Baka servis ili vrtić

Kada dijete napuni godinu dana, većina roditelja vraća se na posao. Jedan od velikih problema koji ih tada počne mučiti jest komu povjeriti svoje još uvijek malo dijete dok su na poslu. U idealnom slučaju jedan od roditelja može si priuštiti da ostane doma s djetetom još neko vrijeme, dok ono psihički i fizički ne stasa za odvajanje i velike promjene u svojoj uljuljanoj svakodnevici.

Neka istraživanja dala su osvrt i na prednosti/nedostatke baka servisa i vrtića..

 Djeca koja su na čuvanju kod djeda i baka sklonija su lošijem ponašanju negoli ona koja su na boravku u vrtiću. Iako je nihov vokabular bolji i razvijeniji jer su stalno uključeni u dijaloge, postoje brojni nedostaci boravka kod kuće.

Prije svega djeca znaju iskoristiti situaciju, a rijetko koji bake i djedovi strogoću provode na unucima, oni s njima uživaju jer s vlastitom djecom za to nisu imali vremena.

Djeca čiji su odgoj preuzeli bake i djedovi nisu spremna za školu kada za to dođe vrijeme kao ni za obaveze. Razvoj 4 800 djece bio je pod istraživanjem i dokazano je kako djeca zaposlenih majki, koja su pohađala vrtić raspolažu boljim znanjem. Bolje poznaju boje, brojeve, slova, veličine, konture.

No nekolicina stručnjaka i dalje tvrdi kako je briga baka i djedova itekako zaslužna za djetetovu sreću i sigurnost. Njihova ljubav najbliža je onoj nezamjenjivoj roditeljskoj, osim toga sva njihova pažnja usmjerena je na dijete.

S druge strane, tri su osnovna problema s kojima se susreću roditelji djece koju čuvaju članovi obitelji: kako se nositi s nesuglasicama u odgoju, kako riješiti problem plaćanja troškova djeteta i organizacija aktivnosti za dijete.

Nesuglasice u odgoju

Situacija koja dobro oslikava probleme u "baka servis" angažmanu je npr. odvikavanje od pelena - način na koji baka želi odviknuti dijete od pelena kosi se s roditeljskim idejama kako to treba učiniti.

Troškovi brige o djetetu

Drugi problem koji se često javlja je pitanje pokrivanja troškova djeteta. Većina se ljudi loše osjeća sa spoznajom da će im član uže obitelji dati neku naknadu, zato najčešće bake unuke čuvaju besplatno. Razmislite koliko zamki ima u toj odluci. Vi se možete početi osjećati krivima jer ste njen ionako skroman kućni budžet dodatno opteretili. Baka se može neko vrijeme nositi sa situacijom povećanih troškova, ali često to izaziva nezadovoljstvo koje zna utjecati na vaš međusobni odnos.

Organizacija aktivnosti za dijete

Djecu najčešće čuvaju osobe u godinama i, iako su to osobe prepune ljubavi za vaše dijete, često nisu toliko pune energije koliko malo dijete zahtijeva. Obaveze oko pripreme obroka, hranjenje, presvlačenje i oblačenje, odlasci u šetnju, igre s loptom, ljuljačke, klackalice... znaju u potpunosti iscrpiti stariju osobu dok mali gegavac ima još puno energije. Malo dijete traži puno kretanja i fizičkog rada, imajte to na umu pri donošenju odluke o obliku brige za vaše dijete dok radite. Jedno od rješenja je i mogućnost kombiniranja "baka servisa" i vrtića ili neke osobe koja može uskočiti u najkritičnijim trenucima.

'Nakon djetetove treće godine dolazi vrijeme pogodno za edukaciju, stoga je to idealni period da dijete promijeni sredinu i krene u vrtić', tvrdi profesorica Kristine Hansen. 

Nekoliko istraživanja je pokazalo kako djeca koja su bili doma do treće godine, tek potom krenuti u vrtić posjeduju najbolje vještine, samouvjerena su i znaju odgovoriti na pitanja koja se konkretno odnose na njih. S druge strane djeca koja nisu bila u vrtićkom okruženju djeluju nesigurno, traže pomoć i nisu samostalna prilikom izvršavanja zadanih problema.

Stoga je jasno kako su prve tri godine najvažnije, okruženje puno ljubavi i sigurnosti temelji su za cijeli život. No ispunjenje idealnih uvjeta svakako su težnja roditelja koji često nisu u mogućnosti udovoljiti propisanom.

Neki vjeruju da „što ranije djeca krenu u vrtić to bolje, ako tamo nisu zadovoljni, navići će se i prihvatiti dok su mali“...Ali ima djece koja su jako nesretna u vrtiću i nikada se ne naviknu, plaču svakog jutra kada ih ostavljate i još nekoliko puta tokom dana, a vaspitačice ne znaju šta će sa njima...

Ko će čuvati vašu djecu, odgovor je „jednostavan“ – zavisi od bake i od vašeg djeteta, ali i od vaših mogućnosti. Ne postoji savršen baka servis niti savršeni vrtički uslovi za vaše dijete, ali postoje potrebe vaše i vašeg djeteta koje zahtijevaju osluškivanja, uvažavanja - kompromis.

