Ambiciozni roditelji ili ambiciozna djeca

Ambicioznost koja "guši" dijete: Škola, fudbal, gitara, balet, a za vikend... plivanje!

Kada školsko zvono "odjavi" posljednji čas mnogim klincima aktivnosti tek počinju.

Po danima se smjenjuju časovi engleskog, gitare, fudbala, baleta, a vikend je rezervisan za plivanje. Psiholozi kažu da roditelji treba da shvate da je važnije od bilo kakve aktivnosti da sa svojim djetetom provodete kvalitetno vrijeme. Osmijeh, dodir i topla riječ se podrazumijevaju.

Nekada se život pretvori samo u rad i obaveze, a veoma je važno da naše vrijeme, kao i vrijeme naše djece bude "prošarano" slobodnim aktivnostima, kada ćemo se besciljno odmarati, izležavati.

Međutim, nisu rijetki i sve su češći slučajevi kada roditelji sa svog posla trče, jure na drugi - da budu vozač svom djetetu. Da li iz pretjerane lične ambicije, pomodarstva ili jer im je lakše tako, tek roditelji često pretjeruju.

Jelena Holcer, psiholog i vlasnik "Škole za roditelje", objašnjava da postoji nekoliko razloga za ovakve situacije.

"Ne opterećujte dijete ambicijama iz svog djetinjstva. Svako dijete ima svoja sopstvena interesovanja, potrebe, želje i obavezu da se prilagodi svom sopstvenom a ne vašem vremenu. Uzdržite se da ga pretjerano opterećujete van škole, jer škola, sama po sebi, za većinu djece, već predstavlja teret. Takođe, nemojte dijete da upisujete nigde prije pet i po godina", objašnjava psihologinja. 

  

Pretjerano ambiciozni roditelji 

Posljednjih godina veoma često možemo čuti termin "hiperaktivno dijete", dok se o hiperaktivnim roditeljima rijetko govori. Oni imaju teškoća da prate ritam svog djeteta i da prepoznaju njegova prava interesovanja, "guše" dijete svojom ambicioznošću, a njihova očekivanja prevazilaze mogućnosti trenutnog djetetovog uzrasta. Pretjerano ambiciozni roditelji koji insistiraju da njihovo dijete pohađa veći broj vanškolskih aktivnosti, čine više grešaka istovremeno: zamaraju dijete, smanjuju mogućnost zajednički provedenog vremena, što utiče i na cjelokupni njihov odnos a nerijetko, svoju ulogu roditelja pretvaraju nesvjesno u ulogu taksiste. Odvozeći dijete sa jedne na drugu vanškolsku aktivnost, ovi roditelji vjeruju da je to najviše što mogu da učiine za svoje dijete, iako bi, možda, dijete izabralo da sjedi u kući i čitaju knjigu ili zajedno gledaju crtani film.

Stalne zamjene aktivnosti i odustajanje

Mnogi roditelji se suočavaju sa problemom da njihovo dijete brzo izgubi interesovanje za pojedini sport i želi ili promjenu ili odustajanje.

"Princip moraš da završiš kad nešto započneš imate priliku da vježbate na mnogim aktivnostima svakodnevno. Ali, kada je sport u pitanju, bolje je da dijete mijenja sportove nego da se bavi onim što mu ne predstavlja uživanje i zabavu", savetuje psiholog Jelena Holcer.

"Dijete traži…" 

Roditelji koji su pretjerano zahtjevni obično nisu svjesni svoje ambicioznosti. Njihov uobičajeni izgovor je da oni to ne bi radili, nego "dijete traži…". Međutim, dijete u predškolskom uzrastu traži ono što misli da će zadovoljiti njegove roditelje- to uvijek imajte na umu. 

 

"Dijete ima egocentrično mišljenje i posvećeno je tome da zadovolji očekivanja upravo onih osoba koje su u tom trenutku njegovog života, od vrhovnog značaja. Ponekad pristaju iz straha od kazne, ponekad zato što misle da će tako oni doprinijeti harmoniji u roditeljskom domu, ponekad zato što misle da je 'biti dobar' jedini put da mu roditelji pokažu da je prihvaćeno. Jasno, povlađivanje roditeljima ima i svojih prednosti: ova djeca lakše prihvataju nove autoritete, učiteljicu, na primjer. Brže uspostave osjećanje obaveze jer imaju manje vremena za igranje. Činjenica je da je broj djece koja iskreno žele, traže i postižu brojne aktivnosti veoma mali. 

Koliko aktivnosti? 

Iako naši roditelji čvrsto veruju u izreku: "Jedno, ko nijedno" upravo je jedna aktivnost (vrtić ili škola se ne računaju) djetetu sasvim dovoljna. Ukoliko ona podrazumijeva obavezu dolaženja i pohađanja dva puta nedjeljno po jedan sat - svaka naredna aktivnost je samo dodatno opterećenje.

"Aktivnosti birate dijete i vi, zajedno. Možda nećete moći da priuštiti svom djetetu jahanje ili jedrenje, ma koliko ono to željelo, ali zajednički izbor i ne podrazumijeva da ispunjavate djetetove želje već da se zajedno dogovorite", preporučuje iskusan  predavač i navodi da pažljivo treba osluškivati dijete, prostor i vrijeme oko njega. 

Sport u ranom uzrastu, do treće godine, za svako dete je važno što više fizičke aktivnosti. Kako bude raslo, njegovi kapaciteti će rasti. Velike prednosti sporta su uspostavljanje zdravih navika, zdravog takmičarskog duha, prihvatanje autoriteta trenera, dobra fizička kondicija, uspravno držanje, boravak na otvorenom prostoru…

"Individualne razlike su velike pa ne postoji jedinstven odgovor koji bi važio za svako dijete. Danas postoje “školice sporta” i za djecu već od tri godine, međutim, najviše djece počinje aktivno da se bavi sportom između 6. i 10. godine", kaže Jelena Holcer.

Jedno su ambiciozna djeca – a nešto sasvim drugo ambiciozni roditelji. Kako “oslušnuti” i podržati afinitete sopstvenog deteta, a ne opteretiti ga, jer – dijete ipak treba da bude dijete?

Savjet je roditeljima  da nauče da osluškuju i prepoznaju potrebe svog djeteta da bi mogli adekvatno i blagovremeno da ih zadovolje. Roditelji u strahu za budućnost svoje djece, opterećeni situacijom u društvu ili pak porodičnim vrijednostima sve čine da utiču na životno opredeljenje svoje djece uslovljavajući ih da prihvate njihov izbor u izboru u različitim sferama života. Ne možemo da zamjerimo roditeljima što se brinu i što žele djeci uspjeh, siguran posao i mogućnost bržeg osamostaljivanja. Razumemo ih i kad vrše određeni, razuman pritisak ne bi li ih motivisali da istraju u onom što su započeli i željeli.

Ali ne smijemo nikad zaboraviti da su djeca samo djeca, I da trebamo omogućiti bezbrižno djetinjstvo, sa što više igre. Da pustimo djecu da spontano odrastu.