utorak, 31. listopada 2017.

Pomiješajte banane i vodu i izliječite dječji kašalj: Bronhitis nestaje kao rukom odnešen! (RECEPT)

Ljekovita krema od banane je odlično prirodno sredstvo protiv kašlja čija je učinkovitost provjerena i u liječenju upornog kašlja te bronhitisa.

Posebno je djelotvorna kod djece, ali i kod odraslih.



Ukusna je, zdrava i vrlo hranjiva te blagotvorno djeluje na želudac.

Ako vaše dijete muči bolesno grlo i kašalj- obavezno probajte napraviti ovu čudesnu kremu!

Vrlo se jednostavno priprema.

Krema od banane protiv kašlja – recept:

Sastojci:

2 srednje zrele banane (najbolje su one na točkice)
2 žlice šećera ili meda (ako ćete dodavati med, treba ga dodavati kad se smjesa malo ohladi jer med gubi svoja svojstva na visokim temperaturama)
400 ml kipuće vode

Priprema:
Ogulite banane. Dobro ih zgnječite vilicom ili žlicom (najbolje drvenom ili plastičnom da ne potamne).
Dodajte šećer i dobro promiješajte.
Zalijte s kipućom vodom, poklopite i ostavite da odstoji 30 minuta.
Ako koristite med, njega dodate na kraju, kad se ova smjesa ohladi.
Smjesu procijedite kroz plastičnu cjediljku (ne morate ako ne želite).


Konzumacija:
Uvijek lagano zagrijte smjesu i konzumirajte je 4 puta dnevno (oko 100 ml).
Svaki dan napravite novu dozu – lako je.
Za par dana kašalj će prestati. Ne trebaju vam skupi lijekovi!
*Banana je meko voće koje povoljno djeluje na naše grlo. Lako se guta i ne izaziva bolove ako nam je grlo već upaljeno. Pored toga, banane su bogate vitaminom C, B6 i kalijem, a imaju i nizak glikemijski indeks.

DOMAĆI LIJEK ZA DJECU: Preko noći uklanja i najteži kašalj, te čisti pluća od nakupljene sluzi!

Svako je nekada imao priliku da se susretne sa upornim kašljem, koji je jako neugodan, a odim toga i sprečava nas da obavljamo neke poslove. U takvim slučajevima tražimo bilo kakvo rješenje koje bi nam moglo pomoći da se riješimo tog kašlja.



Uglavnom smo do sada uzimali neke lijekove sa kojima smo mislili da ćemo se riješiti kašlja, ali oni nemaju baš neki poseban učonak i olakšavaju tegobe samo na neko vrijeme.
Umjesto što koristite sve te lijekove, mnogo bolje bi bilo kada biste pripremili sebi neki od prirodnih lijekova sa kojima ćete moći pravo da djelujete odnosno da pomognete svom organizmu i riješite se kašlja.
Obloge od meda pokazale su se fantastičnim i pomažu u uklanjanju kašlja, naročito kod djece!
Sada ćemo vam otkriti i recept kako da ih pripremite!
Potrebni sastojci:
  • domaći med
  • maslinovo ulje
  • brašno


Priprema:
Prvo trebate da pomiješate mali brašna i maslinovog ulja i dobro umiješate, a onda dodajte i med. Smjesu dobro izmiješajte kako biste dobili je jednaku smjesu, te je onda stavite na salvetu. Preko postavite gazu.
Gazu postavljate na leđa ili na prsa, pa je fiksirajte sa ljepljivom trakom kako se ne bi pomicala, nego da može cijelo vrijeme da djeluje.
Ukoliko ovo stavljate djeci, onda to trebate tri sata prije nego oni krenu na spavanje.
Nikada se nije pojavila niti jedna neželjene reakcija, tako da svako smije ovo da koristi!
Izvor: 5do12.info

ponedjeljak, 30. listopada 2017.

Dojenje je više od obroka

Dojenje je više od obroka. Ono pruža djetetu ljubav, imunitet, podstiče razvoj mozga i samopouzdanje koje će ga pratiti tokom čitavog života – saopštava Unicef.

Majčino mlijeko je jedina hrana koju beba treba da uzima tokom prvih šest mjeseci života.
 
Njegov sastav je jedinstven i ne može se zamijeniti nijednom vrstom vještačkog mlijeka. Tokom podoja, sastav i količina mlijeka se meijnjaju i prilagođavaju potrebama djeteta.
 
Dojenje podstiče bliskost sa majkom, a dojene bebe su bolje zaštićene od bolesti i infekcija, brže napreduju i bolje im se razvijaju sva čula i inteligencija, ističe se u saopštenju.

Iako je dojenje prirodan čin, ono se uči. Majkama je potrebna aktivna podrška da započnu i održavaju pravilan način dojenja: "Majke koje doje su zadovoljnije i doje duže ako imaju podršku, te značajnu ulogu u dojenju imaju i očevi. Iako bebu doji majka, čin dojenja je 'porodična stvar'."
 
Ne zaboravimo, svaki trenutak je važan za razvoj djeteta, poručuje Unicef.





