Drage mame osjetila sam potrebu da ovo iskustvo podjelim sa vama.
Druga trudnoća je pocela dobro.
Vodila mi je doktorica u Domu Zdravlja koja mi je pratila prvu trudnoću i bila sam prezadovoljna sa njom.
Strucna, Ljubazna.
Nakon dvije kontrole dolazim i prebacuju me kod neke druge uz objasnjenje da su nju negdje poslali i da ce biti na sledećoj kontroli.
Sledeci put je bio opet neko drugi, pa opet neko drugi.
Da bi do kraja trudnoce svoju doktoricu vidjela samo jos jednom.
Nije ona kriva znam.
Uz svu frku na poslu i kod kuće sa dvogodisnjakom nije mi palo na pamet da ljekar/zamjena nece obraćati paznju i detaljisati kao moja doktorica jer pobogu ja nisam njegov pacijent.
Dolazi dan poroda. Rađam bebu u jako losem stanju. U asfiksiji.
Razlog jako kratka pupčana vrpca koja bebi nije dozvoljavala da izađe,
Vec je bila zaglavljena u kanalu. Doktorima nije bilo jasno kako niko nije primjetio tako kratak pupcanik??
Po rođenju se bebi radi UZ mozga gdje se uočava "nešto".
Šalje se na CT mozga koji isključuje krvarenje i patoloske promjene.
Komore su bile prosirene i sve je upucivalo na neku fiziološku anomaliju, nikako na porodjajnu traumu.
Odlazimo u BG i ZG gdje ljekari također odbacuju mogućnost porodjajne traume.
Ja znam gdje sam napravila grešku. I zato sam odlucila da podjelim svoje iskustvo.
Drage mame i buduce mame,svoju trudnoću obavezno
povjerite samo ljekaru za kojeg ste uvjerene da vam daje
110% svog vremena.
Kratak pupčanik je mogao dovesti do katastrofalnog
ishoda po moje djete.
Allahovom voljom to je sada iza nas i uzivam u svojim
pilicima
.Mama
