Istraživanje: Kako se beba osjeća u maternici kada mama plače?

Svi znamo da na nerođenu bebu utječe ono što jedemo i pijemo, no kako je s onim što osjećamo tokom trudnoće? Najnovija istraživanja pokazuju kako zametak star šest mjeseci može osjetiti majčino raspoloženje. I to ne samo privremeno – strunjači tvrde kako majčino emotivno zdravlje tijekom trudnoće ostavlja određeni trag na djetetu i kasnije kroz život.

Pa, kako onda na nerođenu bebu utječe to što majka plače? Neke od ovih kategorija dat će vam dobar uvid u to kako emocije mijenjaju bebin život – zauvijek.

Za mame pod stresom
Sve mame su neka pod stresom i povremeni stres neće utjecati na vaše dijete pa se oko toga ne trebate brinuti. No, dugotrajni stres, anksioznost i depresija ostavit će velike posljedice.

Djeca depresivnih majki imaju 1.5 puta veću šansu da će do 18 godine života razviti neki oblik depresije te da će imati emotivnih problema kao što je povećana agresivnost.

Depresija navodno, što je vrlo zabrinjavajuće, utječe i na sam razvoj djeteta, no na vrlo neobičan način. Naime, stručnjaci tvrde da će se djeca majki koje su bile depresivne u trudnoći te ostale depresivne nakon poroda normalno razvijati. Jednako tako i djeca majki normalnog emotivnog stanja prije ili poslije trudnoće. No ako se i jedan od tih parametara promijeni npr, ako se depresija pojavi ili nestane kasnije, to će usporiti djetetov razvojni proces.

Za mame koje zamjeraju što su trudne

Žene koje trudnoću ne nose s radošću već nešto zamjeraju malom biću koje rate u njima ili ne osjećaju nikakvu ljubav te privrženost mogu ozbiljno emocionalnom razvoju djeteta. Stručnjaci smatraju kako djeca koja su za vrijeme trudnoće “nevoljena” to itekako mogu osjetiti te razviti probleme u ponašanju.

Za mame koje su povremeno tužne

Ovo nitko ne može izbjeći jer svi imamo loše dane. Povremeni stres, živčanost i tužno raspoloženje neće naštetiti vašem djetetu.

Što poduzeti?

Ako ste sloni mračnom raspoloženju i inače vas sve brine i nervira, teško vam je narediti da odjednom postanete sretni. Ali to je upravo ono što vam treba.

Što možete napraviti?

Pokušajte otkriti uzroke svog stresa ili nezadovoljstva te ukloniti ih ili barem minimalizirati.

Riješite se negativnih i toksičnih ljudi oko sebe.

Radite stvari koje volite i koje vas zabavljaju.

Vježbajte – jer će vam se osim tjelesnog popraviti i duševno zdravlje.

Priuštite si svaki dan malo vremena za sebe i uživajte u nečemu.

Djecja posla

Read More

Neki trudnički strahovi su neutemeljeni te potječu od manjka informacija

Neki trudnički strahovi su neutemeljeni te potječu od manjka informacija

Kada žene saznaju da su trudne, počinju beskonačna planiranja, tjelesne promjene, liste onoga što smiju a što ne smiju, mahnite kupovine i još svašta drugo. Nije ni čudo da je trudnoća toliko stresna. No, dok su neki strahovi opravdani, drugi, budimo realni, nisu baš posve utemeljeni i znaju nervirati vašu bližu i daljnju okolinu. Ove strahove mame navode kao najčešće tijekom svojih trudnoća, a koliko su ozbiljni, prosudite sami:

Hoću li zgnječiti bebu ležeći na trbuhu?

Mnoge buduće mame pribojavaju se da bi ležanje na trbuhu moglo ozlijediti bebu te počinju izbjegavati taj položaj tijekom spavanja. Iako je ovo jedan o najčešćih strahova, mjesta strahu uopće nema. Iz jednostavnog razloga zato što je naše tijelo “dizajnirano” tako da za bebu ima dovoljno mjesta u trbuhu čak i ako mi legnemo na njega. Usto, ona je u njemu sigurna i zaštićena, napominju liječnici. No, kako mjeseci odmiču, mnogim ženama će spavanje na trbuhu zbog njegove veličine postati neudobno ili čak i nemoguće.

Lice će mi se promijeniti

Iako u trudnoći blistamo i ten nam se očisti, neke žene primijetile su i određene “negativne” posljedice trudnoće po svoj izgled.Tko je jedna mama izrazila zabrinutost oko povećanja svog nosa jer se njenoj kolegici s fakulteta, tvrdi, nos izrazito povećao dok je bila trudna.

Liječnici kažu kako je moguće da neke žene za vrijeme trudnoće dožive značajnije promjene na svom licu. No, velik broj tih promjena vezan je uz nakupljanje kilograma, zadržavanje vode u tijelu i hormonalne promjene.

Vaše fizičko stanje, pojašnjavaju stručnjaci, trebalo bi se povratiti nakon rođenja djeteta i smirivanjem hormona ili u krajnjem slučaju, nakon gubitka nekoliko kilograma.

Mogu li pojesti nešto što će naškoditi bebi?

Kada žene saznaju da su trudne, mnoge imaju tendenciju odmah izbaciti kavu iz svog života, a onda kreće redukcija hrane. Svježi sir, naranče, tuna…mnoge su u stalnom strahu da će pojesti nešto što bi moglo naškoditi djetetu.

Uz toliko savjeta koje žene danas dobivaju sa svih strana, lako je postati opsjednut ovom temom. No, ako nemate nikakvih zdravstvenih problema, jedino je bitno zapamtiti da se ne preporučuje konzumirati sirovo meso, morski plodovi te proizvodi od nepasteriziranog mlijeka. Naravno, tu je i alkohol.

Kofein, oko kojeg se lome tolika koplja, ne trebate strogo izbjegavati ako ga konzumirate u umjerenim količinama.

Buduće mame više bi se pak trebale usmjeriti na pokušaj da im prehrana u trudnoći bude uravnotežena, zdrava i raznolika.

Što ako izgubim bebu?

Neke trudnice žive u stalnom strahu da bi mogle pobaciti. Iako čine sve što je u njihovoj moći – zdravo jedu i umjereno se bave određenim aktivnostima, taj strah je i dalje tu jer na taj segment ne mogu nikako drugačije utjecati.

Iako su na žalost crni scenariji uvijek mogući, ne treba provesti cijelu trudnoću zakopan u tmurne misli jer to vam sigurno neće donijeti ništa dobro i lijepo. informirajte se, proučite statističke podatke koji vas možda donekle umire.

Dakle, najveći broj pobačaja dogodi se u prvom tromjesečju i to kod 15 – 25 posto svih trudnoća. Liječnici navode da se taj postotak jako smanjuje iza 12 tjedana te da nakon toga većina zdravih trudnica ne bi trebale imati razlog za zabrinutost.