Izvor: www.rts.rs

Kalendar obavezne imunizacije/vakcinacije u FBiH u 2017. godini

Kalendar obavezne imunizacije/vakcinacije u FBiH u 2017. godini

doc.dr.sc. Lutvo Sporišević, spec. pedijatar
prim.dr.med.mr.ph.sci. Adnan Bajraktarević, spec. pedijatar
dr Anes Jogunčić
Esma Zlatar, prof. 
Zadnja izmjena 17.7.2017. 

U JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo provodi se kontinuirana imunizacija (vakcinacija) u skladu s Naredbom

 o programu obaveznih imunizacija stanovništa protiv zaraznih bolesti u 2017. godini (
„Službene novine Federacije BiH, br. 19/17 od 15.3.2017.) koju je na prijedlog Zavoda za javno 
zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) donio federalni ministar zdravstva, a na temelju člana 
44. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti („Službene novine FBiH“, broj 29/05). Prema 
Naredbi o programu obaveznih imunizacija u FBiH obavezno je vakcinisanje protiv 10 zaraznih bolesti: 
difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječije paralize, ospica, rubeole, zaušnjaka, tuberkuloze, hepatitisa B i 
bolesti uzrokovanih s Haemophilus influenzae tip b.

Kalendar kontinuirane obavezne imunizacije/vakcinacije u FBiH u 2017. godini (tablica 3):
  • Novorođenčad - BCG vakcinacija i vakcinacija protiv hepatitisa B (HBV vakcina) - Vakcinacija protiv 
  • tuberkuloze (BCG) vrši se unutar 12-24 h po rođenju djeteta u rodilištu, istovremeno s prvom 
  • dozom vakcine protiv hepatitisa B (HBV). BCG vakcina daje se intradermalno u deltoidni 
  • mišić nadlaktice, a HBV vakcina intramuskularno u srednju trećinu prednjebočnog dijela 
  • mišića bedra (m.vastus lateralis-a). Ako djeca iz bilo kojeg razloga nisu primila BCG vakcinu
  •  u rodilištu, vakcinišu se BCG vakcinom u nadležnom dječijem dispanzeru, što prije – ali 
  • najkasnije do pete godine djetetova života. Ako se ne vidi ožiljak na mjestu davanja vakcine ili
  • je promjer ožiljka manji od 3 mm, djeca se trebaju ponovno vakcinisati BCG vakcinom do 
  • pete djetetove godine. 
  • Novorođenčad koja u rodilištu nisu primila HBV vakcinu, trebaju što prije u nadležnom 
  • dječijem dispanzeru primiti HBV vakcinu, ako nema kontraindikacija za vakcinaciju. Ako 
  • djeca nisu vakcinisana ili su nekompletno vakcinisana protiv hepatitisa B u šestom
  •  razredu osnovne škole trebaju primiti HBV vakcinu prema shemi vakcinacije - 0, 1 mjesec
  •  nakon prve doze i 5 mjeseci nakon druge doze HBV vakcine. 
  • Sa navršenim 1. mjesecom - Druga doza HBV vakcine intramuskularno u prednjebočni dio 
  • mišića bedra.
  • U dobi od navršena 2 mjeseca - Prva doza kombinirane vakcine protiv difterije, tetanusa, 
  • velikog kašlja, dječije paralize i bolesti uzrokovane Haemophilus influenzae tip b 
  • (DTaP-IPV-Hib ili DTaP-IPV + monovalentna vakcina protiv Hib-a) intramuskularno u 
  • prednjebočni dio mišića bedra
  • U dobi od navršena 4 mjeseca - Druga doza kombinirane vakcine DTaP-IPV-Hib 
  • (odnosno DTaP-IPV + Hib) intramuskularno u prednjebočni dio mišića bedra
  • U dobi od navršenih 10 mjeseci - Treća doza kombinirane vakcine DTaP-IPV-Hib 
  • (odnosno DTaP-IPV + Hib) i treća doza HBV-a intramuskularno u prednjebočni dio mišić bedra
  • Sa navršenih 12. mjeseci - Vakcina protiv ospica, rubeole i zaušnjaka (MRP vakcina) subkutano
  •  ili intramuskularno u deltoidni mišić nadlaktice
  • U 18. mjesecu - Davanje održavajuće (revakcinacija) jedne doze Hib vakcine intramuskularno
  •  u deltoidni mišić nadlaktice. Ako su djeca tokom prve godine primila tri doze Hib vakcine nije 
  • potrebno docjepljivanje; djeca koja su primila dvije doze Hib-a tokom prve godine, godinu dana 
  • nakon druge doze ove vakcine, primaju jednu održavajuću dozu intramuskularno u deltoidni 
  • mišić nadlaktice. Ako tokom prve godine nisu primila niti jednu dozu Hib vakcine, djeca do 
  • navršene pete godine mogu primiti jednu dozu Hib vakcine.
  • U 2. godini života - Prva održavajuća doza (revakcina) protiv dječije paralize, koja se daje 
  • ukapavanjem dvije kapi bivalentne oralne polio vakcine (bOPV) u usta djeteta, ako je protekla
  •  jedna godina od treće doze IPV-a.
  • U 5. godini - Revakcinacija kombiniranom vakcinom DTaP-IPV se preporučuje do 5. godine - 
  • izuzetno do 7. godine života, daje se intramuskularno u deltoidni mišić nadlaktice, ako je
  •  protekla najmanje jedna godina nakon kompletne primovakcinacije protiv difterije, tetanusa 
  • i velikog kašlja.
  • U 6. godini - Revakcinacija MRP vakcinom, subkutano ili intramuskularno u deltoidni mišić 
  • nadlaktice. Djeca do polaska u školu trebaju primiti 2 doze MRP vakcine - ili navedeno 
  • trebaju nadoknaditi do 14 djetetove godine (prva doza i održavajuća doza nakon godinu dana ili 
  • nakon 3 mjeseca - ako djeca nisu redovno cijepljena).
  • U završnom razredu osnovne škole - Revakcinacija kombiniranom vakcinom, tj. niža doza
  •  za difteriju i anatoksin tetanusa (dT) intramuskularno u deltoidni mišić nadlaktice.
  • U završnom razredu srednje škole - Revakcinacija protiv difterije i tetanusa odnosi se samo na 
  • one mlade koji nisu u završnom razredu osnovne škole primili dT revakcinu.
Tokom sistematskih pregleda, polaska djeteta u vrtić ili školu evaluira se vakcinalni status djece s 
ciljem da djeca buduu potpunosti vakcinisana i revakcinisana prema Kalendaru obavezne imunizacije 
u FBiH. Ako djeca nisu vakcinisana ili su nepotpuno vakcinisana trebaju se u ovisnosti o zdravstvenom
 stanju odnosno isključenju eventualnih medicinski dokazanih kontraindikacija što prije
 vakcinisati kako bi se realizirao potpuni vakcinalni status djeteta, što će nanajbolji način 
omogućiti efikasnu i bezbjednu zaštitu djece od zaraznih bolesti. 
Literatura
• Službene novine Federacije BiH. Federalno ministarstvo zdravstva. Naredba o programu 

