Značaj pulsiranja pupčanice bebe prije presijecanja na samom porodu. Šta znači- odloženo presijecanje?

"Ostaviti da pupčanik sam otpulsira je praksa koja se sve vise primjenjuje iz uvjerenja da krv

 iz pupčanika i posteljice pripada bebi te da nakon poroda treba sačekati da se vrati bebi i 

na taj nacin 'pripomogne' ukupnom bebičijem volumenu krvi i do 30%. Minimum čekanja je 

30s-1minute, a moze se čekati i do 5-7minuta pa i duže, što se najbolje vidi na pupčanoj vrpci  koja 

pobijeli, prestane pulsirati i sama se 'stegne'. U praksi kod nas odmah presijecaju ali sve 

cešće žene traže ovo pa je i voljnost da se sačeka veća.


Povećanje

frekventnosti zahtijeva majki čini čuda u porodilištima. Nadamo se da ce se tako i druge 

prakse uvoditi a koje su vani normalne."- piše dr Amira Ćerimagić iz Udruženja Prirodan porod.

Na pitanje: Šta nakon poroda carskim rezom?

"Evo zvanicnih ACOG preporuka koga detalji interesuju: ..."the case of cesarean delivery, the 
newborn can be placed on the maternal abdomen or legs or held by the surgeon or

assistant 
at close to the level of the placenta until the umbilical cord is clamped"

 Izvor je https://www.acog.org/Resources-And-Publications/Committee-Opinions/Committee-on-Obstetric-Practice/Delayed-Umbilical-Cord-Clamping-After-Birth?IsMobileSet=false. " 

navodi dr Amira.

Read More

Ne kapajte majčino mlijeko djeci u oči,uši - druga strana medalje

Ponukana stalnim pitanjem da li kapati mlijeko u oči djeci naša članica se uputila u avanturu zvanu: istraživanje teme, u narednim redovima piše nam:

"Drage moje, vidjeh puno postova oko korištenja majčinog mlijeka kao lijeka za bebu, te za lice, te za oči, uši...i ko zna sta još. NE RADITE TO MOLIM VAS MAME!!! Ne štetite svom djetetu!!! Znam da su vam to rekle mame, nane, svekrve. I meni su,ali nije ispravno. Zašto? I sama sam se pitala?! Evo pokušat ću da vam objasnim.

Najkraće rečeno: Zbog bakterija! Ali, evo, malo opširnije. Tekst koji sam našla je na engleskom pa sam ga pokušala prevesti s ciljem da vam objasnim zašto je loše koristiti majčino mlijeko umjesto raznih antibiotika i lijekova. Tekst sam skratila i izvukla ono najbitnije što vam je potrebno da shvatite bit. Ljudi su mišljenja da je majčino mlijeko sterilno. Ne, nije. Naprotiv, ima jako puno bakterija. Ali onhi „dobrih“. Dobre su za bebe i njihovu crijevnu floru,probavu, a u konačnici da razvije imunitet. E sad ću malo o sastavu majčinog mlijeka. PUNO JE SEĆERA!!!(Da li bi stavile svom djetetu šećer u oči?). Majčino mlijeko se razlikuje od mlijeka krave, koze ili bilo koje druge životinje. Mi proizvodimo mlijeko koje ima visok sadržaj šećera, laktoza pomaže stimulirati razvoj mozga i zato bebu treba često hraniti.Majčino mlijeko je vrlo slatko, što znači da je ukusno za bebe ... ali je i dobra podloga za bakterije i gljivice. Nakon nekoliko sati na tijelu bebe, majčino mlijeko će biti odlična podloga za bakterije i bacile. MAJČINO MLIJEKO NE UBIJA BAKTERIJE. Istina je da probiotici i antitijela u majčinom mlijeku mogu pomoći u borbi protiv infekcija u tijelu bebe. To je jedan od razloga zbog kojih je dojenje tako korisno, pogotovo u prvih nekoliko dana života, kada imuni sistem bebe i dalje nezreo, nerazvijen. Ali to ne znači da majčino mlijeko ubija bakterije u kontaktu s njim i drži ih dalje od bebe. Ako se ostavi majčino mlijeko van -vantijelesne temperature-- to više neće biti nešto što bi željele u tijelu vaše bebe. .. ili na svom tijelu.

Ako se dojenče i razboli, majčino mlijeko automatski postaje prirodni lijek  - majka će proizvesti konkretna antitijela za specifičnu vrstu virusa ili bakterije, DAKLE AKO DIJETE DOJI MAJČINO MLIJEKO JE DOVOLJNO SAMO KONZUMIRATI - PITI, I TADA JE VEĆ LIJEK.

.Postoji razlog što ukapavanje raznih kapi u uho vašeg djeteta gotovo nikada ne pomaže za liječenje infekcije uha. Gotovo sve usne infekcija, kod male djece, su u srednjem uhu ili unutrašnjem uhu, ne u ušnom kanalu. Ako majčino mlijeko poprskamo u ušni kanal Vašeg djeteta ono ne ide u njegovo srednje uho ili unutrašnje uho. Dakle, čak i ako majčino mlijeko radi alhemiju, ne bi ništa uradilo za upalu uha. U krajnjoj liniji? Majčino mlijeko je divna stvar da hranim svoju bebu, ali nije dobra ideja sipati,ukapavati u otvore u vašem tijelu ili tijelu bebe,isto tako ni „mazati“bebe mlijekom . Ako vam je sve ovo čudno i ne vjerujete, pitajte svoje pedijatre ima li logike? I ono što me jos dojmilo prije nego krenete liječiti oči svoje bebice(ili svoje) imajte na umu: Primjena nepoznatih i nedovoljno ispitanih sredstava u liječenju bolesti očiju nije opravdana, čak naprotiv, može biti izrazito opasna.Nemamo rezervne oči, ako ove koje imamo, kojim slučajem “pokvarimo”. Budite mi lijepe i vesele mame i buduce mame!!!"



