 |
| Foto: Flickr |
Nerijetko se dešava da roditelji svojoj djeci sa nepunih godinu dana buše uši, jer smatraju da će tako izgledati ljepše!? Mnogi od njih odlaze do najbližeg zlatara, da to obavi takozvanim pištoljem za bušenje ušiju, koji bi trebalo da bude sterilisan. Međutim, pedijatri savetuju da sa takvim ukrašavanjem ne treba žuriti, jer nije nimalo bezazleno
Povreda uha minđušicom, i infekcije koje mogu da se jave uslijed neadekvatnog bušenja i održavanja rane nakon toga, i više su nego dovoljan razlog zašto bebama ne treba bušiti uši.
Obazrivo sa minđušama
Roditelji koji ipak odluče da svojoj djevojčici probuše uši, morali bi prvo da se raspitaju ko to provjereno dobro radi i kako, jer je važno da sve bude sterilisano, da bi se u startu odbacila mogućnost nastanka infekcije. To je istakla dr Natalija Lazović, pedijatar u Domu zdravlja Stari grad, objašnjavajući do koje mjere minđušice mogu da budu štetne za malu djecu.
Roditelji koji ipak odluče da svojoj djevojčici probuše uši, morali bi prvo da se raspitaju ko to provjereno dobro radi i kako, jer je važno da sve bude sterilisano, da bi se u startu odbacila mogućnost nastanka infekcije. To je istakla dr Natalija Lazović, pedijatar u Domu zdravlja Stari grad, objašnjavajući do koje mjere minđušice mogu da budu štetne za malu djecu.
Bušenje na primitivan način
Nekada su se djeci na selu bušile uši na primitivan način. Uzimali bi običnu šivaću iglu, malo dužu, čiji vrh bi zapalili iznad plamena i tako djeci bušili uši. Kroz rupicu bi provukli parče tkanine, obično končić, koji bi dijete nosilo izvesno vrijeme, a onda bi mu stavljali minđušice. Prema riječima ljekara, to je pogrešan način, mnogo je bezbijednije da se uši buše kod zlatara, ili u ordinaciji u kojoj su obučeni da to rade sa malom djecom, a obavlja se sterilisanim iglama.
Nekada su se djeci na selu bušile uši na primitivan način. Uzimali bi običnu šivaću iglu, malo dužu, čiji vrh bi zapalili iznad plamena i tako djeci bušili uši. Kroz rupicu bi provukli parče tkanine, obično končić, koji bi dijete nosilo izvesno vrijeme, a onda bi mu stavljali minđušice. Prema riječima ljekara, to je pogrešan način, mnogo je bezbijednije da se uši buše kod zlatara, ili u ordinaciji u kojoj su obučeni da to rade sa malom djecom, a obavlja se sterilisanim iglama.
– Ne slažem se sa time da se maloj djeci buše uši, a imala sam prilike da vidim bebu od dva mjeseca sa velikim, okruglim minđušama!? Treba istaći da je svaki ubod za dijete traumatičan, pa i taj. Istina, kod bebica je pamćenje kratkotrajno, i one to brzo zaborave, a da li nešto ostane u njihovoj podsvijesti, to niko ne zna.
Sa druge strane, beba se u toku sna vrti, okreće, može se dogoditi da joj se minđušica zakači za jastučnicu, na ogradicu od kreveca ili, jednostavno, da je povuče ručicom. Tada može da se povrijedi i rascijepi resicu. To može da se desi i u igri sa drugom djecom. Zato treba biti vrlo obazriv.
Crvenilo i otok – znak da treba ići ljekaru
Ukoliko roditelj primeti da njegovo dijete na probušenom uhu ima crvenilo ili otok, da osjeća bol… savjet je da izvadi minđušicu i odmah se javi pedijatru. Jer, to je znak da je nastupila infekcija.
Ukoliko roditelj primeti da njegovo dijete na probušenom uhu ima crvenilo ili otok, da osjeća bol… savjet je da izvadi minđušicu i odmah se javi pedijatru. Jer, to je znak da je nastupila infekcija.
– Infekcija se javlja zato što prilikom bušenja oprema nije bila sterilisana, ili zato što se rana nije održavala na pravi način. Odnosno, trebalo je svakodnevno posmatrati mjesto gdje je uho probušeno i lagano okretati minđušicu, da ne zaraste. Ukoliko se pojavi malo crvenilo, to mjesto treba prebrisati povidon jodom ili nekim sličnim preparatom.
Ako se crvenilo proširi i dođe do otoka, onda se obavezno treba javiti ljekaru, jer to uopšte nije bezazlena situacija, budući da se radi o području glave. U slučaju da se zakasni sa intervencijom, može da dođe do komplikacija. Ukoliko se infekcija proširi na ušnu školjku, onda može da ide i dublje, kroz cio ušni kanal, i unutrašnje uho, a može čak da uzrokuje i upalu moždanica! Ipak, to se rijetko dešava. Jer, u najvećem broju slučajeva, kada roditelj primjeti crvenilo ili otok, odmah reaguje.
Infekcije se sprečavaju antibioticima, a rana od uboda se i lokalno obrađuje. Kada sve to prođe, dijete kasnije može bez bojazni da nosi minđušice, pa čak i da ponovo buši uši, ali je veoma važno pravilno bušenje i održavanje – naglasila je doktorka Lazović.
Alergija na nikl
Postoji mogućnost da dijete poslije bušenja ušiju ima alergijsku reakciju, što stvara dodatni problem. Alergija se javlja u vidu osipa ili otoka, kada se obavezno treba javiti pedijatru, a minđušicu prethodno izvaditi.
Postoji mogućnost da dijete poslije bušenja ušiju ima alergijsku reakciju, što stvara dodatni problem. Alergija se javlja u vidu osipa ili otoka, kada se obavezno treba javiti pedijatru, a minđušicu prethodno izvaditi.
Kako bi izbjegli tu situaciju, roditelji najpre treba da se uvjere da li su dijelovi minđušice koji dodiruju uši napravljeni od hirurškog čelika ili četrnaestokaratnog zlata. Naša sagovornica je istakla da se alergije najčešće javljaju kada minđuše u sebi imaju nikl. Zato se savjetuje da prve minđušice budu od nekog plemenitog metala – zlata ili srebra.
Važno je da se, nakon privremenih minđušica, koje dijete treba da nosi prvih mjesec dana, obavezno stave zlatne
– Plemeniti metali imaju takozvano oligodinamsko dejstvo, što praktično znači da sterilišu okolinu. Zato je važno da se, nakon privremenih minđušica, koje dijete treba da nosi prvih mjesec dana, obavezno stave zlatne. Poznato je da, ako u čašu vode stavimo prsten od zlata, poslije izvesnog vremena će ta voda biti očišćena od bakterija. Zato, ukoliko se zlato stavi na ranu, ona gotovo nikada ne prokrvari, osim ako uho nije pravilno probušeno.
Djevojčice bi minđuše trebalo da nose tek sa navršene tri-četiri godine, ne ranije. Tada su “zrelije” i mogu same da vode računa da se ne povrijede, smatra doktorka Lazović.
Yumama