obaveznih imunizacija u FBiH u 2017. godini (312 KB). 
15.3.2017. Dostupno na:
http://www.fmoh.gov.ba/images/federalno_ministarstvo_zdravstva/preporucujemo/istrazivanja/Naredba_o_imunizaciji-19_17.pdf
 (pristupljeno 14.7.2017.). 


Izvor: http://www.judzks.ba

Preseljenje djeteta u vlastitu sobu - kada je vrijeme?



Preseljenje djeteta u pravi, veliki krevet i u vlastitu sobu velik je izazov i za dijete, ali i za roditelje osobito ako je dijete do tada spavalo s roditeljima u zajedničkom krevetu.


Rezultat slika za kada je vrijeme za djeciju sobu
Mnogi roditelji često se zapitaju kada je pravo vrijeme za premjestiti dijete u vlastitu sobu, ali i iz dječjeg krevetića u pravi krevet. Konkretan odgovor zapravo i ne postoji, isto kao i na vječnu debatu da li je ispravnije da dijete spava u krevetu s roditeljima ili u vlastitu krevetiću. Ništa od toga nije manje ili više ispravno. Kako bi odluka o premještanju djeteta u vlastitu sobu i krevet bila olakšana, najvažnije je osluškivati vlastito dijete i njegovu spremnost na promjenu. Nagla promjena okoline bez djetetova sudjelovanja teško će uroditi plodom, a kod djeteta može stvoriti otpor prema novom prostoru.


Kada govorimo o donošenju odluke o preseljenju u vlastitu sobi ili krevet  to se obično događa kada jedna od strana, ili roditelj ili dijete poželi, i za to ne postoji određena dob. Ako su odluku donijeli roditelji, lakše će je objasniti djetetu koje je napunilo dvije godine, nego maloj bebi jer se dvogodišnjaku lakše mogu objasniti želje o odvojenom spavanju. Psiholozi  savjetuju da se prelazak napravi postupno i to tako da se dijete prvo privikava na samostalno umirivanje kad se noću budi. 

Pedijatrica dr. Giovana Armano smatra kako je dijete od godine dana starosti potpuno spremno da bude samo u sobi. No, u tom slučaju je preporučljivo da dječja soba ne bude izolirana i udaljena od spavaće sobe. Neki roditelji i djeca ipak duže dijele sobu ili krevet, a u tom slučaju, savjetuje defektologinja Ana Rajić, u dobi od četiri godine dijete je svakako spremno na preseljenje u svoju sobu te ističe kako je važno polako graditi navike. "Primjerice, ako je dijete naviknuto zaspati u vašem krevetu, prvi korak je naučiti ga da samo zaspi u krevetu, bez vaše prisutnosti uz njegovo uzglavlje. U tome će možda pomoći lagana svjetlost iz hodnika ili obećanje da ćete u više navrata provjeriti je li OK. Uvjerite dijete da je sigurno te da ste vi vrlo blizu i ne biste trebali imati problema", savjetuje defektologinja te preporučuje utvrditi i rutinu odlaska na počinak kako bi se dijete osjećalo sigurno i zaštićeno. Ipak, dobro je i djetetu dozvoliti da, unutar postavljenih pravila, nešto i samo izabere. Primjerice, pitajte ga želi li prije spavanja čuti priču ili pogledati crtić. Vrlo je važno i da u sobi, u kojoj dijete spava, nema televizora. "Sat vremena prije odlaska na spavanje dijete treba prekinuti gledanje televizije i igranje. Vrlo je važno da dijete koje uranja u san boravi u mirnom okruženju", kaže defektologinja te naglašava kako je svako dijete jedinstveno i posebno pa ne postoji siguran recept kako uvesti navike spavanja.