Izvor: https://pediatricinsider.wordpress.com/2014/07/14/breast-milk-for-eye-health/

Read More

Zašto je važan ultrazvučni pregled kukova bebe

Nepravilnosti u razvoju zglobova mogu da se isprave ako se otkriju na vrijeme. Najbolje metode prevencije su rani ultrazvuk, široki povoj i redovna kontrola

Više o Širokom povoju pročitajte na ovom linku.

Prvi  ultrazvuk kukova kod beba trebalo bi uraditi šest nedjelja po rođenju i uglavnom se mora zakazati u domu zdravlja. Roditelji se često pitaju, kada je toliko važan, zašto se pregled ne radi odmah u porodilištu.

 Dr Zoran Paunović, načelnik Službe za ortopediju i traumatologiju Instituta za zdravstvenu zaštitu majke i deteta „Dr Vukan Čupić“ u Beogradu, tvrdi da bi to bilo rano i da se tada ne bi dobila prava slika.

– Zbog nezrelosti bebinih kukova, mogli bismo dobiti lažan rezultat da je sve u redu – objašnjava dr Paunović. – Realno stanje se vidi tek kada se sačeka da kukovi „sazru“. Ne bi, ipak, trebalo ni čekati na provjeru duže od mesec i po, jer je sva odstupanja koja se kasno otkriju, teže ispraviti. Svaki izgubljeni mjesec umanjuje procenat izliječenja za oko 30 odsto.

Bebe na svijet dolaze sa nezrelim i nerazvijenim kukovima koji vremenom sazrijevaju. Za spriječavanje nepravilnosti u razvoju i najtežeg razvojnog poremećaja kao što je iščašenje kuka, odnosno evolutivna dislokacija, kao najbolje metode prevencije koriste se rani ultrazvuk, široki povoj i redovna kontrola.

Ova „tripl prevencija“ dovela  je do značajno boljih rezultata ijlečenja urođenog iščašenja kuka, tako da su danas jako rijetki slučajevi operacija djece sa tim deformitetima.

Ako se na prvom pregledu otkrije da kuk nije dovoljno razvijen, ljekar, osim širokog povoja, može da preporuči i odgovarajuće vježbe. To ne znači da je kuk patološki izmijenjen, već da nije dovoljno sazrio, što se najčešće dešava kod prijevremeno rođene djece.

TRI KONTROLE– POSLIJE prvog ultrazvuka sa mjesec i po, sljedeći kontrolni pregled kukova obavlja se sa tri mjeseca, a treći sa šest – priča dr Paunović. – Do tog uzrasta je najbitnije pratiti razvoj kuka. Ako ni tada nismo zadovoljni nalazima, praćenje se nastavlja dok ultrazvučni nalaz ne bude zadovoljavajući.

Ukoliko postoji razvojni poremećaj kuka, najčešća neoperativna metoda liječenja je nošenje Pavlikovih kaiševa. Od nerazvijene čašice kuka, kao najblažeg oblika problema, može doći do iščašenja ako se ona ne liječi. Kod iščašenja čašice su inače plitke, glava butne kosti je van njih a i „mekotkivne“ strukture – mišići, tetive, zglobna kapsula i hrskavica razvijaju se izmijenjeno. Zato je rano otkrivanje problema veoma važno.

Ima mnogo dilema da li, i do kada, koristiti široki povoj. Neki pedijatri i fizijatri preporučuju ga do trećeg, a neki do šestog mjeseca.

Bez obzira na to što na Zapadu praksa širokog povijanja nije raširena, i što kod nas sve veći broj ljekara smatra da je nepotrebna, dr Paunović ne vidi razlog za izbacivanje metoda koji je dao dobre rezultate, a pritom ne šteti bebi, niti joj smeta.

Činjenica je, ipak, da on nije komforan za roditelje i zbog toga mu oni nisu baš naklonjeni.

U Americi se redovne kontrole kukova ne rade isključivo iz ekonomskih razloga, jer su pregledi njihovih specijalista izuzetno skupi.

Izvor: mojpedijatar.co.rs

Sve što bi roditelji trebalo da znaju o leškarenju na stomaku

Iako bebe često negoduju kada ih stavite na stomak, ovaj položaj je veoma važan za njihov razvoj. Saznajte koliko dnevno bi trebalo da dijete leži okrenuto ka podu i kako da ga odobrovoljite i zabavite dok leškari na stomačiću…

I dok se većina roditelja fokusira na to da njihova beba spava na leđima, mnogi zaboravljaju koliko je leškarenje na stomaku bitno. Vrijeme provedeno na stomačiću doprinosi razvoju bebe na više načina. Osim što spriječava pojavu sindroma zaležene glave, bebe se na taj način pripremaju za prevrtanje i puženje. Kroz vrijeme koje provodi na stomačiću beba se fizički osposobljava za dalji razvoj i nove pokrete. Postepeno ćete primjetiti kako su kod djeteta sve vidljiviji mišići na rukama, gornjem dijelu leđa i ramenima.

Osnovne stvari koje roditelji treba da znaju o leškarenju na stomačiću

Američka akademija pedijatara smatra da ne treba puno čekati kako bi beba počela da leži na stomaku. Zapravo, bebe rođene u terminu i one koje nemaju nikakvih zdravstvenih probema mogu se staviti na stomak već po dolasku kući iz porodilišta. Naravno dok su budne i uz stalni nadzor.

Nemojte se iznenaditi ukoliko se vašoj bebi ležanje na stomaku ne svidi odmah i ukoliko se početni pokušaji završe otporom.

“Bebe obično ne vole da se okreću na stomak i mogu biti prilično mrzovoljne zbog toga. Prvi put će možda izdržati samo jedan minut, dok ne počnu da plaču. Zato je potrebno postepeno ih navikavati da budu u tom položaju”, kaže pedijatar Majkl MekKena iz Rilej bolnice na Univerzitetu Indijana.

