Neki imaginarni prijatelji su samo fantazija, dok drugi predstavljaju način prevladavanja pojedinih emocija. Djeci pomažu prilikom stjecanja novih vještina ili u nošenju sa životnim promjenama. Stoga je vrlo bitno ne rugati se djetetu radi izmišljenog prijatelja ili mu zabranjivati igru
Za roditelje spoznaja da njihovo dijete ima imaginarnog prijatelja može biti zbunjujuća i zabrinjavajuća. No, imaginarni prijatelji ipak nisu razlog za brigu. Oni najčešće predstavljaju normalnu razvojnu pojavu kojom dijete daje smisao svijetu koji ga okružuje i rezultat su radoznalosti i kreativnosti te predstavljaju zdravi izraz dječje mašte.
 |
| Foto: Shutterstock |
Prema dosadašnjim istraživanjima oko 60% djece ima imaginarnog prijatelja. Gotovo u pravilu, izmišljeni prijatelj istog je spola kao i dijete. Dijete može imati i više izmišljenih prijatelja koji ne moraju nužno biti ljudska bića, već se mogu javiti i kao životinje ili druga bića, primjerice zeko, zmaj ili neki drugi likovi koji čine da se dijete osjeća ugodnije u određenim situacijama.
Obično se pojavljuju u dobi od tri do četiri godine, a faza može trajati do devete godine života. U predškolskoj dobi češće su prisutni kod djevojčica, dok su u školskoj dobi podjednako prisutni kod oba spola, s nešto većom pojavnošću kod kod prvorođenih ili jedinaca.
Nemojte se bojati imaginarnih prijatelja Suočeni s “novim članom obitelji“ roditelji, umjesto straha, trebaju pokazati interes za "nove prijatelje" svog djeteta i tako otkriti djetetove interese, strahove i brige. Iako ova pojava može zbuniti i zabrinuti roditelje, pokazalo se da je igra s imaginarnim prijateljem pozitivna za razvoj djeteta. Ipak, svi imaginarni prijatelji nemaju istu funkciju, neki su tako samo fantazije dok drugi predstavljaju način prevladavanja pojedinih iskustava ili emocija koje dijete ne zna drukčije izraziti. Imaginarni prijatelji im tako pomažu prilikom stjecanja novih vještina ili u nošenju sa životnim promjenama.
Dijete tako može nadoknaditi odlazak bliske osobe ili si pak pomoći u suočavanju s traumatskom situacijom. Prema prirodi imaginarnoga prijatelja često možemo zaključiti što djetetu treba ili nedostaje jer obično svojim izmišljenim prijateljima daju karakteristike koje bi željeli imati.
Dakle, ako su usamljeni, njihov imaginarni prijatelj će im praviti društvo, a ako su tužni utješit će ih. Ako je dijete primjerice "u društvu" čarobnjaka ili lava vjerojatno se boji nečega pa mu je potreban prijatelj koji će ga zaštititi, a ako se imaginarni prijatelj prema njemu loše odnosi, moguće da ima problema sa samopoštovanjem. Izraz mašte i kreativnosti Vrlo je važno je da se djetetu nikada zbog izmišljenog prijatelja ne rugate, ne prekoravate ga ili mu zabranjujete igru.
Umjesto toga, naglasite isto kao izraz djetetove mašte i kreativnosti. Također, ne sudjelujte s djetetom u toj igri tako da i vi razgovarate s njim jer time dodatno zbunjujete dijete. Shvatite ovu maštariju kao izraz kreativnosti i faze emocionalnog sazrijevanja djeteta i pustite da dijete samo odluči kada će zamišljeni prijatelj zauvijek otići, a vi budite aktivni promatrač. Većina djece preraste imaginarnog prijatelja do osme ili devete godine života, a neki i ranije. Ako se zadrži nakon te dobi, postaju štetni jer otežavaju djetetovo uključivanje u aktivnosti s drugom djecom ili dovode do odbacivanja od strane vršnjaka. To pak predstavlja rizik za emocionalne i komunikacijske poteškoće budući da dijete kroz interakciju s vršnjacima razvija socijalne i komunikacijske vještine. Također, treba biti oprezan i potražiti stručnu pomoć ako dijete ne pravi razliku između imaginarnog i stvarnog prijatelja ili počne poprimati osobnost imaginarnoga prijatelja, odnosno vjeruje da su zapravo ista osoba. Iz svega navedenog, razvidno je da je pojava imaginarnog prijatelja zapravo korisna te može biti zdrav način nošenja s teškim ili /i intenzivnim osjećajima i različitim interpersonalnim i intrapersonalnim pritiscima.
Klokanica.24sata.hr