Svaki stručnjak za djecu savjetuje da djeca do šestog ili osmog mjeseca života trebaju spavati u sobi sa svojim roditeljima. Pod time se ne misli na spavanje sa roditeljima u krevetu, nego samo u istoj prostoriji.


Vlastita soba je zasigurno potpuno nova situacija i veliki događaj za dijete, veliki je i važan događaj i za roditelje, posebno za majke koje ponekad prilikom premještanja pate od anksioznosti zbog odvajanja. No, važno je znati da je dijete na sigurnom i zapravo u blizini roditeljske sobe te će ako što zatreba roditelji brzo biti u stanju reagirati i pružiti djetetu potrebno.

Kod premještaja u vlastitu sobu, ako je dijete dovoljno staro da bi razumjelo, dozvolite mu da sudjeluje u oblikovanju sobe, neka samo odabere boju zidova, zidne naljepnice ili omiljene postere, pa i u odabiru namještaja i sitnica za sobu. Tako će shvatiti da će to biti samo njegov mali raj i osjećat će se ugodno i zaštićeno.

Ono što je još važnije za djetetovo prihvaćanje nove sobe, ste vi sami. Vrlo je bitno kako vi gledate na preseljenje i kako ćete se vi postaviti u toj situaciji, jer će vas dijete promatrati i učiti od vas.

______________________________________________________________________

Premještanje u vlastitu sobu ili samo u krevet “za velike” jedan je od brojnih izazova odrastanja s kojim se djeca suočavaju na različite načine. Neka djeca tu promjenu gotovo da i ne osjete ili se s njom nose odlično, dok drugoj pada vrlo teško. Vrlo je važna roditeljska ustrajanost, prezentacija novog stanja, ali i empatija kako se djeca ne bi odjednom osjećala naglo odvojenom ili odbačenim od roditelja.


______________________________________________________________________

Kada je preporučeno vrijeme za spavanje u krevetu i sobi?

Kao što je već spomenuto, teško je odrediti fiksnu dob za vlastiti krevetac i sobu, no preporučeno vrijeme bilo bi između 1 i 3,5 godine djeteta. Iako pojedina djeca spavaju u vlastitoj sobi već s nekoliko dana ili tjedana starosti, druga se opet teško prilagođavaju i s navršenih 5 godina. Pravila zaista nema. Kod nekih je premještanje u krevet nužno, jer djeca su jednostavno prerasla krevetić te svojim penjanjem ugrožavaju vlastitu sigurnost te su stoga roditelji primorani premjestiti ih u krevet.

Osim toga, kod neke djece premještaj u vlastitu sobu ili samo krevet, važnu ulogu ima i skori dolazak sestre ili brata. Kod brojnih roditelja riječ je isključivo o nedostatku prostora za dva krevetića u roditeljskoj sobi, pa je starije dijete uglavnom tada primorano prilagoditi se na vlastitu. U tom slučaju, važno je nastojati dijete na vrijeme pripremiti na promjene kako se ne bi dodatno osjećalo “ugroženo” radi dolaska novog člana u obitelj.

nedjelja, 29. listopada 2017.

Spremite se za vrtićke bolesti

Vaše dijete krenulo je u vrtić?!?. Prošli ste sve, upise, potvrde, prikupljanje dokumentacije, napokon možete odahnuti. Vaše dijete je primljeno i krenulo je u vrtić ili jaslice. Svi ste jako sretni i veseli, ali... Sve bi to bilo idealno kada se u vrtićima infekcije ne bi širile vrlo brzo i često. A jesen je upravo razdoblje manifestiranja respiratornih infekcija. Vrijeme postaje hladnije, započinje sezona centralnog grijanja, prostorije se slabije mogu prozračivati, svi manje boravimo na svježem zraku.


subota, 28. listopada 2017.

Zbog čega se svađaju novopečeni roditelji?


Koji su najčešći razlozi za svađu parova koji imaju bebu i kako da prevaziđete ove probleme…