Beba bi mogla imati neku deformaciju ili bolest

I ovo je jedan od većih i jačih strahova kod budućih majki te žene sve češće odlaze na razne pretrage ne bi li mirno dočekale kraj trudnoće. No, prisutnost na društvenim mrežama uvijek donosi i niz korisnih ali i neprovjerenih informacija, pa dok se neki kunu u stopostotnost određenih pretraga, drugi znaju slučajeve gdje su testovi bili izvrsni a roditelji su dobili dijete s određenom anomalijom.

No, izgledi su u ovom slučaju na vašoj strani. Veoma mali postotak rođene djece ima vrlo teške anomalije prilikom rođenja, dok postoji i čitav niz lakših oštećenja zdravlja koja se mogu uspješno liječiti. Bez obzira bili izgledi veliki ili mali, treba uvijek znati da je sve moguće. No, dok nešto ne znate sa sigurnošću, mjesta panici nema, a bespotrebni stres ne čini dobro niti mami niti bebi.

Nikada više neću smršaviti i izgledati kao prije

Činjenica je da nakon trudnoće i poroda neke stvari na mamama više nikad ne izgledaju isto. No, vježbanjem, kako laganim za vrijeme trudnoće, tako i onim poslije trudnoće, možete učvrstiti svoje tijelo te postići zadovoljavajuće rezultate. Zapamtite, trebalo vam je devet mjeseci trudnoće da nakupite kilograme, zato nemojte nerealno očekivati da ćete nakon samo dva tjedna biti u super formi.

Nemojte svoj tempo gubitka kilograma uspoređivati s drugim mamama jer svatko mršavi na drugačiji način, a u širokom luku zaobilazite slavne osobe koje dva sata nakon poroda nekim čudom uspiju stati u najuže traperice na svijetu.

Što ako mi vodenjak pune negdje u javnosti?

Da, moguće je da se to dogodi bilo gdje. No, pucanju vodenjaka mogu prethoditi kontrakcije koje vas upozoravaju da se vrijeme poroda možda približava, a usto, kod pucanja vodenjaka često baš i ne bude onoliko tekućine koliko smo naviknuli gledati u američkim filmovima.

U svakom slučaju ,ako se to i dogodi u javnosti i doživite pravu poplavu, ne obazirite se. Ipak ste devet mjeseci trudni i idete roditi bebu te ćete uskoro izgubiti sav sram ovog svijeta u rodilištu.

Prijevremeni trudovi

Prijevremeni trudovi događaju se u manjem postotku trudnoća, ne brojeći rizične slučajeve u kojima su majke upoznate s tom mogućnošću.

Liječnici ističu kako se prijevremeni trudovi javljaju uglavnom u slučajevima kada u obiteljskoj anamnezi postoji povijest prijevremenih poroda, trudnoća je višeplodna ili ženina maternica nije do kraja razvijena.

Ako ste u rizičnoj skupini, savjetuju, budite u stalnom kontaktu sa svojim liječnikom, a ako niste, potrudite se dočekati kraj trudnoće bez stresa jer su izgledi za prijevremene trudove su u stvari vrlo mali.

Piškenje u gaće u javnosti zbog slabog mjehura

Da, vrlo je moguće da doživite par ovakvih scenarija tijekom trudnoće ako vaš mjehur “teško podnese” drugo stanje. Kako ulazite u zadnje tromjesečje trudnoće, lako je moguće da ćete sve češće posjećivati wc da se olakšate te bi vam iznenadni napadaj smijeha ili kihanja mogao zadavati mokre muke. No, ne morate se brinuti da ćete zbog toga imati potpuno mokre hlače kao da ste ispustili čitav sadržaj mjehura.

U svakom slučaju imate dvije opcije: Prigrlite svoje novo stanje i smijte se zbog mogućih nezgoda ili nemojte napuštati kuću do poroda.

Hoću li biti sposobna brinuti se za novorođenče?

Iako novorođenačka faza ponekad zna biti iscrpljujuća, shvatit ćete vrlo brzo da ju možete uspješno preživjeti, kao i trudnoću i porod.

Zatim, iako strepite oko svojih mogućnosti i potencijalnih pogrešaka, trebate imati na umu da svi rade pogreške i da su one normalne. Više manje, sve mame ubrzo nauče čitati znakovne poruke svojih beba, sažive se s njihovom rutinom te usavrše majčinstvo do razine zadovoljavajućeg. Ne trebate biti najbolji niti bezgrešni, niti znati sve o pelenama ili pročitati gomilu stručnih knjiga. One vas neće učiniti stručnjakom. Praksa hoće. Donekle. Bitno je ne brinuti previše jer bebe nisu raketna znanost. Uspjele su milijarde žena prije vas, uspjet ćete i vi!

Izvor: Djecja posla

Read More

Djetetov strah od doktora možete riješiti uz igru i razgovor

Bez obzira je li vaše dijete već posjetilo pedijatra, pa pokazuje znakove panike čim mu spomenete doktora ili se pripremate za odlazak doktoru prvi put, pročitajte savjete kako pripremiti dijete na taj događaj.

Ako malo razmislite, primijetit ćete da i odrasli izbjegavaju doktore. Nešto vas boli, ali mislite ‘ma nije tako strašno, ako se bol nastavi, otići ću doktoru za koji…mjesec? Za malo dijete, koje još ne može razumjeti zašto su odlasci doktoru dobri za njega, posjet ordinaciji može biti prilično zastrašujuće iskustvo. Zato objasnite djetetu što sve doktor radi i zašto će neke stvari napraviti. Kada dijete shvati što i zašto, manji je osjećaj panike prilikom ulaska u ordinaciju i veća šansa da dijete surađuje tijekom pregleda. Dobra ideja je ‘odglumiti’ nekoliko pregleda kod kuće i igrati se ‘pacijenta i doktora’ da dijete u potpunosti izgubi strah.

Opišite djetetu doktorov posao. Recite i koja su zaduženja medicinske sestre koja će vas dočekati prije ulaska u ordinaciju. Doktor pomaže bolesnim ljudima da ozdrave, djeci temperaturu, težinu, visinu.. Istaknite djetetu kako doktoru ne ide samo ono, već i druga djeca, bebe, odrasli – doktor se brine da svi oni ostanu zdravi.

Dajte djetetu razlog zašto ide doktoru, kao na primjer ‘doktor će ti pomoći da se osjećaš bolje’, ‘dat će ti lijek od kojeg te više neće boljeti grlo, pa ćeš se opet moći igrati’. Napomenite djetetu da treba ići kod doktora i kada je zdravo – na kontrole i sistematske preglede. Nabrojite s djetetom sve dijelove tijela koje doktor može pregledati i napravite od toga igru. Zatim objasnite djeci razliku između posjeta doktoru kada su bolesni ili samo idu na pregled.