Read More

Grudi u trudnoći i nakon dojenja

Tokom trudnoće i nakon poroda grudi prolaze intenzivne promjene. Već u prvim danima trudnoće grudi su pod utjecajem hormona koji luduju. Postaju znatno osjetljivije, ponekad čak i na svaki dodir, a kod nekih žena su i bolne. Osim toga, grudi vidno rastu i postaju napete.

Koje su prve promjene na grudima?

Aureola i bradavice postaju tamnije i izbočenije. Kod nekih žena bradavice znaju biti natečene, bolne a neke žene bradavice čak i svrbe.

Zbog rasta i rastezanja kože postoji velika mogućnost da će vas dojke svrbiti. A kako grudi rastu velika je mogućnost da će se prema kraju trudnoće pojaviti i strije.


Do promjena grudi dolazi jer hormoni estrogen i progesteron utječu na rast mliječnih žlijezda. Povećava se opskrba krvlju tj. dotok krvi u dojke je skoro pa duplo veći. Zbog čega vene blizu dojki postaju izražajnije i to su znakovi koji ukazuju na to da se dojke pripremaju na proizvodnju mlijeka.

Šta je to kolostrum?

Početkom 2.tromjesečja počinje stvaranje kolostruma i nastavlja se sve do poroda. U prvim danima nakon poroda vaša se beba hrani tim prvim mlijekom ili kolostrumom.

Kolostrum je gusta žućkasta tekućina koju je vaše tijelo proizvelo još u trudnoći. Vrlo je bitan za vašu bebu jer je izrazito bogat proteinima, vitaminima, antitijelima koja štite vašu bebu od virusa i bakterija, a štiti i probavni sistem vaše bebe . Kako vaše dijete doji tako i mlijeko stalno nadolazi pa i grudi bujaju i postaju nabrekle.

Grudi nakon poroda

Možda ćete osjećati i nelagodu, bol u grudima, napetost radi intenzivnog nadolaženja mlijeka. To naglo povećanje grudi smanjuje se kroz dva do tri dana. U tim danima najvažnije je sustavno stavljati dijete na prsa kako bi se uspostavila ravnoteža između djetetove potrebe za majčinim mlijekom i količine mlijeka koju će vaše tijelo proizvesti.

Za bolna prsa pomoći vam može pravilna masaža prsa, oblozi kako bi potaknuli protok mlijeka ili čak i listovi kupusa.

Možete pokušati i sa izdajanjem kako bi smanjili količinu mlijeka u prsima i time umanjili pritisak,bol i vrućinu koju osjećate. Ipak savjetujemo što češće stavljati dijete na prsa i nastaviti dojiti kako bi se smanjio pritisak koji uzrokuje proizvodnja mlijeka.

Dobro je da dojilje nose grudnjake jer su prsa mnogo veća i teža, a prepunjena mlijekom znaju biti i bolna. Zato je vrlo važno pronaći odgovarajući grudnjak koji vas neće stiskati, urezivati se i stvarati nepotreban osjećaj nelagode.

Nakon što prestanete dojiti vrlo brzo, kroz par dana dolazi do smanjivanja i spuštanja dojki. Dojke postanu opuštene, mlohave i vidno manje. Uobičajeno je da grudi nakon dojenja promijene oblik.

Žlijezde u grudima vratit će svoj stari oblik, zapravo smanjiti će se nabujalo žljezdano tkivo ali će na žalost ostati višak kože i iz tog su razloga grudi opuštene i vise.

Teške i pune grudi kakve su obično tokom trudnoće, neminovno utiču na opuštanje kože, ali koliko će to biti drastično najviše zavisi od veličine vaših grudi. Takođe, nije isto ako vam je ovo prva ili treća trudnoća i da li imate 20, 30 ili 40 godina.

Zanimljivo je, međutim, da samo dojenje ne utiče negativno na izgled i veličinu dojki, već je za to zaslužna trudnoća. Zapravo, ljekari se slažu da čak i ako ne dojite bebu nakon porođaja, grudi će se jednako opustiti.

Kada beba počne da se odvikava od sisanja, u grudima se ponovo polako deponuju masti. Grudi će otprilike šest mjeseci po prestanku dojenja ponovo početi da vraćaju izgled od prije trudnoće i da djeluju punije.
Ipak nešto možda možete promijeniti u obliku svojih grudi.

Toplo hladno tuširanje imat će učinak podizanja grudi, kružnim pokretima masirajtenaizmjenično hladnom i toplom vodom malo jednu, malo drugu dojku.

Svakodnevno koristite kreme jer je nježnim dodirima moguće blago zategnuti prsa ili umasirajte kremu u grudi kako bi povećali prokrvljenost grudi.

Duhoviti prikaz promjena na grudima u trudnoći i poslije dojenja:

To su sve sitnice koje neće potpuno promijeniti izgled vaših grudi, ali svakako mogu pomoći i nije na odmet probati, prije svega jer ne oduzima puno tako dragocjenog vremena kojeg baš i nemate uz svoju bebu.