Da li se svi svađaju?
Ranije ste vjerovatno dočekivali svog supruga na vratima uz osmijeh i poljubac, ali sada kada stigne sa posla često vam se dešava da sa vrata započinjete svađu. Razlog može biti potpuno banalan – recimo to što kasni tri minuta, a vi morate da spremite večeru, da se istuširate ili jednostavno ne možete da dočekate da provedete neko vrijeme sami sa sobom, a njemu prepustite brigu oko djeteta. Ako vam se ove stvari dešavaju, ne brinite, to je prilično česta situacija kroz koju prolaze novopečeni roditelji.
Prvih nekoliko mjeseci sa novim članom porodice sigurno nije lako. Imati bebu često znači mijenjati život iz korena, ali to što se vas dvoje trenutno ne slažete u vezi sa određenim stvarima ne znači da će tako biti zauvijek. Kada pročitate oko kojih šest stvari se novopečeni roditelji najčešće svađaju, biće vam lakše jer ćete znati da niste jedini.
1. Čije spavanje je bitnije?
“Moj muž voli da spava i ne želi da se probudi prije 08:30 vikendom, osim ako ne treba da uradi nešto što zaista želi”, žali se jedna mama.
Šta da radite? Dogovorite se da su odmor i spavanje prioritet za oboje
Neko mora da ustane zbog bebe svakog jutra. Roditelj ko je bio budan u toku noći, smatra da ima pravo na jutarnje duže spavanje. Roditelj koji radi tokom cijele nedjelje smatra da baš on ima prava na duže spavanje vikendom. I ko je u pravu? Istina je da oboje morate imati priliku za ekstra minute odmora povremeno kako biste bili sretni i zadovoljni. Tako da, dogovorite se da budete velikodušni jedno prema drugom – i da spavanje i odmor budu prioritet za oboje. To može da znači da suprug propusti jednu utakmicu sa drugarima, a vi da propustite jedno večernje pranje posuđa i da to vrijeme iskoristite za spavanje.
Neki parovi isplaniraju čitavu sedmicu unaprijed, što se spavanja tiče,  kako bi oboje bili odmorni. Međutim, takvi dugogorčniji planovi lako mogu da se poremete obavezama na koje ne možete unaprijed da računate. Zato se fokusirajte na predstojeća 24 sata i razmislite kako možete najbolje da se organizujete da biste oboje bili odmorni.
2.  Takmičite se
“Stalno se takmičimo i brojimo ko je šta uradio, naročito kada smo umorni, što je skoro uvijek. Ja sam uradila to, to i to, a ti samo to. Ovo se u našoj kući čuje svakodnevno. Već nam je dosta toga, ali ne možemo da prekinemo da prebrojavamo”, kaže jedna mama.
Šta da radite? Odložite oružje i skinite svoj bedž mučenika 
Zapamtite, vas dvoje ste u istom timu. Umjesto što pravite liste stvari koje ste uradili, razmišljajte o budućnosti. Napravite veliku listu stvari koje treba obaviti i jednostavno podijelite poslove. Veoma je važno da oboje budete saglasni sa raspoređenim aktivnostima.

3. Kako koristite vrijeme za porodicu?
“Moja supruga se žali da se često javljam na telefon i odgovaram na mejlove tokom vremena koje bi trebalo da posvetim porodici”, žali se jedan otac.
Šta da radite? Odvojite posebno vrijeme za poslovne razgovore kod kuće
U vremenu kada mnogo ljudi ima mogućnost, ali ponekad i obavezu da radi od kuće, nismo uvijek u mogućnosti da se isključimo iz poslovnih aktivnosti kada smo sa porodicom. Ali morate zapamtititi jednu stvar – vaša djeca će samo kratko biti mala i zato nemojte da propuštate taj divni period zbog posla. Kada ste sa njima, budite zaista prisutni i fizički i duhom. Bilo bi odlično kada biste bili u mogućnosti da za poslovne aktivnosti odvojite posebnu prostoriju, ili barem sto i stolicu koji će vam poslužiti u te svrhe. Takođe, odredite tačno vrijeme kada ćete obavljati svoje poslovne obaveze. Sa druge strane, kada niste u svom radnom prostoru u kući, odložite mobilni telefon, tablet, lap top i sve ostalo što bi moglo da ometa vaše vrijeme sa porodicom. Ne dozvolite da jednog dana žalite za vremenom koje niste kvalitetno proveli sa porodicom.
 4. Čiji način je pravi način?
“Često se svađamo jer smatramo da drugi roditelj ne postupa ispravno u vezi sa vaspitanjem i odnosom prema djetetu. Zašto je dozvolio djetetu da pojede dvije banane? Zašto je viknuo na dijete više nego što je trebalo? Zašto uči dijete da bude ovakvo ili onakvo? Zašto  je pustio sada da drema, neće spavati cijelu noć”, kaže jedna mama, umorna od svakodnevnih obaveza i svađa.
Šta da radite? Popustite, iako to djeluje jako teško
Roditelj koji provodi većinu vremena sa djetetom često ima osjećaj da je zadužen bukvalno za sve i da najbolje zna kako bi stvari zaista trebalo da se odvijaju. Ali kada dođete u situaciju da partneru stalno govorite šta, kako i kada treba da radi, shvatićete da ni vi ne radite pravu stvar. Zastanite i razmislite, možda niste ni vi uvijek u pravu, a možda treba i partneru da dopustite da se opusti i uradi onako kako on misli da će biti najbolje.
5.  Trud za koji ne dobijate zahvalnost
“Mnogo radim kako bih obezbijedio pristojan život za porodicu, ali uvijek imam utisak da njoj to nije dovoljno”, muke su jednog zaposlenog oca.
Šta da radite? Uvijek recite ono što mislite
Lako je upasti u loše raspoloženje i prepustiti se mislima da ono što radite, ma koliko se trudili, nikad nije dovoljno. Takav stav doprinosi dugoročnom nagomilavanju nezadovoljstva i može imati zaista loše poslijedice. Potrudite se za početak da pričate otvoreno o tome i da se bazirate na male stvari. Na primjer, mali komplimenti na dnevnom nivou mogu da znače mnogo i pomognu roditelju koji se osjeća loše: “Divno si obukao bebu danas” ili “Hvala ti što si oprao nošu i raširio veš” mogu da vam uljepšaju dan oboma.
6. Nedostatak seksa
“Moj suprug želi seks suviše često, kao kada smo živjeli kao par bez djece. Međutim, meni je posle napornog dana sa bebom, dojenja, kuhanja i svih ostalih obaveza, potreban samo jastuk i ništa drugo”.
Šta da radite: Isplanirajte romatične trenutke
U ovoj situaciji ste oboje u pravu i imate pravo na svoje stavove. Ali pokušajte da sagledate stvari iz partnerovog ugla. Kako biste se osjećali da apsolutno ne razgovarate međusobno nedjelju dana? E tako je vjerovatno i partneru bez seksa isto toliko vremena. Razmislite šta bi moglo da doprinese da se oboje bolje osjećate? Možda malo češći razgovori koje ćete voditi nasamo kada beba zaspi, možda malo manje dnevnih obaveza (otarasite se onih manje bitnih recimo poput slaganja krpa koje vam sigurno neće pobjeći niti moraju da budu ispeglane).
Neki parovi su otkrili odličnu caku – promijenili su doba dana u kom vode ljubav. Svakako, ko još ima snage da se time bavi noću posle napornog dana? Probudite se malo ranije i imaćete vremena da se svježi i odmorni posvetite jedno drugom. Sa druge strane, nije loše ni da pokušate da “zakažete” seks. Dogovorite se da se tačno u određeno vrijeme nađete recimo u kuhinji, za to vrijeme uposlite bebu crtaćem ili slikovnicom, i posvetite se jedno drugom barem na deset minuta. Posle nekoliko ovakvih sastanaka, prosto ćete sijati 🙂
Izvor: Bebac