Iako je dijete već bilo kod doktora, napravite ‘virtualnu turu’ i prođite u razgovoru kroz sve prostorije. Kao prvo, tu je čekaonica u kojoj čekamo da nas doktor prozove. Podsjetite dijete na igračke i slikovnice, možda i tobogan koji se nalaze u čekaonici. Također, istaknite činjenicu da će tamo biti i druge djece koja idu doktoru na pregled. Zatim slijedi soba za pregled kod medicinske sestre, gdje djeca idu na vaganje, mjerenje visine, a potom slijedi doktorska ordinacija s udobnim stolom na koji mogu leći. U ordinaciji uvijek ima i igračaka, a dijete može vidjeti i puno zanimljivih stvari kao što je stetoskop, rukavice, štapići za pregledavanje grla… Kada sve jednom prođete kroz razgovor, bit će lakše u stvarnosti.

Igrajte se doktora, kupite u obližnjoj trgovini liječnički pribor ili izradite vlastiti, improvizirani. Odvedite plišanog medvjedića na pregled, dajte lutki injekciju…zato što je djeci uvijek nešto bolje pokazati, nego samo ispričati. Objasnite djetetu koji sve pribor i instrumente doktor koristi, pa se i vi ponudite da budete pacijent. Kada od nečega napravite igru, odmah je manje strašno u stvarnom životu.

Djeci se kod pedijatara, od prvog dolaska, mjere visina i težina pomoću kojih se može odrediti kako dijete napreduje. Ako ste to radili i kod kuće, pokažite djetetu koliko je naraslo. Igrajte se mjerenja, obilježite djetetovu visinu negdje na zidu i pokažite mu do kuda je sezalo kada je bilo posve mala beba. Zatim se i vi izmjerite i izvažite, pokažite djetetu kako se uspraviti, stati uz zid, ispružiti ruke..kao što smo već napomenuli, djeca su vizualni tipovi.

Što doktor hoće s tom lampom u mojim ustima? Pojasnite djetetu da doktor nekad mora zaviriti i ‘unutra’ da bi se uvjerio da je pacijent zdrav. Svijetlo je naravno tu, kako bi se doktor znao snaći u mraku. Recite djetetu da može biti od pomoći doktoru ako mirno sjedi, širom otvori usta i kaže ‘aaaaa’. Sjednite s djetetom ispred ogledala i pokažite mu kako da otvori usta, a potom i isplazi jezik. Pa čekajte da vidite tko će prvi umrijeti od smijeha.

Djeca naučimo raznim dijelovima tijela te čemu oni služe, no često preskočimo ono najbitnije, što je pokretač svega, a to je srce. Opišite im srce i objasnite što ono radi te pokažite i gdje se nalazi. Neka stavi ruku na vaše srce i osjeti kako kuca, a potom i na svoje. Ovo je za djecu ne samo poučno, nego i zanimljivo. Kasnije se možete ‘pregledavati’ dječjim stetoskopom i osmisliti vlastiti srčani ritam ‘tik-tak’. Kada doktor jednoga dana bude trebao slušati srce ili disanje sa stetoskopom, dijete neće biti toliko uplašeno.

Djeca baš nisu sklona tome da ih doktori ‘diraju’ pa zato ne vole vrste pregleda koji uključuju stiskanje ili bockanje. Neka su posebno osjetljiva na diranje trbuha. Objasnite djetetu da je to mjesto kao i grlo, gdje doktor ne vidi što se unutra događa, pa mora malo ‘opipati’ da bi vidio je li sve u redu. Dajte djetetu da opipa vaš trbuh, a možete zaigrati i sljedeću igru: Stavite nekoliko stvari koje su djetetu poznate ispod deke, dajte mu da ih opipa i neka pogodi o čemu se radi. Da, tako i doktor pogađa što se događa u trbuhu.

Nemojte preskakati razgovor o injekciji i ubodima, jer to je isto dio realnosti. Naravno, djeci najomraženiji dio. Ako znate da će dijete taj dan dobiti injekciju ili da će mu kod doktora vaditi krv, pripremite ga na to, nemojte skrivati istinu. Objasnite djetetu da injekciju dobiva samo kako bi bilo zaštićeno od ‘zločestih bakterija’, a da će ubod trajati samo sekundu. Potom na praktičnom primjeru pokažite koliko traje sekunda. Nakon toga, recite djetetu da će dobiti i cool flaster, a možete obećati i neku malu nagradu, ako je to potrebno da prebrodi krizu.

Djeca vole pomagati odraslima, pa objasnite djetetu kako može biti ‘od pomoći’ doktoru. Možete zajedno vježbati kako biti dobar pacijent: Stanite mirno, uspravite se, otvorite usta najviše što možete, udahnite, izdahnite…Također, ako je dijete prave dobi, predložite mu da zajedno smislite neka pitanja koja ćete pitati doktoricu, na primjer ‘Koliko dana moram biti sirup da mi bude bolje’ ili ‘Koju hranu moram jesti da narastem velika’ itd. Djetetu će ta pitanja skrenuti misli od samog odlaska doktoru i ono što se tamo događa.

Izvor: whattoexpect

Read More

PRVA POSJETA LJEKARU PEDIJATRU – PRVA KONTROLA BEBE

Kada treba s bebom otići na prvu kontrolu ljekaru?

Nakon izlaska iz porodilišta, ukoliko ljekar neonatolog nije zakazao vanrednu kontrolu, prva kontrola s bebom u savjetovalištu za zdravu djecu je sa navršenih mjesec dana.

Pregled se obavlja u jedinicama primarne zdravstvene zaštite – Domu zdravlja, pri službi pedijatrije u prisustvu jednog ili oba roditelja.


Šta ako beba nema još izrađenu zdravstvenu karticu?


To ne treba da Vas opterećuje. Ukoliko proces izrade zdravstvene kartice nije gotov, u savjetovalište ćete ponijeti bebinu otpusnu listu i vašu zdravstvenu karticu.


Kako pripremiti bebu za pregled?


Prije odlaska u savjetovalište treba nahraniti bebu, promijeniti joj pelene i u skorije vrijeme otići ljekaru.




Šta ponijeti u savjetovalište za zdravu djecu?


U savjetovalište treba ponijeti:

• zdravstvenu karticu djeteta – ukoliko je u procesu izrade ponijeti zdravstvenu karticu majke i otpusnu listu novorođenčeta iz porodilišta;

• jednu tetra pelenu;

• jednu ili više pelena za jednokratnu upotrebu (savjetuje se eko pelena);

• manje pakovanje eko vlažnih maramica.



Kako izgleda prva posjeta s bebom u savjetovalištu?