Read More

Bebe osjećaju majčin stres dok su još u stomaku

U okviru istraživanja naučnice Nađe Rajsland s Univerziteta u Durhamu, petnaest trudnica se tokom svojih trudnoća četiri puta podvrgnulo skeniranju ultrazvučnim 4D aparatom. To, u principu, znači da je naučni tim koji je sarađivao s Rajslandovom bio u prilici da napravi fotografije ploda u materici.


Najprije je izmjeren nivo stresa svake od učesnica istraživanja, a potom su urađena skeniranja koja su pokazala kako bebe izgledaju u zavisnosti od toga koliko su buduće majke izložene stresu.


Ovo istraživanje pokazalo je zanimljive rezultate i pružilo neodoljive fotografije koje su posvjedočile da bebe osjećaju nervozu svojih majki. Za razliku od odraslih, koji u trenucima zabrinutosti dodiruju lice objema rukama, plod manifestuje uticaj stresa time što podiže jednu ruku.


Odavno je utvrđeno da dijete osjeća majčin stres, prije svega djelovanjem kortizola, ali se smatra da je ovo prvi put da je za to pružen i fotografski dokaz – i to u četiri dimenzije.


“Većina ovih majki je dobro i nema potrebe da budu zabrinute, ali neke od njih će morati da razmisle o tome kako mogu smanjiti stres”, smatra dr Rajsland.


Izvor: Yumama

Read More

Ako ste barem jednom uhvatili sebe da nekontrolisano vičete na djecu ili partnera zbog neke sitnice, ovaj tekst je za vas.

To je priča jedne mame kako je uspjela da kod sebe promijeni ovu lošu naviku. Cijenim poruke koje dobijam od svoje dece – bilo da su ižvrljane flomasterom na malom parčetu papira ili napisane savršenim rukopisom na papiru na linije. Ali pjesma za Dan mama koju sam prošlog proljeća dobila od svoje najstarije kćerke me je posebno duboko pogodila. Prvi stih pjesme mi je oduzeo dah prije nego što su suze potekle mojim licem. "Važna stvar o mojoj mami je... ona je uvijek tu za mene, čak i kada napravim problem." Vidite, nije uvijek bilo tako. U sred mog veoma rastrojenog života, započela sam jedan nov običaj koje se radikalno razlikovao od načina na koji sam se do tada ponašala. Postala sam osoba koja viče. To nije bilo često, ali je bilo ekstremno – kao prenapuhani balon koji iznenada pukne i svi u okruženju se zato strahovito trgnu. Pa šta je to bilo u vezi moje djece, koja su tada imala tri i šest godina, zbog čega sam se gubila? Da li je to bilo insistiranje jedne kćerke da otrči po još tri narukvice i omiljene roze naočale kada mi već kasnimo? Da li je to što je druga pokušala sama da sipa pahuljice i prosula cijelu kutiju na sto? Da li to što je jedna oborila na pod i polomila mog specijalnog staklenog anđela pošto joj je rečeno da ga ne dira? Da li to što se druga stojički borila da ne zaspi baš kada su meni bili potrebni mir i tišina? Da li to što su se njih dvije svađale oko glupih stvari poput koja će prva da izađe iz auta ili koja će dobiti najveću kuglu sladoleda? Da bile su to te stvari – normalna huškanja i tipični dječiji problemi i ponašanja – koje su me iritirale do te mjere da sam gubila kontrolu. Ovu rečenicu nije lako napisati. Niti je to lijep period mog života za sjećanje jer, istinu govoreći, mrzila sam sebe u tim trenucima. U šta sam se to pretvorila da mi je trebalo da vičem na dvije dragocjene male osobe koje sam voljela više nego sam život? Reći ću vam u šta sam se pretvorila. U moje distrakcije. Pretjerana upotreba telefona, previše zadataka, "to-do" liste na više strana i jurnjava za savršenstvom su me iscrpili. A vikanje na ljude koje sam voljela je bila direktna posljedica gubitka kontrole koji sam osjećala u svom životu Naravno, morala sam negdje da puknem. Pukla sam iza zatvorenih vrata u društvu ljudi koji su mi značili najviše na svijetu. Sve do jednog sudbonosnog dana. Moja starija kćerka je sišla sa stolice i htjela je da dohvati nešto kad je slučajno prevrnula cijelu kesu riže na pod. Dok je milion sitnih zrnaca letjelo po podu kao kiša, oči mog djeteta su se ispunile suzama. I tada sam ga vidjela – strah u njenim očima dok se spremala za tiraniju svoje majke. "Ona me se plaši", pomislila sam uz najbolnije moguće shvatanje. "Moje 6-godišnje dijete se plaši moje reakcije na svoju nevinu grešku." Sa dubokim žaljenjem sam shvatila da nisam majka uz kakvu želim da moja deca odrastaju, niti da tako želim da živim ostatak života. U nedjeljama koje su uslijedile nakon te epizode, doživjela sam slom i prosvjetljenje – trenutak bolne spoznaje koji me je pokrenuo na "hands free" put – put