Koliko je onda vremena provedenog na stomačiću dovoljno? Kada su u pitanju novorođene bebe, onda je dovoljno dvije do tri sesije dnevno u trajanju od tri do pet minuta, a najidelanije vrijeme je nakon spavanja ili menjanja pelena. “Ukoliko se beba protivi da bude okrenuta na stomak, nemojte je siliti, već probajte u nekom slijedećem trenutku”, savjetuje pedijatrica Ašanti Vuds.

Kako prolazi vrijeme, vaša beba će vjerovatno početi da uživa u svom “treningu”, te možete postepeno da povećavate broj i trajanje sesija ležanja na stomaku. Između bebinog trećeg i četvrtog mjeseca, ona bi trebalo da provede bar 20 do 30 minuta dnevno na stomaku. Držite se te prakse sve dok beba ne bude sposobna da se sama okrene, što bi trebalo da se dogodi oko petog ili šestog mjeseca starosti.

Kako da navikavate bebu da leži na stomaku

Kao i većina vježbi, vrijeme provedeno na stomačiću je prilično jednostavno. Postavite meku prostirku ili ćebence na ravnu površinu i stavite bebu preko. Idealno mjesto za ležanje na stomaku je pod, ali bebu takođe možete staviti i na svoj stomak, grudi ili krilo. To što će vidjeti vaše lice može biti podsticaj za bebu da joj glavica bude podignuta, što je vrlo bitno, jer na taj način jača mišiće na vratu. Ipak roditelji lišeni sna (čitajte: svi mi) mogu vrlo lako doći u iskušenje da zadrijemaju, a takođe može zaspati i beba zbog uzajamnog stvaranja toplote.

Pedijatri roditeljima savjetuju da budu strpljivi i da, ukoliko beba ipak ne želi da leži na stomaku, probaju da je postave da leži na stranu. Američka akademija predlaže da se iza bebinih leđa stavi smotani peškir, kao i smotani peškirić za lice ispod bebine glave, ukoliko je potrebno pridržavati je. Bebine ručice treba da budu ispred nje, a obje noge naprijed, savijenih koljena zbog udobnosti. Bebu okrenite na drugu stranu svakih 10 do 15 minuta.

Kako da leškarenje na stomačiću bude zabavno

U idealnom svijetu, vaša beba će se sama zanimati dok leži na stomaku, ali uglavnom je mnogima od njih potrebna neka vrsta stimulacije za to vrijeme. Zbog toga bi roditelji trebalo da pronađu način da bebi zaokupe pažnju, a to će najlakše učiniti tako što će izvaditi neku igračku i staviti je malo dalje od nje, tako da beba mora da se ispruži i dohvati je. Takođe, možete vrtjeti igračku ispred bebe. “Pomjerajte bebine ručice, čitajte joj, pjevajte ili stavite ispod nje prostirke različitih boja – bilo šta što će držati njenu pažnju”, savetuje doktor MekKena.


Izvor: roditeljstvo.org

Polazak u vrtić: Mama, ovo je mnogo teško!

“Drugi dan je bio katastrofa. Nije htio da ide, jedva je ušao, plakao je na sav glas i vaspitačica ga je uzela u naručje… Čim su se vrata zatvorila, krenule su mi suze.” Mama Jasna

Andrej je u vrtić krenuo sa dvije godine i devet mjeseci. Do tada su ga čuvale bake i deke, naizmjenično, jedan dan jedni, drugi dan drugi. Bake i deke, uključujući i prabaku (moju baku), su nam suho zlato i ja ne znam kako se snalaze ljudi koji nemaju bake i deke koji mogu da čuvaju unučiće. Uglavnom, Andrej se nauživao sa bakama, dekama i prabakom, kao pravi mali princ. Svako jutro kad smo ga dovozili, bake i deke su prvo prostirale crveni tepih, a zatim su dolazili sati maženja, uživanja, učenja i činjenja. I moji roditelji i baka i suprugovi roditelju su divni ljudi, nježni, pažljivi i puni ljubavi i ja sam najsretnija kada ih gledam kako se raduju našoj djeci, svojim unučićima.

No, septembra 2014. došlo je vrijeme i za Andrejev polazak u vrtić! S jedne strane bila sam jako pozitivno uzbuđena i baš sam se radovala novom poglavlju u našim životima, dok sam s druge strane bila uplašena kako će to sve da bude i kako ću ja sada potpuno nepoznatim ljudima da ostavim nešto najvrednije na svijetu.

Tog prvog dana vrtića, svečano smo se obukli i stavili na leđa mali ranac. Uh, moja mala beba mi je odjednom djelovala kao veliki bata. Stigli smo do vrtića i stepenicama se popeli do prostorije u kojoj ce biti Andrejeva grupa. Mislim da mi srce nikad nije tako lupalo. Ali, nisam dozvolila da Andrej vidi bilo šta na mom licu osim osmijeha. Na vratima su nas dočekale divne, nasmijane vaspitačice i Andrej je ušao. Nije plakao, baš je bio radoznao i želio je da uđe u sobicu i vidi šta ima i šta se dešava. Naravno, dugo prije polaska smo mu objašnjavali šta je vrtić, kako će on tamo biti bez mame i tate, ali sa vaspitačicama i drugarima i kako ćemo mi kasnije doći po njega kad se izigra. Vaspitačici sam izdiktirala broj mobilnog, “za svaki slučaj”, i otišla. Naravno, čim sam izašla krenule su mi suze. Sjela sam u obližnji kafić da popijem kafu i nekako sačekam da prođe sat vremena koliko sam se dogovorila sa vaspitačicom da ostane.

Ušla sam baš u trenutku kad je htio da zaplače, tako da možemo da kažemo da prvi dan vrtića nije plakao i da je sve prošlo super!

