dječaka i djevojčica u dobi od 1 do 3 godine života. Dječiji temperament se može značajno razlikovati – pa neka djeca mogu imati redovite tantrume, dok ih druga rijetko imaju. Oni su normalni dio razvoja i ne moraju se promatrati kao nešto negativno.
Za razliku od odraslih, djeca nemaju iste inhibicije ili kontrolu nad svojim ponašanjem.Ona još nije razvijena. Zamislite kakav je osjećaj odlučiti da programirate svoj DVD player, ali niste u mogućnosti to učiniti, bez obzira koliko se trudili, zato što ne možete shvatiti kako. To je prilično frustrirajuće – neki bi bacili priručnik, odustali od svega i zalupili vratima? To je verzija tantruma odrasle osobe.
Djeca, također, pokušavaju savladati svoju okolinu i kada nisu u mogućnosti ostvariti zadatak, oni se okreću jednom od rijetkih alata koji im je na raspolaganju za oslobađanje od frustracije – tantrumu.
Nekoliko osnovnih uzroka tantruma su poznati svim roditeljima:
dijete traži pažnju ili je umorno, gladno ili se osjeća nelagodno. Osim toga, izljevi bijesa su često rezultat dječije frustracije nastale usljed sukoba sa okolinom – ne mogu dobiti nešto ili uradti što bi oni htjeli…
Tantrumi su česti tijekom druge godine života, u vrijeme kad djeca savladavaju jezik. Djeca obično razumiju više nego što mogu izraziti. Zamislite da ne možete izraziti svoje potrebe nekome – to frustrirajuće iskustvo prethodi bijesu. Kako se vještina govora poboljšava, i tantrumi bivaju rjeđi.
Djeca se ,također, suočavaju i sa većom potrebom za autonomijom. Žele osjetiti neovisnost i kontrolu nad okolinom – a to može biti više nego što mogu podnijeti. To stvara savršene uvjete za unutarnju borbu, jer dijete misli, “ja to mogu učiniti sam” ili “ja to želim, dajte mi to.” Kad djeca otkriju da ne mogu imati sve što žele, niti učiniti sve što im je volja, često se dogodi izljev bijesa.
Izbjegavanje izljeva bijesa
Najbolji način da se bavite izljevima bijesa jeste da ih izbjegavate na prvom mjestu, ako je moguće. Ovdje su neke strategije koje mogu pomoći:
• Provjerite da li se vaše dijete ponaša tako jednostavno zato što on ili ona ne dobiva dovoljno pažnje. Iako je to teško zamisliti, za djecu, negativna pažnja koju može dobiti, bolja je od nikakve.
• Pokušajte dati maloj djeci određenu kontrolu nad malim stvarima. To može ispuniti potrebu za neovisnošću i prorijediti tantrume. Ponudite manje izbore poput “Želiš li sok od jabuke ili naranče?” ili “Želiš li prati zube prije ili poslije kupanja?” Na taj način, ne pitate: “Želiš li prati zube sada?” – na što će neizbježno odgovor biti „ne“.
• Odvratite pažnju djetetu – Iskoristite kratkotrajnu pažnju svojega djeteta nudeći mu zamjenu za željeni objekat ili početak nove aktivnosti kao zamjenu za ono što je prvobitno željelo zabranjeno. Ili jednostavno promijenite okolinu. Izvedite dijete van ili ga premjestite u drugu sobu.
• Razmotrite zahtjev pažljivo kada vaše dijete želi nešto. Je li to pretjerano? Možda nije. Odaberite bitke koje ćete voditi i prilagodite se kada možete.
• Potrebno je da znate granice svoga djeteta – Ako znate da je dijete umorno, onda nije najbolje vrijeme za ići u kupovinu ili pokušati odraditi neki važan zadatak. Ako dijete ponavlja zabranjeno ponašanje nakon što mu je rečeno da se zaustavi i ugražava vlastitu sigurnost, koristite time-out ili držite dijete čvrsto nekoliko minuta.
Budite dosljedni. Djeca moraju shvatiti da nema kompromisa kada je u pitanju njihova sigurnost.Imajte naumu da je važno da ostanete pribrani i mirni – ne pravite problem većim vlastitom frustracijom. Djeca osjećaju kada su roditelji uznemireni, a to će pojačati njihovu uznemirenost. Udahnite duboko i pokušajte razmisliti. Dijete se oslanja na to da ste mu vi primjer – batine neće pomoći. Tjelesno kažnjavanje šalje poruku da je uredu koristiti silu i može dovesti do toga da se negativna ponašanja javljaju češće. Umjesto toga, morate imati samokontrole za oboje. Djeca za koju postoji opasnost da povrijede sebe ili druge, trebaju biti sklonjena na mirno i sigurno mjesto da se smire. Ovo se odnosi i na tantrume na javnim mjestima.
Predškolci i starija djeca tantrume obično koriste da bi bilo po njihovoj volji, ako su naučili da ovakvo ponašanje prolazi. Kada izljeve bijesa imaju djeca koja su krenula u školu, možete ih poslati u njihovu sobu da se smire.
Bitno je zapamtiti da nikada ne smijete popuštati – ovakvim postupcima djeci dajete do znanja je njihovo nedolično ponašanje urodilo plodom.Vodite računa o tome da dijete ima dovoljno sna. San je veoma važan za rast i razvoj vašeg djeteta i može značajno smanjiti izljeve bijesa, mada veza između manjka sna i dječijeg ponašanja nije uvijek očigledna.
Zapamtite, tantrumi obično nisu razlog za pretjeranu brigu i uglavnom sami prestaju kako dijete raste i sazrijeva. Kako se njihove vještine poboljšavaju i oni sami stiču više kontrole nad okolinom – i bijes se smanjuje i iščezava postepeno. A to znači da su i roditelji sretniji.
Izvor: kidshealth.org
Prevela: Jasna P. Subašić, dipl.psiholog