zaborava svih distrakcija i bavljanje onim što je stvarno važno. To je bilo prije tri godine – godine laganog odvajanja od pretjerivanja u upotrebi elektronskih smetala u mom životu... tri godine oslobađanja od nedostižnih standarda perfekcije i pritiska društva da „radiš sve“. Kako sam se oslobađala svojih internih i eksternih distrakcija, bijes i stres koji su kuhali u meni su polako nestajali. Sa manje tereta na leđima, mogla sam da reagujem na greške moje djece na mnogo smireniji, saosjećajniji i razumniji način. Govorila sam stvari poput: "To je samo sirup od čokolade. Možeš to da obrišeš i sto će biti kao nov." (Umjesto da ispustim ogorčen uzdah i prevrnem očima.) Ponudila sam se da držim metlu dok ona čisti more cerealija sa poda. (Umjesto da stojim nad njom sa pogledom negodovanja i neopisive dosade.) Pomogla sam joj da razmisli gdje je ostavila svoje naočare. (Umjesto da je postidim što je tako neodgovorna.) A u trenucima kada čista iscrpeljnost i neprekidno kukanje prijete da uzmu najbolje od mene, ušetala sam u kupatilo, zatvorila vrata za sobom i dala sebi malo vremena da dišem i podsjetim sebe da su one djeca, a djeca greše. Baš kao i ja. Vremenom je strah koji se vidio u očima moje djece kada upadnu u nevolju nestao. I hvala Bogu, postala sam utočište u njihovim teškim trenucima, umjesto neprijatelj od kog treba da bježe i da se kriju. Nisam sigurna da bih se sjetila da pišem o ovoj dubokoj transformaciji da se nije desio incident dok sam završavala rukopis za moju knjigu. U tom trenutku sam osjetila da mi je život pretrpan i potreba da vičem mi je bila na vrh jezika. Privodila sam kraju posljednja poglavlja knjige kada se moj kompjuter zamrzao. Iznenada, izmjene na tri cijela poglavlja su nestale pred mojim očima. Provela sam nekoliko minuta mahnito pokušavajući da povratim posljednju verziju rukopisa. Kada mi to nije uspjelo, konsultovala sam i "backup" samo da bih otkrila da je i tamo rukopis nestao nekom greškom. Kada sam shvatila da nikada neću povratiti poglavlja na kojima sam radila, htjela sam da plačem, ili još bolje, htjela sam da vrištim od bijesa. Ali, nisam mogla jer je bilo vrijeme da pokupim djecu iz škole i odvedem ih na plivanje. Uz veliku uzdržanost sam mirno zatvorila svoj kompjuter i podsjetila sebe da postoje mnogo, ali mnogo gori problemi od ponovnog pisanja ovih poglavlja. Zatim sam rekla sebi da ne postoji apsolutno ništa što bih mogla sada da uradim da bih riješila ovaj problem. Kada su moja djeca ušla u kola, odmah su znala da nešto nije u redu. "Šta nije u redu, mama?" pitala su me jednoglasno poslije samo kratkog pogleda na moje blijedo lice. Došlo mi je da vrisnem "Upravo sam izgubila četvrtinu moje knjige!" Htjela sam da razbijem volan šakom jer je sjedenje u kolima bilo posljednje mjesto na kom sam htjela da budem u tom trenutku. Željela sam da idem kući i popravim moju knjigu – a ne da vozikam djecu na plivanje, cijedim mokre kupaće kostime, češljam izgužvanu kosu, kuham večeru, sređujem prljavo posuđe i uspavljujem ih. Ali umjesto toga mirno sam rekla "Malo mi je problem da sada pričam. Izgubila sam dio knjige. I ne želim da pričam o tome jer se osjećam loše." "Žao nam je", rekla je starija kćerka u ime obje. I onda, kao da su znale da mi je trebalo prostora, bile su mirne sve do bazena. Djeca i ja smo obavile sve aktivnosti tog dana i, iako sam bila tiša nego obično, nisam vikala i dala sam sve od sebe da se suzdržim od razmišljanja o knjizi. Napokon se dan skoro završio. Ušuškala sam mlađu ćerku u krevet i legla pored starije za uobičajeno "večernje ćaskanje". "Da li misliš da ćeš povratiti poglavlja?" tiho je pitala moja kćerka. I tada sam počela da plačem, ne toliko zbog tri poglavlja, znala sam da mogu ponovo da ih napišem, moj lom se desio više zbog umora i frustracije koju podrazumijeva pisanje i uređivanje knjige. Bila sam tako blizu kraja. Kako mi je to samo oduzeto iz ruku je bilo veliko razočaranje. Na moje iznenađenje, moje dijete je pružilo ruku i nježno me pomilovalo po kosi. Izgovorila je ohrabrujuće riječi poput "Kompjuteri mogu da budu tako frustrirajući" i "Mogu da pogledam backup i vidim da li mogu da popravim knjigu". I na kraju "Mama, ti to možeš. Ti si najbolji pisac kog poznajem", i "ja ću ti pomoći kako god mogu". Kada sam ja imala "problem", ona je bila tu, strpljivo i saosećajno me hrabrila ni ne pomislivši da me udari kada sam već bila na dnu. Moje dijete ne bi naučilo ovaj odgovor pun empatije da sam ja ostala ona osoba koja viče. Jer vikanje zatvara komunikaciju, prekida veze, ono čini da se ljudi razdvajaju, umjesto zbližavaju. Važna stvar je....moja mama je uvijek tu za mene, čak i kada napravim problem. Moje dijete je to napisalo o meni, ženi koja je prošla kroz težak period na koji nije ponosna, ali iz kog je naučila. I u riječima moje kćerke vidim nadu i za druge. Važno je... da nije kasno da prestanete da vičete. Važno je... da djeca opraštaju – naročito kada vide da osoba koju vole pokušava da se promijeni. Važno je... da je život previše kratak da bismo se nervirali oko prosutih cerealija i zagubljenih cipela. Važno je... da bez obzira šta se desilo juče, danas je novi dan. Danas možemo odabrati da reagujemo mirno. I dok to radimo, učimo decu da mir gradi mostove – mostove kojima možemo poći kada imamo probleme.