Ali, avaj! Drugi dan je bio katastrofa. Nije htio da ide, jedva je ušao, plakao je na sav glas i vaspitačica ga je uzela u naručje i meni rekla da odem, da će biti sve ok. Čim su se vrata zatvorila i meni su krenule suze. Kako mogu biti ovako grozna majka i tjerati dijete da ostaje tamo gdje mu se ne ostaje??!! Kada sam zašla iza jednog stuba, zamolila sam tetkicu koja je tuda prolazila da ode da pogleda da li Andrej plače. Objasnila sam joj kako izgleda i šta ima obučeno. Vratila se poslije minut i rekla mi da ne plače, ali da jeca. Uhhhh.

Opet sam sjela u isti kafić i čekala da prođe sat vremena. Sad mi je bilo mnogo teško, znala sam da je uznemiren. Pomisao na to da on sada pati i da se pita da li će mama opet ikada doći (što ih najviše muči u vrtiću u ovom uzrastu) mi je bila nepodnošljva.

Nekako je prošlo tih sat vremena i ja sam jurnula po njega. Kada sam ušla u učionicu dosta djece je plakalo okupljeno oko vaspitačice, a ona je jednu djevojčicu držala u naručju, a sa ostalima razgovarala i tješila ih. Ugledala sam mog mališana, oči su mu bile skroz crvene od plača. Kada sam ga pozvala, prišao je i rekao: “Ovo je mnogo teško!”. U tom trenutku, srce mi se razbilo na milion sitnih parčića.

Cio taj dan razmišljala sam da odustanemo od vrtića, da nastave da ga čuvaju bake i deke. No, ipak, nakon razgovora sa svojim prijateljima čija su djeca već izvjesno vrijeme išla u vrtić, shvatila sam da ne treba da odustajemo, da je tako samo na početku, a da kasnije trčeći ulaze u zgradu.

I tako, eto, dvij godine kasnije, pravo je uživanje gledati ga kako opušteno ulazi i kako mu drugari i drugarice trče u susret i grle ga. Njegovo privikavanje trajalo je dobrih devet mjeseci, od septembra do maja. Nije bilo većih problema, lako se privikao na kolektiv, ali je tih devet mjeseci svako jutro plakao na rastanku i uvijek mi je bilo teško da ga ostavim. Da ne pričamo o tome da je malo-malo bio bolestan, kao i da je bio najmlađi u grupi što u tom uzrastu nije lako, jer je velika razlika između djece koja imaju tri i četiri godine, a on je u grupi imao nekoliko mališana koji su skoro cijelu godinu bili stariji od njega. Ali, dobro, stigao je maj, devet mjeseci nakon polaska i sve je to nekako nestalo, “kao rukom odnijeto”. Odjednom su počeli pozivi na rođendane, djeca su bila manje bolesna, ulazio je veseo i raspoložen.

Moj bata je sad već veliko i iskusno vrtićko dijete. Ulazi samouvjereno i pronašao je svoje mjesto u toj grupici i drugare i drugarice sa kojima voli da se druži.

Izvor: roditeljstvo.org

Read More

Savjeti pedijatra: Upala uha kod bebe

Odojče ima atipičnu simptomatologiju: 
iznenada postaje uznemireno, vrišti i trlja glavu o podlogu, prinosi ruke ušima, ili trpa ruke u usta i odbija hranu, jer sisanje pojačava bol. Navedeni simptomi često bivaju pogrešno protumačeni kao glad, grčevi ili izbijanje zuba.

Čulo sluha se sastoji iz tri dijela. To su: spoljašnje, srednje i unutrašnje uho. Spoljašnje uho čini ušna školjka i spoljašnji ušni kanal. Ono je od srednjeg uha odvojeno bubnom opnom koja prima zvučne talase i dalje ih prenosi. Srednje uho čini bubna duplja koja je ispunjena vazduhom i u vezi je sa nosnim spratom ždrijela, preko kanala koji se zove Eustahijeva tuba kao i sa vazdušastim, takozvanim mastoidnim šupljinama u kosti lobanje. Sluzokoža srednjeg uha je nastavak sluzokože ždrijela i Eustahijeve tube, što ima ogromnog značaja kada je u pitanju širenje infekcija iz gornjih disajnih puteva na srednje uho.

Na mjestu gdje nos prelazi u ždrijelo, u blizini otvora Eustahijeve tube, nalazi se treći krajnik – limfni čvor koji ima ulogu da imunološkim mehanizmima spriječi širenje infekcije iz nosa na okolne strukture. Bubna duplja je premošćena slušnim koščicama (tri najmanje kosti u ljudskom tijelu), koje imaju ulogu da prenose zvučne vibracije od spoljašnjeg do unutrašnjeg uha. Unutrašnje uho je smešteno duboko u kostima lobanje i čini ga čulo za ravnotežu i čulo sluha u užem smislu, gdje se nalaze nervne ćelije koje primaju draži i sprovode ih do odgovarajućih centara u mozgu.

Kako se pravilno održava higijena uha?

Spoljašnji ušni kanal je obložen kožom u kojoj su smještene znojne, lojne i ceruminozne žlijezde. One učestvuju u stvaranju cerumena – žutog voska, koji se povremeno spontano eliminiše u vidu sasušenih zrnaca, i to se dešava tokom čitavog života. Pošto je cerumen higroskopan (upija vodu), ponekad (naročito poslije kvašenja glave) nabubri i začepi ušni kanal, što se manifestuje osjećajem zaglunutosti dotičnog uha. Stvaranju ceruminoznog čepa doprinosi i običaj da se bebama spoljašnji ušni kanal čisti štapićima, čime se vosak nabije dublje u kanal. Kada poslije pranja kose upije vodu, ovaj čep više ne može sam da ispadne, naročito ako je zaglavljen na dnu kanala, iza njegovog fiziološkog suženja. Dakle, guranje štapića u uši, u cilju čišćenja kanala, zapravo je kontraproduktivno, jer ceruminozni čep iritira kožu kanala i dovodi do njene upale. A štapić može, ako se gurne suviše duboko, da ozlijedi i bubnu opnu, stvarajući time uslove za prodor bakterija u srednje uho.