Po dolasku u savjetovalište za bebe, najprjie se ostvaruje prvi kontakt između medicinske sestre i roditelja. Medicinska sestra roditeljima smireno, strpljivo i s puno razumijevanja objašnjava šta podrazumijevaju i kako se sprovode pregled i mjerenje djeteta, a potom ih upućuje ljekaru u ordinaciju.



U prvom redu savetuje da novorođenče:

• raskomotite;

• postavite na podlogu od sunđera – sto za prepovijanje (na koju ste prethodno stavili tetra pelenu);

• skinete mu garderobu i pelenu.


Dalje postupke u prisustvu majke sprovodi medicinska sestra, koja uzima dijete umotano u pamučnu tetra pelenu, obavlja mjerenje obima glave, trbuha i grudnog koša. Potom slijedi antropometrijsko mjerenje (mjerenje tjelesne mase i dužine novorođenčeta).




Treba znati: U prvom mjesecu dijete poraste u dužinu 4 do 5 cm, tjelesna masa se poveća 750 g – 1000 g pa i više, obim glavice se poveća za 2 cm.

Nakon završenog mjerenja, majka uzima novorođenče i odlazi ljekaru u ordinaciju, gdje nakon konsultativnog razgovora pedijatar pregleda djiete (vitalne funkcije, reflekse) i sagleda cjelokupno zdravstveno stanje djeteta.

Na kraju pregleda, medicinska sestra u dogovoru s roditeljima zakazuje sljedeću posjetu ljekaru.

Tekst preuzet iz knjige za novonastale roditelje ” Najčešće nedoumice roditelja u prvoj godini zivota bebe” uz saglasnost . autorke Sladjane Crvenkov, više medicinske sestre

Read More

Izmišljeni prijatelji otkrivaju dječje interese i strahove

Neki imaginarni prijatelji su samo fantazija, dok drugi predstavljaju način prevladavanja pojedinih emocija. Djeci pomažu prilikom stjecanja novih vještina ili u nošenju sa životnim promjenama. Stoga je vrlo bitno ne rugati se djetetu radi izmišljenog prijatelja ili mu zabranjivati igru

Za roditelje spoznaja da njihovo dijete ima imaginarnog prijatelja može biti zbunjujuća i zabrinjavajuća. No, imaginarni prijatelji ipak nisu razlog za brigu. Oni najčešće predstavljaju normalnu razvojnu pojavu kojom dijete daje smisao svijetu koji ga okružuje i rezultat su radoznalosti i kreativnosti te predstavljaju zdravi izraz dječje mašte. 

Foto: Shutterstock

Prema dosadašnjim istraživanjima oko 60% djece ima imaginarnog prijatelja. Gotovo u pravilu, izmišljeni prijatelj istog je spola kao i dijete. Dijete može imati i više izmišljenih prijatelja koji ne moraju nužno biti ljudska bića, već se mogu javiti i kao životinje ili druga bića, primjerice zeko, zmaj ili neki drugi likovi koji čine da se dijete osjeća ugodnije u određenim situacijama.

 Obično se pojavljuju u dobi od tri do četiri godine, a faza može trajati do devete godine života. U predškolskoj dobi češće su prisutni kod djevojčica, dok su u školskoj dobi podjednako prisutni kod oba spola, s nešto većom pojavnošću kod kod prvorođenih ili jedinaca. 

Nemojte se bojati imaginarnih prijatelja Suočeni s “novim članom obitelji“ roditelji, umjesto straha, trebaju pokazati interes za "nove prijatelje" svog djeteta i tako otkriti djetetove interese, strahove i brige. Iako ova pojava može zbuniti i zabrinuti roditelje, pokazalo se da je igra s imaginarnim prijateljem pozitivna za razvoj djeteta. Ipak, svi imaginarni prijatelji nemaju istu funkciju, neki su tako samo fantazije dok drugi predstavljaju način prevladavanja pojedinih iskustava ili emocija koje dijete ne zna drukčije izraziti. Imaginarni prijatelji im tako pomažu prilikom stjecanja novih vještina ili u nošenju sa životnim promjenama. 

Dijete tako može nadoknaditi odlazak bliske osobe ili si pak pomoći u suočavanju s traumatskom situacijom. Prema prirodi imaginarnoga prijatelja često možemo zaključiti što djetetu treba ili nedostaje jer obično svojim izmišljenim prijateljima daju karakteristike koje bi željeli imati. 

Dakle, ako su usamljeni, njihov imaginarni prijatelj će im praviti društvo, a ako su tužni utješit će ih. Ako je dijete primjerice "u društvu" čarobnjaka ili lava vjerojatno se boji nečega pa mu je potreban prijatelj koji će ga zaštititi, a ako se imaginarni prijatelj prema njemu loše odnosi, moguće da ima problema sa samopoštovanjem. Izraz mašte i kreativnosti Vrlo je važno je da se djetetu nikada zbog izmišljenog prijatelja ne rugate, ne prekoravate ga ili mu zabranjujete igru. 

Umjesto toga, naglasite isto kao izraz djetetove mašte i kreativnosti. Također, ne sudjelujte s djetetom u toj igri tako da i vi razgovarate s njim jer time dodatno zbunjujete dijete. Shvatite ovu maštariju kao izraz kreativnosti i faze emocionalnog sazrijevanja djeteta i pustite da dijete samo odluči kada će zamišljeni prijatelj zauvijek otići, a vi budite aktivni promatrač. Većina djece preraste imaginarnog prijatelja do osme ili devete godine života, a neki i ranije. Ako se zadrži nakon te dobi, postaju štetni jer otežavaju djetetovo uključivanje u aktivnosti s drugom djecom ili dovode do odbacivanja od strane vršnjaka. To pak predstavlja rizik za emocionalne i komunikacijske poteškoće budući da dijete kroz interakciju s vršnjacima razvija socijalne i komunikacijske vještine. Također, treba biti oprezan i potražiti stručnu pomoć ako dijete ne pravi razliku između imaginarnog i stvarnog prijatelja ili počne poprimati osobnost imaginarnoga prijatelja, odnosno vjeruje da su zapravo ista osoba. Iz svega navedenog, razvidno je da je pojava imaginarnog prijatelja zapravo korisna te može biti zdrav način nošenja s teškim ili /i intenzivnim osjećajima i različitim interpersonalnim i intrapersonalnim pritiscima. 

Klokanica.24sata.hr

Read More

Baby handling: zašto je boravak na trbuhu važan za dijete?

Mala djeca provedu većinu svog vremena ležeći na leđima, a važno je znati kako bi dojenčad trebala svaki dan neko vrijeme provoditi u potrbušnom položaju zbog jačanja mišića i samosvijesti o vlastitom tijelu te zbog dobivanja temelja za kasnije razvojne prekretnice.