Preuzeto sa najboljamamanasvetu.com

Izvor: huffingtonpost.com

Autor: Rachel Macy Stafford

Teško je biti mama u modernom svijetu

Teško je biti mama u modernom svijetu.

Kako je danas sve jednostavno. Imate pelene za jednokratnu upotrebu, a mi smo sve morali prati na ruke. Djeca imaju kolica, auto sjedalice, ljuljačke, stolčiće… A o igračkama da i ne govorimo. Naši su imali samo jednu… Ako su je uopšte imali. Toliko različite prethodno pripremljene hrane… Joj, kako smo mi bili jadni. Nismo čak znali ni za adaptirano mlijeko. Prije nego uopšte uspijem bilo šta izustiti u svoju obranu, osjećam se kao potpuno nesposobna mama koja u poplavi svih pomagala i opreme za svoju bebu ionako ne treba ništa raditi. Kada slušam priče svojih baka, na trenutak se zapitam da je li zaista toliko jednostavno biti mama u modernom svijetu… Još prije nego što je na svijet došao naš prvorođenac, malo nemoćno biće koje je tek počelo živjeti, počelo je bombardiranje sa svih strana. Zašto spava s vama u spavaćoj? U njegovoj sobi treba biti više boja! Morate ga dati u vrtić, jer inače neće biti socijaliziran. Tokom trudnoće se ne smiješ udebljati više od 12 kilograma! Koliko odjeće!!!!! Nećeš mu moći obući sve to. Hoćeš li krenuti na tjelovježbu za novorođenčad? Obavezno ga upiši na pedokinetiku ako želiš da se normalno razvija.
 Neka još neko kaže da je savremenim mamama lako.

Nije! Stalno smo pod pritiskom, pod budnim okom poznatih i nepoznatih koji non stop provjeravaju kako brinemo i odgajamo svoje dijete. Iako se sve zajedno poprilično moderniziralo, a većina pomagala je dosta pojednostavila brigu za naše mališane, ponekad je stvarno teško slušati sve mudrace koji pametuju o stvarima koje radimo krivo. Zaboravite sve dobronamjerne savjete. Ignorirajte poruku u inboxu u kojoj vas prijateljica uvjerava da je nošenje bebe okrenute naprijed u nosiljci jako opasno. Pa šta je briga? Priznajem, i sama sam se više puta našla na toj strani. Na strani na kojoj nema kraja osuđivanju… Uvijek sam se pitala kako mame djeci mogu poslužiti već pripremljenu kašicu. Pa zar ne brinu za djetetovo zdravlje? Zar ne mogu uzeti 15 minuta i napraviti nešto svježe? Sada razumijem… Svaka mama radi dobro. Svaka mama zna šta je dobro za njezino dijete. Svaka mama radi najbolje. Mogla bih napisati sve primjedbe koje stalno primam od poznatih i nepoznatih, ali trajalo bi cijelu vječnost…

Znam i vjerujem da nisam jedina. Perive ili obične pelene? Duda – da ili ne? Dojenje do prve godine ili duže? Spavanje u bračnom krevetu ili dječjem krevetiću? Hrana iz ekološkog uzgoja ili kupljena u trgovini? Hodalica – da ili ne? Pitanjima i dilemama nema kraja. I ne, nećemo svima ugađati. Nikada nećemo biti savršene mame. Drage moje mame, šta god napravile, uvijek će se naći neko ko će vam se suprotstaviti i zamjerati vam kako ste jako loše mame. Ne, nije lako biti mama u savremenom svijetu. Svakodnevno smo izložene nametanju mišljenja, a smjernice za njegu i odgoj bebe se doslovno mijenjaju iz dana u dan, često kao i njihove pokakane pelene.

 Je li tako bilo i u vrijeme naših baka? Istina je da tada nije bilo toliko pomagala, ali im nisu nedostajala. Snašli su se u situaciji u kojoj su bili. Sve stvari, sva pomagala, sve metode koje su dostupne savremenim mamama, ostavljaju nam gorak okus u ustima. Na nama je kako ćemo to iskoristiti. Vjerujte u sebe, vjerujte svom unutrašnjem glasu, vi ste te koje najbolje poznajete svoje dijete i uvijek, ali uvijek radite onako kako mislite da treba.

