srijeda, 25. listopada 2017.

Razumijem da ste došli zbog djeteta, a kako ste vi?

Prošlo je dosta vremena od kako sam napisala poslednji tekst… Definitivno to sa pisanjem ne ide baš po narudžbini, naročito ukoliko želite da date svoje, autentično viđenje neke stvari. Kao i većina mojih prethodnih tekstova i ovaj dolazi iz „specijalne sobe za igru“ u kojoj radim i sa roditeljima.

Foto: Flickr

Naime sve je češća situacija, ili se to karmički nameće, da se roditelji jave zbog potrebe za podrškom jer je dijete preosjetljivo, plačljivo, razdražljivo a u nekim situacijama i agresivno.
Uobičajeni tok terapijskog procesa je da na uvodni razgovor pozovemo samo roditelje, bez djece. Veoma je važno da djeca tada ne budu prisutna jer je potrebno da roditelj ima slobodu da iznese što više detalja o djetetu, a sa druge strane da dijete bude pošteđeno slušanja o sebi u negativnom kontekstu. Razgovor krene u smjeru razloga za javljanje, uobičajeno uzimanje anamnestičkih podataka kada razgovor teče prirodno, smireno a onda dodje na red izbacivanje frustrirajućih sadržaja na sto. O tome kako se dijete ponaša u različitim situacijama, šta je sve uradilo, kakve su im kritike upućene kao roditeljima, šta su sve probali, koju literaturu su koristili i teoriju primjenjivali, nekada i gdje su sve dijete vodili…pa eto rezultati su izostali. I sada je prisutno „sagorijevanje“ u roditeljskoj ulozi i očaj što su stvari takve kakve su. U najvećem broju situacija tu se nađe međusobno optuživanje partnera, prebacivanje krivice, nadmetanje ko zna bolje da se postavi u odnosu na dijete i sl.
A onda dođe na red pitanje  „Kako biste opisali vaš odnos kao partnera?“…
Nerijetko se dešava da tada nastane muk, kao zaleđena scena u nekakvom filmu, pa nastupe upitni pogledi partnera međusobno a potom usmjereni i ka meni kao da me prećutno pitaju „Zašto nas sad to pitate? I kakve sad to ima veze sa ovim zbog čega smo došli?“. Odgovore koje dobijam su razni, ali onaj koji najčešće čujem je „Udaljen…“.
Zašto je ovo pitanje izuzetno važno?
Već sam pisala o tome koliko su djeca sposobna da očitaju nas, naša osjećanja i kako to djeluje na njih. Kako bih što plastičnije opisala šta se dešava kod djeteta, pođem od sopstvenog primjera. Opišem roditeljima kakve sam manifestacije u tijelu osjetila dok su se oni međusobno prepirali i nadmetali predamnom. Opišem im svoj tjelesni odgovor na neprijatnost, uz objašnjenje da ja kao odrasla osoba i kao neko ko se bavi ljudskom psihom svjesno znam da povežem svoj tjelesni odgovor sa uzrokom, kao i da pronađem mehanizme da to otpustim. Dijete nije za to sposobno! Dijete je tada u opštoj konfuziji i uslijed te zbrke ispoljava različite manifestacije neadekvatnog ponašanja.
Važno je da dodam da su to u pitanju mlađa djeca, 3 do 6 godina, u fazi razvoja kada vlada egocentrizam u mišljenju i kada djeca shvataju svijet kao napravljen i usmeren od njih i ka njima. Ono doživljava sebe kao uzrok za dobre i loše stvari i sve posmatra iz centirane perspektive, od sebe.
Šta  je moguće preduzeti?
Za početak, tu ste, OBOJE ste tu jer imate isti cilj da vašem djetetu bude bolje i to već govori da smo svi zajedno na dobrom putu.  U terapiji igrom koristimo metode kako bi dijete usvojilo povezivanje akcija i emocija što će mu pomoći u kontroli emocija, ali nam to neće biti dovoljno. Važno je da preispitate sve resurse kojima raspolažete (babe, dede, tetke, strine, dadilje i dr.) i da napravite prostora za sebe. Pod prostorom za sebe podrazumijevam vrijeme koje ćete imati za sebe pojedinačno ali i zajedno. Napravite listu aktivnosti koje ste radili zajedno i koje su vas veselile prije dolaska djece. Izađite na večeru, u bioskop, prošetajte parkom, sjedite na klupi… Pričajte o tome kako ste proveli dan, o vremenu o temama koje vas spajaju i tada pokušajte da ne pričate o djeci.
U okviru terapijskog procesa pomoći ćemo vam i putem edukacije kako se postaviti u određenoj situaciji sa djetetom, na uočavanju negativnih obrazaca u okviru porodičnog funkcionisanja i sl. a sve to u cilju da cijela porodica ponovo prodiše.
Dragi roditelji, ne zaboravljajte da je pored vaše uloge roditelja, veoma važna i uloga supružnika. Ne zaboravite da ste VI birali drugog roditelja za svoje dijete kao i da je vaše dijete proizvod vaše međusobne ljubavi. I neka vam to da vjetar u leđa da okrenete jedno novo poglavlje mira i blagostanja u porodičnom životu.
Autor: Maja Antonić, Porodični psihoterapeut i Dečiji integrativni psihoterapeut na superviziji