Zbog toga su ušni ljekari izričito protiv ovih štapića. Kanal se od prekomjerne količine voska (koja se kod nekih osoba prirodno stvara) čisti ispiranjem ili posebnim instrumentima, što je u domenu ljekara za uho, grlo i nos (otorinolaringologa). 
Pravilno održavanje higijene zdravog uha se vrši pranjem vodom i sapunom ili šamponom i brisanjem ušne školjke peškirom ili pelenom.

Zašto su, ipak, infekcije uha češće u dječjem uzrastu?

Međutim, čak i kod pravilne higijene, povezanost srednjeg uha sa ždrijelom čini ga posebno osjetljivim na infekcije u dječjem uzrastu. Infekcije gornjih disajnih puteva kod djece su, inače, češće nego kod odraslih. One su gotovo uvijek praćene uvećanjem trećeg krajnika, koji tada sužava unutrašnji otvor Eustahijeve tube. Ona je kod beba kraća, šira i horizontalnije položena, pa kroz nju lakše prolazi sekret iz nosa i ždrijela (ali i hrana i povraćeni sadržaj), naročito ako se dijete hrani flašicom u ležećem položaju.

Zašto uho boli?

Obično razlog leži u spoljašnjem ili u srednjem uhu. Povrede i infekcije spoljašnjeg ušnog kanala i bubne opne su česte kod male djece, naročito kao posledica guranja stranih tijela u kanal, a kod beba su rijetke i najčešće nastaju u toku nestručnog čišćenja kanala. Bol koji potiče iz srednjeg uha je jači, a poslijedica je nadražaja brojnih nervnih završetaka kojima su oživčene bubna duplja i bubna opna. Svako rastezanje bubne opne izaziva jak bol. Rastezanje može da bude poslijedica nakupljanja tečnosti u bubnoj duplji, ali i poremećaja ravnoteže vazdušnog pritiska sa spoljne i unutrašnje strane bubne opne.

Kada se kod odojčadi i male djece tokom prehlade nakupi obilan sekret u nosu, ili kada otečeni treći krajnik blokira ušće Eustahijeve tube – srednje uho gubi komunikaciju sa atmosferom. Vazduh u njemu se resorbuje, a negativni pritisak koji pritom nastaje najprije dovodi do uvlačenja bubne opne. Nakon toga, ukoliko se nos ne otpuši uz pomoć odgovarajućih kapi, dolazi do izlivanja bistre tečnosti iz zapaljene sluzokože u bubnu duplju. Ovo poslednje već znači upalu srednjeg uha – koja, zbog rastezanja bubne opne nakupljenom tečnošću, izaziva veoma intenzivan bol. On je često praćen osjećajem pritiska i zaglunutosti uha, pa i povišenom temperaturom – kod oko polovine oboljelih. Sluh je, inače, oslabljen.

Kako beba reaguje kada je boli uho?

Odojče ima atipičnu simptomatologiju: iznenada postaje uznemireno, vrišti i trlja glavu o podlogu, prinosi ruke ušima, ili trpa ruke u usta i odbija hranu, jer sisanje pojačava bol. Navedeni simptomi često bivaju pogrešno protumačeni kao glad, grčevi ili izbijanje zuba. Međutim, zapušen nos je obavezan simptom, a nerijetko su prisutni i kašalj i povišena temperatura. Kod 80 odsto beba se javlja proliv, koji nije uzrokovan infekcijom crijeva. Osjetljivost tragusa (regija ispred ušne školjke) na pritisak je nepouzdan znak, jer razdražljiva beba obično vrisne gdje god da je pritisnete. Kod neliječenih slučajeva, uho može da «procuri» uslijed prskanja bubne opne, pod pritiskom nagomilanog sekreta, koji se tako sam izdrenira. Ovo dovodi do smanjenja pritiska u uhu, a time i bola i povišene temperature. Otvor na bubnoj opni može spontano da zaraste, ali i da ostane otvoren, uz razvoj ozbiljnih komplikacija.

Šta učiniti kada bebu boli uho?

Kao prvu pomoć, treba joj dati analgetik (lijek protiv bolova): do šest mjeseci dolazi u obzir samo Paracetamol (i njegove zamjene), a poslije navedenog uzrasta i Brufen koji, inače, ima jače dejstvo. Od koristi može da bude i grijanje uha (najbolje staviti šaku soli u čistu platnenu maramicu, uvezati i zagrijati na šporetu u suhoj šerpi, uz obaveznu provjeru temperature na sopstvenoj koži). Ovo je, najčešće, dovoljno da se beba smiri i dočeka jutro, a onda je treba obavezno odnijeti kod ušnog ljekara ili pedijatra. On će da obavi otoskopski pregled pomoću specijalnog lijevka ili aparata otoskopa i da postavi tačnu dijagnozu (slika ). Otorinolaringolozi imaju i mogućnost ispiranja kanala ukoliko nagomilani cerumen zaklanja bubnu opnu. Važno je napomenuti da nalaz može da bude lažno negativan, ukoliko su u uši prethodno ukapavane kapi protiv bola (Otol H). Stoga je ovaj lokalni anestetik, koji je kratkog dejstva i ne liječi upalu, praktično napušten.

Šta podrazumijeva terapija kod beba?

Ukoliko nađe upalu srednjeg uha, ljekar će da preporuči odgovarajuću terapiju. Akutna upala srednjeg uha može spontano da se izliječi. Međutim, prisustvo velikog broja ozbiljnih komplikacija kod neliječenih pacijenata često nalaže primjenu antibiotika. Uz antibiotsku terapiju, primjenjuje se i simptomska: za snižavanje povišene temperature i umanjenje bola – Paracetamol ili Brufen. Od najveće je važnosti održavanje prohodnosti nosa (kapi za nos, prilagođene uzrastu i ne duže od pet dana).