 *sa TRUDNICA MG BIH·14. JANUAR 2016

Read More

SVE OVO IMATE KOD KUĆE,A POMAŽE AKO DIJETE IZGORI NA SUNCU

Ako dijete izgori na suncu, pobrinite se da pije dovoljno tekućine kako ne bi dehidriralo. Ne izlažite ga ponovno suncu dok se ne oporavi. Pedijatra kontaktirajte ako ima još nije navršilo godinu dana ili ima opekotine koje izgledaju kao žuljevi puni vode, teške bolove, ako je pospano ili ima temperaturu višu od 38 stupnjeva Celzijevih. U slučaju blagih opeklina, pročitajte prirodne savjete za ublažavanje posljedica.

Led
Zamotajte vrećicu leda ili smrznutog povrća u ručnik ili krpu i lagano držite na mjestu koje je izgorjelo. Nikada ne stavljajte led direktno na kožu jer može izazvati ozebline i napraviti još veću štetu.

Hladna kupka
Hladna, odnosno mlaka kupka, tuš ili vlažni oblozi smanjuju bol i toplinu na opečenom mjestu. Nemojte koristiti proizvode poput ulja za kupanje, sapuna ili pjenušave kupke.

Aloe Vera
Gel iz unutrašnjosti ove biljke kaktusa olakšava nelagodu, ubrzava proces zacjeljivanja i vlaži kožu. Možete prerezati list ove biljke i staviti izravno na kožu ili kupiti čisti aloe vera gel u ljekarni.

Med
Ljepljive su stvari korištene u slučajevima opekotina od egipatskih dana. “Studije su pokazale da bi med mogao biti boji od nekih antibiotskih krema uz koje koža brže zacjeljuje, smanjenju infekcije i smanjuju bol”, kaže dr. Kathi Kemper.
Napomena: Ne preporuča se za bebe mlađe od 12 mjeseci jer bi slučajno uzimanje meda moglo ugroziti razvoj djetetovog botulizma.

Zobena kaša
Finalno zrno zobenog brašna djeluje protuupalno kada se miješa s vodom. Šalicu zobene kaše pomiješajte s malo vode i miješajte dok ne dobijete glatku smjesu. Ulijte u mlaku kupku.

Vještičja ljeska
Vještičja ljeska djeluje adstrigentno. Pamučnu gazu natopite vještičjom ljeskom i nanesite na kožu tri do četiri puta dnevno, te držite 20 minuta kako biste smanjili bol i svrbež.

Mlijeko
Pamučnu gazu natopite u hladnom mlijeku i stavite na crveni dio kože kako biste stvorili proteinski film koji olakšava nelagodu i smanjuje toplinu.
Soda bikarbona ili kukuruzni škrob
Kupka u koju ste stavili sodu bikarbonu kukuruzni škrob može ublažiti upalu i svrbež.

Jabučni ocat
Octena kiselina u octu ublažava bol, svrbež i upalu. Ulijte jednu šalicu bijelog octa u mlaku kupku.

Ulje korijandera
Studije sugeriraju da trljanje ovog esencijalnog ulja na opekline može smanjiti upalu.

izvor:instamama

Važna je samo osoba kojoj ćete biti mama. I stvarno, samo je volite. Jako, najjače!

“Cijelog života sam se spremala da budem majka, od igre lutkama do danonoćnog kuhanja. Ja ništa drugo ne umijem da radim…”

Nedugo nakon što sam saznala da sam trudna, pomislila sam na Radovanovu Georginu i slatko se nasmijala. Ona, doduše, nije smjela da rodi pet godina, a ja nisam mogla da zatrudnim neke četiri…


Zato su doktorkine reči: “Imamo bebu, sestro pišite…” bile nestvarne. Potpuna fantazija. Prebrzo je pričala, prebrzo izgovorila riječi “evo bebe”, a onda nastavila da priča sestri o dužini ploda, kao da nije shvatila da je Zemlja upravo prestala da se okreće.








Ustala sam, dobila moju sličicu na kojoj se vidi ON. Izgleda kao da je savio jednu nogu u koljenu, ruku namjestio ispod glave… valjda ga mrzi da uzme jastuk, otkud znam…

Da, to su bile moje misli. Misli ozbiljne, obrazovane, “starije prvorotke” koja je priželjkivala trudnoću, spremala se psihički za odlazak u savjetovalište, na vantjelesnu, ma pitaj Boga šta ne.


Naravno, vijesti o trudnoći je žarko želio da čuje i moj muž. Previše puta sam ga vidjela kako se smješka čekajući drugu liniju na testu i previše puta čula riječi: “Nemoj da si zaplakala slučajno”, a onda kako bi me nasmijao rekao “to samo znači više seksa” … Potom krišom posmatrala kako ćuti i gleda da se ta druga linija magično ne pojavi sat vremena kasnije…


Pozvala sam ga i rekla mu da ćemo imati bebu. Vrisnuo je: “Lažeš!?”. Zvučimo kao ozbiljan par, zar ne? Vjerujte, tu smo negdje, skoro normalni, ali ta vijest nas sačekala nespremne. A, spremali smo se… skoro kao Georgina.