Koristi potrbušnog položaja:

• jača dojenčad - mala djeca koja vrijeme provode u potrbušnom položaju već od najranije dobi jačaju vratne mišiće koji su važni kod kontrole glave
• puzanje, uporaba ruku – u potrbušnom položaju djeca se uče micati s jedne na drugu stranu, što im pomaže kod dohvata i puzanja. Također se razvija i poboljšava njihov osjet dodira
• potrbušni položaj pomaže u razvoju ravnoteže i koordinacije koji su temelji za sve motoričke vještine
• koordinacija oko-ruka – vid i koordinacija oko-ruka poboljšavaju se zahvaljujući lakom pristupu ruke do lica i usta
• stavljanje djeteta u potrbušni položaj može biti udobno i umirujuće za nervoznu djecu, te djecu s kolikama
• samosvijest i neovisnost - mala djeca su motivirana da istražuju svoj svijet kada shvate da mogu kontrolirati vlastitu mobilnost

Potrbušni položaj može se provoditi svaki put kada je vaše dijete budno i pod vašim nadzorom. U trenucima presvlačenja ili igre s njim, stavite ga na par minuta na trbuh.


Za početak stavite dijete na svoja prsa dok ste u poluležećem položaju. Na taj se način dijete trudi podignuti glavicu da vidi vaše lice i čuje Vaš glas. Poslije 3. mjeseca starosti, kako biste produžili i olakšali djetetov boravak u potrbušnom položaju pokušajte staviti smotani mali ručnik ispod njegovih prsa. Stavite mu ruke ispred i preko ručnika. Zainteresirajte ga igračkama jarkih boja i onima koje proizvode svjetlosne ili zvučne signale. Vaše će mu lice također biti vrlo zanimljivo, pogotovo ako mu pjevate ili pričate što će potaknuti njegovo zanimanje. Na taj način vrijeme provedeno na trbuhu bit će zabavno i trajat će sve duže i duže. Ubrzo će dijete naučiti kako zbilja uživa u tom položaju!

Izvor: Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju
Autor: Čuvarkuća uredništvo

Read More

Psihomotoričke vježbe za dijete

Psihomotoričke vježbe pomažu razvoju djeteta i povećavaju bliskost s roditeljem. Evo nekoliko jednostavnih primjera koje možete primjenjivati.

Nakon masaže i opuštanja tijela, te normalizacije tonusa djeteta preporučljivo je primjenjivati opće psihomotričke vježbe.

1. Dijete leži na leđima, na čvrstoj podlozi, majka prima djetetove ruke za šaku, te ih diže iznad djetetove glave i spušta ih niz tijelo.
2. Dijete leži na leđima, majka prima djetetove ruke za šake, širi ih u razini ramena, a zatim ih savija u laktu tako da dijete dodiruje svoj prsni koš.
3. Dijete je i dalje u leđnom položaju na stabilnoj podlozi. Majka savija djetetovu lijevu nogu u kuku i koljenu držeći je za stopalo i istovremeno podiže djetetovu lijevu ruku, držeći je za šaku i dovodi je do koljena. Dijete svojom rukom dodiruje svoje koljeno. Potom se savija djetetova desna noga i desnom rukom se dodiruje koljeno desne noge.
4. Slijedeća vježba može se raditi i dok se dijete nalazi roditelju u krilu u polusjedećem položaju: dijete dodiruje svoje tijelo, koljena i stopala, te ujedno svoj pokret prati pogledom, tako dobiva potpuni uvid onoga što radi. Vrlo je važno da se djetetu od samog početka imenuju dijelovi tijela kako bi ih ono kasnije lakše usvojilo i zapamtilo.
5. Dijete se nalazi u pasivnom sjedećem položaju u krilu roditelja. Roditelj svojim tijelom kontrolira posturu djeteta i omogućuje mu određenu stabilnost. Djetetove noge su u “turskom” položaju, što omogućava djetetu lakše uočavanje vlastitih nogu i stopala, te igranja sa njima.
6. Dijete je u istom položaju kao u prethodno opisanoj vježbi. Roditelj svojim tijelom kontrolira posturu djeteta. Roditelj uzima djetetovu lijevu ruku i polaže je na djetetovu desnu ruku. Lagano povlači djetetovu lijevu ruku niz desnu od ramenog zgloba do šake. Zatim primi dijete za desnu ruku i položi je na njegovu lijevu ruku, te ponovi postupak.
7. Dijete je i dalje u pasivnom sjedećem položaju u krilu roditelja, kao u prethodnoj vježbi. Majka uzima dijete za ruku i podiže mu je iznad glave, te ju položi na tjeme glave. Ruku lagano spušta od tjemena do brade prelazeći preko lica. Vježba se može izvoditi sa jednom rukom, naizmjence, ili sa obje ruke.
8. Posjednemo dijete pred ogledalo tako da svojim tijelom kontroliramo njegov tijelo. Pokušavamo mu privući pažnju, tako da se dijete uoči u ogledalu. Njegovom rukom dodirujemo različite dijelove njegovog tijela uz imenovanje tih dijelova i ponavljanje da su to njegovi dijelovi tijela, npr. “Ovo je tvoja ruka, nos, glava, noga,…”.

Autor: Čuvarkuća uredništvo

Read More

Vježbe za motorički razvoj šake

Služeći se rukama uz opažanje, dijete otkriva svijet, uči čemu služe predmeti, spoznaje i diskriminira razliku između prijašnjeg i novog iskustva.

Spretnost ruke posebno doprinosi neurofiziološkoj osnovi za govor tj. neverbalnoj metodi komunikacije, govoru tijela. Iako između njih nema direktnih veza, ipak oživljavanje jednog djeluje stimulativno na drugo.

Hvatanje je sposobnost primanja, dizanja i zadržavanja predmeta u šaci ili među prstima s palcem nasuprot ostalim prstima. Osposobljena ruka djeluje stimulativno na opći motorički i psihički razvoj, a vježbanjem se razvoj može potpomoći i usmjeriti.

Prvi stupanj zahvata

Bebino prvo hvatanje obično uključuje prste, ali ne i palac. Hvatanje ohrabrujemo pomoću cilindričnih predmeta koji stanu na dlan, npr. zvečke. Djetetu koje leži na trbuhu igračku stavite direktno ispred njega i privlačite mu pozornost zvukom igračke te ga ohrabrujte da igračku zgrabi s obje ruke. Tada je treba nježno povući kako bi je dijete povuklo natrag prema sebi. Djetetu koje leži na leđima igračku treba objesiti u visini brade. Ako ne posegne za igračkom stavite mu obje ruke na igračku i nježno povlačite tako da dijete pruži otpor jer mu želite uzeti igračku. Dok dijete leži na leđima primite ga za bedra, držite nožice izvan dohvata i ohrabrujte da dohvati svoje noge prvo jednom, a zatim s obje ruke.

