Bolest je posljedica kompresije/suženja prostora u kanalu u kojem prolazi živac, oko tri puta češća je u žena nego u muškaraca, a češća je i u dijabetičara te u bolesnika s poremećajem rada štitne žlijezde
Bolovi, žarenje ili trnjenje, gubitak osjeta, a povremeno i obamrlost u području prva tri prsta šake izazivaju velike probleme i česte posjete liječniku. Gotovo smo ih svi barem povremeno osjetili, osobito nakon duljeg, napornog rada u nepovoljnom položaju ručnog zgloba, ponekad i sa širenjem tegoba do lakta, pa i ramena. Trudnoća i prva godina djetetova života razdoblje su u kojem žene češće imaju takve tegobe.
Ako postanu trajne, radi se o kroničnom oštećenju živca medijanusa u području korijena šake koji nazivamo sindromom karpalnog kanala ili tunela.
Bolest je posljedica kompresije/suženja prostora u kanalu u kojem prolazi živac, oko tri puta češća je u žena nego u muškaraca, a češća je i u dijabetičara te u bolesnika s poremećajem rada štitne žlijezde. Razlog veće učestalosti u trudnica i mladih majki objašnjava se anatomskim i hormonalnim promjenama, zastojnim promjenama (usporena izmjena tekućina tijekom trudnoće, stvaranje otoka ili edema) te dugotrajnim nošenjem djeteta na rukama.
Bolest ne ugrožava život, ali neliječena može imati teške posljedice u smislu gubitka kretnji u šaci ako dođe do kompletnog i trajnog oštećenja živca.
Obično su prvi i najučestaliji simptomi trnci i bol koji se šire u prva tri prsta ruke, obično tijekom noći i ujutro. U kasnijim stadijima bolesti (nekoliko mjeseci i više od pojave simptoma) dolazi i do gubitka osjeta u prva tri prsta ruke.
Započinje nekontrolirano ispadanje predmeta iz ruku, osjećaj slabosti šake i gubitak mišića u području korijena palca, zbog čega šaka drugačije izgleda od one na suprotnoj strani. To je obično i trenutak kada se majke i trudnice javljaju liječniku za pomoć.
Započinje nekontrolirano ispadanje predmeta iz ruku, osjećaj slabosti šake i gubitak mišića u području korijena palca, zbog čega šaka drugačije izgleda od one na suprotnoj strani. To je obično i trenutak kada se majke i trudnice javljaju liječniku za pomoć.
Pravilo je da se sa liječenjem sindroma karpalnog kanala započne što ranije. Liječenje započinje fizikalnim terapijama, no samo ako tegobe prije toga ne traju predugo. Preporučuje se izbjegavanje radnji koje dovode do „mravinjanja": nošenje tereta te općenito naprezanje zahvaćene regije.
Redovito se provode i vježbe istezanja ručnog zgloba ne bi li se na taj način smanjio pritisak na živac. Moguće je i postavljanje noćne imobilizacije, tzv. kalupa za šaku, kojim se onemogućava savijanje u ručnom zglobu tijekom spavanja. Preporučuje se i liječenje ultrazvukom, a od lijekova se primjenjuju kortikosteroidi i vitamini B-kompleksa.
Redovito se provode i vježbe istezanja ručnog zgloba ne bi li se na taj način smanjio pritisak na živac. Moguće je i postavljanje noćne imobilizacije, tzv. kalupa za šaku, kojim se onemogućava savijanje u ručnom zglobu tijekom spavanja. Preporučuje se i liječenje ultrazvukom, a od lijekova se primjenjuju kortikosteroidi i vitamini B-kompleksa.
Nakon što se iscrpe sve neoperativne metode, liječenje je operativno. Ne preporučuje se odgađati operacijski postupak više od šest do osam mjeseci, jer je tada još moguće postići potpuni oporavak. Nakon toga živac nepovratno „propada", pa su i rezultati liječenja lošiji.
Operacijsko liječenje sastoji se u dekompresiji odnosno oslobađanju živca medijanusa od pritiska u kanalu kroz koji prolazi rezom u duljini 3-4 cm. Zahvat se izvodi u lokalnoj anesteziji, u tzv. jednodnevnoj kirurgiji, dakle istog se dana i odlazi kući. Nakon toga je potrebno rasterećivanje operirane ruke tri do četiri tjedna, a provode se i fizikalne terapije. Potpuni oporavak očekuje se tek za nekoliko mjeseci.
Tekst: dr. Danijel Matek
Poliklinika TERAPIJA
Poliklinika TERAPIJA