petak, 27. listopada 2017.

Zašto se beba budi noću?

“Kako je beba? Budi li se tokom noći?” – u ovim pitanjima će se pronaći roditelji koji imaju malu djecu. “Normalno” noćno spavanje bez buđenja je sveti gral roditeljstva. Možda je ćerka vaših prijatelja počela da spava tokom noći od šeste nedjelje života, ali za većinu porodica to je samo san.


BuzzFeed News se obratio dvojici vodećih stručnjaka iz ove oblasti kako bi saznao zašto se bebe bude tokom noći – i kako to, u stvari, može imati dobru stranu.
Pedijatar i profesor na Univerzitetu  u Bristolu Peter Fleming i Darcia F. Narvaez, profesorika psihologije na Univerzitetu Notre Dame, tvrde da postoji biološki razlog zašto vaša beba ne spava cijelu noć i kažu da od toga ne treba praviti problem.
Zašto se dijete probudilo? Jednostavo je trebalo…
Fleming tvrdi da je za bebe prirodno da se noću često bude.
“Ljudska djeca nisu programirana da spavaju dugo jer to ustvari i nije ni dobro za njih. Nema nikakvih dokaza da dijete koje spava urednije, kvalitetnije se razvija” kazao je Fleming dodajući da je prirodnije da se djeca bude nego da spavaju cijelu noć. On tvrdi da je razmišljanje da dijete mora spavati bez buđenja zastrelo.
Ni odrasli ne spavaju cijelu noć,  zašto to onda očekujemo od bebe?
Darcia F. Narvaez smatra da je jedan od glavnih zabluda roditelja da je normalno da svi spavamo osam sati. Naime, danas je uobičajeno spavati oko osam sati jer tokom dana većina ljudi radi pa smo uspostavili takav ritam.
’’Ni odrasli ne spavaju, a da se ne bude tokom noći, već samo zaboravljaju da su se rutinski budili,’’ kaže ona. ’’Mi pokušavamo da naše vrijeme za spavanje sve strpamo u 8 sati, jer radimo u toku dana, ali to nije normalno, ukoliko se pogleda unazad na istoriju čovečanstva.’’
Bebe se rađaju na ranijem stepenu  razvoja za razliku od životinja. Za odrastanje im treba više vremena
’’Bebe se rađaju od 9 do 18 mjeseci ranije u poređenju sa bebama drugih bića,’’ kaže Narvaez. ’’Druge životinje su sposobne da odmah hodaju i počnu da jedu—mi to ne možemo. Izgledamo kao fetusi kada se rodimo.
’’To znači da morate svojoj bebi pružiti neophodnu i stalnu njegu kako bi bila mirna, sve dok se moždani sistem ne razvije, jer je bebin mozak koliko četvrtina mozga odraslih, a takođe ni drugi sistemi nisu dostigli pun razvoj. Tako da je ovo vrijeme kada bebe zahtevaju dobru majčinu njegu—poput ’’spoljašnje materice’’ ili gnijezda. Mi to nazivamo utočište ili gnijezdo koje je evoluiralo.’’
Djeca imaju puno kraći ciklus sna nego odrasli
Odrasli prolaze 90-minutni ciklus spavanja i dolaze do tačke buđenja ili se čak i probude, a onda se opet vraćaju snu, kazao je  Fleming.
’’Mi smo skloni tome da spavamo dva ili tri sata u toku noći pre nego što postanemo svjesni da smo se probudili i ponovo zaspali. Bebe imaju 60-minutni ciklus sna. To znači da je za bebe normalno da se, s vremena na vrijeme, uznemire i probude ali, za razliku od odraslih, bebama je teško da same ponovo zaspu”, dodao je on.
Da bi bebe bile mirne, potrebno im je prisustvo roditelja. Ako su ostavljene da plaču nivo stresa im se ozbiljno podiže.
Studija iz 2011. je otkrila da će bebe naučiti da prestanu sa plakanjem ako ih ostavljate da se isplaču kroz trening ’’vježbama spavanja’’ ili ’’kontrolisanim plakanjem’’. Ta ista studija je pokazala da je ova metoda smanjivala stres kod roditelja, ali je njegov nivo kod beba je rastao.