Drugi stupanj zahvata

Predmeti za vježbu trebaju biti dovoljno mali da bebi stanu na dlan, ali i dovoljno veliki da ih ne može progutati ili udahnuti. Dijete sada hvata igračku s dlanom i palcem i počinje bacati igračke.

Nagradite bebu i za uspjele i za neuspjele pokušaje!

Dok dijete sjedi u krilu ili stolici ohrabrite ga da drži predmete s obje ruke i da lupa jednim o drugi. Oblijepite loptu ljepljivom vrpcom i „prilijepite“ je za djetetovu ruku te ga ohrabrujte da je izvlači drugom rukom. Za učenje ispuštanja predmeta iz ruku koristite kutiju, djetetu dajte kocku u jednu ruku i vodite tu ruku do ruba kutije stružući pritom rub kutije njegovom rukom. Zatim ga potaknite da ubaci kocku u kutiju. Nagradite ga i za uspjele i za neuspjele pokušaje.

Treći stupanj zavata

Beba počinje micati prstima pojedinačno, pa vježbajte tako da joj, dok sjedi na stolici, naizmjenično polijete dlanove s malo soka i potičite je da poliže dlan, posebno između prstića. Postavite predmet ispred bebe i potičite je da ga gura kažiprstom tako da vodite djetetovu ruku jednu, pa drugu. Koristite malu igačku s rupom, stavite djetetov prst u rupu i potičite ga da to učini samo. Na ruku djeteta zalijepite mali komad samoljepljive vrpce i potičite ga da ga drugom rukom samo skine. Dok dijete sjedi na podu stavite mu u ruku konopac igračke na povlačenje koja proizvodi zvukove i potičite ga da zgrabi igračku drugom rukom.

Izvor: Bebe
Autor: Čuvarkuća uredništvo

Read More

Baby handling: kako ispravno hraniti dijete?

Na neke je stvari potrebno paziti i prilikom hranjenja djeteta, neovisno o tome dojite li ili koristite bočicu.

Razlika između ispravnih i neispravnih položaja djeteta je u malim, ali važnim detaljima. Radi dobrobiti vašeg djeteta, naučite ispravan način svakodnevnih aktivnosti s djetetom.Ispravnim postupcima djetetovu mozgu stalno šaljete informacije o pravilnim položajima i kretnjama, pa tako dijete i nesvjesno vježba cijeli dan.

Tijekom hranjenja, bilo na majčinim prsima ili na flašicu, uvijek treba paziti da djetetovo tijelo bude lagano skvrčeno i nagnuto na majčina prsa, te da su obje ručice ispred bebina tijela, a ne primjerice ispod majčina pazuha (što je uobičajeno) ili da mu vise sa strane. Također treba obratiti pozornost na položaj djetetove glavice koja ne smije biti zabačena unazad, nego lagano nagnuta prema naprijed.



Izvor: Udruga roditelja djece s oštečenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju
Autor: Udruga roditelja Oko

Read More

Baby handling: kako previjati dijete?

Baby handling je niz postupaka kojima se djetetovu mozgu šalju poruke o ispravnom položajima i kretanjima pa ono tako nesvjesno vježba cijeli dan.

Razlika između ispravnih i neispravnih položaja djeteta je u malim, ali važnim detaljima. Radi dobrobiti vašeg djeteta, naučite ispravan način svakodnevnih aktivnosti s djetetom.Ispravnim postupcima djetetovu mozgu stalno šaljete informacije o pravilnim položajima i kretnjama, pa tako dijete i nesvjesno vježba cijeli dan.

Neispravan način previjanja djeteta

Uobičajeno je kod mijenjanja pelena i brisanja djetetove guze primiti ga za stopala i podignuti mu nožice uvis, obrisati guzu, izvući prljavu pelenu i staviti čistu.

Ispravan način previjanja djeteta

Ispravno previjanje ipak se malo razlikuje od uobičajenoga jer se dijete ne drži za stopala nego svoju ruku stavimo između djetetovih nožica i držimo njegovu natkoljenicu, dok smo drugu nožicu naslonili na svoju ruku. Na taj način veoma jednostavno možete obrisati guzu i promijeniti pelenu, a dijete je opet u ispravnom, lagano skvrčenom položaju.

Izvor: Udruga roditelja djece s oštečenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju
Autor: Udruga roditelja Oko

Read More

Baby handling: koji je ispravan položaj za podrigivanje?

Postoje neki položaji koji olakšavaju podrigivanje i mami i bebi. Evo na što treba obratiti pažnju.

Razlika između ispravnih i neispravnih položaja djeteta je u malim, ali važnim detaljima. Radi dobrobiti svojeg djeteta naučite ispravan način svakodnevnih aktivnosti s djetetom.Ispravnim postupcima djetetovu mozgu stalno šaljete informacije o pravilnim položajima i kretnjama, pa tako dijete i nesvjesno vježba cijeli dan.


Kad stavimo dijete na svoje rame da se podrigne, jednom ga rukom držimo ispod guze, a drugom mu pridržavamo glavicu tako da tu ruku naslonimo na njegova leđa i na taj način mu dajemo potporanj. Veoma je važno obratiti pozornost na to da su djetetove ručice ispred njegove glavice, odnosno da su mu oba lakta na vašim ramenima.



Izvor: Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju
Autor: Udruga roditelja Oko

Read More

Baby handling: koji je ispravan postupak za presvlačenje djeteta?

Ispravnim postupcima djetetovu mozgu stalno šaljete informacije o pravilnim položajima i kretnjama, pa tako dijete i nesvjesno vježba cijeli dan.

Razlika između ispravnih i neispravnih položaja djeteta je u malim, ali važnim detaljima. Radi dobrobiti svojeg djeteta naučite ispravan način svakodnevnih aktivnosti s djetetom. Ispravnim postupcima djetetovu mozgu stalno šaljete informacije o pravilnim položajima i kretnjama, pa tako dijete i nesvjesno vježba cijeli dan.

Ispravan postupak presvlačenja podrazumijeva rotiranje djeteta jednog boka na drugi u roditeljevu krilu. Pri presvlačenju svakako morate paziti na položaj djetetovih ručica.

Dijete se ne oblači tako da ono leži pasivno na leđima.

Kada je dijete starije, presvlačenje se radi u djetetovu sjedećem položaju i to u vašem krilu ili na strunjači.

Izvor: Udruga roditelja djece s oštećenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju
Autor: Udruga roditelja Oko

Baby handling: kako pravilno podizati dijete?

Ispravno podizanje djeteta neprestano djetetu šalje informacije o ispravnim položajima i kretnjama.

Razlika između ispravnih i neispravnih položaja djeteta je u malim, ali važnim detaljima. Radi dobrobiti svojeg djeteta, naučite ispravan način svakodnevnih aktivnosti s djetetom. Ispravnim postupcima djetetovu mozgu stalno šaljete informacije o pravilnim položajima i kretnjama, pa tako dijete i nesvjesno vježba cijeli dan.