Elem, kreće ono: “Jao, divno, brinuli smo, nisi ti više mlada” … više o ovome u blogu moje drage koleginice koja je fenomenalno objasnila šta s tim ljudima i njihovim pitanjima “dok se zigot ne zakači” …


A, onda je došao taj dan…


Namjerno sam vam preskočila priče o strahu, glupostima koje ti padaju na pamet i tupost u pogledu doktorke kada me je vidjela uplašenu i uplakanu i nakon kratkog pregleda odvalila “pa šta, prokrvarila si, jaka stvar. Idi kući lezi”.


Bio je utorak. Spavalo mi se jaaaaaako. Jedva sam ustala oko 11 i, nije me stid – upiškila se. “Halo, popiškila sam se na naš novi krevet”, rekla sam uz osmijeh mužu koji je zaćutao. “Neka si. Jesi li dobro?”. “Naravno, odoh da skuham jednu kafu”. Spustila sam slušalicu i stvarno ustala da skuham tu kafu… I opet?!


“Mislim da se nisam upiškila maloprije”, zbunjeno sam rekla mužu tri nedjelje prije termina.


“Znam, krenuo sam po tebe, idemo malo do ljekara”, zvučao je zabrinuto, a onda kada je stigao, krenuo opet da radi sve da me nasmije i opusti. Uostalom, ON stiže, zar to nisu lijepe vijesti. Tri nedjelje ranije, ali stiže…

Vozili smo se do Narodnog fronta – “popiškila” sam mu se i na sjedište, ali to mi je drago, jer mi je tokom cijele vožnje, KAKO BI ME OPUSTIO, pjevušio “sad će da te boli, sad će da te boliiii”.


U bolnicu sam stigla oko 12, poslali su me gore, među ostale trudnice, dali spavaćicu i rekli: “Čestitamo, u naredna 24 sata ćeš vidjeti bebu”.

I baš tada, sve one horor priče iz porođajne sale koje “prekaljene mame” riješe da podijele sa vama baš dok ste u drugom stanju, počele su da mi prolaze kroz glavu.

Otresla sam ružne misli, ušla u salu kao oslobodilac Beograda i rekla “hajde da uradimo i to” i čekala…


Boljelo je malo, neću da vas lažem, ali sam nekim savršenim kosmičkim planom u sali imala divnu doktorku koja je trčala od jedne do druge trudnice nasmijana, babicu koja mi je ogovarala “neku malu koja izmišlja i neće veliku iglu u ruci, Boga ti”, blesavog anesteziologa koji mi je pričao o tome kako je jedan muž želio da prisustvuje porođaju, a onda “pogledao dole i onesvijestio se, pa nisu znali da li prvo da hvataju bebu ili njega dižu s patosa”…


Onda sam čula riječi: “evo je kosa, idemo… guraj!”


Čuo se plač, a onda sam ga vidjela… mali, premali, s dugom crnom kosom. Miš…

“Mama, šta si rodila?”, pitala me je doktorka, valjda da bi provjerila da li sam i ja dobro, da li shvatam šta se desilo i ko je ta mrvica predamnom. Znam da je trebalo da odgovorim “muško” i stavim joj do znanja da sam svjesna, pritisak u redu i sve te druge, medicinske stvari, ali ja sam samo čula ono “mama” …

“Sina”.


To je bio moj odgovor. Nije on osoba određenog pola i stvarno me trenutno ne interesuje njegova ocjena na rođenju… rodila sam sina. Dali su mi da ga držim i poljubim u desni obraz… nisam zaplakala kao što plaču na filmu, bila sam zbunjena.


Upijala sam svaki trenutak s njim i pokušavala da shvatim zašto sam bez teksta, bez suza. Onda je iz mene probilo pitanje: “Šta sad da radim?!”

“Da ga voliš”, reče neko u sali …


Drage Ivane, Dragane, Bojane, Tijane, Nataše… buduće mame, slušaćete gluposti prije nego što zatrudnite, dok budete bile trudne, nakon porođaja… I slušajte ih. Neko želi da vas upozori, nauči, posavjetuje, ali ne primajte sve k srcu. Ne slušajte ni mene kada vam kažem da ništa od svega što ćete čuti i pročitati dok ne postanete njeno veličanstvo mama ne može da vas spremi za taj magični trenutak upoznavanja vašeg sina ili ćerke. Jer to je zapravo porođaj, a ne kontrakcije, vrištanje, epidurali i čuda … I znajte da koliko god mislile da ste spremne, nećete zaista i biti. Ali, to nije važno.


Važna je samo osoba kojoj ćete biti mama. I stvarno, samo je volite. Jako, najjače!


izvor. Dragana Tomašević/mondo.rs

Kako zaštititi bebu od ljetnih vrućina?

Ljeto je stiglo kao i ljetne vrućine. Bez obzira da li vrijeme provodite u zaklonjenom prostoru ili napolju, potrebno je obratiti pažnju na nekoliko važnih stvari kako bi zajedno sa vašom bebom uživali u ljetnim radostima.