Šta se dešava ako prsne bubna opna?

Kod prskanja bubne opne, uho se ispira sterilnim tropostotnim  hidrogenom i posušuje gazom. Stavljanje ulja u uho se ne preporučuje, kao ni ekstrakt biljke čuvarkuće, zbog mogućnosti spoljne infekcije, naročito ako postoji otvor na bubnoj opni. Oboljelo uho treba da se zaštiti od ulaska vode. Plivanje i vožnja avionom su zabranjeni. Prva kontrola se vrši nakon 48-72 časa, slljedeća po završenoj antibiotskoj terapiji, a posljednja nakon četiri do šest nedjelja. Liječenje komplikacija je često hirurško. U slučaju ponavljanih upala srednjeg uha, djetetu se odstranjuje treći krajnik – mada se izuzetno rijetko dešava da je to potrebno činiti u prvoj godini života.

Kako spriječiti zapaljenje srednjeg uva kod odojčeta?

Uvek je bolje spriječiti nego liječiti. Kada se beba prehladi i ne može da diše kroz nos, ona diše na usta. Prevencija zapaljenja srednjeg uva
– Dojenje obezbijeđuje pasivnu zaštitu od infekcija.
– Odojče treba da je pri hranjenju pod uglom od 45 stepeni u odnosu na podlogu.
– Zabraniti pušenje u prostorijama u kojima borave djeca.
– Boravak djece u kolektivu bi trebalo da bude u manjim grupama (do sedam mališana), ukoliko je moguće.
Ako je bebi zapušen nos, zbog toga se otežano hrani, jer svaki put kada uzima vazduh, mora da ispusti dojku. Pri ovakvom, nepravilnom sisanju, jedan deo mlijeka može kroz Eustahijevu tubu da stigne u srednje uho i tada predstavlja “hranu” za bakterije. Zato je neophodno prije svakog podoja odojčetu očistiti nos da bi moglo kroz njega da diše dok sisa. To se radi fiziološkim rastvorom, koji se prodaje u apotekama – u plastičnim ampulama i direktno iz njih uštrcava bebi u nos. Lijekovi u vidu kapi za nos se ne daju novorođenčetu, a starijem odojčetu se mogu davati samo prema preporuci ljekara, i to dva do tri puta dnevno i ne duže od pet dana. 
Čišćenje nosa štapićima obično nije efikasno, dok je usni aspirator za nos dobar – ako se koristi pravilno, prema priloženom uputstvu. Pumpica za nos se ne preporučuje prije uzrasta od tri mjeseca.



Izvor: roditeljstvo.org

Spontani pobačaj – može li da se spriječi?

Spontani pobačaji nisu rijetki. Na 100 oplođenih jajnih ćelija, održi se 20 do 25 trudnoća. Na samom početku, žena ponekad i ne zna da je bila trudna, osim što primjeti da joj kasni menstruacija.

Vjerujemo da ne postoji sretniji trenutak u životu žene od onog kada sazna da će da postane mama. Mučnina, pospanost, pojačan apetit, česte promjene raspoloženja… uskoro se prihvataju kao normalni, prateći simptomi trudnoće. Radost traje sve do trenutka dok se, sa razlogom ili “iz čista mira”, u dio svijesti ne useli strah od daljeg ishoda trudnoće. Glavno je pitanje da li će sve biti u redu sa bebom. Čak i kada se to provjeri, iskrsne novi razlog za zabrinutost: dalji tok trudnoće i strepnja od eventualnog spontanog pobačaja.

Šta se smatra spontanim pobačajem?

Uz manje ili više razumjevanja za strahove buduće mame, doktori imaju običaj da kažu, naročito na početku: “Ako je trudnoća dobra i plod kvalitetan, opstaće. Ako nije, otići će a da vi to, možda, i ne primjetite!”. Tek to je ponekad za paniku.

Neke se trudnice, nažalost, prije ili kasnije uvjere da su konstatacije ljekara profesionalno korektne. To, međutim, nije dovoljno za utjehu. One kojima se spontani prekid trudnoće dogodi, proganjaju brojna pitanja: “Zašto se desilo? Da li sam ja kriva? Šta ako se to ponovi?”.

U stručnoj literaturi, do prije desetak godina se pod spontanim pobačajem smatrao svaki neželjeni prekid trudnoće do 28. nedjelje ili sa težinom ploda ispod 1.000 grama. Bila je to granica ispod koje plod nije mogao da preživi. Zahvaljujući napretku tehnologije i medicine, danas se pod spontanim pobačajem smatra prekid trudnoće do 24. nedelje, sa težinom ploda ispod 500 grama.

Spontani pobačaji nisu rijetki. Na 100 oplođenih jajnih ćelija, održi se 20 do 25 trudnoća. Na samom početku, žena ponekad i ne zna da je bila trudna, osim što primjeti da joj kasni menstruacija.

Slučajna greška prirode

Ginekolog dr sci med. Vojislav Živanić objašnjava uzroke pobačaja.

– Da bi spontani pobačaj mogao da se prevenira ili liječi, mora da se zna uzrok. U ne tako malom procentu (oko 50 odsto), ne zna se za uzrok pobačaja, pa samim tim ne može ni da se spriječi, ni da se liječi.

Postoje pobačaji u ranoj trudnoći – koji su, najčešće, slučajna greška prirode pri formiranju zametka. Znači, priroda ga nije dobro “napravila”. Taj plod sam po sebi nije dobar, i tu trudnoću nema smisla čuvati, a i ne možemo da je sačuvamo. Oni se najčešće dešavaju u ranim nedjeljama (četvrta, peta, šesta nedjelja) i predstavljaju tri četvrtine spontanih pobačaja.