Nepravilno podizanje djeteta

Dijete se ne smije podizati iz ležećeg položaja kao da je paketić (podmetnete ruke ispod njegove glavice i guze i prenosite ga). Stariju djecu ne smijete uzimati ispod pazuha i kao lutku podizati u zrak.

Ispravan način podizanja djeteta

Zarotirate ga preko svoje ruke na stranu (ruka vam je položena između njegovih nožica i drži rame na koje ćete okrenuti dijete). Njegovu gornju, slobodnu ručicu prebacite preko svoje ruke te, ako je potrebno, pridržite njegovu glavicu i podignete ga.


Izvor: Udruga roditelja djece s oštečenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju
Autor: Čuvarkuća uredništvo

Read More

Baby handling: kako ispravno držati dijete?

Razlika između ispravnih i neispravnih položaja djeteta je u malim, ali važnim detaljima. Radi dobrobiti vašeg djeteta, naučite ispravan način svakodnevnih aktivnosti s djetetom.Ispravnim postupcima djetetovu mozgu stalno šaljete informacije o pravilnim položajima i kretnjama pa tako dijete i nesvjesno vježba cijeli dan.

Dok je dijete jako maleno, nosimo ga u naručju kao da ga želimo ununati, pazeći da su mu obje ručice naprijed, te da je sveukupno lagano skvrčeno. Ako sjedimo, djetetove nožice mogu počivati na našoj lagano podignutoj nozi (npr. kada imamo prekrižene noge).

U krilu dijete možemo držati i u bočnom položaju ili na trbuhuU bočnom položaju moramo paziti da mu je gornja nožica lagano skvrčena, a donja ispravljena, dok je naša ruka između njegovih koljena. Za vrijeme igre s djetetom ili tijekom gledanja televizije, držimo ga na leđima u svojem krilu na način da lagano podignemo svoja koljena a njegovu guzu naslonimo na naš trup, nožice su podignute u zrak i naslonjene na naše grudi i dodiruju se stopalima. Stavimo djetetove ruke na njegov trbuh, učimo ga da se gladi po nožicama, držimo ga za ručice i pjevamo mu ili mu damo neku igračku da je drži u ručicama. Taj položaj je veoma smirujući za dijete i možete se njime koristiti svaki put kad je beba neraspoložena.

Djetetovu ugodu možete upotpuniti laganim podizanjem i spuštanjem vlastitih nogu jer ćete ga na taj način lagano ljuljati. Ovaj položaj ima mnogo prednosti (kontakt očima majke i djeteta, dovođenje udova u centralnu točku, upoznavanje vlastita tijela…) i zato preporučamo da se njime često koristite.

Izvor: Udruga roditelja djece s oštečenjem vida i dodatnim poteškoćama u razvoju

Autor: Udruga roditelja Oko

Baby handling: kako ispravno nositi dijete?

Kod malena djeteta nošenje se sastoji od kombinacije položaja za držanje i položaja za podrigivanje. Kod starijeg djeteta postoji još nekoliko varijanti.

Dijete možemo nositi okrenuto od nas (kao u klokanici), u tom položaju nam je jedna ruka ispod njegove guze (formira sjedalicu), a drugom mu držimo ručice ispred tijela tako da su mu naslonjene na našu ruku. 

Drugi je način da ga držimo u polusjedećem (kada je starije, u sjedećem) položaju, naslonjenog na naše tijelo. 

Dijete obujmimo jednom rukom čiji dlan leži ispod njegove guze. 

Pritom mu jednu nogu više savinemo od druge. Možemo ga nositi i na svojem boku tako da ga zajaši i da su mu obje noge lagano skvrčene, a da nas ručicama grli oko vrata kako bi ručice bile ispred tijela.




Autor: Čuvarkuća uredništvo

Baby handling: koji su ispravni pokreti pri spuštanju djeteta?

Ispravno podizanje i spuštanje djeteta iznimno je važno za njegov razvoj. Evo nekih praktičnih savjeta.

Razlika između ispravnih i neispravnih položaja djeteta je u malim, ali važnim detaljima. Radi dobrobiti svojeg djeteta, naučite ispravan način svakodnevnih aktivnosti s djetetom.Ispravnim postupcima djetetovu mozgu stalno šaljete informacije o pravilnim položajima i kretnjama, pa tako dijete i nesvjesno vježba cijeli dan.

Dijete spuštate obrnutim redoslijedom od podizanja: držite ga bočno na svojoj ruci, prvo ga spustite bočno na njegovu guzu i kuk, pa ga tek onda polagano spustite na podlogu. Malo starije dijete koje može kontrolirati vlastitu glavicu potičite da se samo osloni na ručicu.

Autor: Udruga roditelja Oko

Read More

Šta je baby handling?

Baby handling je niz preporučenih praksi postupanja s djetetom kojima se potiče njegov razvoj.

Koji neurorizični čimbenici postoje?

Neurorizičnih je čimbenika mnogo, a čine ih razne komplikacije u trudnoći, primjerice prijeteći pobačaj, prijeteći prijevremeni porođaj, višeplodna trudnoća, eklampsija, krvarenje u trudnoći, kronične bolesti majke, te komplikacije u porođaju i nakon njega...


Svako je deseto dijete neurorizično, a 20 posto može imati prolazne ili trajne (blaže ili teže) poremećaje. Velika je važnost ranog otkrivanja i tretiranja neurorizične djece kako bi se spriječio nastanak teških poremećaja. Ranom intenzivnom primjenom stimulacije oštećenog područja psihomotorike mogu se postići veliki rezultati zbog tzv. plastičnosti živčanog sustava.

Što je to plastičnost živčanog sustava?

Plastičnost živčanog sustava jest biološka sposobnost prilagodbe mozga na postojeće stanje i sposobnost nadomjeska oštećene funkcije. Ona se odnosi na njegovu sposobnost da uči, pamti, zaboravlja, kao i njegov kapacitet za reorganizaciju i oporavak nakon oštećenja.

Što je to baby handling?

Baby handling ili ispravno postupanje s djetetom jesu preporučeni ispravni postupci pri podizanju, spuštanju, previjanju, hranjenju, držanju, nošenju i presvlačenju djeteta kojima se potiče normalan djetetov razvoj te eliminiraju sekundarni čimbenici okoline, a također su korisna dopuna terapijskim postupcima kod neurorizičnog djeteta i djeteta s neurorazvojnim smetnjama.