“Ono što ste naučili bebu je da se ne isplati da signalizira. Bebino tijelo prolazi kroz ciklus: Na početku joj je ugodno, a onda počinje da osjeća povećanje hormona stresa. Tada roditelj treba biti tu da smiri svoju bebu, što će je naučiti da odgovor svog tijela na stres održava na umjerenom nivou.” Ako niste pored vaše bebe, sistem anksioznosti će proraditi’’—bori se ili bježi, moraš požuriti, umrijećeš ovdje ako im ne skreneš pažnju. Ako ovaj sistem ne djeluje, zaći će u parasimaptički sistem što može dovesti do toga da se ne može pomeriti sa mjesta ili do nesvjestice. To je ekstremna reakcija, ali priroda je tako udesila kako čovjek ne bi potrošio svu svoju energiju i umro’’”, pojasnjava Naravaez .
Bebe spavaju preko dana i bude se noću kako bi bile sigurne da će dobiti pažnju
‘Tipično, bebe vole da spavaju tokom dana, a od 18 do ponoći je vreme kada žele da budu budne. Zapravo, biološki je to velika prednost, jer će imati više pažnje svojih roditelja u to doba dana nego u toku bilo kojeg drugod dijela, jer ima manje ometanja. S biološkog gledišta ono što dijete radi je sasvim normalno i razumno”, kazao je Fleming.
Bebe ne treba da budu odvojene od svojih roditelja, u odvojenoj sobi ili u posebnom krevetu.
Ako se vratimo na istoriju evolucije čoveka,’’ kaže Fleming, videćemo da je beba provodila svo svoje vrijeme u bliskom i stalnom kontaktu sa majkom koja je nosila sa sobom svuda.
’’Radio sam mnogo u Africi i u raznim drugim mjestima gdje majke svuda sa sobom nose svoje bebe. Bebe spavaju kada treba da spavaju i bude se kada treba da se probude, ali su konstantno sa majkama i to olakšava dojenje. Ako je beba stalno sa majkom, ne javlja se ideja da beba treba da spava duže. U mnogim dijelovima svijeta i kod većine beba, to je i dalje slučaj’, navodi on.
Fleming kaže da postoji dokaz za veći rizik od iznenadnog sindroma smrti kod beba koje su smještene same u odvojenim sobama.
Bebe koje se bude više puta u toku noći se, zapravo, imaju viši stepen inteligencije i bolje  mentalno zdravlje
Prema Flemingu postoji veza između ’’veoma visokog stepena razvojnog i intelektualnog dostignuća i nespavanja tokom noći,’’dok Narvaez kaže da djeca kod koje je ostvaren visok stepen bliskosti sa roditeljima i kojima su potrebe zadovoljene imaju ’’ viši nivo empatije i bolje vladanje sobom, snažniju savjest, ali i kognitivne sposobnosti i manji rizik od depresije’’.
Evo zašto je zajedničko spavanje tako popularna tehnika u cijelom svijetu: Bebe žude za blizinom svojih roditelja i uznemire se kada nisu sa njima.
Fleming tvrdi da je zajedničko spavanje majke i bebe veoma česta pojava, mnogo češća nego što neki ljudi misle.
’’Glupost je misliti da je spavanje zajedno sa vašom bebom na bilo koji način pogrešno, abnormalno ili čudno,’’ kaže on. ’’Većina ljudi u svijetu bi ovakvo mišljenje smatrala bizarnim – 90% beba na ovom svijetu spava na takav način svake noći i to je pravilo već više od pola miliona godina evolucije čovjeka.’’
Fleming priznaje da mnogi roditelji zbog posla nisu u mogućnosti da stalno budu sa svojom djecom, ali dodaje da mogu pronaći kompromis tako što će se truditi da budu u što bliskijem odnosu sa njima kada su zajedno.
Bebe su prirodno tako “naštelovane” da očekuju od roditelja da im zadovolji sve potrebe tokom noći, da im budu blizu.
’’Čovjek treba da zapamti da se društvo mijenja brže od biologije. Biološki obrazac kome je trebalo pola milona godina da se razvije ne može se iznenada ignorisati ili okrenuti. Posebno kada ovakva praksa ne donosi prednosti’, zaključuje Fleming.
Izvor: Roditelji

Dijete se probudilo crvenog oka – konjuktivitis

Šta kada dijete legne zdravo, a ustane crvenog i gnojavog oka? Većina mama se prestravi i odmah povede dijete pedijatru ili specijalisti za očne bolesti (oftalmologu). To ne mora tako, mada nije greška posavjetovati se sa doktorom, ali šta ako vam se ovo desi na odmoru, daleko od Vašeg pedijatra.