Jedan manji procenat pobačaja je uzrokovan nedostatkom hormona trudnoće u ranim fazama, posebno trudnoća koje su nastale procesom vantjelesne oplodnje. Zbog određene terapije koja se koristi u vantjelesnoj oplodnji, postoji deficit hormona trudnoće, a ta situacija se prevenira, odnosno liječi davanjem hormona progesterona.

Znači, trudnoće iz vantjelesne oplodnje su u ranim nedjeljama obavezno pod tretmanom progesterona, kako bi se spriječio spontani pobačaj. Postoji još jedan etiološki razlog propadanja trudnoće u ranoj  fazi. To je situacija kada bebi prestane da radi srce. Ovaj segment neuspješnih trudnoća je vezan za poremećaje u krvi trudnice, poznatih pod nazivom trombofilije. Kada se nešto tako desi u najmanje dve trudnoće (poslije 10. nedjelje bebi prestane da radi srce), tada se urade ispitivanja na trombofilije, zbog toga što – ukoliko trudnica ima neki od ovih poremećaja krvi, taj poremećaj se da lečiti od samog početka, čime trudnoća ima velike šanse da se uspješno završi.

Dijagnoza prijetećeg pobačaja

U kasnijim fazama trudnoće (14, 15, 16. nedjelja i dalje), uzroci spontanog pobačaja su infekcije trudnice (ploda), a ne manje važan uzrok (oko 20. nedelje pa dalje) je slabost grlića materice. Oba ova uzroka mogu da se preveniraju, naročito slabost grlića materice. Kada je u pitanju infekcija, redovnim uzimanjem briseva, pokušajem otkrivanja eventualnih latentnih infekcija koje nosi trudnica u genitalnom traktu, a koje mogu da se prenesu na plod, ordiniranjem antibiotika se spriječava prenos infekcije na plod. Kada je slabost grlića u pitanju, radi se intervencija podvezivanja grlića (serklaž).

Za dijagnozu prijetećeg pobačaja su dominantni klinički znaci: u prvom redu krvarenje, praćeno karakterističnim bolovima, koji ukazuju na prijeteći spontani pobačaj. U zavisnosti od faze u kojoj se trudnoća nalazi (starosti trudnoće), primjenjuje se i određeni dijagnostički postupak i adekvatna terapija. U okviru dijagnostičkog postupka, obavezno se radi ultrazvučni pregled, kojim se utvrđuje u kakvom je stanju plod, kako izgleda, da li ima neku anomaliju… znači, da li se dobro razvija. Zatim se gleda količina plodove vode, a naročito stanje grlića materice ultrazvukom – da li krvari i da li ima laboratorijske znake infekcije.

Različiti oblici spontanog pobačaja

Prijeteći pobačaj (abortus imminens), čiji su simptomi krvarenje bez bolova. Ako ultrazvučni pregled pokaže da je plod živ, takvu trudnoću je moguće zadržati.

Započeti pobačaj (abortus incipiens), pri kojem su krvarenje i bolovi jači. I u ovom slučaju je moguće zadržati trudnoću, ako je plod još živ.

Pobačaj u toku (abortus in tractu) – varijanta spontanog pobačaja karakteristična po jakom krvarenju i bolovima, a plod (ili njegovi dijelovi) su već u kanalu materice.

Nepotpuni pobačaj (abortus incompletus), pri kojem krvarenje i bolovi traju neko vreme, a grlić je otvoren.

Potpuni pobačaj (abortus completus) je stanje u kojem su se bolovi i krvarenje smirili, a grlić se zatvorio.

Zadržani pobačaj (missed abortion) je naziv spontanog pobačaja ploda koji se normalno formirao, ali je prestala srčana radnja.

Anembrionalna trudnoća (graviditas anembrionalis), engleski (blighted ovum), što u prevodu znači veštičino jaje. Reč je o trudnoći kod koje ne dolazi do razvoja embrioblasta, dijela iz kojeg se razvija embrion, a ćelije koje služe za ishranu ploda (trofoblasti) se razvijaju još neko vrijeme.

Grozdasta mola – Mola hydatidosa je poseban oblik pobačaja kada dolazi do grozdaste degeneracije trofoblasta.

Nekomplikovani i komplikovani febrilni pobačaj sa visokom temperaturom, koja se liječi antibioticima.

Cervikalni pobačaj je stanje pri kojem se dijelovi odbačenog zametka nalaze u donjem dijelu materice i ne mogu da izađu, jer je stisnuto ušće materice.

Izvor: roditeljtsvo.org

Read More

Mi smo to radili i ništa nam sad ne fali: Stručnjaci o neadekvatnim savjetima mama sa interneta

Kravlje mlijeko od šestog mjeseca, u dupku od sedmog… Mame se često međusobno savjetuju preko interneta ali često ti savjeti mogu biti opasni. Pročitajte šta o njima kažu  stručni saradnici…

Mame beba i male djece mnogo vremena provode kod kuće, upućene baš na svoje malo čedo. I onda kada imaju nedoumicu ili se dogodi nešto nepredviđeno, a potrebna im je brza reakcija i odgovori, najčešće se oslanjaju na internet.

Na društvenim mrežama postoji veliki broj grupa i mama koje su članice, u kojima se one dopisuju, savjetuju, poržavaju, ali i konfrontiraju. Među pitanjima koja se često postavljaju, a najčešće dolazi do neslaganja, nekako se uvijek nađu prohodavanje, odnosno korišćenje dupka i, neizostavno, dojenje, odnosno prekidanje istog i uvođenje čvrste i začinjene hrane u dječju ishranu.