Izrazito je važno da baby handling, osim roditelja poznaju i ostali ljudi iz djetetove blizine. Pri ispravnom postupanju treba paziti da su djetetove ručice uvijek naprijed (ne smiju zaostajati iza njegovih leđa ili sa strane), laktovi trebaju biti ispred ramena te treba činiti rotaciju trupa.
Ispravni položaji

LEŽANJE: Novorođenče valja postaviti u lagano skvrčeni položaj na boku i poduprijeti ga smotanom pelenom. Ručice mu moraju biti ispred tijela, a glavica ne smije biti zabačena unazad.

PODIZANJE: Dijete se ne smije podizati iz ležećeg položaja tako da se podmetne ruka ispod njegove glavice i guze, nego ga treba preko svoje ruke zarotirati na stranu. Ruku valja položiti između njegovih nožica i držati rame na onoj strani na koju će se dijete okrenuti. Gornju, slobodnu ručicu treba prebaciti preko svoje ruke te istom rukom pridržavati glavicu. Preporuča se prihvaćanje djeteta za nadlaktice i natkoljenice, a nikada za periferne dijelove šake i stopala.

SPUŠTANJE. Kod spuštanja se ide obratnim redoslijedom od podizanja: dijete se drži bočno na svojoj ruci, prvo se spusti bočno na guzu i kuk pa se polagano položi na podlogu.

PREVIJANJE: Kod previjanja dijete se ne drži za stopala, nego ruku stavimo između djetetovih nožica i držimo njegovu natkoljenicu, dok smo drugu nožicu naslonili na svoju ruku.

HRANJENJE: Tijekom hranjenja uvijek treba paziti da djetetovo tijelo bude lagano skvrčeno i nagnuto na majčina/hraniteljska prsa te da su obje ručice ispred bebina tijela, a ne npr. ispod majčina pazuha ili da mu vise sa strane. Također valja obratiti pozornost na položaj bebine glavice, koja ne smije biti zabačena unazad, nego lagano nagnuta naprijed.

Izvor: Cuvarkuca.hr

Read More

Zašto, kada i kako prestati sa flašicom?

Flašica u jednom trenutku kao da postane nerazdvojni prijatelj djeteta. Kako dijete prelazi na čvrstu hranu i počinje da pije više vode, sokića, nekad i mlijeka, flašica se može naći svuda po kući i u svakoj torbi, a nekad se koristi i za uspavljivanje. Roditeljima ona predstavlja veliku udobnost i nije rijetko odlaganje prelaska na čašu. Ali, do kada se prisustvo flašice može tolerisati?

Mnogi roditelji ne znaju da pedijatri savjetuju potpuno izbacivanje flašice iz navika zdrave bebe prije nego što ona napuni 12 ili 18 mjeseci pa nastavljaju sa njenom upotrebom čak do treće godine. Hranjenje flašicom se povezuje sa bolestima zuba, gojaznošću i nedostatkom gvožda a kada napune 2 godine, djeca nikako ne žele da je ostave.

Zašto flašica nije dobra?

Iako je davanje flašice mnogo lakše od vježbanja upotrebe čaše dijete će prije ili kasnije morati da napravi ovu promjenu. Postoji nekoliko dobrih razloga za “oduzimanje” ove male spravice:

Sisanje iz flašice može da izazove bolesti zuba, naročito ako beba koristi flašicu tokom noći ili za uspavljivanje.
Beba na ovaj način dobija nedovoljno hranljive sastojke iz mlijeka umjesto da uzima one kvalitetne iz čvrste hrane.
Beba provodi previše vremena sisajući radi čiste udobnosti a pretjerano zadovoljavanje ovog primarnog instinkta je spriječava u razvoju govora.
Beba koristi flašicu kad je isfrustrirana, ljuta ili u nekom drugom emotivnom stanju umjesto da uči kako da se suoči sa ovim emocijama.

Osim toga, različite studije su dokazale i vezu između upotrebe flašice i pojave gojaznosti. Naime, djeca koja koriste flašicu do druge godine imaju 30% veću šansu da postanu gojazna već prije pete godine života. Problem je u tome što je veoma lako i brzo piti i jesti iz flašice pa se na taj način unosi mnogo više kalorija od onih koje su djetetu stvarno potrebne. Važno je znati da su istraživanja uzela u obzir i druge faktore kao što su težina djeteta na rođenju, težina majke, način ishrane i pokazuju da rezultati važe za sve.

Kada početi sa zaboravljanjem flašice?


Bebe su veoma dobre u samoregulisanju svojih obroka pa će vam vaša beba staviti do znanja kada joj poslednji obrok mlijeka pred spavanje više ne bude potreban. Najčešće bebe počnu da okreću glavu ili jednostavno ne završavaju mlijeko do kraja.

Sve u svemu, cilj je da flašica, posebno ona pred spavanje, bude izbačena dok ono ne napuni 12 ili najkasnije 18 mjeseci. Ovo odvikavanje može biti teško ali morate da znate da ove kalorije iz mlijeka vašem djetetu uopšte nisu potrebne nakon prvog rođendana. Ono tada sve svoje nutritivne potrebe treba da zadovolji svojim dnevnim obrocima. Probajte da bebu uveče umjesto flašicom utešite omiljenom plišanom igračkom ili mekanim ćebencetom.

I naravno, kao što je to slučaj sa mnogim drugim vještinama koje vaše dijete treba da savlada i za učenje ove je potrebno neko vrijeme. Budite strpljivi i pokažite vašoj bebi puno ljubavi koja će joj pomoći da postane profesionalac u korišćenju čaše i tako flašicu potpuno zaboravi.


Kako preći na čašu?


Da biste osigurali lak prelazak potrebno je da pratite nekoliko osnovnih savjeta:
Počnite djetetu da dajete čašu čim nauči da sjedi. Ona naravno treba da bude plastična i posebno napravljena za bebe jer se dijete mora poigrati sa njom da bi došlo do “upoznavanja”.
Rezervišite upotrebu flašice samo za mlijeko ili sokić.
Ako prvi put dajete čašicu bebi koja je već starija najvjerovatnije ćete to morati da uradite bar nekoliko puta prije nego što je beba prihvati. Budite strpljivi.
Ako koristite trening čašu i dalje ćete morati da na kraju napravite prelazak na običnu čašu. Šolje koje se reklamiraju pod sloganom “bez prosipanja” imaju ventil i zahtjevaju od bebe da ona još uvijek sisa. Da biste prešli sa sisanja na pijenje morate uzeti dodatak bez ventila.
Za bebu je lakše da koristi čašu koja ima drške sa obje strane. Isto tako poklopac treba da bude dobro pričvršćen i pripijen.
Ne pokušavajte silom da naviknete dijete na čašu jer ovo iskustvo treba da bude prijatno.

Napomena: Sva ova uputstva važe za bebe koje se normalno i zdravo razvijaju. Ukoliko je vaša beba prijevremeno rođena ili ima neke probleme vezane za rast i razvoj obavezno se posavjetujte sa dječijim ljekarom.

Izvor: Najboljamamanasvetu.com