Zašto se oko zacrvenilo?
Najčešće se ljeti desi infektivni (bakterijski ili virusni) konjunktivitis (conjunctivitis), koji djeca «zarade» prljavim rukama. Igranje u pijesku, ponekad i prljava morska voda, zaboravno dijete koje ne pere baš redovno ruke i eto problema. Između kapka i očne jabučice se nalazi fina vežnjača, koja se stručno naziva konjunktiva. Ona je prepuna malih krvnih sudova, koji donose neophodne hranljive materije i kiseonik. Ovi krvni sudići daju vežnjači zdravu, crvenkastu boju. Kako je ona prva na udaru bakterija i virusa, ali i prašine, ona se brani tako što proširi svoj krvne sudove, pa se oko zacrveni.
Ponekad alergija, ali i sunce može dovesti do sličnih problema, ali tada nema krmelja koji su pratilac infekcije vežnjače. Ljeti se djeci rijeđe zapuši nosić koji može doprinjeti nastanku zapaljenja vežnjače (zato što je tada zapušen i suzni kanal, pa suze teže otiču iz oka i tako nastaje infekcija). Ipak, ovo se može desiti na planini, gdje može biti značajno niža temperatura pa se djeca ponekad i prehlade.
Kako prepoznati konjunktivitis?
Dijagnoza se lako postavlja – okce je crveno, dijete žmirka, a suza je na pretek. Manja djeca su nervozna, nekontrolisano trljaju oči i tako pogoršavaju situaciju. Svrab i peckanje oka su nekad veoma dosadni, gotovo nesnosni.
Zašto se sve desilo ujutro?
Naročito je dramatično jutro jer infekcija počela prethodnog dana, a razvijala se tokom noći dok dijete spava. Oko može biti potpuno zatvoreno, kapci su otečeni – zato što se infekcija veoma često i lako širi na kapak. Često su prisutni žućkasti krmelji koji su, u stvari, gnoj – koji je još jedan od svjedoka žive borbe naših imunoloških ćelija sa nezvanim gostima u oku.
Kako pomoći djetetu?
Ne liječite konjunktivitis čajem od kamilice! Oko treba prvo očistiti od krmelja, a za tu namjenu treba korsititi troprocentni rastvor borne kiseline koji je posebno (u sterilnoj komori) pripremljen za oči. Ako je nemate, bolje je oko očistiti sterilnom gazom i fiziološkim rastvorom.
Čim ima krmelja (grnoj u oku) potrebne su antibiotske kapi za oči. Postoji nekoliko preparata koje sadrže rastvor antibiotika (gentamicin, eritromicin, sulfopreparati…), a jedan od ovih lijekića treba da je dio Vaše putne apoteke.
Kako se pravilno stavljaju kapi u oko?
Kod manje djece postoji, nekada nevjerovatan otpor prema kapima za oči. Ovo se mora razumjeti, pa je potrebno uložiti mnogo napora i strpljenja da se djetetu polako i nježno stave kapljice.
Treba djetetu prvo ukapati par kapi na prstić ili na vrh nosa, pa se djeca uvjere da to stvarno ne boli. Kapi se stavljaju u unutrašnji ugao oka (ka nosu). Djetetova glavica treba da je u horizontalnoj poziciji sa pogledom na gore. Kada ukapate kap u unutrašnji očno ugao (onaj bliži nosu) sačekajte malo dok dijete ne otvori oko i tada će rastvor stići gdje treba.
Obavezno stavite kapi i u zdravo oko! Dijete ručicama UVIJEK prenese infekciju iz bolesnog oka, tako da je neophodno liječiti oba oka, iako jedno izgleda zdravo.
Tri do četiri puta dnevno stavljajte kapi, naravno u čisto oko. Ako je okce krmeljivo, a vi stavljate antibiotske kapi neće biti pravog rezultata.
Koliko dugo ukapavati kapi u oči?
Pet do sedam dana je obično dovoljno, ali je najbolje da terapiju nastavite bar 24 sata od prestanka svih simptoma i znakova zapaljenja vežnjače.
A da damo neki antibiotski sirup – za svaki slučaj?
Potpuno je pogrešno davati antibiotske sirupe za liječenje upale vežnjače! Antibiotske kapi u oči – DA, ali da dijete uzima antibiotike na usta – NE! To je besmisleno, jer se zapaljenski proces nalazi spolja, na samoj površini oka, pa tu antibiotski sirupi nemaju šta da traže. Njih treba ostaviti u putnoj apoteci za slučaj da dijete dobije neku drugu bakterijsku infekciju (na primjer anginu). Naravno, tada je prvo potrebno da se dijete pregleda, pa pedijatar donosi odluku o eventualnoj antibiotskoj terapiji.
Kada potražiti doktora
Ako za par dana terapije okce ne krene na bolje – potražite ljekara! Moguće je da dijete ne reaguje na dati ljekić, a to znači da je potreban pregled ljekara, a potom i korekcija terapije.
Ass. dr Goran Vukomanović, pedijatar
Izvor: mojpedijatar