srijeda, 24. siječnja 2018.

Povišena tjelesna temperatura u djeteta

Povišena tjelesna temperatura u djeteta najčešći je razlog kontakta roditelja i nadležnog liječnika. Uzrok povišenju tjelesne temperature u pravilu je infekcija, češće virusna nego bakterijska, dok su ostali uzroci, npr. prekomjerno utopljavanje, sunčanica, autoimune ili maligne bolesti i sl., znatno rjeđi. Kako povišena tjelesna temperatura predstavlja samo simptom neke bolesti, uz provođenje mjera za njezino snižavanje nužno je obratiti pažnju i na druge simptome bolesti kao i opće stanje bolesnoga djeteta, te provoditi i druge simptomatske mjere, a po potrebi i uzročno liječenje.


Mjerenje tjelesne temperature

Samo se dva načina mjerenja tjelesne temperature smatraju standardnima:
  • mjerenje rektalne temperature (u guzi), u trajanju od minimalno 3 minute, u novorođenčadi i dojenčadi (djece u dobi do godinu dana)
  • mjerenje aksilarne temperature (pod pazuhom), u minimalnom trajanju od 5 minuta, u djece starije od godinu dana

Iznimno se temperatura mjeri istovremeno aksilarno i rektalno, kod sumnje na upalna zbivanja u području trbuha.

Kod navedenih načina mjerenja možemo upotrebljavati živin ili digitalni termometar.

Ostali načini mjerenja (dodirom kože, infracrvenim termometrom - za mjerenje temperature u uhu, termosenzitivnom trakom - za mjerenje temperature na čelu i sl.) smatraju se orijentacijskim, tj. ima li dijete temperaturu ili ne. U slučaju sumnje da je temperatura povišena potrebno je djetetu izmjeriti temperaturu jednim od dva ranije navedena načina.

Normalna i povišena tjelesna temperatura

Normalna tjelesna temperatura kod aksilarnog mjerenja iznosi 36-37 °C, a kod rektalnog mjerenja 0,5 °C više odnosno 36,5-37,5 °C. Vrijednosti iznad 38,5 °C (iznimno u djece koja su već imala jednu ili ponavljajuće epizode konvulzija u febrilitetu vrijednosti iznad 38 °C) zahtijevaju provođenje mjera za snižavanje povišene tjelesne temperature.

Fizikalne mjere antipireze

Najefikasnijom fizikalnom mjerom smatra se kupanje djeteta u mlakoj vodenoj kupki. Početna temperatura kupke trebala bi biti kao i kod uobičajenog kupanja, s time da se odmah po stavljanju djeteta u kadicu ili kadu počne dolijevati hladnija voda, tako da temperatura kupke kroz sljedećih nekoliko minuta padne za nekoliko stupnjeva (na 28-32 °C). Kupanje (u djece koja sjede u kadi uz konstantno polijevanje trupa) treba trajati minimalno pola sata.

Mlake kupke najbolji efekt postižu u kombinaciji s antipiretikom (lijekom za snižavanje temperature). Kupke se, uz primjenu antipiretika, preporuča primijeniti odmah kod trenutno izmjerenih vrlo visokih temperatura ili ukoliko nakon primjene antipiretika nije došlo do zadovoljavajućeg pada povišene tjelesne temperature.

Ostale fizikalne mjere podrazumijevaju boravak u adekvatno temperiranoj (ne više od 24 °C) i prozračenoj prostoriji te odijevanje u laganiju odjeću ili djelomično razodijevanje.

Kod hipertermije uzrokovane djelovanjem vanjskih čimbenika (npr. sunčanica) fizikalne mjere snižavanja povišene tjelesne temperature (uz adekvatni unos tekućine) predstavljaju glavnu intervenciju.

Marijan Frković, dr. med., specijalist pedijatar