Čitajući iskustva mama nerijetko možemo naići na stavove poput: “moja djeca su počela da piju kravlje mlijeko sa četiri mjeseca”, “sama sam prestala da dojim kada je beba imala šest mjeseci, jer je starije dijete teže odbiti od dojenja”, “počela sam bebi da dajem ručak koji spremam za nas čim sam prestala da dojim, od šestog mjeseca”,”beba je sama tražila i radovala se kada je videla šerpu”,”mazala sam im desni bijelim vinom”,”stavljala sam ih u dubak sa pet mjeseci i nije im ništa”…, uz obavezno objašnejnje i zaključak da bebe ne čuvaju ni ljekari, ni sajtovi, ni mame iz grupa, nego da je majka ta koja je najbolje zna šta je dobro za njenu bebu, a šta nije.

Iako su određena “vjerovanja” o tome šta može da pomogne bebi duboko ukorijenjena i prenose se generacijama, evo šta o tim stavovima misle stručnjaci.

Kako za bebu, dojenje je višestruko značajno i za majkuNeposredno po porođaju, dojenje izaziva bolju retrakciju materice (vraćanje u prvobitni položaj), takođe brojne studije su pokazale da jača koštanu strukturu. Dojenje relaksira, olakšava san, prevenira postporođajnu depresiju, a smatra se i da smanjuje rizik od infekcija poslije porođaja ali i rizik od karcinoma geniltalnih organa i dojke, kaže dr Biljana Kostić

Da li su rečenice koje počinju sa “u moje vreme…” i završavaju se sa “i šta nam sada fali?” dovoljni argumenti kada je u pitanju dojenje koje je, kako kaže dr Biljana Kostić, specijalista pedijatrije, najprisnije povezivanje majke i deteta. Zbog čega je važno dojiti bebu duže od šest mjeseci? 

– Hormon oksitocin stvara bliskost izmedju djeteta i majke. Posebno ima psihičku važnost koja produbljuje emocionalni razvoj djeteta a takođe utiče i na emocije majke. Jedino majčino mlijeko sadrži optimalnu količinu nutricijenata potrebnih za normalan rast i razvoj djeteta.

Otuda se razvila floskula – majčino mlijeko je za dete, a kravlje za tele. Majčino mlijeko poseduje idealnu temperaturu, uvek je djetetu dostupno, prevenira alergije u novorođenačkom periodu, uspešno reguliše stolicu bebe. Dojenje predstavlja jedini izvor imuniteta kod beba, tj. sprečava razvoj infekcija, ističe dr Biljana.

Na pitanje zbog čega bebi ne smijemo davati ručak koji smo spremili za starije članove porodice dr Kostić odgovara? 

– Hrana za odrasle koja sadrži dosta dodataka, poput šećera i soli, nije adekvatna za ishranu beba (zbog drugačijeg, nedovoljno razvijenog sistema za lučenje i varenje). Osim toga u ishranu odraslih dodaju se i različiti začini koji sadrže konzervanse i aditive koji su najčešći izazivači alergija kod djece, upozorava naša saradnica.

Nedoumice u vezi sa nicanjem zuba

Zbog čega nije dobro mazati bebine desni bijelim vinom? 

– Upotreba bijelog vina za olakšanje tegoba za nicanje zuba kod beba nije opravdana i ne preporučuje se jer bilo kakva apsorpcija alkohola može biti štetna po dijete, izričita je dr Biljana Kostić.

Nedoumice u vezi sa prohodavanjem

Majke često kažu da, iako nije najbolje rješenje, djecu ponekada stavljaju u dubak jer im je tako lakše i djete im je tu sigurno da makar na pet minuta odu do toaleta ili skuhaju kafu. Neke druge majke opet smatraju ovo pomagalo veoma korisnim i njihova djeca u hodalici provode duže vrijeme.

Iako je dubak kod nas gotovo neizostavni dio u fazi prohodavanja, fizioterapeut Snežana Milanović kaže da je stavljanje u dubak jako štetno i da nikada nije dobro, naročito rano. 

– Dokazano je da ometa normalan psihomotorni razvoj, djeca preskaču fazu puzanja koja je izuzetno važna za fizički razvoj, jačanje mišića, učvršćivanje zglobova, formiranje pravilnih šema kretanja, umanjuje doživljavanje iskustava koje ima dijete koje se kreće puzeći. Takođe, upotreba dupka doprinosi pojavi deformiteta stopala koja zauzimaju nepravilan položaj, zglobovi se opterećuju težinom tijela a da još nisu dovoljno ojačani. Jedno istraživanje u Americi pokazalo je čak da usporava razvoj govora i da djeca u dupku kasnije progovaraju, kaže Snežana.

Nedoumice u vezi sa progovaranjem

Razvoj govora je takođe individualan i neka djeca progovore prije, a neka kasnije. U slučajevima kada dijete ne progovara, čak i ako roditelji osjećaju da postoji neki problem, često budu “ohrabrivani” dobronamernim savjetima kako je “djetetu sve potaman” i “nema na šta da se žali”, a da će progovoriti onda kada mu nešto bude smetalo.

Iako simpatični, postoji granica kada ovakvi komentari nisu više nešto što je dovoljno kako bi roditelji bili mirni i sigurni da je sa razvojem dječijeg govora sve u redu.

Šta više, logoped dr Nataša Čabarkapa kaže kako neblagovremeno uključivanje u tretman može da ima određene poslijedice.

– U zavisnosti od samog govorno-jezičkog poremećaja, poslijedice neblagovremenog reagovanja, odnosno neuključivanja u tretman mogu biti različite: razvoj neadekvatnog i nefunkcionalnog govora, teškoće funkcionisanja u vrtićkoj grupi, odlaganje polaska u školu, teškoće u socioemocionalnom funkcionisanju, neadekvatno praćenje školskog programa, različite smetnje u učenju itd.

Ukoliko djetetov govorno jezički-razvoj kasni, sa protokom vremena to kašnjenje zapravo postaje sve veće, jer vršnjaci napreduju, a ono stagnira. Kritičan period za razvoj jezika je do treće godine i tada se može najviše postići stimulacijom, kaže dr Nataša Čabarkapa.

Izvor: roditeljstvo.org

Read More