Već dvije sedmice vaše dijete ne želi spavati danju, a uvečer je često cendravo. Kako možemo znati da mu je još uvijek potreban san tokom dana?
“Svakoga dana nakon ručka počinje igra sa živcima”, uzdiše Ivana. “Moja kći Nina od dvije i pol godine odbija spavati danju. Zijeva, trlja oči, gotovo zaspi na svojem stolu… Ali pobjesni kad je odvedem u sobu. Muž smatra da joj poslijepodnevno spavanje više ne treba, a ja mislim da joj je san zaista potreban.” Ko ima pravo?
Psihološka potreba
Počevši od druge, a osobito treće godine, djeca se smatraju “velikima” i očekuju pripadajući tretman. No, ne zaboravimo da ta dob također odgovara fazi prkosa. Djeca u toj fazi ne žele se prestati igrati, otići na kupanje, a još manje u krevet. Problem se javlja kad roditelj na kraju popusti. Nažalost, danas mnogi roditelji, da bi izbjegli sukob, udovoljavaju djetetu, posebno kada je riječ o vremenu za spavanje. Time zanemaruju svoju dužnost da pomognu djetetu da se pridržava rutine, tj. da dijete odlazi spavati u određeno vrijeme, bez oklijevanja. Naime, poslijepodnevni je odmor psihološka potreba i nužna je u svakoj životnoj dobi, a osobito tako ranoj. Dvogodišnje je dijete pravi zvrk koji troši vrlo mnogo energije na učenje i potrebna mu je velika količina sna da obnovi snagu, u pravilu 12 sati noću i 1 do 2 sata tokom dana. Istina je da postoji i mali broj djece koja ne spavaju mnogo. No, kako ih možemo prepoznati? Neka djeca vrlo rano izgube želju za poslijepodnevnim odmorom i spavaju tek 9 do 10 sati noću. Da biste znali je li to dovoljno, potrebno je promatrati njihovo ponašanje uvečer. Je li dijete mirno, smireno i opušteno, ili je plačljivo, nemirno i hirovito? To posljednje pokazuje da je djetetu još uvijek potreban poslijepodnevni odmor. U tom slučaju ne pristajte na kompromis. Važno je dijete staviti na spavanje u pravo vrijeme.
Pronalaženje dobrog ritma
Ako se dijete probudi u 7 sati, pravo vrijeme da ga stavite u krevet jest 13 sati, ili ranije! Pogreška je roditelja da djecu stavljaju na spavanje prekasno, a na poslijepodnevno spavanje odmah nakon ručka. Vaša je dužnost da prepoznate znakove umora: zijevaju li za ručkom, trljaju li oči…? Radije pomaknite vrijeme ručka s podne na 11:30 sati. Ne zaboravite da u jaslicama djeca ručaju u 11 sati i spavaju od podne! Da se vrijeme spavanja pomakne naprijed, dijete bi se probudilo prekasno i loše volje. Poslijepodnevni odmor traje jedan do dva ciklusa sna, odnosno između 70 minuta i 2 i pol sata. Važno je pustiti dijete da se samo probudi. Često se dogodi da ga mi budimo jer smatramo da neće moći zaspati uvečer. Međutim, upravo je suprotno! Ako se dijete nauči boriti sa snom, isto će raditi i navečer. Da biste ga potaknuli na spavanje nakon ručka, izbjegavajte sljedeće pogreške. Prva je takva pogreška nepovezivanje poslijepodnevnog spavanja s djetetovom dobi. Zamislite dvije mame kako razgovaraju “Zar Danko još spava popodne?” pita prva. “Ne, pa nije više malo dijete!” odgovara druga. Kada jedno “veliko” dijete od dvije ili tri godine to čuje, gubi poticaj za odlazak na spavanje. Objasnite djetetu da i odrasli spavaju popodne.
Kako odabrati prave riječi
Jasno je da će u obitelji u kojoj su san i poslijepodnevni počinak svetinja i kulturološki dobro ustaljeni, biti puno lakše naviknuti dijete na takav režim. Jednom kada ga stavite u krevet, mislite unaprijed i ispričajte mu što ga sve očekuje nakon spavanja: “Ići ćemo se ljuljati u park s tvojim prijateljem. Ako hoćeš, ponijet ćemo i tvoj tricikl. Ali ako ne odspavaš, bit ćeš preumoran za sve to.” Cilj je poistovjetiti popodnevni san s odrastanjem i nakupljanjem snage. Ako se unatoč tim lijepim riječima dijete i dalje opire nakon određenog vremena, motivirajte ga da se barem odmori nekih 20 do 30 minuta ležeći u polumraku sa svojom igračkom za spavanje ii mu čitajte neku priču koja će ga fizički umiriti pa se također možda uspava. Dogodi li se da jednoga dana preskočite poslijepodnevno spavanje iz nekoga razloga, jasno mu objasnite da je to iznimka.
Različiti rituali
Ne spremajte dijete za poslijepodnevno spavanje kao za spavanje navečer. Ne radite večernje rituale uspavljivanja i ne pričajte mu duge priče. U protivnom bi dijete moglo pomisliti da se oprašta na dulje vrijeme. Radije osmislite drukčije rituale. Napravite polumrak u sobi, a ne potpuni mrak, poljubite dijete, na primjer, u obraz i ruku, a dugotrajno maženje ostavite za uvečer. Ne mora obući pidžamu, već ostati u onome u čemu je bilo tijekom dana (ako je čisto), drugačiju igračku može imati za dnevno spavanje, drugačije za večernje i sl.
Faze sna
Do dobi od tri godine ciklus sna kod djeteta traje 70 minuta i sastoji se od dvije faze polaganog sna: lagani san i duboki san, te od faze paradoksalnog sna. Polagani san omogućuje odmor od dnevnog umora, a paradoksalni je san koristan za učenje i sanjanje. Nakon svakog ciklusa moguća je jedna faza sna. Od treće godine djetetova života ciklusi su dulji i dobivaju još i fazu vrlo dubokog sna, ali i dalje završavaju paradoksalnim snom.
Tekst: Rahela Filip
Izvor: roditelj.hr
