Priča nam mama Azemina:
"Imam 21 godinu i rodila sam prije 4 mjeseca i 10 dana.
Trudnoća mi je bila ok s tim sto sam imala kontrakcije u 4 mjesecu pa sam primala injekcije i čuvala neko vrijeme trudnoću ..(mnogo sam vjerovala u sebe i na kraju i uspjela)..18.5. ove godine idem na ctg ,sve uredu. Kaže doktor hajde da te pregledam posto ti je termin prosao (13.5) . Pregleda on mene,sve uredu ,otvorena 1 cm.
Kaže dođi sutra ujutro ,aplicirat cemo gel ,lahko ces se ti poroditi,ne brini. Laknu mi,ako doktor tako kaze bice lahko..ali ipak u glavi mi se motaju silne priče teških poroda i onih sa tužnim krajem ne daj Bože..Dođem lijepo kuci,odmorim se i dobro se najedem..(jela sam toliko kao da nikad neću više jesti) ..lijepo se i naspavala i ujutro sa torbom i mužem u bolnicu.
U 8:30h doktor mi je aplicirao gel i onda u sobu da čekam bolove. Bolovi su počeli polako, ništa strašno sad za sad mislim u sebi. Bila je tu jos jedna žena (drugorotka) isto kao i ja čeka bolove. Ne znamo koja će prije a porođajna sala nije bas velika i opremljena kao one na filmovima znate, u sali je jedan veliki i jedan mali sto na kojim bi se samo macka porodila (meni bio suđen) a ne ja koja tezim 100 kg. I tako vrijeme prolazi ,bolovi češci a ja tipkam sa drugaricama i povremeno s mužem koji se također porađa psihucki (znate kakvi su muski,gori od nas taj dan).
16:00 h ,bolovi dolaze na svakih 15/10 min neujednačeni. Već na klistir nas vodi babica, mene i zenu koja je sa mnom u sobi. Doktor zove i kaze da nam ukljuci drip. Poslije klistira babica nas vodi u salu, nju na veliki a mene na onaj mali sto ipak.
Bicu sad realna, cilj mi jeste da ohrabrim mlade buduće mame ali ne i da pricam bajke kako nista ne boli itd.
Od trenutka kad sam legla na taj sto postaje jako teško..bolovi su česti ali neujednačeni i kako su sve češci sve je teže..ne mogu se pomjetit sa stola jer je ukljucen drip i ctg..doktora nema, rekao nam "ma necete vi do veceras do 22h" ali uredno zove babicu i pita za nas..ona sama tj.jedina u smjeni,stvarno je bila podrska..17:30h bolovi svake dvije minute, užasni, mislim da umirem ali izdržljivo.
Na kraju sama sebi kazem pa Bog nas je stvorio da mozemo izdržati..brzo cu ja.. 18:00h osjetim nešto vrelo i nagon kao da cu nuždu vršiti.. zovem babicu . Kaze pukao ti vodenjak ,nemoj se napinjati izdrzi samo da pripremim sve..nista mi nije jasno, kako da se ne napinjem kad ne mogu da zadrzim u sebi nikako..(prvi mi je porod).
Babica trci po bolnici, zove doktora,sve je brzo pripremila i dovela jednu sestru sa pedijatrije i sjecam se da je čistačica bila tu.
Porod poceo, prvi napon nista, drugi napon izlazi pomalo glavica, treci sam osjetila mali ubod (rasjekla me) i eto ga, glavica izašla, četvrti napon i izađe beba.
18:15h čujem plač ali ne vidim, (naocare ostavila u sobi), odmah spremaju bebicu, moju Asju ..
Čujem govore zdrava beba masAllah 3750 gr i 53 cm duga..plačem..stomaka nema pola,a ono pola se trese..i nikakav bol vise ne osjećam..osjetim samo kao da me valovi nose dok se zadnja kapljica znoja slijeva niz obraz..sad vec znate kako ide,posteljica pa onda usivanje.
Stiže doktor i govori masAllah brzo si. Vrijedna si ti. Neću reci gdje sam se porađala, uglavnom manji je grad u pitanju ..sve pohvale za mladu babicu koja je bila više od babice za mene...
Bebu sam vidjela nakon dva sata i odmah je dojila..
Danas moja princeza ima 4 mjeseca i 10 dana . Veoma mirna i zdrava beba . Svaki dan je s njom novi a najljepši, svaki naredni jedva čekamo...
Drage trudnice, buduće mame, ne plašite se, budite pozitivne, ne slušajte razne priče, boljeti mora ali svaka zena je individua za sebe. Želim vam puno sreće i da uživate u čarima majčinstva."