Obucite bebu u odgovarajuću odjeću

Kada temperature porastu, bebama je naljepše i najugodnije u pamučnoj i prozračnoj odjeći. Jedno od pravila koje uvijek vrijedi jeste: oblačite bebu kao što sebe oblačite.

Ako nosite majicu kratkih rukava, obucite istu i vašoj bebi.

Dajte bebi dovoljno tečnosti

Bebe vrlo brzo gube hidrataciju na visokim temperaturama. Stoga nemojte čekati da se beba počne znojiti kao znak da joj ponudite vodu. Ukoliko bebina koža počne da se rumeni ili beba ubrzano diše, to mogu biti znaci dehidracije.

Za bebe mlađe od šest mjeseci se ljeti preporučuje češće dojenje kako beba ne bi dehidrirala. Starije bebe bi trebale unositi 50% više tekućine ljeti nego inače.

Ne ostavljajte bebu u zagrijanim prostorijama

Bebice ne biste smjeli ostavljati u pretjerano zagrijanoj prostoriji ili parkiranom autu. Samo nekoliko minuta izlaganja previsokoj temperaturi može naštetiti bebici pa čak izazvati i smrt.

Nažalost, širom svijeta je zabilježeno mnogo slučajeva smrti beba koje su roditelji same ostavili u autosjedalici na visokim temperaturama.

Koristite navlaku za autosjedalicu od pamučnih materijala

Kako se bebice ljeti često znoje, ono što ih dodatno može uznervoziti jer vožnja u zagrijanoj autosjedalici. Koristite ljetnu navlaku za autosjedalicu ili sjedalicu u kolicima ako imate a ako ne, stavite pamučnu pelenu oko bebine glavice kako biste spriječili dodatno znojenje.

Visoke temperature čine i bebe nervoznim, stoga je bitno učiniti sve kako bi vaša beba uživala i osjećala se ugodno boraveći na svježem zraku, u kući ili tokom vožnje.

Ljetne radosti mogu početi!

Izvor: Svezabebe.ba

Read More

Kuhanje bezglutenskih i glutenskih žitarica

Bezglutenske žitarice koje mogu da se daju bebama odmah na početku dohrane tj od 6.og mjeseca su:

- PROSO - kuha se u razmjeri vode 3:1 oko 15-20ak min, potrebno ga je prethodno oprati i očistiti od eventualnih nečistoća, a može se i prethodno malo propžiti;

- GRIZ OD PROSA - kuha se u ključaloj vodi kao i bilo koji drugi griz, s' tim da količinski ide za nijansu malo više od pšeničnog (pšenični više nabubri od prosenog griza);

- PIRINAČ (bilo koje zrno) - kuva se u razmjeri vode 3:1 15ak minuta;

- PIRINČANI GRIZ - kuha se u ključaloj vodi kao i bilo koji drugi griz;

- AMARANTH - kuha se u razmjeri vode 3:1 oko 30-40ak min, gotovo je kada voda upije, kada dobije sluzavu strukturu i braonkastu boju;

- KINOA - kuha se u razmjeri vode 2:1 oko 25 min, potrebno je žitaricu prethodno oprati u mlakoj vodi;

- PALENTA tj KUKURUZNI GRIZ - kuha se u ključaloj vodi kao i bilo koji drugi griz.

 Glutenske žitarice koje mogu da se uvode od 8.og mjeseca tj kada se želi uvesti gluten su:

- SPELTA - kuha se oko sat vremena u razmjeri vode 2:1;

- GRIZ OD SPELTE - kuha se u ključaloj vodi kao i bilo koji drugi griz;

- PŠENICA - kuha se oko sat vremena u razmjeri vode 2:1;

- PŠENIČNI GRIZ - kuha se u ključaloj vodi kao i bilo koji drugi griz;

- OVAS - kuha se u razmjeri vode 4:1 oko sat vremena;

- RAŽ - kuha se oko sat vremena u razmkeri vode 2:1;

- JEČAM - kuha se u razmjeri vode 2:1 oko 45 do 60 minuta;

- BULGUR - kuha se u razmjeri vode 2:1 oko 10-15 min;

- KUS-KUS - se ne kuha već preliva ključalom vodom razmjere 2:1, i ostavi poklopljeno da odstoji još 10ak minuta.

Žitarica koje se preporučuje najranije tek nakon rođendana je (razlog - može biti jak alergen i ona je praktično energetska bomba):

- HELJDA - kuha se u razmjeri vode 2:1 oko 20ak minuta.

NAPOMENA:
- speltu, raž, ječam, ovas, pšenicu, heljdu, integralni pirinac (zitarice cijelog zrna) je potrebno potopiti u vodu da odstoje 12h prije kuhanja; proso, amarant, kinoa se mogu potopiti na par sati
- pahuljice od pomenutih žitarica se mogu, a i ne moraju kratko prokuhati u vodi, mogu se jednostavno preliti vrelom vodom da odstoje malo koliko da se prohladi i da omekšaju, pa ih miješati sa svježim ili barenim voćem/povrćem.

*preporuka je da se amarant i kinoa ne konzumiraju vise od jednom nedjeljno



Izvor: Veganski kuvar – Nikola Pešić

Read More